University of Zagreb Faculty of Teacher Education - Digital repository
University of Zagreb Faculty of Teacher Education - Digital repositoryNot a member yet
4576 research outputs found
Sort by
Look thru the lens with childs eyes
No full textOvim radom se istražuje kako djeca koriste fotografiju kao sredstvo izražavanja i komunikacije te kako ova aktivnost utječe na njihov emocionalni i socijalni razvoj. Temeljem teorijskih okvira Piageta, Vygotskoga i Bronfenbrennera, istraživanje se fokusira na dječju percepciju i motive u fotografiranju. Korištene su metode promatranja, intervjua i analiza fotografija kako bi se dobio uvid u dječje ponašanje i razmišljanje.
Rezultati istraživanja pokazali su da djeca najviše fotografiraju jedni druge, zatim gledaju fotografije, komentiraju, smiju se, te traže da ih se ponovno fotografira kako bi opet mogli komentirati izraze lica. Nakon toga fotografiraju unutarnji i vanjski prostor vrtića, odgojiteljice, a najmanje igračke u vrtiću. Istraživanje je pokazalo da djeca imaju poteškoća u shvaćanju da fotoaparatu u unutarnjem prostoru treba više vremena za mjerenje ekspozicije i otvora blende, te je potrebno zadržati prst na okidaču malo duže. Djeca su često tipkala po ekranu fotoaparata misleći da je osjetljiv na dodir, što upućuje na činjenicu da su već jako dobro ovladali pametnim telefonima, dok fotoaparat još nisu koristili.
Najznačajnije dobivene spoznaje uključuju dominaciju socijalnih motiva u dječjoj fotografiji, gdje djeca najčešće fotografiraju svoje prijatelje i druge ljude. Fotografija se koristi kao sredstvo emocionalnog izražavanja i pričanja priča, što potvrđuje važnost vizualnih medija u razvoju emocionalne inteligencije. Kroz aktivnosti fotografiranja, djeca razvijaju ključne socijalne vještine poput suradnje, dijeljenja i komunikacije, kao i kognitivne vještine kao što su koncentracija, planiranje i tehnička kompetencija. Djeca također pokazuju sposobnost prepoznavanja i razumijevanja emocija na fotografijama, što je ključno za razvoj empatije i emocionalne inteligencije. Kroz proces fotografiranja i gledanja svojih fotografija, djeca pokazuju povećano samopouzdanje i osjećaj postignuća.
Zaključeno je da fotografija nije samo sredstvo za bilježenje trenutaka, već i moćan alat za poticanje dječjeg razvoja. Kroz fotografiju, djeca razvijaju ključne socijalne, emocionalne i kognitivne vještine. Ovi nalazi pružaju važne uvide za teorijsku i praktičnu primjenu u obrazovanju i razvoju djece, naglašavajući potrebu za integracijom vizualnih medija u dječje obrazovne programe.This study explores how children use photography as a means of expression and communication, and how this activity influences their emotional and social development. Based on theoretical frameworks from Piaget, Vygotsky, and Bronfenbrenner, the research focuses on children's perception and motives in photography. Observation, interviews, and analysis of photographs were employed to gain insight into children's behavior and thinking.
Research findings indicate that children primarily photograph each other, then engage in viewing, commenting, laughing, and requesting to be photographed again to comment further on facial expressions. Following this, they photograph the indoor and outdoor spaces of their kindergarten, their teachers, and least commonly, toys within the kindergarten. The study revealed that children struggle to understand that indoor photography requires more time for exposure measurement and aperture adjustment, needing to keep the shutter button pressed longer. Children often touch the camera screen assuming it is touch-sensitive, suggesting their proficiency with smartphones but unfamiliarity with cameras.
Key insights include the predominance of social motives in children's photography, where they mostly capture friends and others. Photography serves as a means of emotional expression and storytelling, highlighting the importance of visual media in emotional intelligence development. Through photography activities, children develop crucial social skills such as collaboration, sharing, and communication, as well as cognitive skills including concentration, planning, and technical competence. Children also demonstrate the ability to recognize and understand emotions in photographs, crucial for empathy and emotional intelligence development. Engaging in photography and reviewing their own photos boosts children's self-confidence and feelings of accomplishment.
In conclusion, photography is not merely a tool for capturing moments but a powerful tool for fostering children's development. Through photography, children enhance key social, emotional, and cognitive skills. These findings provide valuable insights for theoretical and practical applications in education and child development, emphasizing the need to integrate visual media into children's educational programs
Natural Science Activities And Games In Nature
No full textOvaj rad istražuje važnost prirodoslovne edukacije u ranom i predškolskom obrazovanju, naglašavajući značaj igre u prirodi kao ključne metode učenja. Analizirani su različiti aspekti znanstvene pismenosti i njen utjecaj na kognitivni, socijalni i emocionalni razvoj djece. Istaknuto je da rano izlaganje djece znanstvenim fenomenima kroz igru i istraživanje potiče njihovu znatiželju, kritičko mišljenje i kreativnost. Aktivnosti na otvorenom, prilagođene interesima djece, omogućuju im da razviju motoričke vještine, samopouzdanje i sposobnost suradnje. Poseban naglasak stavljen je na prilagodbu aktivnosti uvjetima okoline i refleksiju nakon aktivnosti, što djeci pomaže da konsolidiraju nova znanja i iskustva. Sigurno okruženje, poticanje radoznalosti, interaktivnost i suradnja ključni su elementi uspješnog prirodoslovnog obrazovanja. Kroz ovakav pristup, djeca razvijaju ljubav prema učenju i istraživanju, pripremajući se za buduće akademske i životne izazove. Rad također ističe potrebu za kontinuiranim ulaganjima u rano znanstveno obrazovanje kako bi se osigurao skladan razvoj djece i njihova spremnost za život u suvremenom
društvu.This paper explores the importance of scientific education in early childhood and preschool education, emphasizing the significance of outdoor play as a key learning method. Various aspects of scientific literacy and its impact on children's cognitive, social, and emotional development are analyzed. It highlights that early exposure to scientific phenomena through play and exploration stimulates curiosity, critical thinking, and creativity in children. Outdoor activities, tailored to children's interests, allow them to develop motor skills, self-confidence, and cooperation skills. Special emphasis is placed on adapting activities to environmental conditions and reflection after activities, helping children consolidate new knowledge and experiences. A safe environment, encouragement of curiosity, interactivity, and collaboration are crucial elements of successful scientific education. Through this approach, children develop a love for learning and exploration, preparing them for future academic and life challenges. The paper also underscores the need for continuous investment in early scientific education to ensure the harmonious development of children and their readiness for life in modern society
Encouraging socially acceptable forms of behavior through sports
No full textU ovom radu govori se o važnosti sporta od najranije dobi, kako sport utječe na razvoj, te je opisano kako putem fizičke aktivnosti potičemo socijalno prihvatljive oblike ponašanja, odnosno, koliko je važan sport u prevenciji asocijanog ponašanja kod djece. Ono što sport čini važnim nije samo prevencija asocijalnog ponašanja, već i fizička aktivnost, njegova struktura, pravila, ciljevi te zadovoljstvo i zabava koju sport pruža. Također, opisano je prosocijalno ponašanje, obilježeno pozitivnim društvenim interakcijama koje se počinje razvijati u ranom djetinjstvu i njeguje kroz individualnu socijalizaciju. Bavljenje tjelesnim aktivnostima, kao što su rekreacijske igre i sport, neophodno je za tjelesni i psihički razvoj djece. Sport uvelike pomaže u smanjenju agresivnog ponašanja i poboljšanju društvenih vještina. Navedena su neka istraživanja koja pokazuju da djeca koja se bave sportom imaju tendenciju pokazivati poboljšana prosocijalna ponašanja, čime se jača njihovo psihološko blagostanje i društvena kompetencija. Osim toga, bavljenje sportom poboljšava mentalno zdravlje, ublažava simptoma stresa i depresije, i promiče društvene integracije kroz grupne aktivnosti. Sport značajno utječe na razvoj moralnih vrijednosti, kao što su poštenje i fair play, koje pridonose cjelovitom razvoju karaktera pojedinca. Dok, treneri igraju ključnu ulogu na ovom putu, služeći kao mentori i uzori koji podržavaju emocionalni, društveni, mentalni i moralni rast djece i adolescenata.This paper discusses the importance of sports from an early age, how sports influence development, and describes how through physical activity we encourage socially acceptable forms of behavior, that is, how important sports are in preventing associated behavior in children. What makes sport important is not only the prevention of antisocial behavior, but also physical activity, its structure, rules, goals, and the pleasure and fun that sport provides. Also, prosocial behavior is described, characterized by positive social interactions that begins to develop in early childhood and is nurtured through individual socialization. Engaging in physical activities, such as recreational games and sports, is necessary for the physical and mental development of children. Sports help greatly in reducing aggressive behavior and improving social skills. Some research has been cited that shows that children who play sports tend to show improved prosocial behaviors, thereby strengthening their psychological wellbeing and social competence. In addition, playing sports improves mental health, relieves symptoms of stress and depression, and promotes social integration through group activities. Sport significantly influences the development of moral values, such as honesty and fair play, which contribute to the overall development of an individual's character. Whereas, coaches play a key role in this journey, serving as mentors and role models that support the emotional, social, mental and moral growth of children and adolescents
Application of handball elements in working with preschool children
No full textRukomet u predškolskoj dobi igra ključnu ulogu u razvoju motoričkih sposobnosti, timske suradnje i socijalnih vještina kod djece. Kroz prilagođeni mini rukomet, koji koristi manje lopte, kraće terene i manji broj igrača, djeca se na jednostavan i zabavan način uvode u sport, što im olakšava usvajanje osnovnih vještina. Glavne komponente igre, poput trčanja, bacanja i hvatanja lopte, doprinose razvoju koordinacije, ravnoteže i dinamogene sposobnosti očitovanja snage.
Osim tehničkih elemenata, naglašena je važnost stvaranja pozitivnog i podržavajućeg okruženja koje motivira djecu na aktivnost i pomaže u razvijanju ljubavi prema sportu. Mini rukomet, kroz zabavnu i edukativnu igru, priprema djecu za standardni rukomet. Uspješno provođenje ovih aktivnosti u vrtićima zahtijeva odgovarajuće prostorne i materijalne uvjete te educirane odgajatelje i kineziologe koji će djecu podučavati osnovama igre i osigurati sigurno okruženje. Programi trebaju biti prilagođeni dobi djece, uključivati razne igre s loptama i promicati tjelesnu aktivnost.
Dodatno, uključivanje roditelja u aktivnosti može znatno doprinijeti uspjehu programa. Kroz pažljivo strukturirane i prilagođene tjelesne aktivnosti, djeca stječu važne motoričke vještine i razvijaju socijalne kompetencije u sigurnom i motivirajućem okruženju.Handball in preschool age plays a crucial role in the development of children's motor skills, teamwork, and social abilities. Through adapted mini handball, which uses smaller balls, shorter courts, and fewer players, children are introduced to the sport in a simple and enjoyable way, making it easier for them to acquire basic skills. The main components of the game, such as running, throwing, and catching the ball, contribute to the development of coordination, balance, and physical strength.
In addition to the technical aspects, the importance of creating a positive and supportive environment that motivates children to engage in physical activity and fosters a love for sports is emphasized. Mini handball, through fun and educational play, prepares children for standard handball. Successful implementation of these activities in kindergartens requires appropriate spatial and material conditions, as well as trained educators and kinesiologists who will teach children the basics of the game and ensure a safe environment. Programs should be ageappropriate, include various ball games, and promote physical activity.
Additionally, involving parents in activities can significantly contribute to the success of the program. Through carefully structured and adapted physical activities, children acquire important motor skills and develop social competencies in a safe and supportive environment
Lexical Associogram as a Motivation for Speaking
No full textJedna od ključnih kompetencija ugrađenih u Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje (2015) jest komunikacija na materinskome jeziku. Materinski jezik je prvi jezik koji usvajamo u okolini u kojoj nakon rođenja počinjemo komunicirati. Slušanje i govorenje jezične su djelatnosti koje se kod djeteta rane i predškolske dobi prve razvijaju. Razvoj dječjega govora događa se u interakciji djeteta s okolinom. Tematski leksički asociogram, kao metodički postupak koji potiče djecu na izražavanje, zastupljen je u vrlo malome broju istraživanja, a u svima provedenima ispitanici su bili školske dobi. Istraživanja provedena s djecom rane i predškolske dobi nisu nam poznata.
Zanimanje za proučavanje djetinjstva poraslo je krajem 20. stoljeća. Od tada do danas nastao je znatan broj znanstvenih radova koji promatraju djetinjstvo iz psihološke, sociološke, pedagoške i interdisciplinarne perspektive. Djetinjstvo je razdoblje golemih promjena u svim područjima djetetova razvoja, uključujući i govor. Lingvistička i metodička istraživanja bave se dječjim govorom.
Cilj je ovoga rada bio utvrditi koje asocijacije na riječ djetinjstvo imaju djeca u dobi od šest do sedam godina na uzorku od trideset jednoga djeteta u jednome zagrebačkom dječjem vrtiću. Rezultati istraživanja pokazala su da su najčešće ascocijacije na riječ djetinjstvo sudionicima bile riječi dijete, igra i ljubav.One of the key competencies for lifelong learning embedded in the National Curriculum for Early and Preschool Education (2015) is Literacy competence. The mother tongue is the first language we use to communicate after we are born. Speaking and listening are the main language skills that develop first in children in the early and preschool years. Children develop speech by interacting with their environment. Thematic Lexical Associogram as a methodical process was used as a stimulus for children´s expression in a few research papers mostly with school children. None of the participants, that we know of, were preschool children.
The interest in childhood studies has grown in the 1990s. From then until now research was conducted that views childhood through the lens of psychology, sociology, pedagogy, and interdisciplinary perspectives. Childhood is a time of great development in all areas including speech. Linguistic and methodical research focuses on speech in children.
The paper aims to establish which words 6 to 7-year-old children associate with the phrase childhood on a sample of 31 children from one Zagreb preschool. The results of the research show the most common associations the participants have are the phrases: child, play, and love
The importance of mathematics for preschool children
No full textCilj ovog rada je ukazati na važnost učenja matematike već u predškolskoj dobi. Djeca se već od najranije dobi susreću s matematičkim pojmovima, stoga će se najprije govoriti o tome kako se kod beba već razvijaju matematički pojmovi. Zatim će se govoriti o utjecaju određenih elemenata na razvoj matematičkih vještina, odnosno koji su to senzorni i perceptivni činitelji, kognitivni činitelji i emocionalno-motivacijski činitelji, kako Piaget smatra da se dijete razvija te koje su kritike njegove teorije razvoja djeteta. Matematika pomaže djeci da shvate svijet u kojem žive. Učeći matematiku već u vrtiću djeca naknadno lakše shvaćaju matematičke pojmove u školi. U ovom radu govorit e se o devet predmatematičkih vještina kojim bi dijete predškolske dobi trebalo ovladati, na koji način roditelji ili odgojitelji mogu poticati kod djeteta razvoj predmatematičkih vještina te kako bi trebao izgledati centar za matematiku i manipulativne igre u vrtiću. Spomenut će se temeljni razlozi važnosti učenja matematike te vrste igara koje djeci na zanimljiv i zabavan način objašnjavaju brojenje, geometrijske oblike, brojke, uspoređivanje, razvrstavanje i svrstavanje. Matematika djecu uči kako rješavati probleme, kako donositi odluke te kroz učenje matematike djeca razvijaju svoje kritičko mišljenje, a to je nešto što će im biti potrebno tijekom cijelog života.The aim of this work is to point out the importance of learning mathematics already in preschool age. Children encounter mathematical concepts from an early age, so first we will talk about how babies already develop mathematical concepts. Then it will be discussed what affects the development of mathematical skills. What are the sensory and perceptive factors, cognitive factors and emotional-motivational factors. How Piaget believes that a child develops and how his theory of child development is critiqued. Mathematics helps children to understand the world in which they live. By learning mathematics already in kindergarten, children understand mathematical concepts more easily at school. This paper will talk about nine pre-mathematical skills that a preschool child should master, how parents or educators can encourage the development of premathematical skills in a child, and what a center for mathematics and manipulative games in a kindergarten should look like. The fundamental reasons for the importance of learning mathematics and the types of games that explain counting, geometrical shapes, numbers, comparing, sorting and classification to children in an interesting and fun way will be mentioned. Mathematics teaches children how to solve problems, how to make decisions, and through learning mathematics, children develop their critical thinking, which is something they will need throughout their lives
A picturebook as an incentive for creating an animated film using the stop animation technique : Using picture books as inspiration for creating stop-motion animated films
No full textOvaj rad detaljno istražuje proces stvaranja kratkog animiranog filma koriste i tehniku stop animacije, temeljen na slikovnici "Četiri godišnja doba" autorice Tamare Vrbanović. Početak rada usmjeren je na važnost i utjecaj novih medija na djecu rane i predškolske dobi, istražuju i kako tehnologija i mediji oblikuju svakodnevni život djeteta. Opisuje se kako djeca koriste moderne uređaje i medije te se isti u pozitivni učinci tih medija na razvoj predškolske djece. Zatim, rad analizira utjecaj slikovnica na razvoj djeteta, posebice njihov jezi ni i umjetnički zna aj u pogledu obrazovanja i kreativnog izraza djeteta. Nakon početnog istraživanja o utjecaju medija na razvoj djece, rad se usmjerava na animirani film, isti u i razliku između pasivnog gledanja filma i aktivnog stvaranja animacije. Temeljeno na istraživanju Palaiologou i Tsampra (2020), ovaj rad bavi se procesom nastanka animiranog filma tehnikom stop animacije te korisnošću takvog stvaralačkog izražavanja na stvaralaštvo djece. Također se raspravlja o važnosti razvoja digitalne pismenosti kod djece rane i predškolske dobi kao na ina za ublažavanje potencijalno negativnih učinaka medija. U poglavlju posvećenom stop animaciji, pruža se sveobuhvatan pregled ove tehnike, uključuju i njezine specifičnosti u odnosu na druge vrste animacije. U radu se ukratko opisuje i sama povijest animacije, od samih početaka upotrebe ove tehnike pa do najvažnijih primjera u današnjoj industriji. Ujedno se opisuju različite vrste stop animacije. Praktični dio rada usredotočuje se na adaptaciju slikovnice "Četiri godišnja doba" u kratki animirani film. Opisuje se proces adaptacije, uključuju i izradu scenarija, dizajn i izradu lutaka (kroz 3D i 2D tehnike) te stvaranje scenskih elemenata. Detaljno se raspravlja o materijalima i tehnikama korištenim u izradi, pripremi prostora za snimanje te opremi koja je korištena. Također se opisuje korištenje same aplikacije u svrhu snimanja animacije, uključuju i njezine mogućnosti i načine snimanja scena. U završnom dijelu opisuje se proces digitalne obrade i montaže, uključuju i korištenje programa za dodavanje digitalnih efekata i glazbe. U zaključku se donosi kratak osvrt na vlastito iskustvo izrade animacije i mogućnosti primjene stečenih znanja u budućem radu.This paper explores the process of creating a short animated film using the stop motion animation technique, based on the picture book The Four Seasons (Četiri godišnja doba) by the author Tamara Vrbanovi . The beginning of the paper focuses on the importance and impact of new media on early and preschool children, exploring how technology and media shape children's experience. It describes how children use modern devices and media and highlights the positive effects of these media on the development of preschool children. After that, the paper analyzes the impact of picture books on children's development, emphasizing their linguistic and artistic significance. It looks at the areas of children's development that picture books encourage and their contribution to education and creative expression. In the next part, the paper focuses on the animated film, highlighting the difference between passively watching a film and actively creating an animation. It examines how creating an animated film using the stop motion technique can benefit children, taking into account research carried out in Athens. It also discusses the importance of developing digital literacy in early and preschool children as a way to mitigate the potentially negative effects of the media. In the chapter dedicated to stop animation, a comprehensive overview of this technique is provided, including its specifics in relation to other types of animation. The paper deals with the history of stop animation, from the beginnings of the technique to the most important examples in today's industry, and describes different techniques within stop animation with examples. The practical part of the work focuses on the adaptation of the picture book The Four Seasons (Četiri godišnja doba) into a short animated stop motion film. The adaptation process is described, including the development of scenarios, the design and creation of puppets (through 3D and 2D techniques) and the creation of stage elements. The materials and techniques used in the production, the preparation of the recording space and the equipment used are discussed in detail. The animation capture application is also discussed, including its capabilities and ways to capture scenes. It concludes with a description of the digital processing and editing process, including the use of programs to add digital effects and music. At the end, a brief review of the experience of creating animation and the possibility of applying the acquired knowledge in future work is provided
The role of educators in the development of the competences of children of early and preschool age
No full textCilj ovog rada je pokazati na koji to način odgojitelji potiču razvoj kompetencija djece rane i predškolske dobi. U javnosti uloga odgojitelja često nije primjereno prepoznata i vrednovana, ali uloga odgojitelja je daleko značajnija, šira i dublja od njezine percepcije u javnosti, a zbog napretka tehnologije i promjena u načinu života odgojitelji svoje znanje i praksu trebaju razvijati svakodnevno kako bi mogli kvalitetno obavljati svoj poziv. Odgojitelji obrazuju i odgajaju djecu kako bi postala samostalna, sposobna za suočavanje s izazovima svakodnevice, samopouzdana i uspješna. Djeca u najranijoj dobi imaju najveći kapacitet za razvoj stoga je polaženje odgojno-obrazovne ustanove od velike važnosti za svako dijete. Početak polaženja u odgojno-obrazovnu ustanovu djeci ponekad predstavlja veliki izazov i stresnu situaciju stoga je vrlo bitno da odgojitelj bude izuzetno kompetentan i da razumije dijete, da ga prigrli, da mu se približi te da djetetu do znanja da je u sigurnoj okolini koja se za njega brine, koja je materijalno i prostorno bogata i poticajna za njegov razvoj. Odgojitelji surađuju s članovima stručnog tima te se kontinuirano educiraju kroz seminare, tečajeve, radionice i istraživanja, a sve to kako bi mogli na primjeren način odgovarati na dječje potrebe, ali i kako bi kroz refleksiju nastavili nadograđivati vlastite kompetencije.The aim of this work is to show how educators encourage the development of the competencies of children of early and preschool age. In the public, the role of the educator is often not adequately recognized and valued, but the role of the educator is far more significant, wider and deeper than its perception in the public, and due to the progress of technology and changes in the way of life, educators need to develop their knowledge and practice on a daily basis in order to be able to perform their work well call. Educators educate and raise children so that they become independent, capable of facing everyday challenges, self-reliant and successful. Children at the earliest age have the greatest capacity for development, therefore attending an educational institution is of great importance for every child. The beginning of admission to an educational institution is sometimes a great challenge and a stressful situation for children, therefore it is very important that the educator is extremely competent and understands the child, embraces him, gets close to him and lets the child know that he is in a safe environment that cares for him, which is materially and spatially rich and stimulating for his development. Educators collaborate with members of the professional team and continuously educate themselves through seminars, courses, workshops and research, all in order to be able to respond appropriately to children's needs, but also to continue building their own competencies through reflection
Diversity of Artistic Expression in Children with Autism Spectrum Disorder: A Case Study
No full textDijete koje ima određene teškoće u razvoju na svojstven način doživljava svijet, a likovno je izražavanje jedna od aktivnosti koju prihvaćaju i provode djeca s poremećajem iz spektra autizma, ističe Ivona Grbeša (2020). Stoga je cilj je ovog rada bio ispitati kada i zašto dijete s poremećajem iz spektra autizma u jednom zagrebačkom vrtiću koristi likovne aktivnosti. Provedena analiza slučaja pokazala je da je likovnost "jezik" kojim se djevojčica Luna, s poremećajem iz spektra autizma, socijalizirala, ali i da je svojom aktivnošću dala značajan doprinos u koheziji skupine i u osvještavanju vršnjaka o PSA-u, što je u okviru socijalizacije, osobito inkluzije djece sa PSA-om, značajan aspekt. Rezultati studije slučaja također su pokazali da je likovno izražavanje bitan komunikacijski kanal za djecu predškolske dobi sa PSA-om jer se njime ona osnažuju, a indirektno se osnažuje i okolina za uvažavanje i prihvaćanje osoba sa PSA-om kao jedinke koja ima pravo na participaciju u društvu.A child who has certain difficulties in development experiences the world in a unique way, and artistic expression is one of the activities accepted and carried out by children with autism spectrum disorders, points out Ivona Grbeša (2020). Therefore, the aim of this paper was to examine when and for what a child with an autism spectrum disorder in a kindergarten in Zagreb uses art activities. The case analysis carried out showed that art is the "language" used by the girl Luna, with autism spectrum disorder, to socialize, but also that with her activity she made a significant contribution to the cohesion of the group and to the awareness of peers about PSA, which is within the framework of socialization, especially the inclusion of children with PSA, a significant aspect. The results of the case study also showed that artistic expression is an important communication channel for preschool children with PSA because it empowers them, and indirectly also strengthens the environment for appreciation and acceptance of people with PSA as individuals who have the right to participate in society
Kinesitherapy exercises for children with postural disorders
No full textTema ovoga završnog rada jest istraživanje posturalnih deformiteta kralježnice u djece predškolske dobi. Deformiteti kralježnice u ranom djetinjstvu mogu imati dugoročne posljedice na motorički razvoj i opće zdravlje djeteta, stoga je njihovo rano otkrivanje i tretman od iznimne važnosti. Kifotično, lordotično, skoliotično držanje i ravna leđa, kao posljedice lobe razvijenog lokomotornog sustava, postaju sve češći i funkcionalni posturalni problemi. Ove nefiksirane promjene u mišićima su lako ispravljive, ali često prolaze neprimiječene. Ako se ne prepoznaju na vrijeme, mogu dovesti do strukturalnih deformacija, koje su zbog promjena na kostima i zglobovima teže i dugotrajnije za liječenje, osobito nakon završetka razdoblja rasta. U radu su detaljno objašnjeni osnovni pojmovi i karakteristike svakog deformiteta te su prikazani uzroci i učestalost ovih deformiteta u predškolskoj dobi, kao naglasak na važnost preventivnih mjera. Posebno je naglašena uloga tjelesne aktivnosti, pravilnog držanja te adekvatne edukacije roditelja i odgajatelja u prepoznavanju i prevenciji ovih stanja. Posturalni problemi koji se već javljaju kod djece predškolskog uzrasta postavljaju pitanje koliko se predškolske ustanove i odgojitelji suočavaju s ovim izazovom. Brojna istraživanja, kako u Hrvatskoj, tako i globalno, sve češće ukazuju na porast posturalnih problema uzrokovanih promjenama u životnim navikama, sjedilačkim načinom života i nedostatkom fizičke aktivnosti. Postoji niz vanjskih čimbenika koji mogu pozitivno ili negativno utjecati na razvoj djetetove posture, a među njima su i materijalni uvjeti u ustanovama za rani i predškolski odgoj i obrazovanje.The core of this thesis is the investigation of postural spinal deformities in preschool children. Spinal deformities in early childhood can have long-term consequences on a child’s motor development and overall health, making early detection and treatment extremely important. Kyphotic, lordotic, scoliotic posture, and flat back, as consequences of a poorly developed locomotor system, are becoming increasingly common functional postural problems. These non-fixed changes in the muscles are easily correctable but often go unnoticed. If not recognized in time, they can lead to structural deformities, which, due to changes in the bones and joints, are more difficult and longer to treat, especially after the growth period has ended. The paper provides a detailed explanation of the basic concepts and characteristics of each deformity, and presents the causes and prevalence of these deformities in preschool children, with an emphasis on the importance of preventive measures. The role of physical activity, proper posture, and adequate education of parents and educators in recognizing and preventing these conditions is particularly emphasized. Postural problems already appearing in preschool children raise the question of how well preschool institutions and educators are addressing this challenge. Numerous studies, both in Croatia and globally, increasingly indicate a rise in postural problems caused by changes in lifestyle habits, sedentary behavior, and lack of physical activity. Various external factors can positively or negatively influence the development of a child’s posture, among which are the material conditions in early and preschool education institutions