University of Split School of Medicine Repository
Not a member yet
2312 research outputs found
Sort by
Quality of Life, treatment satisfaction and emotional stress in type 1 diabetes patients who are using insulin pens, insulin pumps or hybrid closed-loop systems
No full textCiljevi: Ovo istraživanje imalo je za cilj usporediti kvalitetu života povezanu sa šećernom bolešću, zadovoljstvo liječenjem i emocionalni stres među pacijentima koji boluju od ŠBT1, a koji koriste tri različite metode inzulinske terapije: inzulinske penove, standardne inzulinske pumpe i hibridne sustave zatvorene petlje. Specifični ciljevi uključivali su analizu utjecaja terapije na kvalitetu života, zadovoljstvo pacijenata te emocionalni stres povezan s liječenjem. Ispitanici i postupci: Istraživanje je uključilo 153 odrasla ispitanika starija od 18 godina oboljelih od ŠBT1, podijeljena u tri skupine prema načinu terapije: penovi (n=66), pumpe (n=32) i HCL sustavi (n=55). Korišteni su standardizirani upitnici: ADDQoL-19 (kvaliteta života), DTSQs (zadovoljstvo liječenjem) i PAID (emocionalni stres). Statistička analiza obuhvatila je neparametrijske testove (Kruskal-Wallis i Mann-Whitneyev U test) s razinom značajnosti p <0,05. Rezultati: Hibridni sustavi zatvorene petlje (HCL) postigli su najbolju kontrolu glikemije (TIR 81 %), praćeni pumpama (79%) i penovima (70 %). Zadovoljstvo liječenjem (DTSQ) bilo je značajno veće u skupinama na terapiji pumpama (29,5) i HCL sustavima (29) u usporedbi s penovima (25; p=0,0008). Emocionalni stres (PAID) bio je najniži u skupini s pumpama (26,88), dok su penovi (36,88) i HCL sustavi (31,25) pokazali veće vrijednosti. Kvaliteta života (ADDQoL) bila je slična u sve tri skupine, s blagom prednošću HCL sustava (-3,06). Zaključci: Hibridni sustavi zatvorene petlje povezani su s boljom kontrolom glikemije i većim zadovoljstvom liječenjem, dok inzulinske pumpe pokazuju najniži emocionalni stres. Iako napredne terapije poboljšavaju ishode liječenja, emocionalni distres ostaje izazov za sve pacijente. Rezultati ističu važnost individualiziranog pristupa i psihosocijalne podrške u terapiji ŠBT1.Objectives: The primary aim of this study was to compare diabetes-related quality of life, treatment satisfaction, and emotional distress among patients with type 1 diabetes (T1D) using three different insulin delivery methods: insulin pens, standard insulin pumps, and hybrid closed-loop systems. Specific objectives included analyzing the impact of therapy on quality of life, patient satisfaction, and treatment-related emotional stress. Participants and methods: The study included 153 adult T1D patients, divided into three groups: pens (n=66), pumps (n=32), and HCL systems (n=55). Standardized questionnaires were used: ADDQoL-19 (quality of life), DTSQs (treatment satisfaction), and PAID (emotional distress). Statistical analysis involved non-parametric tests (Kruskal-Wallis and Mann-Whitney U tests) with a significance level of p <0.05. Results: Hybrid closed-loop systems achieved the best glycemic control (TIR 81%), followed by pumps (79 %) and pens (70 %). Treatment satisfaction (DTSQ) was significantly higher in the pump (29.5) and HCL groups (29) compared to the pens (25; p=0.0008). Emotional distress (PAID) was lowest in the pump group (26.88), while pens (36.88) and HCL systems (31.25) showed higher values. Quality of life (ADDQoL) was similar across all groups, with a slight advantage for HCL (-3.06). Conclusions: Hybrid closed-loop systems are associated with better glycemic control and higher treatment satisfaction, whereas insulin pumps are associated with the lowest emotional distress. Although advanced therapies improve treatment outcomes, emotional challenges persist for all patients. The results underscore the importance of personalized approaches and psychosocial support in the management of T1D
Periodontal status of patients with myocardial infarction
No full textCilj istraživanja: Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi detaljan oralni i parodontološki status, istražiti prehrambene navike pacijenata liječenih od akutnog infarkta miokarda te obradom dobivenih podataka utvrditi povezanost između faktora rizika, parametara težine parodontitisa i koronarne bolesti miokarda te usporediti s podacima iz literature. Ispitanici i postupci: Navedeno istraživanje započeto je kod pacijenta s akutnim infarktom miokarda liječenih u KBC-u Split u periodu od travnja 2024. do travnja 2025. godine. Tijekom bolničkog liječenja akutnog infarkta miokarda prikupljeni su opći i parodontološki anamnestički podaci, laboratorijski nalazi i parametri koronarne bolesti te su provedeni upitnici o prehrani. U ovo istraživanje uključeno je 10 pacijenta koji su se odazvali detaljnom paradontološkom pregledu u drugoj fazi. Rezultati: U ispitivanoj skupini većina su muškarci srednje životne dobi. Udio pacijenata s arterijskom hipertenzijom, šećernom bolesti i pušenjem u našoj pilot studiji (50%, 10%, 40%) podudara se s prevalencijom tih faktora aterosklerotske bolesti u općoj populaciji. Prosječne vrijednosti lipida nisu značajno povišene po kriteriju preporuka za zdravu populaciju. Vrijednost LDL kolesterola negativno korelira s parametrima paradontitisa (plak, krvarenje), a pozitivno s brojem zubi i MDSS što bi značilo da su osobe s nižim LDL-om imale teži oblik parodontitisa. Vrijednost HDL-a negativno korelira sa parametrima težine parodintitsa, što potvrđuje njegovu protektivnu ulogu. SYNTAX zbroj odgovara niskoj do umjerenoj proširenosti i složenosti koronarne bolesti (prosječna vrijednost 12,85), što govori u prilog nepredvidljivoj pojavnosti prvog akutnog infarkta miokarda o angiografskom nalazu. Svim ispitanicima dijagnosticiran je parodontitis (70% stadija 3, 30% stadija 4). Prosječan broj zuba bio je 19, uz visoke vrijednosti plak indeksa (65%) i krvarenja pri sondiranju (60%). Zabilježene su negativne korelacije broja zuba s gubitkom pričvrstka, dubinom sondiranja, plak indeksom i krvarenjem, što je u skladu s očekivanjima. Vrijednost maksimalnog troponina, pokazatelja veličine infarkta miokarda, pozitivno je korelirala s parametrima paradaontološkog statusa (ukupni CAL). Nije dokazana statistički značajna povezanost između težine koronarne bolesti (Syntax) i parodontološkog statusa. Ispitanici imaju nezadovoljavajuću prehranu. Zaključak: Rezultati ovog pilot istraživanja su pokazali da je kod svih bolesnika s akutnim infarktom miokarda bio prisutan teži oblik paradontitisa i veličina infarkta korelirala je s težinom parodontitsa, što upućuje na potrebu traženja i liječenja parodontitisa kao mogućeg neovisnog faktora i prediktora akutnog aterotrombotskog događaja. Pacijenti s akutnim infarktom miokarda i paradontitsom ne pridržavaju se pravila pravilne prehrane.Objectives: The aim of this pilot study was to determine the detailed oral and periodontal status, investigate the dietary habits of patients treated for acute myocardial infarction, and analyze the collected data to establish the association between risk factors, parameters of periodontal disease severity, and coronary artery disease, as well as to compare the findings with existing literature. Subjects and methods: The study was initiated in patients with acute myocardial infarction treated at the University Hospital Centre Split between April 2024 and April 2025. During hospitalization for acute myocardial infarction, general and periodontal anamnesis data, laboratory results, and coronary disease parameters were collected. Additionally, questionnaires on diet were administered. A total of 10 patients who agreed to undergo a detailed periodontal examination in the second phase were included in the study. Results: The majority of participants were middle-aged men. The prevalence of arterial hypertension, diabetes mellitus, and smoking in our pilot study (50%, 10%, 40%) corresponds with the prevalence of these atherosclerotic risk factors in the general population. Average lipid values were not significantly elevated based on the recommended thresholds for a healthy population. LDL cholesterol levels negatively correlated with periodontal parameters (plaque, bleeding) and positively with the number of teeth and MDSS, suggesting that individuals with lower LDL had more severe periodontitis. HDL levels negatively correlated with parameters of periodontal disease severity, supporting its protective role. The SYNTAX score indicated low to moderate extent and complexity of coronary artery disease (mean value 12.85), underscoring the unpredictability of the first acute myocardial infarction based on angiographic findings. Most participants were diagnosed with stage 3 periodontitis (70%), while the rest had stage 4 (30%). The average number of teeth was 19, with high plaque index (65%) and bleeding on probing (60%). A negative correlation was observed between the number of teeth and clinical attachment loss, probing depth, plaque index, and bleeding, which aligns with expectations. Maximum troponin value, as an indicator of infarct size, positively correlated with periodontal status parameters (total CAL). No statistically significant association was found between the severity of coronary artery disease (SYNTAX score) and periodontal status. Most participant did not adhere to the principles of the Mediterranean diet. Conclusions: The results of this pilot study showed that all patients with acute myocardial infarction had a more severe form of periodontitis, and the size of the infarction correlated with the severity of periodontitis, suggesting the need to identify and treat periodontitis as a potential independent factor and predictor of acute atherothrombotic events. Patients with acute myocardial infarction and periodontitis do not follow healthy dietary guidelines
The association between eating habits and perfectionism in medical students
No full textCilj: Cilj ovog istraživanja bio je istražiti povezanost između perfekcionizma i prehrambenih navika u studenata medicine. Ispitanici i postupci: U ovom istraživanju sudjelovalo je 354 studenta šest godina Medicinskog fakulteta u Splitu, studija medicine, 257 žena (72,6%) i 96 muškaraca (27,1%) prosječne dobi 21,56±2,26 godine. Istraživanje je provedeno pomoću ankete uživo papirnatim putem. Anketa se sastojala od tri upitnika, ali za ovo istraživanje su bila potrebna dva. Upitnici su bili Pittsburški indeks kvalitete spavanja, Upitnik za ispitivanje prehrambenih navika (TFEQ) i Upitnik o multidimenzionalnom perfekcionizmu (MPS). Za ovo istraživanje iskorištena su posljednja dva (TFEQ i MOS). Ispitanici su prema MPS upitniku podijeljeni u dvije skupine s obzirom na razinu perekcionizma, odnosno skupinu s MPS≤180 i skupinu s MPS>180. Rezultati: Studenti s višom razinom perfekcionizma (MPS>180) skloniji su nezdravim prehrambenim navikama, odnosno kognitivnoj restrikciji i emocionalnom jedenju, u usporedbi s onima s nižom razinom istog (MPS≤180). Također, uočena je statistički značajna povezanost između samousmjerenog perfekcionizma i kognitivne restrikcije jedenja (r=0,25, P180 (high perfectionism). Results: Research has shown the existence of a correlation between perfectionistic tendencies of medicine students and unhealthy eating habits. Respondents with a score of MPS>180 scored more in cognitive eating restriction category (3.14±1.3 vs. 2.11±1.24, P<0.001). In this study, a correlation was found between self-oriented perfectionism traits and cognitive eating restriction (r=0.25, P<0.001). Furthermore, a correlation between socially prescribed perfectionism and in cognitive eating restriction (r=0.18, P<0.001), uncontrolled eating (r=0.25, P<0.001) and emotional eating (r=0.35, P<0.001) was also found. The survey did not show any statistically significant correlations between other-oriented perfectionism and cognitive eating restrictions (r=0.09, P=0.095), uncontrolled eating (r=-0.08, P=0.143) or emotional eating (r=-0.06, P=0.293). Conclusion: Medical students with higher level of perfectionism were more likely to develop unhealthy eating habits. Students with self-oriented perfectionism showed a higher degree of cognitive eating restriction. Students with socially prescribed perfectionism more likely tend to have restrictive eating habits and indulge in emotional and uncontrolled eating
Projekt.exe : Među najboljima u Europi: Pet milijuna eura za dešifriranje tajni štitnjače
No full text*Istraživački fokus na genetici i personaliziranoj medicini
*Impresivan konzorcij i nova radna mjesta
*Poziv građanima za sudjelovanj
Plan upravljanja istraživačkim podacima projekta "Otkrivanje biomarkera za bolest Hashimotov tireoiditis koristeći multi-omics pristup"
No full textApoptosis and cell response to hypoxia in colon cancer
No full textCilj istraživanja. Poznato je da je razvoj kolorektalnog karcinoma karakteriziran nizom događaja tijekom kojih se normalni epitel debelog crijeva postupno transformira u karcinom, slijedom od adenoma do karcinoma. Apoptoza ima važnu ulogu u razvoju i održavanju homeostaze tkiva. Hipoksija postoji u solidnim tumorima i uzrokuje hiperpermeabilnost unutarnje mitohondrijske membrane što dovodi do otpuštanja citokroma c i cijepanja kaspaze 9 čime se aktivira apoptoza. Danas u literaturi nema dogovora o prognozi apoptoze i hipoksije kod kolorektalnog karcinoma. Broj studija koje ispituju ekspresiju kaspaza te HIF-1a u kolorektalnom karcinomu vrlo su ograničene i one nisu ispitivale korelaciju između ekspresije i preživljenja pacijenata. Ispitanici i metode. Ova studija uključivala je histološke uzorke 179 pacijenata kojima je dijagnosticiran rak debelog crijeva. Koristili smo TUNEL metodu i označavanje kaspazom-3 kako bismo identificirali stupanj apoptoze uz ispitivanje povezanosti između ekspresije HIF-1α i kaspaze-9 i tumorske patologije te utvrditi njihov prognostički značaj za kolorektalni karcinom. Rezultati. Rezultati pokazuju da je niži apoptotski indeks (AI) mjeren metodom TUNEL i niža imunohistokemijska ekspresija kaspaze-3 povezana s kraćim preživljenjem bez bolesti i ukupnim preživljenjem. Ekspresija HIF-1α i kaspaze-9 povezana je sa stadijem tumora, stupnjem tumora i vaskularnom invazijom te je povezana s lošim ukupnim preživljenjem i preživljenjem bez povrata bolesti. Povećana ekspresija HIF-1α i kaspaze-9 povezana je s rastom tumora, agresivnošću i lošim preživljavanjem bolesnika s kolorektalnim karcinomom. Zaključak. Samo je apoptotski indeks (AI) određen TUNEL metodom dokazano neovisni pokazatelj preživljavanja. Rezultati istraživanja u skladu su s predloženim modelima karcinogeneze kolorektalnog karcinoma koji naglašavaju otpornost na apoptozu kao odlučujući čimbenik u progresiji bolesti i otpornosti na liječenje.Objectives. It is known that the development of colorectal cancer is characterized by a series of events during which the normal epithelium of the colon gradually transforms into cancer, following the sequence from adenoma to carcinoma. Apoptosis plays an important role in the development and maintenance of tissue homeostasis. Hypoxia exists in solid tumors and causes hyperpermeability of the inner mitochondrial membrane leading to the release of cytochrome c and cleavage of caspase 9, thereby activating apoptosis. Currently, there is no agreement in the literature on the prognosis of apoptosis and hypoxia in colorectal cancer. The number of studies examining the expression of caspases and HIF-1a in colorectal cancer is very limited and they did not examine the correlation between expression and patient survival. Patients and Methods. This study included histological samples from 179 patients diagnosed with colon cancer. We used the TUNEL method and caspase-3 labeling to identify the degree of apoptosis while examining the association between the expression of HIF-1α and caspase-9 and tumor pathology and to determine their prognostic significance for colorectal cancer. Results. The results show that lower apoptotic index (AI) measured by the TUNEL method and lower immunohistochemical expression of caspase-3 are associated with shorter disease-free survival and overall survival. HIF-1α and caspase-9 expression correlated with tumor stage, tumor grade, and vascular invasion, and was associated with poor overall and disease-free survival. Increased expression of HIF-1α and caspase-9 is associated with tumor growth, aggressiveness and poor survival in patients with colorectal cancer. Conclusion. Only the apoptotic index (AI) determined by the TUNEL method proved to be an independent indicator of survival. The research results are consistent with the proposed models of colorectal cancer carcinogenesis that emphasize resistance to apoptosis as a determining factor in disease progression and resistance to treatment
The Impact of Vitrectomy on the Progression of Age-related Macular Degeneration
No full textCilj istraživanja: Cilj ove studije bio je utvrditi postoji li statistički značajna razlika u progresiji senilne makularne degeneracije (AMD) iz suhog u vlažni oblik nakon kirurškog zahvata pars plana vitrektomije. Ispitanici i metode: U opažajnom, presječnom istraživanju uključeno je 306 bolesnika kojima je napravljena vitrektomija zbog dijagnoze epiretinalne membrane te oni koji imaju senilnu makularnu degeneraciju. Isključeni su bolesnici kod kojih je vitrektomija napravljena zbog ablacije retine, traume i oni s vaskularnom okluzivnom bolesti. Kontrolna skupina je kontralateralno oko. Obrađeni podatci prikupljeni su iz operacijskog protokola i Integriranog bolničkog informatičkog sustava. Uspoređeni su nalazi optičke koherentne tomografije (OCT) prije i nakon operacije te je zabilježen datum OCT-a na kojemu se prvi put vidi prelazak u vlažnu formu. Vitrektomija je rađena pomoću uređaja Accurus Surgical Systems i instrumenata širine 23 gauge. Korištena je „Pinch“ tehnika kojom se vrškom pincete uhvate obje membrane te uklone. Rezultati: Prosječna dob iznosila je 75,4 ± 8,1 godina. Broj vitrektomiranih očiju koje su razvile vlažnu formu AMD-a nakon operacije epiretinalne membrane je 98,a kontrolnih 21. Oko koje je vitrektomirano ima statistički značajno veću vjerojatnost razvoja vlažne forme AMD u odnosu na oko u kontrolnoj skupini (P<0,001). Prosječno vrijeme do konverzije u vlažnu formu AMD-a za oko koje je vitrektomirano je 176 dana nakon operacije, a za oko u kontrolnoj skupini je 278 dana. Nema statistički značajne razlike u prosječnom vremenu do konverzije između vitrektomiranog i oka u kontrolnoj skupini kod onih koji su razvili vlažnu formu (P=0,501). Vitrektomirano oko koje ima ablaciju stražnje staklovine (PVD) nema statistički značajan utjecaj na konverziju AMD-a (P=0,410). Šećerna bolest u oku koje je vitrektomirano nema statistički značajan utjecaj na progresiju AMD-a u vlažnu formu (P=0,977). Dob statistički značajno utječe na konverziju AMD-a (P=0,028). Kod onih kod kojih se dogodila konverzija u oku koje je vitrektomirano, u 17,5% slučajeva se dogodila konverzija AMD-a i u oku u kontrolnoj skupini, dok kod onih kod kojih se u vitrektomiranom oku nije dogodila konverzija, konverzija u oku u kontrolnoj skupini nastala je u 1,8% slučajeva. Zaključci: Prema rezultatima ovog istraživanja možemo zaključiti da vitrektomirane oči češće razvijaju vlažnu formu AMD-a nego oko u kontrolnoj skupini. Konverzija se događa ranije u oku koje je vitrektomirano nego u kontrolnoj skupini. PVD i šećerna bolest u oku koje je vitrektomirano nemaju utjecaj na konverziju AMD-a, dok dob utječe na konverziju AMD-a. Konverzija AMD-a u oku u kontrolnoj skupini češće se događa kod onih bolesnika kod kojih je konverzija nastala u oku koje je vitrektomirano.Objectives: The aim of this study was to determine whether there is a statistically significant difference in the progression of age-related macular degeneration (AMD) from the dry to the wet form following pars plana vitrectomy surgery. Subjects and Methods: This study included 306 patients who underwent vitrectomy due to a diagnosis of epiretinal membrane and who also had age-related macular degeneration. Patients who underwent vitrectomy due to retinal detachment, trauma, or vascular occlusive disease were excluded. The contralateral eye served as the control group. Data were collected from surgical protocols and the Integrated Hospital Information System. Optical coherence tomography (OCT) findings before and after surgery were compared, and the date of the OCT scan that first showed the transition to the wet form was recorded. The vitrectomy was performed using the Accurus Surgical Systems device and 23 gauge instruments. The “Pinch” technique was used, whereby both membranes were grasped and removed with the tip of the forceps. Results: The average age was 75.4 ± 8.1 years. The number of operated eyes that developed the wet form was 98, compared to 21 in the control group. The operated eye had a statistically significantly higher likelihood of developing the wet form (P<0.001). The average time to conversion to the wet form of AMD for the operated eye was 176 days after surgery, and 278 days for the control eye. There was no statistically significant difference in the average time to conversion between the operated and control eyes (P=0.501). The presence of posterior vitreous detachment (PVD) in the operated eye did not have a statistically significant impact on AMD conversion (P=0.410). Diabetes in the operated eye also did not have a statistically significant effect on the progression of AMD (P=0.977). Age had a statistically significant effect on AMD conversion (P=0.028). Conclusion: According to the results of this study, operated eyes are more likely to develop the wet form of AMD compared to the control eye. Conversion occurs earlier in the operated eye than in the control eye. PVD and diabetes in the operated eye do not influence AMD conversion, whereas age does. Conversion of AMD in the control eye is more common among patients who also had conversion in the operated eye
Razlozi hospitalizacije stranih državljana na Klinici za neurologiju Kliničkog bolničkog centra Split tijekom ljetnog razdoblja
No full textObjectives: The objective of this thesis was to investigate the reasons for hospitalization of foreign nationals in the Department of Neurology at the University Hospital of Split during the summer period. Given the significant seasonal influx of tourists, the study aimed to identify the most frequent neurological diagnoses, describe patient demographics, and evaluate how seasonal patterns affect hospital resource utilization and care delivery. Materials and methods: This retrospective study analyzed data from 44 foreign patients hospitalized between June and September 2024. Medical records were reviewed for demographic data, nationality, presenting symptoms, diagnostic pathways, final diagnoses, treatment modalities, and outcomes. Descriptive statistics were used to assess trends and frequency distributions. Results: The average patient age was 62.4 years, with the most represented age group being 50–60 years. Males accounted for 54.5% of the sample. The most common diagnosis was acute ischemic stroke (22 patients), followed by decompression sickness (5 patients). Other diagnoses included transient ischemic attack, hemorrhagic stroke, epilepsy, somatoform disorder, brain tumors, vascular occlusions, and subarachnoid hemorrhage, most of which occurred in isolated cases. The most common symptoms included speech disturbances, hemiparesis, dizziness, and transient loss of consciousness. Diagnostic protocols included urgent neuroimaging (MSCT, MSCT angiography), blood analysis, and specialist consultations. Treatment included reperfusion therapy, hyperbaric oxygen therapy, and supportive care. Most patients were discharged in stable condition; however, a notable proportion (28.8%) self-discharged before treatment completion. Conclusions: Foreign patients hospitalized during the summer season most frequently presented with cerebrovascular events, particularly ischemic stroke. The high number of decompression sickness cases reflects the regional popularity of recreational diving. The findings underscore the need for adequate neurological capacity, hyperbaric access, and multilingual communication protocols during peak tourist periods. With efficient triage, protocol based care, and planning for seasonal demands, the Department of Neurology at the University Hospital of Split is capable of maintaining a high standard of care despite fluctuating patient volumes.Ciljevi: Cilj ovog rada bio je istražiti razloge hospitalizacije stranih državljana na Klinici za neurologiju KBC-a Split tijekom ljetnog razdoblja. S obzirom na značajan sezonski priljev turista, istraživanje je imalo za cilj identificirati najčešće neurološke dijagnoze, opisati demografske karakteristike bolesnika te procijeniti kako sezonski obrasci utječu na korištenje bolničkih resursa i pružanje zdravstvene skrbi. Materijali i metode: Ova retrospektivna studija obuhvatila je podatke 44 strana pacijenta hospitalizirana između lipnja i rujna 2024. godine. Analizirani su medicinski zapisi u pogledu demografskih podataka, nacionalnosti, simptoma pri prijemu, dijagnostičkih postupaka, konačnih dijagnoza, terapijskih metoda i ishoda liječenja. Za prikaz trendova i učestalosti korištene su metode deskriptivne statistike. Rezultati: Prosječna dob bolesnika iznosila je 62,4 godine, a najzastupljenija dobna skupina bila je od 50 do 60 godina. Muškarci su činili 54,5% ispitanika. Najčešća dijagnoza bio je akutni ishemijski moždani udar (22 pacijenta), a slijedi dekompresijska bolest (5 pacijenata). Ostale dijagnoze uključivale su tranzitorne ishemijske atake, hemoragijski moždani udar, epilepsiju, somatoformni poremećaj, tumore mozga, vaskularne okluzije i subarahnoidalno krvarenje, pri čemu su se većina javljale pojedinačno. Najčešći simptomi pri prijemu bili su poremećaji govora, hemipareza, vrtoglavica i prolazni gubitak svijesti. Dijagnostički postupci uključivali su hitno MSCT snimanje, MSCT angiografiju, laboratorijsku obradu i specijalističke neurološke konzultacije. Liječenje je obuhvaćalo reperfuzijsku terapiju, hiperbaričnu oksigenoterapiju i potporne mjere. Većina pacijenata otpuštena je u stabilnom stanju, no značajan udio (28,8%) samoinicijativno je napustio bolnicu prije dovršetka liječenja. Zaključci: Strani pacijenti hospitalizirani tijekom ljetnih mjeseci najčešće su se prezentirali cerebrovaskularnim incidentima, osobito ishemijskim moždanim udarom. Povećan broj slučajeva dekompresijske bolesti odražava popularnost rekreativnog ronjenja u regiji. Dobiveni rezultati naglašavaju potrebu za odgovarajućim kapacitetima u neurologiji, dostupnošću hiperbarične terapije i razrađenim protokolima komunikacije na stranim jezicima tijekom turističke sezone. Učinkovitom trijažom, primjenom protokola i planiranjem sezonskih potreba, Klinika za neurologiju KBC-a Split može održati visoku razinu skrbi unatoč promjenjivom obujmu pacijenata
Outcomes of preterm infants with respiratory distress syndrome (RDS) treated in the Neonatal Intensive Care Unit (NICU) of the University Hospital of Split between 2015 and 2024
No full textCilj istraživanja: Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi ishode nedonoščadi s respiratornim distres sindromom (RDS) liječenih u Zavodu za intenzivnu pedijatriju, Kliničkog bolničkog centra (KBC) Split, utjecaj primjene reanimacije, inotropne potpore, surfaktanta, antibiotske terapije, kao i nalaza ultrazvuka mozga, vrste i duljine strojne ventilacije te duljine boravka u jedinici intenzivnog liječenja (JIL) na ishod nedonoščadi s RDS-om. Ispitanici i postupci: U istraživanje je retrospektivno uključeno 86 nedonoščadi s dijagnozom RDS-a rođene između 2015. i 2024. Analizirani su podatci iz medicinske dokumentacije koji uključuju: demografske i antropometrijske podatke, perinatalnu anamnezu i vodeću dijagnozu uz RDS, tip i duljinu mehaničke ventilacije, ultrazvučni nalaz, duljinu boravka u JIL-u, ostalo liječenje te krajnji ishod liječenja. Rezultati: Većina ispitanika bili su novorođenčad muškog spola (65,2%) gestacijske dobi 28–34 tjedna. Najviša smrtnost zabilježena je kod djece rođene prije 28. tjedna i/ili težine manje od 1000 g. U 97,7% slučajeva korištena je mehanička ventilacija, pri čemu su najbolji ishodi postignuti kombinacijom invazivne i neinvazivne metode (92,3% preživljenja). Najčešći komorbiditeti bile su infekcije i intrakranijalna krvarenja. Smrtnost u analiziranom uzorku bila je usporediva s podatcima iz drugih europskih centara. Zaključak: Na ishode liječenja najviše su utjecali gestacijska dob, porođajna masa, način ventilacije i trajanje hospitalizacije. Primjena surfaktanta, neinvazivne ventilacije i pravodobna antenatalna zaštita imaju ključnu ulogu u smanjenju komplikacija i smrtnosti. Potrebno je kontinuirano unapređivati neonatalnu skrb i dijagnostičko-terapijske pristupe kako bi se dodatno poboljšali ishodi nedonoščadi s RDS-om.Objectives: The objective was to analyze the outcomes of preterm infants with RDS treated at the NICU in Split, as well as the impact of the use of resuscitation, inotropic support, surfactant, antibiotic therapy, as well as brain ultrasound findings, type and duration of mechanical ventilation, and length of stay in the NICU on the outcome of premature infants with RDS. Materials and Methods: The study retrospectively included 86 preterm infants diagnosed with RDS, born between 2015 and 2024. Data from medical records was analyzed, including: demographic and anthropometric data, perinatal history and the primary diagnosis accompanying RDS, type and duration of mechanical ventilation, ultrasound findings, length of stay in the NICU, other treatments administered, and the final treatment outcome. Results: The majority of patients were male (65.2%) and born between 28 and 34 weeks of gestation. The highest mortality was recorded in infants born before 28 weeks or weighing less than 1000 g. Mechanical ventilation was used in 97.7% of cases, with the best outcomes achieved through combined invasive and non-invasive support (92.3% survival). The most common complications included infections and intraventricular hemorrhage. Mortality rates in this cohort were comparable to those in other European centers. Conclusion: Gestational age, birth weight, type of ventilation, and length of hospitalization were the most significant predictors of outcome. Surfactant therapy, non-invasive ventilation, and timely antenatal interventions play a key role in reducing complications and improving survival. Continuous improvement in neonatal care protocols is essential to further enhance outcomes for preterm infants with RDS
Indeks izvrsnosti : TRIBE inicijativa Giving Voice osvojila prestižnu nagradu na području znanstvenog izdavaštva
No full textInicijativa Giving Voice, kojoj je cilj pružiti potporu ukrajinskim znanstvenicima u objavljivanju istraživanja o ratu, pokrenuta je u sklopu doktorskog studija TRIBE, a međunarodna organizacija Society for Scholarly Publishing dodijelila joj je zlatnu nagradu u kategoriji izvrsnosti za poticanje različitosti, jednakоsti, inkluzivnosti ili pristupačnosti