Repository of the University of Rijeka, Faculty of Teacher Education
Not a member yet
988 research outputs found
Sort by
Kinematička analiza motoričke strukture bacanja djece rane i predškolske dobi
No full textCilj ovog rada bio je provesti kinematičku analizu motoričke strukture bacanja djece rane i predškolske dobi sa svrhom utvrđivanja mogućih odstupanja od idealne strukture kretanja i najčešćih obrazaca ponašanja tijekom bacanja pri rješavanju zadanih zadataka. U istraživanju je sudjelovalo 38-ero djece u dobi od 3 do 6 godina iz dječjeg vrtića „Vladimir Nazor“ u Kastvu. Djeca koja su sudjelovala u istraživanju bila su snimana u izvođenju 4 motorička zadatka bacanja (jednoručno desnom i lijevom rukom i objeručno naprijed i unazad) i na temelju toga izvršena je analiza. Za potrebu obrade videozapisa koristila se metoda analize sadržaja i izračunati su osnovni deskriptivni parametri. Studentov t-test za nezavisne uzorke koristio se za utvrđivanje razlika između varijabli. Kinematička analiza istraživanja provela se u programu Kinovea i mjerile su se sljedeće varijable: kut u laktu trenutak prije kretanja ruke prema naprijed, kut u laktu u trenutku izbačaja projektila, aktivacija drugih dijelova tijela i trajanje leta projektila. Rezultati ukazuju na prisutnost pretilosti u uzorku odnosno povećan indeks tjelesne mase koji se negativno odražava na ostvarenje motoričkih potencijala djece pri bacanju. Djeci s povišenim indeksom tjelesne mase bilo je potrebno manje vremena za realizaciju zadatka zbog neizvršavanja zadataka do kraja i korištenja lošije tehnike bacanja. Dob ukazuje na razlike u brzini izvođenja motoričkih zadataka, stoga je mlađoj djeci trebalo nešto više vremena u izvršavanju zadatka u odnosu na stariju djecu što ukazuje na pravilniju tehniku bacanja. Utvrđeni su i obrasci ponašanja djece tijekom obavljanja motoričkih zadataka bacanja. Istraživanje ukazuje na važnost prilagođenih motoričkih aktivnosti za poticanje razvoja motoričkih vještina i cjelog zdravlja djece u ranoj fazi razvoja. Educirajući se i prepoznavajući važnost tjelesnog kretanja, odgajatelji i zdravstveni stručnjaci mogu promicati zdrav način života i uključivanje pokreta u svakodnevicu. To stvara osnovu za entuzijazam i radost u tjelesnoj aktivnosti i potiče stvaranje zdravih navika tijekom cijelog dječjeg života
Determinants of parents patterns of spending time with children
No full textAktualnost teme ovog diplomskog rada proizlazi iz promjena u strukturi i obrascima ponašanja unutar suvremenih obitelji. Promjena vrijednosnog sustava, zapošljavanje žena i veća participacija u visokom obrazovanju rezultiraju zasnivanjem obitelji u sve kasnijoj životnoj dobi. Navedeni faktori utječu na promjene u obrascima roditeljskog provođenja slobodnog vremena s djecom. U radu se, koristeći kvalitativnu analizu obiteljskih praksi, nastoje utvrditi obim i načini roditeljskog provođenja slobodnog vremena s djecom. Pozornost je usmjerena i na razlike s obzirom na sociodemografske i strukturne obiteljske karakteristike. Istraživanje otkriva da roditelji u sva tri obiteljska oblika (bračne, izvanbračne i jednoroditeljske obitelji), veliki dio svog slobodnog vremena posvećuju svojoj djeci. Nadalje, unutar dvoroditeljskih obitelji dominantan je egalitaran roditeljski i partnerski obrazac. Glavni čimbenici narušavanja obiteljskog slobodnog vremena, neovisno o obiteljskoj strukturi, jesu roditeljske obaveze na poslu i smjenski rad. Stoga sudionici istraživanja nastoje tijekom vikenda, godišnjih odmora i praznika nadoknaditi propušteno u odnosu i komunikaciji s djecom.The relevance of this thesis topic goes from changes in the structure and behavior patterns within modern families. The change in value systems, women's employment, and greater participation in higher education result in families being established at increasingly later stages of life. These factors influence changes in parental patterns of spending leisure with their children. This study uses qualitative analysis of family practices to determine the extent and methods of parental engagement in leisure activities with their children. Attention is also given to differences based on sociodemographic and structural family characteristics. The research reveals that parents in all three family types (married, cohabiting, and singleparent families) dedicate a significant portion of their leisure to their children. Furthermore, within two-parent families, an egalitarian parental and partnership pattern is dominant. The main factors disrupting family leisure, regardless of the family structure, are parental work obligations and working in shifts. Therefore, the study participants strive to compensate for missed interactions and communication with their children during weekends, holidays, and vacations
Važnost kvalitetnog ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja za djecu iz ranjivih skupina
No full textKvalitetan rani i predškolski odgoj presudan je za razvoj djece, posebno iz ranjivih skupina.
Rane godine života ključne su za kognitivni, socijalno-emocionalni i fizički razvoj djece.
Programi ranog odgoja pomažu djeci koja se suočavaju s izazovima poput siromaštva,
kulturne raznolikosti i jezičnih barijera, pružajući im jednake šanse za uspjeh. Inkluzivni
programi stvaraju sigurno okruženje koje potiče suradnju, empatiju i toleranciju. Suradnja s
obiteljima i lokalnom zajednicom također je ključna za stvaranje podržavajuće mreže koja
pomaže u prevladavanju socioekonomskih prepreka. Europski okvir kvalitete naglašava
važnost dostupnih, pristupačnih i kvalitetnih programa ranog odgoja kao sredstva za borbu
protiv siromaštva i društvenih nejednakosti. Istraživanja potvrđuju da ulaganje u rani i
predškolski odgoj donosi dugoročne koristi, uključujući akademski uspjeh, emocionalnu
stabilnost i društveni doprinos. Kvalitetni programi za ranjive skupine potiču razvoj socijalnih
vještina, emocionalne stabilnosti i samopouzdanja, te doprinose smanjenju socijalne
nejednakosti. Sveobuhvatna podrška roditeljima i skrbnicima dodatno osnažuje obiteljsko
okruženje koje potiče djetetov razvoj. Zaključno, kvalitetan rani i predškolski odgoj za djecu
iz ranjivih skupina ključan je za postizanje jednakosti u obrazovanju i društvu. Takvi
programi omogućuju djeci da prevladaju početne nepovoljnosti, otkriju svoje potencijale i
postanu aktivni članovi društva. Kontinuirano unapređenje i proširenje dostupnosti ovih
programa od suštinske je važnosti za pravednije društvo.Quality early childhood education and care system is crucial for the development of children,
especially for children from vulnerable groups. The early years are crucial for children's
cognitive, social-emotional and physical development. Early childhood education programs
help children who face challenges such as poverty, cultural diversity and language barriers,
giving them an equal chance to succeed. Inclusive ECEC programs create a safe environment
that encourages cooperation, empathy and tolerance. Working with families and the local
community is also key to creating a supportive network that helps overcome socioeconomic
barriers. The European Quality Framework emphasizes the importance of accessible,
affordable and quality early childhood education programs as a means of combating poverty
and social inequalities. Research confirms that investing in early and preschool education
brings long-term benefits, including academic success, emotional stability and social
contribution. Quality ECEC programs for vulnerable groups encourage the development of
social skills, emotional stability and self-confidence, and contribute to the reduction of social
inequality. Comprehensive support for parents and guardians further strengthens the family
environment that encourages the child's development. In conclusion, quality early and
preschool education for children from vulnerable groups is crucial for achieving equality in
education and society. Such programs enable children to overcome initial disadvantages,
discover their potential and become active members of society. Continuous improvement and
expansion of the availability of these programs is essential for a fairer society
Likovno izražavanje učenika koji su zlostavljani, zanemarivani ili iz disfunkcionalnih obitelji
No full textU osnovnoškolskoj praksi rada s djecom, uočavaju se manifestacije različitih kućnih uvjeta u
kojima se učenici odgajaju i obrazuju. Brojni čimbenici, od djetetove najranije dobi, utječu na
ponašanje djeteta, ali ponajviše utjecaja ima obitelj i okolina u kojoj dijete boravi. Djeca svoje
osjećaje ponekad ne mogu izraziti riječima, ali se mogu izraziti vizualno, putem likovnih radova.
Važno je prepoznati značenje dječjih likovnih uradaka i što nam ono poručuje. Zlostavljanje može
biti fizičko, emocionalno, seksualno zlostavljanje i zanemarivanje. Posljedice mogu biti
kratkoročne, ali i dugoročne, stoga je važno na vrijeme uočiti određene znakove koje dijete
pokazuje. Učitelji svakodnevno borave sa svojim učenicima te imaju važnu ulogu u prepoznavanju
bilo kojeg oblika zlostavljanja. U tome im mogu pomoći likovni uradci koji sadrže brojne
specifičnosti, poput učestalog crtanja istog, tužni izrazi lica, prevladavanje crvene boje,
izostavljanje zlostavljača i sl. Cilj rada je analizom dječjeg likovnog uratka istražiti pojavnosti
likovnog izražavanja djece koja su zlostavljana, zanemarivana ili iz disfunkcionalnih obitelji te
njihove vizualne poruke. Prateći učenike i analiziranjem njihovih likovnih uradaka učitelji mogu
pravovremeno reagirati te ublažiti posljedice bilo kojeg oblika zlostavljanja
Recepcija lirske poezije učenika razredne nastave
No full textKomunikacija učenika mlađe školske dobi s lirskom poezijom trebala bi se najprije ostvariti na doživljajnoj razini. Stoga je cilj rada istražiti s teorijskog i praktičnog aspekta što sve može utjecati na uspješnost recepcije lirske poezije učenika od 1. do 4. razreda osnovne škole. U tu svrhu provedeno je istraživanje koje ima dva dijela: u prvom dijelu proveden je kratak upitnik namijenjen učenicima kojim se propitao njihov odnos prema lirskoj poeziji i poetski interesi, a u dugom dijelu s učenicima je proveden sat interpretacije lirske pjesme i to tako da se s učenicima eksperimentalne skupine najprije proveo jezično-stvaralački pokus (metodički eksperiment u kojemu, suprotno od uvriježenog, učenikovo izražavanje u vezi s književnim tekstom prethodi njegovu čitanju), a potom interpretacija pjesme, dok se s učenicima kontrolne skupine provela samo interpretacija. Na taj se način propitalo ima li razlike u recepciji iste lirske pjesme kod učenika s obzirom na različit pristup provedbi interpretacije. Iako je pretpostavka istraživanja da su učenici 3. i 4. razreda osnovne škole zainteresirani za lirsku pjesmu, istraživanje je pokazalo da učenici nižih razreda osnovne škole ne pokazuju velik interes za lirsku pjesmu. Usporedbom recepcije iste lirske pjesme u dva razreda ustanovljeno je da na recepciju lirske pjesme više utječe interes učenika za poeziju nego lingvometodički eksperiment.Communication between younger elementary school students and lyrical poetry should initi-ally occur on an experiential level. Therefore, the aim of this paper is to explore, from both theoretical and practical aspects, what can influence the success of lyrical poetry reception among students from the 1st to the 4th grade of elementary school. For this purpose, a two-part study was conducted: in the first part, a short questionnaire was administered to stu-dents to examine their attitudes toward lyrical poetry and their poetic interests. In the second part, an interpretation class of a lyrical poem was conducted. For the experimental group of students, a linguistic-creative experiment (a methodological experiment in which, contrary to the usual practice, students' expressions related to the literary text precede its reading) was conducted first, followed by the interpretation of the poem, while the control group of students only participated in the interpretation. This approach was used to investigate whe-ther there is a difference in the reception of the same lyrical poem among students depen-ding on the different approaches to interpretation. Although the hypothesis was that 3rd and 4th-grade students are interested in lyrical poetry, the research showed that younger elemen-tary school students do not show a great interest in lyrical poetry. By comparing the recepti-on of the same lyrical poem in two classes, it was found that the students' interest in poetry has a greater impact on the reception of lyrical poetry than the linguo-methodical experiment
The application of the singapore model method in primary mathematics
No full textCilj ovog diplomskog rada bio je istražiti primjenu singapurske metode modela u poučavanju matematike u osnovnoj školi s posebnim naglaskom na razvijanju sposobnosti rješavanja problemskih zadataka riječima. Ova metoda obuhvaća KSA (konkretno-slikovito-apstraktno) pristup učenja, odnosno prati IGSZ (izražavanje-govorslika-znak) shemu u procesu rješavanja problema. Kroz ovu strukturu učenici postepeno prelaze s manipulacije konkretnim objektima na grafičko-aritmetička prikazivanja što olakšava razumijevanje zadatka i čini rješavanje intuitivnijim. Glavni alat metode su pravokutnici odnosno blokovi kojima se vizualizira struktura zadatka. Započinje primjenom osnovnih računskih operacija te se postupno proširuje na zadatke s nepoznanicama u različitim kontekstima. Ovaj pristup omogućuje rješavanje specifičnih zadatak koji učenicima često mogu izgledati nejasni i komplicirani, a često vode ka odustajanju. Metoda donosi ključnu prednost jer daje jasnu strukturu takvim zadacima te stvara temelj za samopouzdano rješavanje. Međunarodni rezultati istraživanja kao i druga istraživanja unutar nekoliko zemalja potvrđuju učinkovitost ove metode. Time se metoda modela definira kao inovativan i učinkovit pristup rješavanja matematičkih problema. U radu su predstavljeni prijedlozi prilagodbe metode modela vođeni kurikulom matematike.The aim of this thesis was to investigate the application of the Singapore model method in teaching mathematics in primary schools, with a particular emphasis on developing the ability to solve word problems. This method encompasses the CPA (Concrete-PictorialAbstract) approach to learning and follows the ELPS (Experience-Language-PicturesSymbols) scheme in the problem-solving process. Through this structure, students gradually transition from manipulating concrete objects to graphical-arithmetic representations, which facilitates task understanding and makes solving problems more intuitive. The main tools of the method are rectangles, or blocks, which visualize the structure of the task. It begins with the application of basic arithmetic operations and gradually expands to tasks with unknowns in various contexts. This approach enables the resolution of specific tasks that may often appear unclear and complicated to students, frequently leading to disengagement. The method provides a key advantage by offering a clear structure for such tasks, establishing a foundation for confident problem-solving. International research results, as well as studies from several countries, confirm the effectiveness of this method. Thus, the model method is defined as an innovative and effective approach to solving mathematical problems. The thesis presents proposals for adapting the model method guided by the mathematics curriculum
Self-reflection in the process of teaching a foreign language in preschool institutions
No full textSamorefleksija omogućava odgojitelju veću razinu učinkovitosti, dublje analiziranje i razumijevanje vlastitih postupaka te vodi ka poboljšanju prakse. U radu se predstavlja PEPELINO - alat za samoprocjenu odgajateljevih četiri područja kompetencija, ključnih za poučavanje stranog jezika. Sadrži informacije o znanjima, vještinama i stavovima koji omogućavaju odgojitelju njegovanje lingvističke i kulturne razvoja djeteta kao sastavnog dijela obrazovnog procesa te, kao takav, predstavlja učinkovitu metodu za profesionalni razvoj odgojitelja.Self-reflection allows the educator a higher level of efficiency, a deeper analysis and understanding of his own actions and leads to improvement of practice. The paper presents PEPELINO - a tool for self-assessment of the educator's four areas of competence, which are key to teaching a foreign language. It contains information about the knowledge, skills and attitudes that enable the educator to nurture the child's linguistic and cultural development as an integral part of the educational process and, as such, represents an effective method for the educator's professional development
Lyrical Poetry in the Learning and Teaching of Croatian Language Then and Now
No full textOvaj rad istražuje zastupljenost lirske poezije u učenju i poučavanju Hrvatskoga jezika nekad
i danas odnosno kroz četiri razdoblja od 1991. godine do danas, fokusirajući se na analizu
školskih čitanki i udžbenika književnosti te nastavnih planova, programa i kurikuluma. Cilj je
bolje razumjeti promjene u pristupu lirskoj poeziji i nastavi lirske poezije.
To uključuje analizu školskih čitanki i udžbenika iz različitih vremenskih razdoblja kao i
nastavnih planova, programa i kurikuluma. Posebna pažnja posvećena je zastupljenosti lirskih
tekstova u odnosu na prozne tekstove, vrsti lirske poezije, najčešćim autorima i koji autori te
ima li razlike u navedenom u starijim udžbenicima i čitankama u odnosu na one aktualne.This thesis explores the representation of lyric poetry in the teaching and learning of the
Croatian language both in the past and present, specifically across four periods from 1991 to
the present day, focusing on the analysis of literature textbooks for elementary school, as well
as educational plans, programs, and curriculum. The aim is better understanding of the changes
in the approach to lyric poetry and the teaching of lyric poetry. This includes an analysis of
textbooks from different time periods, as well as educational plans, programs, and curriculum.
Special attention is given to the prevalence of lyrical texts compared to prose, the types of lyric
poetry, the most common authors, and whether there are differences in these aspects between
older and current textbooks and readers
Growing Up (Childhood) in the Municipality of Matulji
No full textKompetencije koje dijete stječe tijekom djetinjstva kao početne stepenice razvojnog i
odgojnog procesa u velikoj ga mjeri određuju kao odraslu osobu. Iako ima veliki utjecaj,
značaj djetinjstva, osviješten je tek šezdesetih godina prošlog stoljeća. Djetinjstvo se
određuje kao sociološko kulturološki konstrukt koji se vremenom diferencira, što znači da
se razlikuje kroz razne kulture i povijest. Istraživanja stvarnosti djetinjstva u različitim
društvenim i vremenskim kontekstima pretpostavka su razumijevanja djeteta i djetinjstva
u suvremenim promjenljivim uvjetima života. U Republici Hrvatskoj je malo istraživanja
djetinjstva stavljenih u određeni prostorni i vremenski kontekst, stoga je cilj završnog rada
opisati kontekst društvenog I kulturnog okruženja odrastanja djece u općini Matulji.Competences that a child acquires during childhood as the initial steps of the development
and educational process largely determine him as an adult. Although it has a great
influence, the significance of childhood was only realized in the sixties of the last century.
Childhood is defined as a sociological and cultural construct that differentiates over time,
which means that it differs through various cultures and history. Research into the reality
of childhood in different social and temporal contexts is a prerequisite for understanding
the child and childhood in the modern, changing conditions of life. In the Republic of
Croatia, there is little childhood research put into a specific spatial and temporal context,
therefore the goal of the final paper is to describe the context of the social and cultural
environment of children growing up in the municipality of Matulji
The Contemporaneity of Waldorf, Montessori, and Reggio Pedagogy
No full textPočetak 20. stoljeća označava porast svijesti o djetetu i djetinjstvu kao važnoj
razvojnoj fazi. Vodeća paradigma u suvremenoj pedagogiji, naglasak stavlja na dijete
kao subjekt vlastitog razvoja, što su i potvrdile spoznaje razvojne psihologije,
istraživanja mozga, kao i istraživanja razvoja jezika. Time se pozornost usmjerila na
potencijale samoobrazovanja koje djeca unose u obrazovni proces. Radom se želi
istaknuti suvremenost u pedagogijama nastalim u vremenskom odmaku.The beginning of the 20th century marks the rise in awareness of the child and
childhood as an important developmental phase. The leading paradigm in
contemporary pedagogy emphasizes the child as the subject of their own development,
which has been confirmed by insights from developmental psychology, brain research,
and language development studies. This has shifted attention to the potentials of selfeducation that children bring into the educational process. The aim of this paper is to highlight the modernity in pedagogies that emerged over time