University of Zagreb Faculty of Teacher Education - Digital repository
University of Zagreb Faculty of Teacher Education - Digital repositoryNot a member yet
4576 research outputs found
Sort by
The relation between primary education students eating habits and motor skills
No full textPravilan način prehrane podrazumijeva uravnotežen unos energije i hranjivih tvari, koji je u djetinjstvu ključan za optimalan rast i razvoj. Podrazumijeva unos ispravnih makronutrijenata koje će djetetu dati najnužnije za rast i razvoj, ali i mikronutrijenata koji su
nužni za nesmetano funkcioniranje organizma. Glavni cilj istraživanja bio je utvrditi postoji li povezanost između prehrambenih navika i motoričkih sposobnosti učenika primarnoga obrazovanja. U istraživanju je sudjelovalo 60 učenika trećih i četvrtih razreda. Ispitivale su se prehrambene navike učenika uz anketni upitnik. Učenicima su izmjerene i antropometrijske varijable poput tjelesne visine i mase tijela. Provjera motoričkih sposobnosti provedena je u školskoj dvorani, a mjerene su četiri motoričke cjeline – brzina, eksplozivna snaga, repetitivna snaga te gibljivost i agilnost. Uspoređuju se morfološka obilježja između djevojčica i dječaka uz pomoć morfoloških obilježja učenika: tjelesna visina i masa tijela te indeks tjelesne mase. Pomoću deskriptivne statistike izračunati su osnovni deskriptivni parametri poput: aritmetičke sredine, standardne devijacije, minimalnog i
maksimalnog rezultata te koeficijenta asimetrije i koeficijenta zakrivljenosti. Normalnost distribucije testirana je uz Kolmogorov-Smirnovljev test. Za utvrđivanje značajnih rezultata morfoloških varijabli između djevojčica i dječaka primijenjen je t-test. Za utvrđivanje značajnih razlika u prehrambenim navikama primijenjen je Mann-Whitney U test. Kako bi se utvrdila povezanost prehrambenih navika i motoričkih sposobnosti, izračunat je Spearmanov koeficijent korelacije. Statistička značajnost razlika je testirana na razini značajnosti p < 0,05. Obzirom na dobivene rezultate ovog istraživanja moguće je vidjeti kako je potvrđeno
da djelomično postoji povezanost prehrambenih navika i motoričkih sposobnosti učenika, ali samo u jednoj od varijabli motoričkih sposobnosti učenika. Ne postoji statistički značajna povezanost između te dvije varijable. Rezultati Mann-Whitney U testa pokazuju kako ne postoji statistički značajna razlika između djevojčica i dječaka kada su u pitanju njihove prehrambene
navike. Kada su u pitanju razlike u motoričkim sposobnostima, u trećim razredima dječaci postižu bolje rezultate u skoku u dalj s mjesta, podizanje trupom i trčanje 10x5 metara, od djevojčica. U četvrtom razredu, statistički značajna razlika postoji samo u prvoj varijabli motoričkih sposobnosti između djevojčica i dječaka – taping rukom.The relation between primary education students' eating habits and motor skills. A proper eating habit involves a balanced intake of energy and nutrients, which is crucial for optimal growth and development in childhood. It involves the intake of the right macronutrients that provide a child with the essential elements for growth and development, as well as micronutrients necessary for the smooth functioning of the body. The main goal of the research was to determine if there is a connection between eating habits and motor skills of primary education students. The study involved 60 third and fourthgrade
students. The students' dietary habits were examined through a questionnaire. Anthropometric variables such as height and body weight were measured. The assessment of motor skills was conducted in the school gymnasium, and four motor skill components were measured: speed, explosive strength, repetitive strength, as well as flexibility and agility. Morphological characteristics were compared between girls and boys using the students' morphological traits: height, body weight, and body mass index. Basic descriptive parameters such as mean, standard deviation, minimum and maximum results, as well as skewness and kurtosis coefficients, were calculated using descriptive statistics. The normality of the distribution was tested using the Kolmogorov-Smirnov test. To determine significant differences in morphological variables between girls and boys, the t-test was applied. The Mann-Whitney U test was used to determine significant differences in dietary habits. To assess the relationship between dietary habits and motor skills, the Spearman correlation coefficient was calculated. Statistical significance of differences was tested at the significance level of p < 0.05. Based on the results of this research, it is possible to see that there is a partial connection between dietary habits and motor skills of students, but only in one of the motor skill variables. There is no statistically significant connection between these two variables. The results of the
Mann-Whitney U test show that there is no statistically significant difference in dietary habits between girls and boys. When it comes to differences in motor skills, in the third grade, boys achieve better results in standing long jump, sit-ups, and 10x5-meter sprint than girls. In the fourth grade, a statistically significant difference exists only in the first motor skill variable
between girls and boys - hand tapping
Development of children's speech and creativity through music and singing in early and preschool age
No full textZajedničko je obilježje govora i glazbe zapravo zvuk, jer je zvuk u oba slučaja korišten kao sredstvo za komuniciranje. Povezanost glazbe i govora se temelji na raznim oblicima instrumentalne i vokalne reprodukcije, stvaranja i slušanja glazbe. Primjerice, kada dijete pjeva određenu pjesmu, tada potiče stvaranje zvuka uz pomoć svog glasa uz ispravno izgovaranje glasova, dok u isto vrijeme pomoću slušanja glazbe ostvaruje utjecaj na sposobnost verbalnog izražavanja. Razvoj govora je uvelike povezan s okruženjem u kojem dijete boravi, zbog čega je djetetu potrebno omogućiti povoljne uvjete za razvoj govora, tj. okruženje u kojem se treba osjećati prihvaćeno, voljeno i shvaćeno, s ciljem omogućavanja pozitivnog razvoja govora te razvoja u ostalim područjima. Pozitivno okruženje je vrlo važno jer djeca najčešće istražuju prostor oko sebe pomoću zvukova u okolini. Zvukovne improvizacije djeteta su uvelike povezane s njegovim spontanim stvaralačkim izrazom, slobodom, maštom i kreativnosti. Pomoću stečenih znanja djeca uvelike bogate svoj rječnik i primjenjuju temeljne pojmove u području glazbe. Igra posjeduje veliku važnost prilikom ovog procesa, jer se putem igre djeca potiču na aktivno slušanje glazbe, plesanje i izvedbu pokreta koji su u skladu s tempom i ritmom. Cilj rada je istražiti razvoj govora i kreativnosti uz korištenje glazbe i pjevanja kod djece rane i predškolske dobi.The common characteristic of speech and music is sound, because in both cases sound is used as a mean of communication. The connection between music and speech is based on various forms of instrumental and vocal reproduction, creation and listening to music. For example, when a child sings a certain song, it encourages the creation of sound with the help of the voice taking into scope the correct pronunciation of sounds, while at the same time listening to music influences the ability of verbal expression. The development of speech is largely related to the environment in which the child resides. Subsequently, it is necessary to provide the child with an adequate environment for the development of speech in which the child must feel accepted, loved, and understood, with the aim of enabling development of speech and in the other areas as well. Positive surroundings are very important for children because they usually explore the space around them using the sounds in the environment. A child's sound improvisations are largely related to its spontaneous creative expression, freedom, imagination, and creativity. Using the acquired knowledge, children greatly enrich their vocabulary and apply basic concepts in the field of music. The game is also very important during this process because the game encourages children to actively listen to music, dance and perform various movements that are in accordance with the tempo and rhythm. The aim of the work is to investigate the development of speech and creativity with the use of music and singing in children of early and preschool age
Parenting then and now
No full textKroz ovaj rad obradila se tematika odgoja djece danas i kakav je bio. Roditeljstvo i obiteljski se život promijenio tijekom godina, donoseći nove izazove za roditelje i pitanje treba li se promijeniti i način na koji se odgajaju djeca. Nije iznenađujuće da mnogi roditelji nisu sigurni kako svladati roditeljski izazov. Dijete, a osobito djetinjstvo krajem 20-tog stoljeća i dvadesetprvog razlikuju se u novom pogledu djece na svijet koji ih okružuje. Povijesna događanja koja su se odvijala u RH bitno su utjecala na razvoj djece i na njihovo djetinjstvo krajem dvadesetog stoljeća, djeca su bila slobodnija, kreativnija, na ulici, u druženju s vršnjacima i roditeljima. Kraj rata, ulazak u moderno društvo dvadesetprvog stoljeća, dovelo je i do promjena u razvoju djece i djetinjstva.Through this work, the topic of raising children today and what it used to be was discussed. Parenting and family life has changed over the years, bringing new challenges for parents and the question of whether the way children are raised should also change. Not surprisingly, many parents are unsure how to overcome the parenting challenge. Children, and especially childhood at the end of the 20th century and the twenty-first, differ in the children's new view of the world around them. The historical events that took place in the Republic of Croatia significantly influenced the development of children and their childhood at the end of the twentieth century, children were freer, more creative, on the street, socializing with their peers and parents. The end of the war, the entry into the modern society of the twenty-first century, led to changes in the development of children and childhood
Language development characteristics of preschool children
No full textJezik je glavno sredstvo s kojim se uspostavlja i održava komunikacija, a dijete ga već od rođenja počinje usvajati, spontano i prirodno. Kako bi lakše razumjeli put od usvajanja do učenja jezika ovaj završni rad daje pregled i objašnjava teorije usvajanja jezika, a to su: bihevioristička, nativistička, kognitivna, konekcionistička i funkcionalna. Također, u radu se navode do sada utvrđene karakteristike jezičnog razvoja, poseban naglasak stavlja se na fonološki, gramatički i semantički razvoj jezika djece predškolske dobi.
Glavni cilj rada bio je ispitati jezična obilježja djece predškolske dobi, specifično dobi od 3 do 4 godine. Istraživanje je provedeno pomoću vođenog intervju-a u dječjem vrtiću, a sudjelovalo je petero djece. Rezultati istraživanja su u skladu s očekivanjima i potvrđuju dosadašnja istraživanja o razvoju i usvajanju hrvatskoga jezika. Djeca u dobi od 3 do 4 godine u svom govoru koriste gotovo sve vrste riječi i s njima tvore složene rečenične strukture, ali pritom se pojavljuju određena odstupanja u fonološkoj, gramatičkoj i semantičkoj razini.Language is the primary tool through which communication is established and maintained, and a child begins to acquire it from birth, spontaneously and naturally. In order to better understand the journey from acquisition to language learning, this final paper provides an overview and explains theories of language acquisition, namely: behavioral, nativist, cognitive, connectionist, and functional theories. Additionally, the paper outlines established characteristics of linguistic development, with a specific emphasis on the phonological, grammatical, and semantic development of language in preschool-aged children.
The main objective of the study was to examine the linguistic characteristics of preschool-aged children, specifically those aged 3 to 4 years. The research was conducted through guided interviews in a childcare center, involving five children. The research findings align with expectations and confirm prior research on the development and acquisition of the Croatian language. Children between the ages of 3 and 4 years use almost all types of words and construct complex sentence structures in their speech, although certain deviations appear in the phonological, grammatical, and semantic levels
The role of educators in the prevention and control of an epidemic of parasitosis in a pre-school institution
No full textPojava parazitoza i drugih zaraznih bolesti neizbježne su u dječjim kolektivima. Djeca su kao domaćini parazitima prikladna zbog nedovoljnog pridržavanja higijenskih pravila i omogućeno im je brzo širenje kada je riječ o djeci u predškolskim ustanovama. Parazitske bolesti koje se najčešće pojavljuju u predškolskim ustanovama su enterobijaza, ušljivost glave i svrab. Kako bi se bolest spriječila i stavila pod kontrolu, važna je uloga djeci najbliže osobe u ustanovi, odgojitelja. Odgojitelji imaju važnu ulogu kada je riječ o edukaciji djece o zdravstvenim navikama i suradnji s roditeljima te suradnji sa zdravstvenim radnicima i epidemiološkom službom.Parasitosis and other infectious diseases are unavoidable in children's collectives. Children are suitable hosts for parasites due to insufficient adherence to hygiene rules. Parasites are also more likely to spread quickly when it comes to children in preschool institutions. Parasitic diseases that appear most often in preschool institutions are enterobiasis, head lice and scabies. When it comes to prevention and disease control, the role of the person closest to the children in the institution, the educator, is significant. Educators have an important role when it comes to acknowledging children about health habits and when it comes to cooperation with parents, health workers and the epidemiological service
Encouraging environment in preschool
No full textU današnje vrijeme svakodnevno čitamo rezultate novih istraživanja o tome kako i na koji način odgajati dijete, što je potrebno za pravilan razvoj, kakav je utjecaj okoline na razvoj djece. Nijedno dijete nije isto, svako je individua za sebe, sa svojim načinom i brzinom razvoja, s vlastitim mogućnostima, interesima, kompetencijama i osobnosti.
Nekadašnje tradicionalno gledanje na dijete kao objekt danas se više ne uvažava, naprotiv, dogodio se konstruktivistički obrat te se dijete danas tretira kao subjekt. Nova suvremena slika djeteta mijenja način odnošenja odgojitelja prema djetetu, a u suvremenoj pedagogiji dominira slika djeteta kao aktivnog i kompetentnog djeteta koje je samostalno i socijalno aktivno. Nesigurnosti odgojitelja i stručnog osoblja u dnevnom ophođenju s djecom dovele su do pojačanog interesa za istraživanja poticajnog okruženja u kojem djeca obitavaju.
U ovome radu prikazat će se što je i kako se organizira poticajno okruženje u vrtiću za djecu rane i predškolske dobi. U radu bit će iznesena dva pedagoška koncepta: Montessori i Reggio koji se često koriste u radu s djecom. Spomenut će se značajni sudionici u tome procesu (djeca, odgojitelji, stručno osoblje) i opisati neke njihove uloge u stvaranju okoline prikladne dječjem uzrastu. Objasnit će se veza između planiranja odgojnog rada, praćenja razvoja djeteta i njegovih postignuća, osobna odgojiteljska procjena mogućnosti djece s organizacijom okruženja. Znanja koja odgojitelji steknu na praktičan način i znanja kojima raspolažu od fakultetskih dana omogućavaju im gradnju nove razine osobnog razvoja. Takav način učenja jest osnovna bit refleksije koju odgojitelji prakticiraju s drugim kolegama i stručnim osobljem. Sve navedeno su ključni faktori u organiziranju poticajnog okruženja djece u ranom i predškolskom odgoju.Nowadays, every day we read the results of new research on how and in what way to raise a child, what is needed for proper development, what is the influence of the environment on children's development. No child is the same, each is an individual for himself, with his own way and speed of development, with his own possibilities, interests, competences and personality.
The former traditional view of the child as an object is no longer respected today, on the contrary, a constructivist turn has taken place and the child is now treated as a subject. The new modern image of the child changes the way educators treat the child, and in modern pedagogy the image of the child as an active and competent child, who is independent and socially active, dominates. The insecurities of educators and professional staff in daily dealings with children have led to increased interest in research into the stimulating environment in which children live.
This paper will show what it is and how to organize a stimulating environment in kindergarten for children of early and preschool age. Two pedagogical concepts will be presented in the paper: Montessori and Reggio, which are often used in working with children. Significant participants in this process (children, educators, professional staff) will be mentioned and some of their roles in creating an environment suitable for children will be described. The connection between the planning of educational work, monitoring the development of the child and his achievements, personal educator's assessment of the possibilities of children with the organization of the environment. The knowledge that educators acquire in a practical way, and the knowledge they have at their disposal since college days, enable the construction of a new level of personal development. Such a way of learning is the basic essence of reflection that educators practice with other colleagues and professional staff. All of the above are key factors in organizing the stimulating environment of children in early and preschool education
Eating disorders during childhood and preadolescence
No full textU ovom radu opisani su različiti poremećaji prehrane u djece i predadolescenata. Mnoga djeca prolaze kroz faze u kojima imaju poteškoće s prehranom i hranjenjem, kao što su odbijanje hrane, izbirljivost, krijumčarenje hrane i rituali vezani uz hranu. Ove poteškoće mogu biti izazovne i za samu djecu i za njihove skrbnike. Tri osnovna poremećaja prehrane kod predadolescenata su anoreksija nervoza, bulimija nervoza i sindrom prejedanja. U radu su navedene klasifikacije, vrste, simptomi i načini liječenja za svaki od tih poremećaja. Biološki, psihološki i socijalni faktori igraju važnu ulogu u razvoju poremećaja prehrane. Biološki faktori uključuju dob, spol i tjelesnu težinu, dok psihološki faktori uključuju samopoštovanje, perfekcionizam i zadovoljstvo slikom tijela. Socijalni faktori obuhvaćaju utjecaj medija, vršnjaka i roditelja na sliku tijela. Programi liječenja uključuju različite oblike psihoterapije, bolnički oporavak prehrane, medicinski oporavak, obiteljski tretman i psihosocijalni oporavak. Bolničko liječenje se primjenjuje kod vitalno ugroženih bolesnika, dok se u ostalim slučajevima prvo pokušava s ambulantnim liječenjem Važno je prilagoditi tretman pojedincu i uzeti u obzir sve aspekte njihovog zdravlja. Uloga odgojitelja u poremećajima hranjenja u dječjoj i predadolescentnoj dobi je ključna u prepoznavanju i pružanju podrške djeci s tim problemima. Odgojitelji imaju priliku promatrati djecu tijekom obroka i svakodnevnih aktivnosti te primijetiti promjene u prehrambenim navikama i ponašanju. Oni mogu surađivati s roditeljima, pružiti edukaciju o zdravoj prehrani i tjelesnoj aktivnosti te pružiti podršku djetetu tijekom obroka. Važno je da odgojitelji budu osjetljivi, pažljivi i podržavajući, i da surađuju s drugim stručnjacima kako bi se pružila adekvatna procjena i potrebna terapija djetetu koje se bori s poremećajima hranjenja
Portraying a family through contemporary Croatian short feature film for children (on the example of the films Kao na televiziji , Popravilište za roditelje, Ema)
No full textObitelj je oduvijek bila važna tema i zauzimala je veliko mjesto u stvaralaštvu. Brojna su djela potezala pitanja obiteljskih odnosa čija je zamršenost bivala zanimljivo prezentirana zaokupljajući time veliku pozornost. Suvremeni igrani film za djecu vrijedan je za umjetnost i kulturu, a svoj izvor, osim u nezaobilaznim aktualnim problemskim temama suvremenog doba, crpi i iz obitelji koja je pokretač radnje i glavna karakteristika brojnih filmova za djecu.
Cilj rada bio je prikazati obitelj u suvremenom hrvatskom kratkometražnom igranom filmu za djecu na primjeru filmova Kao na televiziji (2012), Popravilište za roditelje (2010) i Ema (2011) koje je zajednička produkcijska kuća Hrvatska radiotelevizija učinila lako dostupnima. U teorijskom dijelu naveden je kratak povijesni pregled hrvatskog igranog filma za djecu kroz povijest koji pomaže staviti ga u kontekst današnjice. Stvara se predodžba o interpretaciji dječjeg lika kroz povijest u odnosu na suvremeni film, ali i na odrasle koja u analizi omogućuje prikaz funkcionalnosti kroz međusobne odnose likova.
Temeljem toga, zaključeno je kako je svaki od analiziranih filmova u odgojnoobrazovnoj funkciji jer u sebi sadrži određenu društveno-pedagošku dimenziju, ali ne zanemarujući pri tome umjetnički i zabavni karakter filma. Prikazom suvremenih problema u kojima se obitelji nalaze filmovi šalju snažne poruke, kako djeci, tako i roditeljima, što upućuje na zaključak da analizirani filmovi podrazumijevaju i odrasle kao svoju publiku. Svi su filmovi igranog roda utemeljeni u realnoj stvarnosti, ali im je zajednička odlika poigravanje s odnosom fikcije i stvarnosti koja upozorava na prisutnost medija u svakodnevnom životu djece kao i na sklonost djece fantastičnome. Svaki od filmova rezultirao je različitim konceptom paralelne stvarnosti u čemu veliku ulogu u analizi imaju filmska izražajna sredstva koja omogućavaju kvalitetniju i uvjerljiviju predodžbu filma te pomažu u postizanju dinamičnosti radnje i ritma. Boje dolaze do izražaja i pažljivo su korištene. Dječji likovi u filmovima su djelatni (ili se potiču na aktivnost), a suočavanjem s problemima uče važnu lekciju o sebi, obitelji, društvu pa i načinu kako funkcioniraju mediji. Poruke koje se ovim filmovima šalju djeci su ohrabrujuće za zauzimanje stava i artikulaciju svojih želja i interesa, poticajne za suočavanje s nepoznatim i zastrašujućim te utješne za pokušaje koji nisu bili uspješni jer svi imaju pravo griješiti. Filmovi su primjereni djeci rane i predškolske dobi jer omogućuju spoznaju na razini preispitivanja postupaka glavnih likova, razvoj znatiželje te istraživanje i upoznavanje sa novim neproživljenim situacijama.Family has always been an important topic and occupied a large place in creativity. Numerous works dealt with issues of family relationships, the intricacies of which were presented in an interesting way, attracting a lot of attention. A contemporary children's feature film is valuable for art and culture, and its source, apart from the unavoidable current problematic topics of the modern era, also derives from the family, which is the driving force of the plot and the main characteristic of numerous children's films.
The aim of the work was to show the family in a contemporary Croatian short feature film for children, using the example of the films Kao na televiziji (2012), Popravilište za roditelje (2010) and Ema (2011), which were made easily available by the joint production company Hrvatska radiotelevizija. In the theoretical part, a brief historical overview of Croatian feature films for children throughout history is given, which helps to put it in the context of today. An idea is created about the interpretation of a child's character through history in relation to contemporary film, but also to adults, which in the analysis enables the presentation of functionality through the characters' mutual relationships.
Based on this, it was concluded that each of the analyzed films has an educational function because it contains a certain socio-pedagogical dimension, but without neglecting the artistic and entertaining character of the film. By showing the contemporary problems faced by families, the films send strong messages to both children and parents, which leads to the conclusion that the analyzed films include adults as their audience. All fictional films are based in real reality, but they have a common feature of playing with the relationship between fiction and reality, which warns of the presence of the media in children's everyday life, as well as children's penchant for fantasy. Each of the films resulted in a different concept of parallel reality, in which a major role in the analysis is played by filmic means of expression that enable a better and more convincing presentation of the film and help achieve the dynamism of the plot and rhythm. The colors come to the fore and are carefully used. Children's characters in films are active (or are encouraged to be active), and by facing problems they learn an important lesson about themselves, family, society, and the way the media works. The messages that these films send to children are encouraging for taking a stand and articulating their desires and interests, stimulating for facing the unknown and frightening, and comforting for unsuccessful attempts because everyone has the right to make mistakes. Films are suitable for children of early and preschool age because they enable knowledge at the level of questioning the actions of the main characters, the development of curiosity and research and familiarization with new unexperienced situations
The connection between the digital competence of educators and the stimulation of the development of the digital competence of children of early and preschool age
No full textCilj rada je predstaviti drugačiji pristup djeci rane i predškolske dobi u odgojno obrazovnom radu s ciljem unapređenja digitalne kompetencije. Temeljeno na Nacionalnom kurikulumu za rani i predškolski odgoj i obrazovanje (2014) i suvremenom, holističkom pristupu odgoju i obrazovanju, postavljen je plan planiranog istraživanja. Provedenim akcijskim istraživanjem nastoji se potkrijepiti teza da korištenje digitalne kompetencije odgojitelja u odgojno-obrazovnom radu izravno utječu na razvoj digitalne kompetencije djece rane i predškolske dobi. Vođeni tom pretpostavkom, istraživanje se odvijalo unutar jedne odgojne skupine s tri odgojitelja. Tijekom provedenih aktivnosti i refleksija obogaćuje se odgojno obrazovni rad i mijenja percepcija odgojitelja o digitalnoj kompetenciji i korištenju informacijske i komunikacijske tehnologije u radu. Sami rezultati, kao odgovori na istraživačka pitanja potvrđuju vezu između digitalnih kompetencija odgojitelja i razvoja digitalne kompetencije djece.The goal of the work is to present a different approach to early and preschool children in educational work with the aim of improving digital competence. Based on NKRPOO (2014) and a modern, holistic approach to upbringing and education, a planned research plan was set. The conducted action research tries to support the thesis that the use of digital competence of educators in educational work directly affects the development of digital competence of early and preschool children. Guided by this assumption, the research took place within one educational group with three educators. Through the conducted activities, reflections and focus groups, educational work is enriched and educators' perception of digital competence and the use of information and communication technology in their work changes. The results themselves, as answers to the research questions, confirm the connection between the digital competence of educators and the development of digital competence of children
Arm and leg Coordination in Dance
No full textPles je kroz povijest imao vrlo značajnu ulogu. Koristio se u prikazu raznih legendi pa sve do medicinskog značaja. Danas se prakticira i kao poticajni aspekt u razvoju djeteta. Izrazito potiče koordinaciju ruku i nogu, dok se od voditelja, trenera ili koreografa očekuje individualni pristup svakom djetetu. Takav način rada iziskuje stalnu edukaciju koja kroz iskustvo rada s djecom rezultira pozitivnim stavom djeteta prema samome sebi. Uz okruženje koje mora biti prilagođeno svakom djetetu, rad s djecom u timu iziskuje brojne čimbenike koje voditelj treba maksimalno uskladiti da bi odradio plesne pokrete, privukao pažnju svakog djeteta i dobio rezultat koji osim odrađenih plesnih sekvenca dovodi do izvedbe koreografije pred publikom. Koordinacija se razvija i usavršava od ranog djetinjstva, a značajan je čimbenik u procesu učenja plesnih vještina. Isto tako, bitno je da djeca s teškoćama u razvoju imaju jednaku mogućnost osjećati se dobrodošlo u plesni tim i svojom ljubavlju prema muzici i plesu, na svoj način kroz pokret iskazati svoje osjećaje. Pokret tijekom plesa, poticaj je za gibanje tijela i usklađivanje pokreta i ravnoteže što pomaže u razvoju koordinacije cijelog tijela. Gruba motorika osnovni je pokret s kojim svako dijete može započeti plesni pokret, istraživati svoje tijelo u pokretu, uspoređivati svoj individualni napredak, uspoređivati se s ostalom djecom i tako samo sebe usavršavati u osnovnom pokretu. Nije svako dijete jednako, djeca se razlikuju u fizičkim i kognitivnim sposobnostima, ali u radu s timom svojih vršnjaka, najbitnije je da se osjećaju sretno i da u takvom okruženju napreduju u svom radu.Throughout history, dance has had a very significant role. It was used in the display of various legends, and it even had medical significance. Today, it is practiced as a potential aspect in child development. It extremely encourages arm and leg coordination and, from coaches and choreographers, it is expected an individual approach to every child. Such a way of work requires and encourages constant education which, through experience of working with children, results in children's positive self-image. Along with the environment which must be adapted to every child, working with children in teams requires many factors which the choreographer must harmonize in order to work off the dance moves, acquire the attention of every child and get the result which would, except certain dance sequences, lead to the performance of the choreography in front of an audience. Coordination is learned from early childhood, perfected through proper training, to develop dance skills in a timely and purposeful way. It is also important that children with special needs have an equal opportunity to feel welcome in the dance team and, through their love for music and dance, express their feelings through movement in their own way. Any kind of movement during dance is an incentive for body movement and movement and balance harmony which helps in body coordination development. Rough motor skills are the basic movements with which every child can start a dance move, explore its body in movement, compare their knowledge, compare to other children and, with that, perfect themselves in the basic movement. Not every child is the same and children differ in their physical and mental abilities, but through working in teams with their peers, the most important thing is their happiness and that, in that kind of environment, they progress in their work