Digital Repository of Music Academy
Not a member yet
3080 research outputs found
Sort by
Work on the role of Alcmene in the opera Amphytrion by B. Papandopulo
No full textCilj mog diplomskog rada pod naslovom Rad na ulozi Alkmene u operi Amfitrion B. Papandopula je pobliže opisati operu Amfitrion a posebno lik Alkmene. Opera Amfitrion druga je opera B. Papandopula a libreto su napisali Mijo Štimac i Enrico Golisciani prema istoimenoj Molièrovoj drami. Mit o Amfitrionu jedan je od poznatih grčkih mitova te je služio kao inspiracija mnogim piscima kao što su Plaut ili Sofoklo. Dugo vremena je partitura ove opere bila izgubljena te je tako opera bila skoro potpuno zaboravljena. Boris Papandopulo jedan je od najvećih hrvatskih skladatelja te tako ponovno otkrivanje i izvođenje ove opere ima veliko značenje i važnost za hrvatsku glazbu.The aim of my graduation thesis, entitled Work on the role of Alcmene in the opera Amphitrion by B. Papandopulo is to describe the opera Amphytrion and especially the character of Alcmene. The opera Amphytrion is the second opera by B. Papandopulo and the libretto was written by Mijo Štimac and Enrico Golisciani based on the play of the same name by Molière. The myth of Amphitryon is one of the famous Greek myths and served as an inspiration to many writers such as Plautus or Sophocles. For a long time, the score of this opera was lost and thus the opera was almost completely forgotten. Boris Papandopulo is one of the greatest Croatian composers, so the rediscovery and performance of this opera is of great significance and importance for Croatian music
Viola in classicism
No full textOvaj rad bavi se poviješću viole i njenim razvojem u klasicizmu. Rad sadrži pregled stilskih karakteristika klasicizma, kao i popis najvažnijih djela napisanih za violu s naglaskom na Sinfoniu Concertante Wolfganga Amadeusa Mozarta te Koncert za violu i orkestar Carla Phillippa Stamitza. Također, rad objašnjava važnost viole u komornim sastavima i orkestru u razdoblju klasicizma.This paper deals with the history of the viola and its development in the Classical period. The paper provides an overview of the stylistic characteristics of Classicism, as well as a list of the most important works written for the viola, with a focus on Wolfgang Amadeus Mozart's Sinfonia Concertante and Carl Philipp Stamitz's Viola Concerto. Additionally, the paper explains the importance of the viola in chamber ensembles and orchestras during the Classical period
Sonata in D-major Op. 10 No. 3 by Ludwig van Beethoven
No full textU ovom radu kratko ulazimo u svijet Beethovenova klavirskog opusa kao središnjeg dijela programa mojeg diplomskog koncerta. Razlozi izbora ovog djela su pravilnost forme, kompaktnost same skladbe te raznolikost materijala. Ova sonata predstavlja jedan od boljih uvida u skladateljevu ranu fazu skladanja, zajedno s ostale dvije sonate opus 10, klavirskim koncertom u B-duru opus 19, gudačkim trijima opus 9 i sonatama za glasovir i violinu opus 12. U kratkom osvrtu naglasak će biti stavljen primarno na analizu samog djela ulazeći u sfere formalne te interpretativne analize. Cilj ovog rada jest pokazati da ova sonata, koja za razliku od drugih sonata nije toliko zastupljena na pozornicama, nudi puno više nego što mislimo i da zaista pripada vrhuncima pijanističke literature razdoblja klasike.In this work, we will briefly enter into the world of Beethoven's piano opus as the central part of my graduation concert program. The reason for choosing this specific work is the regularity of the form, the compactness of the composition itself, and the variety of materials. This sonata represents one of the better insights into Beethoven's early composing phase, along with the other two sonatas from opus 10, the piano concerto in B-flat major op. 19, string trios from opus 9 and sonatas for piano and violin from opus 12. In this short review, emphasis will be put primarily on analyzing the work itself, entering the spheres of formal and interpretive analysis. The aim of this work is to show that this sonata, which compared to the other sonatas is less represented on stage, offers much more than we think and that it really belongs to the pinnacle of pianistic literature of the classical period
Jesus Torres: PROTEUS (2004) for Percussion Solo, Sound-interpretation possibilities
No full textOvaj rad analizira djelo “Proteus” kompozitora Jesusa Torresa. Specifičnost ovog djela jest to što je napisano za drvo, metal, kožu i tijelo dok je odabir instrumenata prepušten izvođaču. U radu se po segmentima i uz primjere analiziraju izazovi dinamike, samostalnosti ruku, balansa između instrumenata i različite postave instrumentarija. Značajan doprinos ovom radu je i osobni osvrt samog kompozitora na napisano djelo.This paper analyzes the work "Proteus" by the composer Jesus Torres. The peculiarity of this work is that it is written for wood, metal, skin and body, while the choice of instruments is left to the performer. In the paper, the challenges of dynamics, independence of hands, balance between instruments and different sets of instruments are analyzed by segments and with
examples. A significant contribution to this work is the personal review of the composer himself on the written work
Absolute and Relative Solmization – Advantages and Disadvantages in the Use in Solfeggio Teaching, From the Perspective Of Blind And Visually Impaired Individuals
No full textOvaj rad se bavi metodama solmizacije koje se najčešće koriste u nastavi solfeggia te njihovim osobitostima. Kroz pobližu usporedbu apsolutnih i relativnih metoda pokušat će se odrediti njihove prednosti i nedostaci, te na kraju zaključiti koja je metoda prikladnija za provedbu u nastavi. Ovaj rad će se također baviti problematikom slijepih i slabovidnih osoba u nastavi solfeggia i načinima na koji slijepe osobe koriste programe za računalnu notografiju. Predstavit će se Brailleova glazbena notacija. Objasnit će se kako slijepe i slabovidne osobe zapisuju glazbene primjere u solfeggiu, te će se dati savjeti na koji način slijepe i slabovidne osobe upoznati sa solmizacijskim slogovima. Kroz povijesni pregled različitih metoda koje su se koristile u solfeggiu za svladavanje onoga što je solfeggiu kao nastavnom predmetu svrha i cilj, a to je glazbena pismenost i usporedbe sa današnjim stanjem stvari, zaključit će se bi li se trebala koristiti jedna metoda ili pak više njih, kako bi se moglo optimalno svladati svo potrebno znanje i vještine koje solfeggio pruža. Svrha ovog rada je dodatno potaknuti mlade, tek diplomirane studente na daljnje istraživanje, razmišljanje i stalno propitivanje kako biti što bolji nastavnici i pedagozi kroz komponentu cjeloživotnoga učenja koje ne prestaje sa završetkom studija Teorije glazbe ili Glazbene pedagogije.This paper deals with solmization methods that are most often used in Solfeggio lessons and their peculiarities. Through a closer comparison of absolute and relative methods, an attempt will be made to determine their advantages and disadvantages, and finally to conclude which method is more suitable for implementation in teaching. This paper also deals with the way in which blind and visually impaired people write pieces of music using braille music notation and computer programs for the notography. The way which blind and visually impaired persons use to write the solfeggio music dictation will be described. The advice will be given on how blind and visually impaired persons can learn the solmization syllables. In this context it is connected with the solfeggio. Through a historical overview of the various methods used in solfeggio to master what is the purpose and goal of solfeggio as a teaching subject, which is musical literacy, and comparisons with the current state of affairs, it will be concluded whether one method or more should be used in order to could optimally master all the necessary knowledge and skills that solfeggio provides. The purpose of this work is to additionally encourage young newly graduated students to further research, thinking and constantly questioning how to be a better teacher and pedagogue through the component of lifelong learning that does not end with the completion of studies in Music Pedagogy or Music Theory
The role of competition in development of students musical abilities
No full textOvaj diplomski rad odnosi se na ulogu glazbenih natjecanja u razvoju glazbenih sposobnosti. Glazbena natjecanja definiraju se kao javne manifestacije namijenjene prepoznavanju i nagrađivanju istaknutih glazbenih ansambala, solista, skladatelja, dirigenata i teoretičara glazbe. Natjecatelje ocjenjuje ocjenjivački sud, a ocjenjivanje natjecatelja se temelji na vrednovanju dogovorenih elemenata. U radu se navode i opisuju neka od najpoznatijih svjetskih glazbenih natjecanja te najznačajnija hrvatska natjecanja. Rad prikazuje istraživanje provedeno s učenicima, studentima i nastavnicima glazbenih škola u Hrvatskoj te Muzičke akademije u Zagrebu. Kroz ovo istraživanje, provedeno putem ankete, rad prikazuje stavove natjecatelja o glazbenim natjecanjima i o njihovoj ulozi u razvoju glazbenih sposobnosti kod ispitanika. Također, na temelju iskustva ispitanika zaključili smo koje bi to bile pozitivne i negativne strane natjecanja.This thesis is about the role of music competition in the development of musical abilities. Music competitions are defined as public manifestations intended to recognize and reward prominent musical ensembles, soloists, composers, conductors and music theorists. Competitors are evaluated by a jury, and the evaluation of competitors is based on the evaluation of agreed elements. Thesis lists and describes some of the world's most famous music competitions and the most important Croatian competitions. Thesis presents research conducted with school students, collage students and teachers of music schools in Croatia and the Academy of Music in Zagreb. Through this research, carried out by means of a survey, thesis shows the attitudes of the competitors about music competitions and about their role in the development of musical abilities among respondents. Also, based on the experience of the respondents, we concluded what would be the positive and negative sides of the music competitions
Thematic analysis of leitmotifs in the music of John Williams from the original Star Wars trilogy
No full textOvaj rad bavi se tematskom analizom lajtmotiva u glazbi originalne trilogije Star Wars. Sadrži kratak povijesni pregled razvoja lajtmotiva, od baroka do 20. stoljeća te kao se lajtmotiv implementirao u holivudsku glazbu. Također, rad sadrži biografiju skladatelja Johna Williamsa koja će obuhvatiti same početke njegovog djelovanja u Hollywoodu te njegov rad do danas. Analizirani su lajtmotivi poznatih likova originalne trilogije, a poseban naglasak je na analizi glazbe unutra pojedinih scena kako bi se prikazala njena promjenjivost i prilagodba emotivnim stanjima likova i radnji. Zadnji dio rada bavi se implementacijom lajtmotiva originalne trilogije u glazbu novih trilogija te kako je glazba pomogla predvidjeti radnju.This paper deals with the thematic analysis of leitmotifs in music of the original Star Wars trilogy. It contains a brief historical overview of the development of the leitmotif, from Baroque to 20th century and how it was implemented in Hollywood music. Also, the paper contains a biography of the composer John Williams, which will cover the beginning of his career up to the present day. Analysis will contain leitmotifs of well know characters from the original trilogy while the special emphasis is on the analysis of leitmotifs inside certain scenes to show changeability and adaptation to the emotional states of characters as well as the plot. The last part of this paper deals with the implementation of leitmotif from the original trilogy in the music of new trilogies and how it helped predict the plot
Virtuoso : Mladi hrvatski skladatelji (studenti Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu, 18. 5. 2023.)
No full textDrugi dio snimke koncerta iz ciklusa Virtuoso održanog na Muzičkoj akademiji u Koncertnoj dvorani "Blagoje Bersa" 18. 5. 2023. Na koncertu su praizvedene skladbe studenata koji pohađaju kolegij Osnove kompozicije.
Izvođači: Ana Kovačev (flauta, piccolo), Božo Letunić, v. umj. sur. (klavir), Bruno Laktaš (rog), Darija Gazdek (sopran), Dina Katnić, mag. mus. (klavir), Dorian Stipčić (bariton), Fabijan Košćak (klavir), Franko Štrbac (udaraljke), Ina Kumer (viola), Iskra Silvestri Valdevit (klavir), Ivan Brigljević (timpani), Jan Plevko (klarinet), Janko Franković, mag. mus. (violončelo), Karlo Dijanić (tuba), Karlo Furić-Glavić (klavir), Livia Glavinović (oboa), Lovro Ćutić (truba), Lucija Mušac (violončelo), Lujka Obratov (flauta), Luka Škrlec (klavir), Marija Jurić Kralj (sopran), Marin Benja (udaraljke), Marko Rajtora (kontrabas), Maro Morača (klavir), Marta Burazer (bas klarinet), Marta Švirtlich (flauta), Matea Kasaić Drakšić (violina), Michael Heaton (violina), Nika Zubac (violina), Nina Lucia Perina (violončelo), Nora Mamić (klavir), Olena Antošina (udaraljke), Paulina Tuhtan (violina), Rea Veseli (sopran), Regine Korbar (violončelo), Sara Nikolina Čehić (viola), Stipe Bakić (klavir), Svit Štarkl (udaraljke), Tana Michl (klarinet), Tena Maletić Vedernjak (mezzosopran), Teo Devčić (violina), Tin Reba (viola), Vitomir Janez Zagode (klavir). Dirigent: Lovro Žagar. Mentori: red. prof. art. Srećko Bradić (studenti kompozicije, t. 1., 2., 3., 6., 7., 8., 9., 10., 14. i 15.), red. prof. art. Srđan Dedić (studenti kompozicije, t. 4., 5., 11., 12. i 13.), doc. art. Ivan Josip Skender (t. 14.), doc. art. Julia Gubajdullina (t. 15.). Program: 1. Kristina Matković: Burlesque za klavir (izvođač: Karlo Furić-Glavić); 2. Kristina Hrenek: Lorenzo na terasi za flautu, klarinet i klavir (izvođači: Marta Švirtlich, Tana Michl, Iskra Silvestri Valdevit); 3. Jure Černeha: Suita za klavir (izvođač: Luka Škrlec); 4. Matea Koren: Flötenstück / Stavak za flautu (izvođač: Ana Kovačev); 5. Šime Buha: Četiri stavka za klavir (izvođač: Nora Mamić); 6. Lorna Obućina: Gudački kvartet in G (izvođači: Teo Devčić, Matea Kasaić Drakšić, Tin Reba, Lucija Mušac); 7. Stipe Bakić: Portret 3 za glas i klavir (izvođači: Rea Veseli, Stipe Bakić); 8. Maro Morača: Kyouki za klavir (izvođač: Maro Morača); 9. Svit Štarkl: Koncert za marimbu i klavir (izvođači: Svit Štarkl, Vitomir Janez Zagode; 10. Ivan Hlebić: Minijature za dobro prepariranu ruku (izvođač: Dina Katnić; instrumentarij: mag. educ. art. Adela Mesić, kiparica); 11. Karla Sever: Mjeseca srpnja za glas i klavir (izvođači: Darija Gazdek, Božo Letunić); 12. Karla Sever: Opomena za glas i klavir (izvođači: Dorian Stipčić, Božo Letunić); 13. Matea Koren: Noć za glas i klavir (izvođači: Marija Jurić Kralj, Božo Letunić); 14. Lovro Žagar: ...frühling... za ansambl (izvođači: Ana Kovačev, Lujka Obratov, Livia Glavinović, Jan Plevko, Marta Burazer, Bruno Laktaš, Lovro Ćutić, Karlo Dijanić, Marin Benja, Svit Štarkl, Olena Antošina, Ivan Brigljević, Nika Zubac, Michael Heaton, Paulina Tuhtan, Sara Nikolina Čehić, Ina Kumer, Nina Lucia Perina, Regine Korbar, Marko Rajtora; dirigent: Lovro Žagar); 15. Fabijan Košćak: Pet pjesama na japanske tekstove Matsua Bashōa za mezzosopran, flautu, violoncello, udaraljke i klavir (izvođači: Ana Kovačev, Janko Franković, Tena Maletić Vedernjak, Fabijan Košćak, Franko Štrbac)
Spatiality in Sound Production: From Monophony to Immersive Systems
No full textTema su ovoga diplomskog rada različite vrste, tehnike i načini snimanja i reprodukcije zvuka sa naglaskom na prostornost i uranjajuće iskustvo slušatelja. Pojavom fonografa zvuk se snima i reproducira jednokanalno, što je dostatno za valjan doživljaj zvuka u domeni frekvencijskog i dinamičkog raspona, međutim inherentna mana monofonije je manjak prostornosti zbog nedostatka informacija o položaju izvora zvuka. Nadalje, pojavom stereofonije i dvokanalne produkcije zvuka javljaju se razlike između dvaju kanala, što omogućuje pokretanje lokalizacijskih mehanizama i posljedično omogućuje lokalizaciju izvora zvuka. Različitim mikrofonskim tehnikama moguće je snimiti različite prostorne kvalitete, što audioinženjeru omogućava veliku fleksibilnost u oblikovanju završnog proizvoda. Stereofonija predstavlja značajan pomak u smislu prostornosti zvuka i dan danas je temeljni način produkcije zvuka. U 1970-im godinama,pojavom kvadrofonije pokušava se riješiti prostorni problem stereofonije tako da se slušatelja okruži četirima zvučnicima postavljenim u kutove prostorije. Kvadrofonija predstavlja začetak ideje okružujućeg zvuka, u kojoj slušatelj lokalizira zvuk iz svih smjerova, a ne samo ispred sebe. Zbog tehničkih manjkavosti ideja kvadrofonije propada, a desetljeće kasnije pojavljuju se sustavi okružujućeg zvuka. Ti se sustavi uglavnom koriste unutar filmske industrije i često se sastavljaju za potrebe kućnog kina. Najčešće su varijante takvih sustava šestokanalne (5.1) ili osmokanalne (7.1). Tehnike snimanja okružujućeg zvuka uglavnom su derivati stereotehnika s povećanim brojem kanala. Naposljetku, način snimanja Ambisonics, koji se u teorijskom obliku pojavio 1970-ih, predstavlja najveći potencijal u realističnom snimanju kompletne sfere određenoga zvučnog polja. Usto je Ambisonics je unikatan i drukčiji od ostalih načina snimanja jer nije baziran na kanalnoj produkciji zvuka. Međutim, zbog tehničke kompleksnosti, Ambisonics se razvija sporije od prethodno navedenih načina snimanja. Takav način snimanja prate uranjajući (engl. immersive) reprodukcijski sustavi koji omogućuju reprodukciju kompletne zvučne sfere. U radu se prikazuje povijesni razvoj svih navedenih tehnika s njihovim prednostima i nedostacima. Cilj je rada je prikazati kako se razvijala prostorna rezolucija snimaka o na koje načine audioinženjeri mogu manipulirati mikrofonima kako bi dobili željeni rezultat u kontekstu prostornosti snimke.The subject of this master's thesis are various types, techniques, and methods of sound recording and reproduction, with a focus on spatiality and the immersive experience of the listener. With the advent of the phonograph, the sound was recorded and reproduced monophonically, which was sufficient for a valid sound experience in terms of frequency and dynamic range. However, the inherent limitation of monophony is the lack of spatiality due to the absence of information about the position of the sound source. Furthermore, with the introduction of stereophony and two-channel sound production, differences between the two channels emerged, enabling the activation of localization mechanisms, and consequently allowing sound source localization. Different microphone techniques can capture various spatial qualities, providing audio engineers with great flexibility in shaping the final product. Stereophony represents a significant advancement in terms of sound spatiality and remains a fundamental method of sound production today. In the 1970s, the concept of quadraphonics attempted to address the spatial limitations of stereophony by surrounding the listener with four speakers placed in the corners of the room. Quadraphonics marked the inception of the idea of surround sound, where the listener can localize sound from all directions, not just in front. Due to technical limitations, the quadraphonics idea failed, but a decade later, surround sound systems emerged. These systems are mainly used in the film industry and are often created for home theater purposes, with common variants being six-channel (5.1) or eight-channel (7.1) systems. Surround sound recording techniques are generally derivatives of stereophonic techniques with an increased number of channels. Finally, the Ambisonics recording method, which first appeared in theoretical form in the 1970s, represents the greatest potential in realistic recording of the complete sphere of a specific sound field. Ambisonics is unique and different from other recording methods because it does not imply channel-based sound production. However, due to its technical complexity, it has been developing more slowly than the previously mentioned recording methods. This recording method is accompanied by immersive playback systems that enable the reproduction of the complete sound sphere. The thesis explores the historical development of all the mentioned techniques, along with their advantages and disadvantages. The thesis aims to demonstrate how spatial resolution in recordings has evolved and, likewise, the methods audio engineers can employ to manipulate microphones to achieve the desired outcomes within the context of spatiality in recordings
Comparison of the polyphonic language of the first sonata in g minor by J. S. Bach, and of the first sonata in g minor by E. Ysaye
No full textOvaj završni diplomski rad bavit će se analizom i usporedbom prvih sonata Johanna Sebastiana Bacha te Eugenea Ysayea. Kroz analizu će se istraživati razvijanje violinističkog repertoara u razdobljima baroka i prve polovice 20. stoljeća (koje odlikuje mnoštvo pokreta eksperimentalnih stilova). Usporedbom tih dviju sonata pokušat će se odrediti koji su elementi ostali neizbježno nasljedstvo još od Bachovih 6 sonata i partita, a koje elemente je Ysaye formirao kao nove tehnike stvaranja i prenošenja glazbe.This final thesis will work through analysis and comparison of the first violin sonatas by Johann Sebastian Bach and Eugene Ysaye. The results of analysis will try to help with exploring the formation of violin repertoire within periods of Baroque and the early 20th century (which is known for many new experimental movements). By comparing the two sonatas, the attempt will be to determine which elements are the never-ending legacy since Bach's 6 sonatas and partitas, and which elements Ysaye formed as new means of creation and expansion of music