University of Zagreb Faculty of Teacher Education - Digital repository
University of Zagreb Faculty of Teacher Education - Digital repositoryNot a member yet
4576 research outputs found
Sort by
The importance and application of the puppet in working with preschool children
Scenska lutka vrlo je važna didaktička igračka koja ima poseban značaj i ulogu u radu s djecom predškolske dobi. Također je korisno sredstvo i pomagalo odgojiteljima za rad te ostvarivanje određenih zadataka i ciljeva. Osim veselja, lutka kod djece budi
osjećaj sigurnosti i povezanosti. S obzirom da je lutka potekla iz mašte onoga tko ju je stvorio, a mašta je glavni pokretač dječjeg svijeta, djeca osjećaju veliku bliskost s njom. Iz tog razloga, ponekad je lakša komunikacija i kvalitetniji rad između lutke i djeteta nego odraslog i djeteta. Igra lutkom simbolička je igra, a upravo takva igra osnovna je dječja aktivnost i put je razvoju dječjih emocija i sposobnosti. Igre s lutkama potiču govor, bogate djetetov rječnik, razvijaju socijalne kompetencije, motoriku, potiču maštu, jačaju samopouzdanje i još mnogo toga. U radu će se spomenuti osvrt na same početke lutkarstva i vrste lutaka koje postoje. Glavna svrha ovog završnog rada je prikazati važnost primjene luke u radu s djecom rane i predškolske dobi te njezin značaj u djetetovom razvoju.The stage puppet is a very important didactic toy that has a special significance and role in working with preschool children. It is also a useful tool and help educators to work and achieve certain tasks and goals. In addition to joy, the puppet induce a feeling of security and connection in children. Considering that the puppet originated from the imagination of the one who created it, and imagination is the main driver of the children's world, children feel a great closeness to it. For this reason, sometimes communication is easier and work is better between the doll and the child than the adult and the child. Play with a puppet is a symbolic game, and just such a game is a basic child's activity and is the way to the development of children's emotions and abilities. Games with puppet stimulate speech, enrich the child's vocabulary, develop social competences, motor skills, stimulate imagination, rise self-confidence and much more. The paper will mention a review of the very beginnings of puppetry and the types of puppets that exist. The main purpose of this final paper is to show the importance of
applying the puppet in work with children of early and preschool age and its importance in the child's development
Art activites as an incentive to learn new words in German
Kao što je poznato iz literature usvajanje stranog jezika kod djece povezujemo sa sinonimom plastični mozak. Znanstvenici se slažu da plastičnost mozga utječe na lakše usvajanje stranog jezika u predškolskoj dobi. Pod pojmom plastičan misli se da je prilagodljiviji u odnosu na odrasle, jer djeca usvajaju jezik nesvjesno za razliku od odraslih koji to čine svjesno. Stoga je s poučavanjem i učenjem stranog jezika potrebno početi u što mlađoj dobi.
Suvremeni metodički pristup zagovara interdisciplinarno i međupredmetno povezivanje u odgojno obrazovnom procesu kao i uključivanje neformalnih oblika poučavanja, sve u svrhu kvalitetnog, otvorenog, fleksibilnog i spontanog učenja stranog jezika. Kako bi djeci približili sadržaje njemačkog jezika, potrebno je koristiti atraktivne materijale te iste prezentirati na njima prihvatljiv i zanimljiv način. Budući da je likovni jezik univerzalan i blizak djetetu, likovne aktivnosti se nameću kao učinkovita strategija u poučavanju stranog jezika u predškolskoj ustanovi. Razumijevanjem čimbenika koji utječu na usvajanje stranog jezika u ranoj dobi, kompetentan odgojitelj treba prepoznati i osigurati uvjete kako bi dijete aktivno i kreativno sudjelovalo u procesu vlastitog učenja.
Cilj rada je da dijete kroz doživljajno stvaralački proces, prožet likovnim senzibilitetom i vlastitim iskustvom, samostalno stvara temelje za osnaživanje, spoznavanje i usvajanje novih sadržaja na njemačkom jeziku.
Poznato je da gotovo sva djeca pamte sadržaje koje su iskustveno doživjeli na svojstven način. Stoga je važno djetetu omogućiti situacije u kojima će dijete biti su- kreator vlastitog znanja koja će trajno ostati zapamćena. Aktiviranjem lijeve i desne strane mozga, u procesu stvaranja, spomenuti sadržaji ostaju zabilježeni u djetetovoj svijesti i kao takve dijete ih koristi u svakodnevnim situacijama, u različitom kontekstu u njima poznatom okruženju. Integrirani metodički pristup omogućava djetetu trajno iskustveno usvajanje sadržaja na njemačkom jeziku nastalih u emocionalnom, asocijativnom i intelektualnom doživljaju svijeta u likovnim aktivnostima.Wie aus der Literatur bekannt ist, wird der Erwerb einer Fremdsprache bei Kindern mit dem Synonym Plastikhirn in Verbindung gebracht. Wissenschaftler sind sich einig, dass die Plastizität des Gehirns den leichteren Erwerb einer Fremdsprache im Vorschulalter beeinflusst. Der Begriff Plastik bedeutet, dass es im Vergleich zu Erwachsenen anpassungsfähiger ist, da Kinder Sprache unbewusst erwerben, im Gegensatz zu Erwachsenen, die dies bewusst tun. Daher ist es notwendig, schon in jungen Jahren mit dem Lehren und Lernen einer Fremdsprache zu beginnen.
Der moderne methodische Ansatz befürwortet eine interdisziplinäre und fächerübergreifende Verknüpfung im Bildungsprozess sowie die Einbeziehung informeller Unterrichtsformen im Sinne eines qualitativ hochwertigen, offenen, flexiblen und spontanen Erlernens einer Fremdsprache. Um Kindern die Inhalte der deutschen Sprache näher zu bringen, ist es notwendig, ansprechende Materialien zu verwenden und diese ansprechend und interessant zu präsentieren. Da die Kunstsprache universell und dem Kind nahe ist, werden Kunstaktivitäten als effektive Strategie beim Fremdsprachenunterricht in einer Vorschuleinrichtung eingeführt. Durch das frühzeitige Verständnis der Faktoren, die den Erwerb einer Fremdsprache beeinflussen, sollte ein kompetenter Erzieher die Bedingungen erkennen und sicherstellen, dass das Kind aktiv und kreativ am Prozess seines eigenen Lernens teilnehmen kann.
Ziel der Arbeit ist es, dass das Kind durch einen erfahrungsorientierten Gestaltungsprozess, durchdrungen von künstlerischer Sensibilität und eigener Erfahrung, selbstständig die Grundlagen für die Befähigung, das Lernen und die Aneignung neuer Inhalte in der deutschen Sprache schafft. Es ist bekannt, dass sich fast alle Kinder auf ihre Weise an die erlebten Inhalte erinnern. Daher ist es wichtig, dem Kind Situationen zu bieten, in denen das Kind ein Mitschöpfer seines eigenen Wissens ist, an das es sich dauerhaft erinnert. Durch die Aktivierung der linken und rechten Gehirnhälfte bleiben die genannten Inhalte im Entstehungsprozess im kindlichen Bewusstsein gespeichert und werden so vom Kind in Alltagssituationen, in einem anderen Kontext, in einer ihm vertrauten Umgebung verwendet. Ein integratives methodisches Vorgehen befähigt das Kind, sich Inhalte in der deutschen Sprache durch emotionales, assoziatives und intellektuelles Erleben der Welt im künstlerischen Handeln dauerhaft anzueignen
Symbolic play
Ovaj je rad usmjeren na sažet prikaz definiranja igre, ne samo u kontekstu dječje zabave i radosne aktivnosti, već kao i pojave od iznimne važnosti za djelovanje na cjelokupni razvoj djeteta rane i predškolske dobi. Različite igrovne vrste mogu više, odnosno manje utjecati na pojedine razvojne aspekte, međutim neosporivo je da dijete kroz njegovu igru istražuje, uči i djeluje na svoju okolinu.
Nadalje, u radu se razrađuje iznimno bitna vrsta dječje igre koja se u radu navodi pod nazivom simbolička igra. Iako je poznata pod raznim nazivima, ova se igra smatra značajnom razvojnom prekretnicom dječje igre te kao takva povoljno djeluje i podiže na višu razinu razne djetetove aspekte razvoja. U radu se spominju i različita simbolička sredstva pomoću kojih dijete izvodi zamišljenu igrovnu aktivnost. Simbolička se igra mijenja tijekom djetetove dobi od jednostavnih prikaza doživljenih radnji i simboličke igre kao samalačke igrovne aktivnosti, sve do iznimnih zamišljenih igrovnih scenarija u kojima dijete postaje tko god poželi te u suradnji s vršnjacima stvara zajedničku, jedinstvenu igru. U radu se navodi djelovanje simboličke igre na pojedine razvojne aspekte, kao što su socio- emocionalni razvoj, verbalni i kognitivni razvoj te razvoj sposobnosti dječjeg stvaralaštva.
Iako se simbolička igra smatra aktivnošću koja se pojavljuje zbog djetetove unutarnje motiviranosti i potrebe za njom, odrasli u djetetovoj okolini (odgojitelji i roditelji) imaju značajnu ulogu u poticanju njenog razvoja. U radu se navode uloge odgojitelja kao stručnog pojedinca u prepoznavanju dječje simboličke igre i njegovo primjereno reagiranje i postupanje u svrhu podržavanja igrovnog scenarija kao i podizanja na sve složeniju razinu simboličke igre. Osim navedenog, uključenost roditelja u igru djeteta ima iznimnu važnost u njegovom razvoju te ima pozitivno djelovanje na stvaranje podloge za kasnije svladavanje složenijih oblika učenja i ponašanja.This paper is focused on a concise presentation of the definition of play, not only in the context of children's entertainment and joyful activity, but also as a phenomenon of exceptional importance for influencing the overall development of children of early and preschool age. Different types of play can have more or less influence on certain aspects of development, however, it is undeniable that a child explores, learns and influences his environment through his play. Furthermore, the paper elaborates an extremely important type of children's play, which is referred to in the paper as symbolic play. Although it is known by various names, this game is considered a significant developmental milestone in children's play, and as such it has a beneficial effect and raises various aspects of the child's development to a higher level. The paper also mentions various symbolic means by which the child performs an imagined play activity. Symbolic play changes during the child's age, from simple representations of experienced actions and symbolic play as a casual game activity, to exceptional imaginary game scenarios in which the child becomes whoever he wants and creates a common, unique game in cooperation with his peers. The paper states the effect of symbolic play on certain developmental aspects, such as socio-emotional development, verbal and cognitive development, and the development of children's creativity. Although symbolic play is considered an activity that appears due to the child's internal motivation and need for it, adults in the child's environment (educators and parents) play a significant role in encouraging its development. The paper states the role of the educator as a professional individual in recognizing children's symbolic play and his appropriate reaction and actions in order to support the game scenario as well as raise symbolic play to an increasingly complex level. In addition to the above, the involvement of parents in a child's play is extremely important in his development and has a positive effect on creating a foundation for later mastering more complex forms of learning and behavior
Utjecaj tjelesne aktivnosti na zdravlje djeteta
Tjelesna aktivnost je izrazito bitna za zdravlje ljudskog organizma. Ona uveliko doprinosi psihičkom i fizičkom zdravlju. U predškolskoj dobi tjelesna aktivnost utječe na rast i razvitak djece, na razvoj motoričkih sposobnosti te bi iz tog razloga trebala biti uvrštena u redovite aktivnosti svakog djeteta. Tjelesna aktivnost utječe na razvoj i jačanje mišića, kosti i unutarnjih organa, a osim pozitivnih utjecaja na fizički razvoj, ona ima i pozitivan utjecaj na psihički razvoj djeteta. Dijete koje se redovito bavi nekom tjelesnom aktivnosti ima manju vjerojatnost od razvijanja pretilosti te je manje sklono bolestima. Tjelesna aktivnost, osim što sprječava odreĎene bolesti, ona može i ublažiti ili čak otkloniti rizik za pojavu bolesti. Iz tog razloga, od velike važnosti je da su djeca tjelesno aktivna. U predškolskoj ustanovi su odgajatelji i sama ustanova ti koji trebaju djeci pružiti sve potrebne uvjete za održavanje iste. Odgajatelji trebaju djeci ponuditi razne zanimljive, kvalitetne sadržaje koje će pružiti djeci da zadovolje svoje potrebe. Aktivnosti mogu biti u sklopu tjelesnog odgoja, jutarnje tjelovježbe, sportskih treninga, šetnje ili drugih zabavnih sadržaja. Izvan ustanove za rani i predškolski odgoj, važan utjecaj na djecu imaju njihovi roditelji. Oni su osobe koje najviše utječu na svoju djecu. Djeca gledaju navike svojih roditelja te je radi toga najvažnije da roditelji od najranijeg djetinjstva uče djecu zdravim navikama, da se redovito bave tjelesnom aktivnosti te da u njih uključe i svoju djecu. Cilj ovoga rada bio je ukazati na važnost tjelesne aktivnosti, na koje načine ona utječe na djetetov organizam te koja je njezina uloga u djetetovom zdravlju.Physical activity is extremely important for the health of the human body. It greatly contributes to mental and physical health. In preschool age, physical activity affects the growth and development of children, the development of motor skills, and for this reason it should be included in the regular activities of every child. Physical activity affects the development and strengthening of muscles, bones and internal organs, and in addition to positive effects on physical development, it also has a positive effect on the child's psychological development. A child who regularly engages in physical activity is less likely to develop obesity and is less prone to diseases. Physical activity, in addition to preventing certain diseases, can also mitigate or even eliminate the risk of disease occurrence.For this reason, it is of great importance that children engage in physical activity. In a preschool institution, it is the educators and the institution itself that must provide the children with all the necessary conditions for maintaining it. Educators should offer children a variety of interesting, high-quality content that will enable children to meet (satisfy) their needs. Activities can be part of physical education, morning exercise, sports training, walking or other entertainment. Outside the institution for early and preschool education, parents have an important influence on children. They are the people who influence their children the most. Children watch the habits of their parents, and for this reason, it is most important that parents teach their children healthy habits from an early age, to engage in regular physical activity and to include their children in them.The aim of this work was to point out the importance of physical activity, how it affects the child's organism and what is its role in the child's health
The connection between parenting style and motivation for parenting
Obitelj bi trebala biti izvor ljubavi, povjerenja i sretnog djetinjstva te bi se ondje dijete trebalo osjećati sigurno i voljeno. Naime, proces djetetova odgoja odvija se u obitelji u kojoj su roditelji primarni i glavni nosioci cjelokupnog procesa odgoja. Njihova primarna uloga stvoriti uvjete za zadovoljavanje djetetovih bioloških, psiholoških, socijalnih i odgojno – obrazovnih potreba koje će mu omogućiti cjelovit i zdrav razvoj. Odgajajući svoje dijete, roditelji će koristiti dvije temeljne dimenzije odgoja, a to su nadzor i emocionalna toplina. Uzimajući u obzir navedene dvije dimenzije te njihovom kombinacijom dolazi do klasifikacije roditeljskih odgojnih stilova.: autoritaran, autoritativan, permisivan i zanemarujući odgojni stil. Roditeljski odgojni stilovi mogu uvelike utjecati na djetetov kognitivni, socio – emocionalni te tjelesni razvoj. Osim odgojnih stilova, svaki će roditelj imati određenu motivaciju za roditeljstvo te tako postoje altruistička, fatalistička, narcistička i instrumentalna motivacija.
U svrhu ovog diplomskog rada provedeno je istraživanje u online formi tijekom srpnja i kolovoza 2022. godine. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi povezanost motivacije za roditeljstvom i odgojnog stila roditelja. U istraživanju je sudjelovalo N=110 roditelja djece rane i predškolske dobi. Rezultati istraživanja ukazuju na značajnu pozitivnu povezanost autoritarnog odgojnog stila i fatalističke, narcističke i instrumentalne motivacije koja označava potvrđivanje sebe i produženje obiteljske loze te statistički značajnu pozitivnu povezanost popustljivog odgojnog stila i altruističke motivacije te instrumentalne motivacije koja označava produženje obiteljske loze, očuvanje stabilnosti braka i domoljubne motivacije. Nadalje, rezultati istraživanja ukazuju na statistički značajnu pozitivnu povezanost autoritativnog odgojnog stila i fatalističke motivacije te statistički značajnu negativnu povezanost zanemarujućeg odgojnog stila i altruističke te statistički značajnu pozitivnu povezanost s instrumentalnom motivacijom koja označava potvrđivanje sebe i produženje obiteljske loze.The family should be a source of love, trust and a happy childhood, and the child should feel safe and loved there. Namely, the process of raising a child takes place in a family where parents are the primary and main bearers of the entire process of upbringing. Their primary role is to create conditions for meeting the child's biological, psychological, social and educational needs, which will enable him to have a complete and healthy development. When raising their child, parents will use two fundamental dimensions of upbringing, namely supervision and emotional warmth. Taking into account the mentioned two dimensions and their combination, the classification of parenting styles is arrived at: authoritarian, authoritative, permissive and neglectful. Parenting styles can greatly influence a child's cognitive, socio-emotional and physical development. In addition to parenting styles, each parent will have a certain motivation for parenting, so there are altruistic, fatalistic, narcissistic and instrumental motivations.
For the purpose of this thesis, research was conducted in online form during July and August 2022. The aim of this research was to determine the connection between the motivation for parenthood and the parenting style of parents. N=110 parents of early and preschool children participated in the research. The results of the research indicate a significant positive connection between authoritarian parenting style and fatalistic, narcissistic and instrumental motivation, which indicates self-affirmation and the extension of the family line, and a statistically significant positive connection between the permissive parenting style and altruistic motivation and instrumental motivation, which indicates the extension of the family line, preservation of marriage stability and patriotic motivations. Furthermore, the results of the research indicate a statistically significant positive association between authoritative parenting style and fatalistic motivation, and a statistically significant negative association between neglectful parenting style and altruistic, and a statistically significant positive association with instrumental motivation, which means confirming oneself and extending the family line
Environment and resource comparison in Montessori and Reggio pedagogical conception
U Republici Hrvatskoj, u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, osim redovnih programa, imamo i alternativne odgojno obrazovne programe. To su odgojno-obrazovni programi prema koncepcijama Marije Montessori, Rudolfa Steinera, sestara Agazzi, Jurgena Zimmera i Lorisa Malaguzzija.
U radu je prikazano kako je i čime omogućen ulazak alternativnih pedagoških koncepcija u Hrvatsku. Zatim je ukratko prikazana i objašnjena svaka od njih.
Najveći fokus stavljen je na Montessori i Reggio pedagoške koncepcije. Prikazan je povijesni razvoj svake, zatim neke od najbitnijih obilježja i karakteristika i na kraju, ono što je i tema rada, uloga prostora i materijala u radu s djecom predškolske dobi.
Iako na prvi pogled slične, ove dvije pedagoške koncepcije imaju bitne razlike, što u prostorno – materijalom okruženju, ulozi odgojitelja ili ulozi djeteta tijekom procesa odgoja i obrazovanja.
Svaki roditelj želi najbolje za svoje dijete. To se odnosi i na upis u odgojno – obrazovni program. Mnogi od njih nisu ni upoznati sa programima koji se nude u sklopu redovnih vrtića kao posebni programi u određenim skupinama ili kao zasebni vrtići koji rade po alternativnoj pedagoškoj koncepciji. Upravo zbog toga smatram kako je ova tema bitna jer adekvatna informiranost javnosti omogućila bi i roditeljima izbor vrtićkog programa koji odgovara njihovom djetetu i u skladu je s njihovim razmišljanjima.In the Republic of Croatia, in early and preschool education, in addition to regular programs, we also have alternative educational programs. These are educational programs according to the concepts of Maria Montessori, Rudolf Steiner, the Agazzi sisters, Jurgen Zimmer and Loris Malaguzzi.
The paper shows how and what enabled the entry of alternative pedagogical concepts into Croatia. Each of them is then briefly presented and explained.
The greatest focus is placed on Montessori and Reggio pedagogical concepts, which are the most popular and represented in our country. The historical development of each is presented, then some of the most important features and characteristics, and finally, what is the topic of the work, the role of space and materials in working with preschool children.
Although similar at first glance, these two pedagogical conceptions have important differences, in terms of the spatial and material environment, the role of the educator or the role of the child during the upbringing and education process.
Every parent wants the best for their child. This also applies to enrollment in the educational program. Many of them are not even familiar with the programs that are offered as part of regular kindergartens as special programs in certain groups or as separate kindergartens that work according to an alternative pedagogical concept. This is exactly why I think this topic is important, because adequate public information would enable parents to choose a kindergarten program that suits their child and is in line with their thinking
Difference in physiological strain of preschool children with consideration of methodical organizational form of work
U svrhu pisanja ovog diplomskog rada provedeno je istraživanje s ciljem utvrđivanja postojanja statistički značajne razlike u fiziološkom opterećenju djece tijekom sata tjelesne i zdravstvene kulture s obzirom na metodički organizacijski oblik rada koji je korišten. Uz to, cilj je bio utvrditi postoji li razlika u fiziološkom opterećenju djece tijekom dijelova sata u kojima su sadržaj, formacija i metodički organizacijski oblik rada nepromijenjeni.
Istraživanje je provedeno na uzorku od 19-tero šestogodišnjaka, polaznika dječjeg vrtića „Ivanić Grad“. Fiziološko opterećenje je mjereno brojem srčanih frekvencija u minuti, a mjerenje su obavljale dvije odgojiteljice istovremeno. Jedna je otkucaje srca mjerila pametnim satom Garmin Lily, a druga mobilnom aplikacijom Otkucaji Srca Plus. Istovjetnost rezultata dobivenih pomoću dva različita mjerna uređaja je testirana prije provođenja istraživanja. Mjerenje je obavljano nakon svakog dijela sata tijekom dva provedena sata. Sadržaji tijekom provedenih sati su bili isti, a jedinu razliku je činilo to što je u glavnom „A“ dijelu prvog sata korišten metodički organizacijski oblik poligon prepreka, a u drugom paralelno odjeljenski oblik rada.
Temeljem rezultata dobivenih mjerenjem izračunati su sljedeći parametri: aritmetička sredina, minimalan i maksimalan broj otkucaja srca u minuti, raspon od minimalnog do maksimalnog broja otkucaja srca u minuti i standardna devijacija. T- test analiza testirala je postoji li statistički značajna razlika u fiziološkom opterećenju s obzirom na korišten metodički organizacijski oblik rada. Pomoću rezultata dobivenih obradom podataka generirani su grafovi.
Analiza rezultata je pokazala da je fiziološko opterećenje tijekom glavnog „A“ dijela sata u kojem je korišten paralelno odjeljenski oblik rada statistički značajno veće od fiziološkog opterećenja tijekom glavnog „A“ dijela sata u kojem je korišten poligon prepreka. S druge strane, analiza rezultata pokazala je i da postoji značajna razlika u opterećenju u ostalim dijelovima satova kada metodički organizacijski oblik rada nije mijenjan. Zahvaljujući tome, može se tvrditi da na fiziološko opterećenje, osim odabranog oblika rada, utječu mnogi faktori.For the purpose of writing this thesis, research was conducted with the aim of determining the existence of a statistically significant difference in the physiological load of children during the physical and health education class, considering the methodical organizational form of work that was used. In addition, the goal was to determine whether there is a difference in the physiological load of children during parts of the lesson in which the content, formation and methodical organizational form of the work are unchanged.
The research was conducted on a sample of 19 six-year-olds, children of the "Ivanić Grad" kindergarten. Physiological load was measured by the number of heart frequencies per minute, and the measurement was performed by two preschool teachers at the same time. One measured her heart rate with a Garmin Lily smart watch, and the other with the mobile application Otkucaji Srca Plus. The equivalence of the results obtained using two different measuring devices was tested before conducting the research. The measurement was performed after each part of the class during the two hours that were spent. The contents of the two hours were the same, and the only difference was that in the main "A" part of the first hour, an obstacle course was used, and in the second, a parallel departmental form of work was used.
Based on the results obtained by the measurement, the following parameters were calculated: arithmetic mean, minimum and maximum number of heartbeats per minute, range from minimum to maximum number of heartbeats per minute and standard deviation. T-test analysis tested whether there is a statistically significant difference in the physiological load with regard to the methodical organizational form of work used. Using the results obtained from data processing, graphs were generated.
The analysis of the results showed that the physiological load during the main "A" part of the class in which the parallel departmental form of work was used was statistically significantly higher than the physiological load during the main "A" part of the class in which the obstacle course was used. On the other hand, the analysis of the results also showed that there is a significant difference in the workload in other parts of the lessons when the methodical organizational form of work was not changed. Thanks to this, it can be argued that the physiological load is influenced by many factors
Relationships Among Fitness And Body Composition Of The Children In The Age Of Nine And Ten Years
Pretilost postaje sve veći problem kod današnje djece. Prekomjerna tjelesna težina i pretilost koja je uočena u mlađoj dobi najčešće se prenosi i u kasnija razdoblja života. Povećane količine masnog tkiva u tijelu uzrokuju kako razne bolesti tako i slabiju sposobnost izvođenja kretanja. Svrha ovog istraživanja bila je ispitati relacije sastava tijela i opće tjelesne spremnosti djece mlađe školske dobi. U istraživanju je sudjelovalo 52 djece u dobi od 9 i 10 godina. Za ispitivanje fitnesa tj. opće tjelesne spremnosti korišten je test President’s Challenge battery koji sadržava pet čestica (zgibovi, podizanje trupa, pretklon, izmjenično trčanje i trčanje na 1600 m), antropometrijska mjerenja te kožne nabore natkoljenice, nadlaktice, leđa i trbuha. Test trčanje na 1600 m nije proveden zbog nepovoljnih klimatskih uvjeta. Podaci o dobi i spolu ispitanika dobiveni su od učiteljica. Prema rezultatima istraživanja ispitanici koji pripadaju skupini s normalnim indeksom tjelesne mase ostvarili su najbolje rezultate na motoričkim testovima. Također, rezultati pokazuju da u uzorku ima visok broj pretilih ispitanika (17.31%) te ispitanika s prekomjernom tjelesnom težinom (11.54%). Rezultati pokazuju da su antropometrijski pokazatelji međusobno pozitivno povezani. Veći indeks tjelesne mase ukazuje na veći udio masnog tkiva, pa je očekivano da će povećanje kožnih nabora i opsega struka slijediti i povećanje indeksa tjelesne mase.Obesity is becoming an increasing problem in today's children. Overweight and obesity observed at a young age are most often transmitted in later periods. Increased amounts of adipose tissue in the body cause both various diseases and a weaker ability of a person to perform certain movements. The purpose of this study was to examine the relationship between body composition and the body fitness of young school children. The study involved 52 children aged 9 and 10 years. Motor fitness of the children was assessed using the President's Challenge battery, which contains five itms (pull-ups, sit and reach, shuttlle run and one-mile run), anthropometric measurements included height and weight and high, triceps, subscapular and abdominal skinfolds. One-mile run was not carried out due to unfavorable weatherconditions. Data on the age and sex of the respondents were obtained from teachers. According to the results the subjects belonging to the group with a normal body mass index achieved the best results on motor tests. Also, the results show that the sample has a high number of obese subjects (17.31%) and overweight subjects (11.54%). The results show that anthropometric indicators are positively related to each other. A higher body mass index indicates a higher proportion of adipose tissue, so it is expected that an increase in skinfolds and waist circumference will cause body mass index increment
Features of communication between preschool teachers and parents
Komunikacija je jedan od preduvjeta za kvalitetno funkcioniranje zajednica i društva, pa tako i profesija koje unutar njih djeluju. Pojedinci neprestano verbalno ili neverbalno komuniciraju kako bi izrazili vlastita mišljenja, osjećaje i stavove, pa je komunikacija nužna kako u privatnim tako i u poslovnim okolnostima. Isto se odnosi i na odgoj i obrazovanje, u ovom slučaju onaj rani i predškolski, gdje bi roditelji i odgojitelji, uzevši u obzir dijete kao središte odgojno-obrazovnog procesa, trebali djelovati kao partneri, a preduvjet partnerstvu i suradnji kvalitetna je komunikacija. Iako su se mnogi tradicionalni oblici komunikacije u dječjem vrtiću, poput individualnih konzultacija i roditeljskih sastanaka, održali do dandanas, suvremeno doba unijelo je promjene i u način komunikacije roditelja i odgojitelja pa je ponekad, zbog nedostatka slobodnog vremena roditelja, lakše organizirati internetske oblike komunikacije roditelja i odgojitelja. Cilj je ovoga rada prikazati opće odlike komunikacije roditelja i odgojitelja, kao i odlike posebnih oblika komunikacije koji se koriste u dječjim vrtićima prilikom suradnje roditelja i odgojitelja. U tu je svrhu načinjeno istraživanje kojim se htjelo dobiti uvid u učinkovitost pojedinih oblika komunikacije roditelja i odgojitelja te u stavove i mišljenja roditelja i odgojitelja o važnosti njihove međusobne komunikacije. Istraživanje je provedeno internetskim putem, popunjavanjem anketnog upitnika. Odgojitelji su tako imali priliku prikazati svoju perspektivu viđenja komunikacije s roditeljima, dok su pak roditelji također imali priliku iznijeti svoje mišljenje o komunikaciji s odgojiteljima, važnosti te komunikacije, kao i savjete u svrhu njezina poboljšanja. Rezultati istraživanja pridonose utvrđivanju stavova roditelja i odgojitelja o njihovoj međusobnoj komunikaciji te posljedično njezinu unaprjeđenju.Communication is one of the prerequisites for the quality functioning of communities and society, including the professions that operate within them. Individuals constantly communicate verbally or non-verbally in order to express their own opinions, feelings and attitudes, so communication is necessary for private as well as business purposes. The same applies to education and care, in this case early and preschool one, where parents and educators, as the child is the center of the educational process, should act as partners, and a prerequisite for partnership and cooperation is quality communication. Although many traditional forms of communication in kindergarten, such as individual consultations and parent-teacher meetings, have continued to this day, modern times have also brought changes to the way parents and educators communicate, so sometimes, due to parents' lack of free time, it is easier to organize online forms of communication. The emphasis of this paper is on the features of communication between parents and educators, that is, the forms of communication used in kindergartens, their effectiveness, and the general opinion of parents and educators about the importance of their mutual communication. By answering questionnaires, educators presented their perspective of seeing communication with parents, while parents also expressed their opinion on communication with educators, its importance, as well as advice for improving communication with educators. The results of the research contribute to establishing the views of parents and educators about their mutual communication and consequently improving it
Presentation of the participation of preschool children in extra-kindergarten kinesiology activities in the area of the City of Zagreb
Izvanvrtićke aktivnosti u predškolskoj dobi predstavljaju vrlo važan segment u djetetovom
organiziranom i slobodnom vremenu. Cilj ovog istraživanja bio je istražiti uključenost
predškolske djece u izvanvrtićkim kineziološkim aktivnostima, odnosno sportu. U ovom
istraživanju su sudjelovala 84 roditelja čija djeca se nalaze u dobnom rasponu između pet i
sedam godina. Sva djeca, čiji su roditelji sudjelovali u online anketi, upisani su u dječje vrtiće
na području Grada Zagreba. Ispitanici su, odgovorima višestrukog izbora ili kratkog odgovora,
odgovarali na devet pitanja. Rezultatima se saznalo da je više od polovine djece uključeno u
neku vrstu kineziološke aktivnosti ili konkretno u neku vrstu sporta. Također, nekolicina djece
je, osim u kineziološke aktivnosti, uključeno i u druge vrste odgojno-obrazovnih aktivnosti. Uz
navedeni primarni cilj ispitivanja, saznala su se i mišljenja roditelja o zadovoljstvu količine
kineziološke aktivnosti njihove djece. Ti rezultati su bili vješto podijeljeni jer neki roditelji
zahtijevaju puno veću zaokupiranost svoje djece kineziološkim aktivnostima nego što je to
sada, dok drugi smatraju da djeca osim u organiziranim aktivnostima, svoje vrijeme trebaju
provoditi i u slobodnom vremenu i druženju s vršnjacima.Extracurricular activities in preschool age represent a very important segment in a child's
organized and free time. The aim of this research was to investigate the involvement of
preschool children in extracurricular kinesiological activities, i.e. sports. 84 parents whose
children are between the ages of five and seven participated in this research. All children, whose
parents participated in the online survey, are enrolled in kindergartens in the City of Zagreb.
Respondents answered nine questions with multiple-choice or short-answer answers. The
results revealed that more than half of the children are involved in some kind of kinesiology
activity or specifically in some kind of sport. Also, a few children, apart from kinesiology
activities, are also involved in other types of educational activities. In addition to the mentioned
primary objective of the examination, parents' opinions about the satisfaction with the amount
of kinesiological activity of their children were also obtained. These results were skillfully
shared because some parents demand that their children be much more occupied with
kinesiology activities than is the case now, while others believe that children, apart from
organized activities, should also spend their time in free time and socializing with peers