Repository of the University of Rijeka, Faculty of Teacher Education
Not a member yet
988 research outputs found
Sort by
Teacher's playing of instruments in primary education
U nastavi Glazbene kulture često se postavlja pitanje na koji način učeniku prikazati glazbu kako bi ju što potpunije i lakše shvatio, no dolazimo do problema kompetentnosti učitelja da omoguće isto. Primjetno je da razvojem digitalne tehnologije sve veći broj učitelja pribjegava korištenju digitalnih izvora koji zamjenjuju njihov osobni doprinos u nastavi sviranja. Učitelji bi tijekom svog obrazovanja trebali steći kompetencije za provođenje aktivnosti pjevanja, sviranja, slušanja glazbe, glazbenu kreativnost i glazbene igre, ali nerijetko se događa da se aktivnost sviranja izbjegava u primarnom obrazovanju. Ovim diplomskim radom istražit ću koliko su učitelji primarnog obrazovanja kompetentni za provođenje glazbenih aktivnosti, na koji su način stekli kompetencije i provode li aktivnost sviranja u svojoj nastavi. S obzirom na to da su nam poznate prednosti sviranja za djetetov cjelokupni razvoj smatram da bi svaki učitelj trebao težiti k unaprjeđenju svojih glazbenih kompetencija s ciljem pozitivnog utjecaja na dijete.In Musical culture classes, the question is often raised as to how to present music to the student so that he can understand it as fully and easily as possible, but we come to the problem of the teacher's competence to enable the same. It is noticeable that with the development of digital technology, an increasing number of teachers are resorting to the use of digital resources that replace their personal contribution to lessons by playing instruments. During their education, teachers should acquire competences for carrying out the activities of singing, playing instruments, listening to music, musical creativity and musical games, but it often happens that the activity of playing instruments is avoided in primary education. With this graduate thesis, I will explore how competent primary education teachers are for conducting musical activities, how they acquired their competences, and whether they implement activity of playing instruments in their classes. Given that we know the benefits of playing instruments for a child's overall development, I believe that every teacher should strive to improve their musical competence with the aim of having a positive impact on the child
Documenting as a Strategy to Understand Children's Participation in Group Curriculum Development
Slika se djeteta u ranom djetinjstvu znatno mijenjala kroz povijest. Suvremena istraživanja djeteta i djetinjstva doprinijela su velikim promjenama u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. Dijete uči aktivno, uči čineći, ono je aktivni sudionik usvajanja svoga znanja u kulturi konteksta koji ga okružuje (Woodhead, 2006; Bruner, 2000; Barth, 2004). “Konvencija o pravima djeteta” (1989) službeni je dokument koji govori o djetetu kao aktivnom građaninu društva, djetetu koje ima svoja temeljna ljudska prava pa tako i pravo na iznošenje vlastitog mišljenja, pravo na sudjelovanje i uvažavanje. Kurikulum, kao izgrađen i gotov dokument, papir je koji se ne može linearno prevesti u praksu, stoga je nužno da se ustanova transformira u zajednice koje uče (Slunjski, 2012; Vujičić 2011, 2021) kako bi se kurikulum mogao stvarati i graditi u kontekstu u kojem se odvija (Miljak, 2015; Slunjski, 2011). Iz toga proizlazi važnost načina na koji djeca uče. Gopnik (2003) govori kako djeca uče poput znanstvenika, uče istražujući svoje okruženje te na taj način samostalno ili u suradnji s drugima (djecom i odraslima) grade, konstruiraju, (su) konstruiraju znanja o svijetu u kojem žive. Ključna je uloga odgajatelja jer je on taj koji treba promatrati, osvještavati, razumijevati dijete i na osnovi tih znanja, mijenjati i prilagođavati kontekst. Kako bi se navedeno ostvarilo, ključno je kvalitetno i stručno vođenje pedagoške dokumentacije. U procesu građenja i razvoja kurikuluma neizmjerno je važna uloga djeteta. Dječja participacija u institucijama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja je višedimenzionalna. Osim prava na sudjelovanje, neizostavne su dječje samoinicirane, samoorganizirane aktivnosti, ostvarivanje demokratskih odnosa na svim razinama te podjela moći i stjecanje odgovornosti. Ovaj rad prikazuje istraživanje odgojno obrazovne prakse skupine “Teddy Bears” iz Dječjeg vrtića Duga Resa. Za istraživanje odabran je kvalitativni pristup metodom akcijskog istraživanja s elementima etnografskog pristupa. Cilj rada je istražiti razumijevanje procesa dokumentiranja kao strategije razumijevanja dječje participacije u kreiranju kurikula skupine.The image of a child in an early childhood has undergone significant changes throughout the history. Contemporary research on children and childhood has led to major changes in early and preschool education. The child learns actively, learning by doing, and they are the (co)constructors of their own knowledge within the cultural context which surrounds them (Woodhead, 2006; Bruner, 2000; Barth, 2004). ” The Convention on the Rights of the Child” (1989) is an official document that speaks about the child as an active citizen of a society, the child who has fundamental human rights, including the right to express their own opinion, the right to participation and respect. The curriculum, as a constructed and finalized document, cannot be linearly translated into practice, so it is necessary for the institutions to transform it into learning communities (Slunjski, 2012; Vujičić, 2011, 2021) in order for the curriculum to be created and built within the context in which it takes place (Miljak, 2015; Slunjski, 2011). From this arises the importance of the way children learn. Gopnik (2003) argues that children learn like scientists, exploring their environment and thus independently or in collaboration with others (children and adults) in their surroundings, constructing knowledge about the world they live in. The role of the educator is crucial, an educator who needs to observe, raise awareness, understand the child, and based on that knowledge, change and adapt the context. In order to achieve the above, quality and professional pedagogical documentation leadership are crucial. In the process of building and developing the curriculum, the role of the child is immensely important. Childrens participation in an early childhood institutions is multidimensional. In addition to the right to participate, childrens self-initiated, self-organized activities, the establishment of democratic relationships at all levels, and the distribution of power and acquisition of responsibility are essential. This paper presents research on the educational practice of the ”Teddy Bear” group from Duga Resa Kindergarten. A qualitative approach was chosen for the research, using the method of action research with elements of an ethnographic approach. The aim of the paper isto explore the documentation process as a strategy for understanding childrens participation in curriculum creation within the group
Encouraging Algorithmic Thinking in Preschool Age Children
Tema ovog diplomskog rada odnosi se na istraživanje poticanja algoritamskog razmišljanja kod djece predškolske dobi. Algoritamsko razmišljanje odnosi se na razmišljanje koje nas služeći se određenim koracima postupno dovodi do rješenja. Ono se u svojim počecima poistovjećivalo s računalnim razmišljanjem i programiranjem, no algoritamsko razmišljanje predstavlja temelj na kojem se gradi računalno razmišljanje. Ovaj diplomski rad prikazuje razliku između računalnog i algoritamskog razmišljanja, pregled dosadašnjih istraživanja o poticanju algoritamskog razmišljanja kod djece predškolske dobi u Hrvatskoj, ali i u drugim zemljama. Opisani su i projekti u kojima je sudjelovao Učiteljski fakultet u Rijeci, a koji su bili usmjereni na poticanje algoritamskog razmišljanja kod učenika razredne nastave kao i kod djece rane i predškolske dobi. Drugi dio diplomskog rada prikazuje bazu podataka izrađenu u programu Microsoft Access čije podatke možemo povezati s algoritmima. Bazom podataka prikazano je na koji način odgojitelji mogu pratiti svoj rad, ali i individualne potrebe svakog djeteta te na taj način učinkovitije poticati algoritamsko razmišljanje.The topic of this graduate thesis is related to the research of encouraging algorithmic thinking in preschool education. Algorithmic thinking refers to thinking that gradually leads us to a solution using certain steps. In its beginnings, it was identified with computer thinking and programming, but algorithmic thinking is the foundation on which computer thinking is built. This graduate thesis shows the difference between computational and algorithmic thinking, an overview of previous research on encouraging algorithmic thinking in preschool children in Croatia, but also in other countries. The projects in which the Faculty of Teacher Education in Rijeka participated were also described, and their aim was to encourage algorithmic thinking in primary school and early childhood education and care. The second part of the graduate thesis presents a database created in the Microsoft Access program, the data of which can be linked with algorithms. The database helps educators improve their work, recognize individual needs of each child, and thus more effectively encourage algorithmic thinking
Studentski stavovi o rodnim (ne)jednakostima
Ljudi se međusobno dijele od davnina, a najčešća je podjela prema spolu. Podjela prema spolu ima veliku ulogu u životu pojedinca, budući da je zastupljena u svim aspektima njegova života. Spol je određen biologijom, dok rod nije. Naime, rod je definiranje spola od strane društva, a definira ju kultura i zbog toga se može mijenjati u vremenu i prostoru (Lithander, 2000; prema Jugović, 2004). Glavni ciljevi istraživanja su ispitati stavove studenata o rodnim odnosima, razinu rodnog konzervatizma na temelju stavova studenata o tradicionalnom i modernom seksizmu te ispitati u kojoj su mjeri studentski stavovi povezani s varijablom religioznosti i varijablama socijalnog backrounda (razine obrazovanja roditelja, veličine naselja odrastanja, raspodjele moći u obitelji, procjene obiteljskog socijalno ekonomskog stanja i regionalne pripadnosti). Rezultati otkrivaju da ispitanici iskazuju rodno egalitarnije stavove u odnosu na opću populaciju u Hrvatskoj. Stavove determiniraju varijable spola, i ponajviše religioznosti.Divison among people has been present since ancient times, and the most common division is the one according to sex. The division by gender plays a big role in the life of an individual, since it is represented in all aspects of his life. Sex is determined by biology, while gender is not. Namely, gender is the definition of gender by society, and it is defined by culture and therefore can change in time and space (Lithander, 2000, according to Jugović, 2004). The main objectives of the research are to examine student's attitudes about gender relations, the level of gender conservatism based on student's attitudes about traditional and modern sexism, and to examine to what extent student attitudes are related to the religiosity variable and social background variables (level of parent's education, the size of town or city they grew up in, the distribution of power in the family, assessment of the family's economic status and regional affiliation). The results reveal that the respondents express more gender egalitarian attitudes compared to the general population in Croatia. Attitudes are determined by variables of gender, and mostly religiosity
Slijediti dijete, a ne plan u istraživačko-spoznajnim aktivnostima
Različite društvene promjene u drugoj polovici prošlog stoljeća iznjedrile su potrebu za novim pristupom u odgoju i obrazovanju. Na temelju novih znanstvenih spoznaja mijenja se slika o djetetu koji od pasivnog aktera postaje aktivni subjekt vlastitog odgoja i razvoja. Novo shvaćanje djeteta i djetinjstva utječe na poimanje ustanove ranog odgoja, uloge odgajatelja i načina stvaranja kurikuluma u odgoju i obrazovanju. Reggio pedagoški pristup je onaj iz kojeg je krenula ideja da se u ustanovama ranog odgoja i obrazovanja slijedi dijete, a ne unaprijed propisani plan i program. Dijete svoje znanje konstruira i sukonstruira aktivno u interakcijama sa svojim okruženjem, intrinzično motivirano, slijedeći svoj prirodni instinkt za istraživanjem i učenjem pa pobornici Reggio pedagogije smatraju da se i kurikulum treba konstruirati i sukonstruirati od strane djece i odgajatelja u realnim situacijama u vrtićkom okruženju. Pritom su važne samoorganizirane i samoinicirane aktivnosti od strane djece jer djeca najbolje uče u onim situacijama koje za njih imaju smisla. Uloga suvremenog odgajatelja u tom procesu je složena i zahtjeva kompetencije u osobnom i profesionalnom smislu jer odgajatelj koji slijedi dijete je ujedno i refleksivni praktičar, istraživač vlastite prakse, kritički prijatelj ostalim kolegama koji žele unaprijediti odgojno-obrazovnu praksu i još mnogo toga. U ovom radu provedeno je istraživanje koje objedinjuje mnoge aspekte sintagme Slijediti dijete, a ne plan u praksi među studentima treće godine sveučilišnog prijediplomskog studija Rani i predškolski odgoj i obrazovanje, a prikazuje njihovo iskustvo razumijevanja i primjene te paradigme u vlastitom odgojno-obrazovnom radu.Various social changes in the second half of the last century created the need for a new approach to education and upbringing. Based on the contemporary scientific research, the image of a child has changed - from being a passive actor, a child becomes an active subject of his own upbringing and development. The new understanding of children and childhood affects the understanding of the role of early childhood education institutions, ii the role of preschool educators and the way of developing curricula in early education. It is the Reggio pedagogic approach that has developed the idea of following the child in early childhood education institutions, rather than a predetermined plan and program. The child creates and co-creates its knowledge actively in an interaction with its environment, intrinsically motivated, following its instinct for research and learning. Therefore, the supporters of Reggio pedagogy believe that the curriculum should also be created and co-created by children and educators in everyday situations in the kindergarten environment. Here, what is important are self-organized and self-initiated activities by children because children learn best in those situations that they can make sense of. The role of the modern educator in this process is complex and requires competence on a personal and professional level, because the educator who follows the child is also a reflective practitioner, a researcher of his own practice, a critical friend to other colleagues who want to improve their educational practice and much more. In this paper, research conducted combines many aspects of the syntagm Follow the child, not a plan in practice. The research included participation of the third year Early and preschool education students and shows their experience with understanding and applying this paradigm in their own educational practice
Prevalencija morfoloških obilježja djece u godini pred polazak u školu
Cilj ovog istraživanja jest utvrditi trend razvoja morfoloških obilježja djece u godini pred
polazak u školu. Istraživanje je obuhvatilo uzorak ispitanika od 72 djece u dobi od 76 do 93
mjeseci (AS ± SD = 83,51 ± 3,90). Uzorak ispitanika uključuje 41 djevojčicu i 31 dječaka čiji
su podatci prikupljeni iz Dječjeg vrtića Rijeka, točnije iz Centra predškolskog odgoja Zamet.
Uzorak varijable čine morfološke mjere: tjelesna visina, tjelesna masa i indeks tjelesne mase.
Rezultati istraživanja su pokazali da se povećanjem kronološke dobi, uočava uzlazna putanja
prirasta tjelesne visine i tjelesne mase, dok se kod indeksa tjelesne mase uočio trend silazne
putanje. Nadalje, djeca u dobi pred polazak u školu imaju prosječne vrijednosti ako ih se
usporedi sa standardnim vrijednostima Svjetske zdravstvene organizacije. Primijećena je i veća
raspršenost uzorka u varijabli tjelesne visine u odnosu na preostale dvije promatrane varijable.
Ovaj istraživački rad obogaćuje dosadašnju literaturu koja se bavi morfološkim statusom djece
pred polazak u školu, može pomoći u određivanju ključnih parametara za procjenu morfološkog
statusa koji bi se mogli primijeniti u budućem radu i ukazuje na aktualno stanje morfološkog
statusa što omogućava analize u vidu daljnjih praktičnih djelovanja.The aim of this research is to determine the development trend of morphological characteristics
of children in the year before starting school. The research included a sample of 72 children
aged 76 to 93 months (AS ± SD = 83.51 ± 3.90). The sample of respondents includes 41 girls
and 31 boys whose data were collected from the Rijeka Kindergarten, more precisely from the
Zamet Preschool Education Center. The sample of variables consists of morphological
measures: body height, body mass and body mass index. The results of the research showed
that with the increase in chronological age, an upward trend of growth in body height and body
mass was observed, while a downward trend was observed in the body mass index.
Furthermore, children of pre-school age have average values when compared to the standard
values of the World Health Organization. A greater dispersion of the sample was also observed
in the body height variable compared to the last two observed variables. This research work
enriches the existing literature that deals with the morphological status of children before
starting school, it can help determine the key parameters for assessing the morphological status
that could be applied in future work and indicates the current state of the morphological status,
which enables analysis in the form of further practical actions
A contemporary understanding of the child as a starting point for monitoring and evaluating the quality of ECEC institution in the process of self-evaluation
Implicitna pedagogija svakog odgajatelja utječe na stvaranje i razvoj kvalitete
institucijskog konteksta, a ona je produkt odgajateljeve slike o djetetu, njegovu
razvoju i mogućnostima (Petrović – Sočo, 2011). Suvremeno shvaćanje djeteta
polazi od toga da kontekst u kojem dijete boravi treba biti poticajan. Dijete se potiče
na suradnju i aktivno djelovanje, a ne na pasivni boravak u okruženju (Miljak, 2015).
Prema Miljak (2015) djeca današnjeg doba veliki dio vremena provode u odgojno –
obrazovnoj ustanovi pa je vrlo važno što je djeci ponuđeno. Uglavnom je naglasak na
raznovrsnim i zanimljivim aktivnostima koje zahtijevaju više napora u rješavanju
problema i istraživanju. U radu je prikazan razvoj ranog i predškolskog odgoja i
obrazovanja u europskom kontekstu, opisuje se suvremeno shvaćanje djeteta u
odnosu na nekadašnji tradicionalni pristup radu i kvaliteta ustanove ranog i
predškolskog odgoja i obrazovanja.
Cilj istraživanja je ispitati kakav pristup djetetu u odgojno – obrazovnoj praksi imaju
odgajatelji s obzirom na tradicionalnu i suvremenu percepciju djeteta rane i
predškolske dobi te utvrditi kakva je kvaliteta pojedinih elemenata pedagoške prakse.
U istraživanju je sudjelovalo šest odgajatelja istog dječjeg vrtića. Ispitanici čine tri
odgajateljska para koja rade u tri različite odgojno – obrazovne skupine koje se
razlikuju u odnosu na dob (mlađa vrtićka skupina, srednja vrtićka skupina, starija
vrtićka skupina). U istraživanju je korišten kvalitativan pristup metodom
polustrukturiranih intervjua. Analizom odgovora na istraživačka pitanja zaključuje se
kako većina odgajatelja ima suvremen pristup djetetu u odgojno – obrazovnom radu
te su male razlike u odnosu na tradicionalni pristup, dob djece u skupini i
odgajateljske parove.
Način na koji odgajatelj shvaća dijete uvelike utječe na kvalitetu njegova odgojno –
obrazovnog rada i kvalitetu rada ustanove, stoga je bitno da se konstantno usavršava
i radi na poboljšanju implicitne pedagogije.The implicit pedagogy of each educator affects the creation and development of the
quality of the institutional context, and it is a product of the educator's image of the
child, his development and possibilities (Petrović - Sočo, 2011). The modern
understanding of the child is based on the fact that the context in which the child
resides should be stimulating. The child is encouraged to cooperate and be active, not
to be passive in the environment (Miljak, 2015). According to Miljak (2015),
children today spend a lot of their time in an educational institution, so it is very
important what it has to offer to the children. The emphasis is mostly on varied and
interesting activities that require more effort in problem solving and research.
The paper exhibits the development of early and preschool education in the European
context, describes the modern understanding of the child in relation to the former
traditional approach to work and quality of early and preschool education
institutions.
The goal of the research is to examine what kind of approach educators have to the
child in educational practice, considering the traditional and contemporary
perception of the child of early and preschool age, and to determine the quality of
certain elements of pedagogical practice. Six teachers from the same kindergarten
participated in the research. The participants are three teacher pairs who work in
three different educational groups that differ in relation to age (younger kindergarten
group, middle kindergarten group, older kindergarten group). The research used a
qualitative approach of semi-structured interview method.
After analyzing the answers to the research questions, it is concluded that the
majority of educators use a modern approach to the child in educational work, and
that the differences compared to the traditional approach, the children in the group
and the pairs of educators are small.
The way in which the educator comprehend the child greatly affects the quality of his
educational work and the quality of the work of the institution, therefore it is
important that he constantly improves and works to enhance implicit pedagogy
Inquiry-based Mathematics Teaching in the Lower Grades of Primary School
Istraživački usmjerena nastava Matematike pristup je učenju i poučavanju u kojem učenici postupaju poput matematičara kako bi konstruirali znanje. Pristup potiče učenike na postavljanje pitanja, istraživanje matematičkih koncepata i surađivanja radi pronalaženja odgovora. Istraživački usmjerena nastava produbljuje razumijevanje matematike i pospješuje kritičko razmišljanje, rješavanje problema i komunikacijske vještine učenika. Pozitivno utječe na stavove i motivaciju učenika prema matematici, čineći je zanimljivijom i relevantnijom za njihov život. Učitelj ima ulogu vodiča koji usmjerava proces učenja i osigurava okruženje za istraživanje. Istraživački usmjerena nastava Matematike zahtijeva pažljivo planiranje kako bi se uravnotežilo usmjeravanje učitelja i samostalno istraživanje učenika. Uz odgovarajuću obuku i podršku učitelji mogu uspješno provesti ovaj pristup i stvoriti dinamično i zanimljivo okruženje za učenje koje učenicima nižih razreda osnovne škole pruža matematičke sposobnosti potrebne za cjeloživotno učenje.
Diplomski rad istražuje prednosti, nedostatke i strategije provedbe istraživački usmjerenog pristupa u nastavi Matematike. Cilj rada jest dati pregled dosadašnjih istraživanja o istraživački usmjerenoj nastavi i navesti primjere njezine provedbe u nastavi Matematike u nižim razredima osnovne škole.Inquiry-based mathematics education is an approach to learning and teaching in which students behave like mathematicians in order to construct knowledge. This approach encourages students to ask questions, explore mathematical concepts and collaborate to find the answers. Inquiry-based mathematics teaching deepens the students' understanding of mathematics and improves their critical thinking, problem-solving and communication skills. The approach has a positive impact on students' attitudes and motivation towards mathematics, making it more interesting and relevant to their lives. The teacher has the role of facilitator, guiding the learning process and providing the environment for inquiry. Inquiry-based mathematics education requires careful planning to balance teacher guidance with independent student inquiry. With appropriate training and support, teachers can successfully implement this approach and create a dynamic and engaging learning environment that provides primary school students with the mathematical skills they need for lifelong learning.
This thesis explores the advantages, disadvantages and implementation strategies of an inquiry-based learning approach in Mathematics. The aim of the thesis is to give an overview of the previous research findings on inquiry-based learning and to give examples of how this approach can be implemented in the primary mathematics classroom
Application of Educational Games in the Upbringing and Education of Preschool Children
Tehnološki napredak društva donosi promjene u području ranog i predškolskog
odgoja i obrazovanja. Primjena tehnologije je raznolika i nudi brojne mogućnosti, ali ovisi
o sposobnostima i vještinama pojedinaca, u ovom slučaju odgajatelja, koji ga koriste u
svakidašnjem radu. Glavni cilj ovog rada bila je analiza edukativnih igara i njihova
primjena u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju te njihov utjecaj na dječji razvoj.
To je realizirano pregledom znanstvene literature i relevantnih istraživanja na dostupnim
znanstvenim bazama podataka na internetskim tražilicama te istraživanjem aplikacija
edukativnih igara za tablet i mobilne uređaje. Rezultati istraživanja literature ukazuju da
se edukativne igre koriste u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju te da pozitivno
utječu na razvoj kompetencija u djece. U institucionalnom okruženju odgajatelj svojim
znanjem i vještinama predstavlja podršku prilikom primjene edukativnih igara, a
edukativne igre služe kao sporedna aktivnost kojom djeca mogu jačati svoja postojeća
znanja i vještine, odnosno služe kao sredstvo za učenje. Također ovaj pregledni rad može
biti poticaj za buduća istraživanja iz ovog područja
Maria Montessori's Pedagogy - Research Overview
Početak 20. stoljeća označava porast svijesti o djetetu i djetinjstvu kao važnoj razvojnoj fazi. To je i vrijeme pokreta reformske pedagogije iz kojega su proizišli brojni pedagoški koncepti. U radu će se usmjeriti pozornost na pedagogiju Marije Montessori, koja je svojim pedagoškim radom ukazala na cilj razvijanja individualnih djetetovih potencijala koji, učeći istraživanjem i pomoću osjetila, primjereno dobi, sposobnostima i razvojnim fazama, omogućuje razvoj samostalnih, samosvjesnih i znatiželjnih pojedinaca. U Republici Hrvatskoj postoje dječji vrtići koji u svojemu radu uvažavaju navedenu pedagogiju, međutim njezini doprinosi u današnjim uvjetima nedovoljno su istraženi. Stoga se radom želi dati pregled istraživanja o primjeni pedagogije M. Montessori.At the beginning of the 20th century, there was an increase in awareness of the importance of children and childhood as a crucial developmental stage. This era saw the emergence of numerous pedagogical concepts from the reformist movement. This this case will focus on the pedagogy of Maria Montessori, who through her educational work emphasized the importance of developing each child’s individual potential by allowing them to learn through exploration of developing experiences appropriate to their age, abilities, and developmental stages. This approach allows children to become independent, self-aware, and curious individuals. There are kindergartens in the Republic of Croatia that incorporate this pedagogy into their work, but its contributions in today’s conditions are insufficiently explored. Therefore, this work aims to provide an overview of research on the application of Montessori’s. pedagogy