Academy of Fine Arts Repository
Not a member yet
1277 research outputs found
Sort by
Accumulating Memories of Organic Space
No full textAkumulacija sjećanja organskog prostora je diplomski rad nastao na temelju višegodišnjeg rada i istraživanja u područjima anatomije, zoologije, mitologije, analize osobnih osjećaja, sjećanja i pogleda na svijet. Radovi uključuju materijale koji su prikupljeni iz raznih izvora, najčešće napušteni, darovani ili akumulirani tijekom godina, a njihova prvobitna svrha se briše i daje im se novi smisao. Izlaganjem svih pojedinih radova i detalja nastaje transformacija u jedan veliki cjeloviti rad gdje se negiraju granice između dijelova, stvara se zasićeno iskustvo koje promatraču potiče znatiželju i traženje sebe u onom što vidi.Accumulating memories of organic space is a graduation thesis that was created on the basis of many years of work and research in the fields of anatomy, zoology, mythology, analysis of personal feelings, memories and world views. The works include materials that have been collected from various sources, most often abandoned, donated or accumulated over the years, and their original purpose is erased and a new meaning is given to them. By exhibiting all the individual pieces and details as one large complete work in which the boundaries between the parts are erased, a saturated experience is created that encourages the observers to be curious and search for themselves in what they see
Mercy - Jesus heals the sick
No full textDiplomski rad se bavi temom Isusovih čuda i Božjeg milosrđa kroz prikazivanje Isusa koji ozdravlja bolesne. Rad istražuje evanđeoske prikaze Isusovih čuda, s naglaskom na prikaz ozdravljenja unutar gomila ljudi. Reference iz Evanđelja prikazuju različite aspekte Isusovog djelovanja u Izraelu, osobito u Galileji, gdje je često bio okružen mnoštvom ljudi. Slika prikazuje Isusa kako prolazi kroz galilejski krajolik, možda Kafarnaum, ozdravljajući bolesne. Likovi su prikazani realistično, a scena je inspirirana osobnim iskustvima, biblijskim tekstovima, filmovima i dokumentarnim prikazima Isusovog života i jednim Rembrandtovim djelom. Prikaz likova i arhitekture oslikava ugođaj Bliskog istoka. Rad je rezultat osobnog putovanja kroz temu Božjeg milosrđa. Zamišljena kao monumentalni rad, slika nastoji potaknuti na promišljanje o biblijskim izvještajima i Božjem milosrđu. Misao iz svećenikove propovijedi na jednoj Misi koja se zbila paralelno s izradom rada lijepo sažima bit rada, a glasi: „Isus misli na nas".The thesis deals with the topic of Jesus' miracles and God's mercy through the depiction of Jesus healing the sick. The work explores the Gospel accounts of Jesus' miracles, with an emphasis on the account of healing within crowds of people. References from the Gospel show various aspects of Jesus' activities in Israel, especially in Galilee, where he was often surrounded by crowds of people. The painting shows Jesus walking through the Galilean countryside, perhaps Capernaum, healing the sick. The characters are depicted realistically, and the scene is inspired by personal experiences, biblical texts, films and documentaries about the life of Jesus, and a work by Rembrandt. The depiction of characters and architecture reflects the atmosphere of the Middle East. The work is the result of a personal journey through the theme of God's mercy. Conceived as a monumental work, the painting seeks to encourage reflection on biblical accounts and God's mercy. A thought from the priest's sermon at a Mass that took place parallel to the creation of the work sums up the essence of the work nicely, and reads: "Jesus thinks of us"
Thoughts 365
No full textU diplomskom radu Misli 365 tema umjetničkog istraživanja je proces iscjeljenja kroz umjetničko djelovanje te žalovanje kao osnovni pojam proživljen kroz osobno iskustvo i njihovo verbaliziranje. Žalovanje je prema vlastitom iskustvu svojevrsna blokada obavijena tišinom i manjkom verbalizacije osjećaja. To pojedinca, koji to proživljava, dovodi u stanje s osjećajem nemo(ći)gućnosti i izoliranosti u odnosu na društvena očekivanja i osobnoj borbi za iskazivanje i rješavanje problema žalovanja. U mnogim kulturama, kad je riječ o žalovanju, postoji prešutno shvaćanje da tugu treba podnijeti tiho, uz stoicizam kao vrlinu, a verbalno izražavanje tuge često je nepremostiv društveno i emocionalno uvjetovan zadatak, osobito kada se riječi čine nedostatnima da okarakteriziraju dubinu gubitka. Osobno, upravo kroz umjetnost vidim mogućnost i sposobnost za utjehu i nadilaženje emocionalne i socijalne barijere. Smatram, što sam potvrdila kroz svoje iskustvo, umjetničku praksu i diplomski rad, da je kroz slikarstvo, skulpturu, glazbu i poeziju, moguće pronaći utočište u kojem emocije mogu slobodno teći, neopterećene ograničenjima sintakse i olakšati stanje žalovanja i proces iscjeljenja, te mu dati novu dodanu vrijednost. Drugim riječima, površina platna u slikarstvu postaje prostor za ono neizrecivo, prostor u kojem se suze mogu pretvoriti u kreativno iskustvo nataloženog u dubokom nesvjesnom, počast onima koji su otišli i svjetionik nade za one koji su ostali. Umjetničko djelovanje je put kojim nesvjesno i duboko potisnute emocije pronalaze način da se oslobode i vode ka iscjeljenju. Stvaralački čin je potencijalni oblik terapije koji omogućuje i kanalizira emocije u opipljivu kreaciju tijekom vremena žalosti i može ponuditi put prema izlječenju. Čin stvaranja postaje oblik terapije, dopuštajući pojedincima da kanaliziraju svoje emocije u nešto opipljivo, nešto lijepo. U procesu stvaranja umjetnosti, oni pronalaze smisao usred kaosa, način da graciozno i otporno plove kroz mutne vode tuge. U biti, umjetnost služi kao most između unutarnjeg potisnutog svijeta emocija i vanjskog svijeta kao područja izražavanja. Kroz njegovu transformativnu moć, moguće je pronaći iscjeljujući put i osvijetliti najdublje potisnuta mjesta ljudske podsvijesti. Instalacija Misli 365 vizualni je rezultat upravo takvog iskustva.In the thesis Misli 365, the theme of artistic research is the process of healing through artistic activity and mourning as a basic concept lived through personal experience and their verbalization. According to my own experience, mourning is a kind of blockage shrouded in silence and lack of verbalization of feelings. This brings the individual, who experiences it, to a state with a feeling of powerlessness and isolation in relation to social expectations and a personal struggle to express and solve the problem of mourning. In many cultures, when it comes to grieving, there is a tacit understanding that grief should be endured quietly, with stoicism as a virtue, and verbal expression of grief is often an insurmountable socially and emotionally conditioned task, especially when words seem inadequate to characterize the depth of the loss. Personally, it is through art that I see the possibility and ability to comfort and overcome emotional and social barriers. I believe, which I have confirmed through my experience, artistic practice and graduation thesis, that through painting, sculpture, music and poetry, it is possible to find a refuge where emotions can flow freely, unencumbered by the limitations of syntax and facilitate the state of mourning and the healing process, and give it new added value. In other words, the surface of the canvas in painting becomes a space for the unspeakable, a space where tears can be transformed into a creative experience deposited in the deep unconscious, a tribute to those who have left and a beacon of hope for those who remain. Artistic activity is a path through which unconscious and deeply suppressed emotions find a way to be freed and lead to healing. The creative act is a potential form of therapy that enables and channels emotions into tangible creation during times of grief and can offer a path toward healing. The act of creation becomes a form of therapy, allowing individuals to channel their emotions into something tangible, something beautiful. In the process of creating art, they find meaning in the midst of chaos, a way to gracefully and resiliently navigate through the murky waters of grief. In essence, art serves as a bridge between the inner repressed world of emotions and the outer world as a realm of expression. Through its transformative power, it is possible to find a healing path and illuminate the most deeply repressed places of the human subconscious. The Misli 365 installation is the visual result of just such an experience
Igra sjena / Samo štafelaj / Dvadesete
No full textPromatrajući i fotografirajući sjene, put sunca kroz sate u danu pun je nepredvidivih scenarija. Je li sjena dovoljna kako bi dočarali atmosferu bez previše detalja? Pokreti nastali u sjeni lišeni su detalja te su na neki način prava esencija ljudskog pokreta i tijela - sjena je redukcija. Upravo zbog zanimanja za sjenu, pokušala sam prikazati tijek pljačke. Završnom produktu prethodilo je nekoliko pokušaja, ali rezultat je dao odgovor na moje pitanje. Dubina intimnog prostora tvori dramsku napetost prikazanu kroz jednostavan motiv pokreta tijela. Što je privatno, a što javno? Tko to odlučuje i prema kojim parametrima? To su samo neka od pitanja koja si postavljam na dnevnoj bazi. Od kako znamo za sebe, kroz socijalizaciju i obrazovanje nam je indirektno objašnjeno što smijemo pitati i raditi, a što ne. Zašto se gotovo nikada ili veoma rijetko zapitamo tko je to odlučio, i od kuda legitimnost za podjelom privatno – javno. Oplemenjivanjem javne površine nisam odgovorila ni na jedno pitanje, ali sam uspjela s privatnim ući u javno. Proces izrade radova za slikarstvo stavilo me u ne tako ugodnu poziciju – izlazak iz komfor zone. Koristeći potpuno drugačije tehnike nego do sada, pokušala sam objasniti što se događa u mojoj dvadesetogodišnjoj glavi. Sve unutarnje borbe, uspjehe i padove, auto refleksija vlastitih riječi i djela. U ovom ciklusu istraživala sam sebe na drugačiji način, htjela sam se objasniti drugima. Kao i u životu, završni produkti ovog ciklusa nisu kaotični, već reducirani i mirni, monokromno zagušeni
Magična djevojka
No full textFilm prati Tratinčicu, super-junakinju u gradu koji ovisi o njoj i ostalim „magičnim djevojkama“ koje ga čuvaju od čudovišta. Pritisak i očekivanja svih ljudi, uključujući njezinog menadžera Leptira, ju dostižu i ona počinje gubiti samu sebe, što je prikazano kroz cvijet koji gubi svoje latice