University of Split Repository
Not a member yet
29028 research outputs found
Sort by
ARTIFICIAL INTELLIGENCE IN RADIOLOGICAL ROBOTICS
No full textUmjetna inteligencija (UI) u radiološkoj robotici donosi značajne promjene u medicinskoj dijagnostici i terapiji, omogućujući brže, točnije i sigurnije postupke. Automatizacija analize medicinskih slika i precizno izvođenje minimalno invazivnih zahvata ključne su prednosti ove tehnologije. UI također doprinosi personaliziranoj medicini prilagođavanjem terapija svakom pacijentu i prediktivnoj analizi, što omogućuje rano prepoznavanje zdravstvenih rizika. Robotski sustavi smanjuju opterećenje radiologa, dok integracija UI-a s elektroničkim zdravstvenim sustavima omogućuje bolje upravljanje podacima pacijenata i optimizaciju radnih procesa. Unatoč izazovima poput visokih troškova, tehničkih ograničenja i etičkih pitanja, budućnost ove tehnologije obećava daljnji napredak kroz razvoj autonomnih sustava i njihovu prilagodbu specifičnim potrebama zdravstvenih ustanova. Umjetna inteligencija postaje ključan partner medicinskog osoblja, donoseći pacijentima sigurniju, bržu i kvalitetniju zdravstvenu skrb.Artificial intelligence (AI) in radiological robotics is transforming medical diagnostics and therapy by enabling faster, more accurate, and safer procedures. Key advantages include automated analysis of medical images and the precise execution of minimally invasive interventions. AI also supports personalized medicine by tailoring therapies to individual patients and predictive analytics, allowing for early identification of health risks. Robotic systems reduce the workload of radiologists, while integrating AI with electronic health records improves data management and workflow efficiency. Despite challenges such as high costs, technical limitations, and ethical concerns, the future of this technology promises further advancements through the development of autonomous systems and their adaptation to the specific needs of healthcare institutions. Artificial intelligence is becoming a vital partner for medical professionals, offering patients safer, faster, and higher-quality healthcare
COMPARISON OF THE PEDAGOGICAL IDEAS OF FRIEDRICH FRÖBEL AND JAN AMOS KOMENSKY
No full textOvaj rad pruža usporednu analizu pedagoških ideja Friedricha Frőbela i Jana Amosa Komenskog, dvaju ključnih pedagoga čiji su doprinosi ostavili trag u razvoju teorije i prakse ranog i predškolskog odgoja. Osnovni cilj istraživanja je prikazati njihove biografije, temeljna pedagoška načela, viđenje djeteta i njegova razvoja, kao i njihovu ulogu u oblikovanju institucijskog odgoja djece. Istraživanje je provedeno neempirijskom metodom, odnosno analizom dostupne znanstvene i stručne literature iz područja povijesti pedagogije i predškolskog odgoja. Dobiveni rezultati ukazuju na to da su i Fröbel i Komenski promatrali dijete kao cjelovito biće s vlastitim razvojnim potrebama, te su se zalagali za odgoj koji poštuje djetetovu prirodu. Komenski je razvio sustavan i racionalan model obrazovanja temeljen na univerzalnosti i metodološkoj jasnoći, dok je Fröbel poseban naglasak stavio na ulogu igre, simbolike i slobodnog izražavanja djeteta u okviru vrtićkog okruženja. Oba pedagoga naglašavaju važnost ranog odgoja, obitelji i iskustvenog učenja, ali pristupaju različito organizaciji i sredstvima odgojno-obrazovnog procesa. Usporedba njihovih koncepcija otkriva temeljne dodirne točke, ali i specifične pristupe koji odražavaju širi društveni i povijesni kontekst njihova djelovanja. Rad pokazuje da su ideje Fröbela i Komenskog i danas relevantne, osobito u kontekstu razvoja humanistički orijentirane pedagogije koja polazi od djetetovih potreba i potencijala.This thesis presents a comparative analysis of the educational philosophies of Friedrich Fröbel and John Amos Comenius, two foundational thinkers who have profoundly influenced the development of early childhood education. The primary aim of the research is to explore their biographical backgrounds, key pedagogical principles, perspectives on the child and child development, and their respective roles in shaping organized early education. A non-empirical research method was used, based on the analysis of scholarly and professional literature in the fields of educational theory and the history of pedagogy. The findings highlight that both educators viewed the child as a complete and active being, deserving of respect and guidance that aligns with their natural developmental rhythms. Comenius advocated for structured, universal education grounded in clarity and moral purpose, while Fröbel emphasized the importance of free play, creativity, and symbolic expression within a nurturing environment— most notably through his pioneering concept of the kindergarten. Despite differences in approach and historical context, both thinkers shared a vision of education rooted in the child’s experience and potential. Their contributions continue to shape contemporary educational practices, particularly those that prioritize holistic development and early learning through play and discovery
Povezanost niskih normalnih razina TSH-a i rizika od kontrastom inducirane hipertireoze u pacijenata s autonomnim adenomom štitnjače: retrospektivna studija
No full textObjectives: The primary objective of this retrospective case–control study was to determine whether lower pre-contrast TSH levels are associated with an increased risk of ICM-induced hyperthyroidism in euthyroid patients with autonomous thyroid adenoma. Secondary aims included identifying a specific low-normal TSH cutoff for risk stratification and evaluating other potential risk factors, such as age, iodine dose, renal or hepatic impairment, and imaging modality in the development of contrast-induced hyperthyroidism. Methods: Medical records of 100 patients at Sana Hospital Coburg (January 2014- December 2022) who underwent ICM-enhanced procedures were reviewed. Fifty AA cases (euthyroid before ICM, developed hyperthyroidism afterward) and fifty matched controls (euthyroid before and after ICM, no AA) were included. Exclusion criteria comprised prior thyroid hormone or antithyroid therapy, Graves’ disease, and missing thyroid labs. Collected data encompassed pre- and post- ICM TSH, free T3/ T4, administered iodine dose, age, sex, renal function, hepatic function (elevated AST/ALT), procedure type (contrast-enhanced CT or coronary angiography), and thyroid imaging (when available). Laboratory assays used the cobas™ 6000 analyzer. Continuous variables were compared via Mann–Whitney U test; categorical variables by Chi-square or Fisher’s exact test. ROC analysis determined the optimal TSH cutoff, calculating sensitivity, specificity, and odds ratio (OR) with P < 0.05 considered significant. Results: Cases were older than controls (78.9 ± 7.3 vs. 72.5 ± 10.2 years; p < 0.001). Mean pre-ICM TSH was significantly lower in cases (0.87 ± 0.73 μU/mL) vs. controls (1.53 ± 1.00 μU/mL; p < 0.001). ROC analysis identified TSH < 0.69 μU/mL as the optimal threshold (AUC = 0.75; 60 % sensitivity; 82 % specificity), with an OR of 6.68 (95 % CI 2.61–17.10; p < 0.001). Iodine dose (35.6 ± 12.8 g vs. 32.9 ± 10.8 g; p = 0.074), renal impairment (80 % vs. 84 %; p = 0.795), and hepatic impairment (14 % vs. 12 %; p = 1.000) did not differ significantly between groups. Coronary angiography occurred more frequently in cases (54 % vs. 30 %; p = 0.025), while contrast-enhanced CT was more common in controls (70 % vs. 46 %; p = 0.025), likely reflecting chance. Thyroid imaging confirmation of AA was available for only a subset of cases. Conclusion: A pre-contrast TSH cutoff of < 0.69 μU/mL still within the normal reference range indicates a markedly higher risk of ICM-induced hyperthyroidism in AA patients. Intrinsic thyroid autonomy, rather than iodine dose or organ function, is the principal risk factor, with older age further increasing susceptibility. Clinically, because TSH is routinely measured prior to ICM, low-normal values (especially < 0.7 μU/mL) in patients with known or suspected AA should trigger closer monitoring or prophylaxis (e.g., short-course methimazole). Study limitations include the retrospective single-center design, lack of uniform thyroid scintigraphy, unmeasured confounders (dietary iodine intake, detailed ultrasound morphology), and limited applicability to iodine-deficient or non-Caucasian populations. Future research should prospectively validate this TSH cutoff across diverse iodine-status regions, incorporate standardized scintigraphy to confirm nodule autonomy, explore adjunctive biomarkers for improved risk stratification, and conduct randomized trials comparing prophylactic regimens to develop evidence-based guidelines for preventing ICM-provoked thyrotoxicosis.Ciljevi: Primarni cilj ove retrospektivne studije bio je ispitati povezanost nižih prekontrastnih razina tireostimulirajućeg hormona (TSH) unutar referentnog raspona (0,4–4,0 μU/mL) s rizikom od razvoja hipertireoze nakon primjene jodnog kontrastnog sredstva (ICM) u eutiroidnih pacijenata s autonomnim adenomom štitnjače (AA). Sekundarni su ciljevi bili odrediti prag (cut-off) niskog normalnog TSH-a za stratifikaciju rizika te ispitati utjecaj dobi, ukupne doze joda, bubrežne i jetrene funkcije te vrste postupka (CT ili koronarografija) na učestalost kontrastom inducirane hipertireoze. Materijali i metode: U analizu su ušli podaci 100 pacijenata iz Sana bolnice u Coburgu koji su između siječnja 2014. i prosinca 2022. bili podvrgnuti postupcima s primjenom jodnog kontrastnog sredstva (ICM). Skupinu slučajeva (n = 50) činili su eutiroidni pacijenti s dijagnosticiranom AA koji su unutar četiri tjedna nakon ICM-a razvili biokemijsku ili kliničku hipertireozu. Kontrolnu skupinu (n = 50) činili su eutiroidni pacijenti bez AA koji su ostali eutiroidni nakon ICM-a. Iz obje skupine isključeni su pacijenti na terapiji hormonima štitnjače ili antitireoidnim lijekovima, bolesnici s Gravesovom bolešću te oni s nepotpunim laboratorijskim podacima. Prikupljeni su podaci o pre- i post-ICM vrijednostima TSH-a, slobodnog T3 i slobodnog T4, ukupnoj dozi joda (u gramima), dobi, spolu, bubrežnoj funkciji (eGFR < 50 mL/min/1,73 m²), jetrenoj funkciji (povišeni AST/ALT), vrsti postupka (kontrastni CT ili koronarografija) te, ako su bili dostupni, nalazima ultrazvuka ili scintigrafije štitnjače za potvrdu AA. Krvni su uzorci analizirani cobas™ 6000 analizatorom metodom elektrohemiluminescentnog imunotesta. Kontinuirane varijable uspoređivane su Mann–Whitney U testom, a kategorijske χ² ili Fisherovim testom. ROC analiza korištena je za određivanje optimalnog praga TSH-a, uz izračun osjetljivosti, specifičnosti i omjera vjerojatnosti (OR). Statistička je značajnost definirana kao P < 0,05. Rezultati: Pacijenti u skupini slučajeva bili su stariji od onih u kontrolnoj skupini (78,9 ± 7,3 vs. 72,5 ± 10,2 godina; p < 0,001). Srednja prekontrastna vrijednost TSH-a bila je značajno niža kod slučajeva (0,87 ± 0,73 μU/mL) nego kod kontrola (1,53 ± 1,00 μU/mL; p < 0,001). ROC analiza identificirala je prag TSH-a < 0,69 μU/mL, koji je pokazao AUC = 0,75, osjetljivost 60 % i specifičnost 82 %, uz OR = 6,68 (95 % CI 2,61–17,10; p < 0,001). Ukupna doza joda (35,6 ± 12,8 g vs. 32,9 ± 10,8 g; p = 0,074) te bubrežna (eGFR < 50: 80 % vs. 84 %; p = 0,795) i jetrena funkcija (povišeni AST/ALT: 14 % vs. 12 %; p = 1,000) nisu se značajno razlikovale između skupina. Koronarografijom s ICM-om igralo je 54 % pacijenata u skupini slučajeva, nasuprot 30 % u kontrolnoj skupini (p = 0,025), dok je kontrastni CT češći u kontrolama (70 % vs. 46 %; p = 0,025); no zbog male veličine podskupina ovaj je nalaz vjerojatno slučajan. Potvrda AA ultrazvukom ili scintigrafijom bila je dostupna samo za dio slučajeva. Zaključci: Prekontrastna vrijednost TSH-a ispod 0,69 μU/mL—iako još unutar referentnog raspona— znači šest puta veći rizik od razvoja hipertireoze inducirane ICM-om kod pacijenata s AA. Intrinzična autonomija štitnjače, a ne sama količina joda ili bubrežna/jetrena funkcija, glavni je čimbenik rizika, a starija dob dodatno povećava ranjivost. Budući da se TSH rutinski mjeri prije primjene ICM-a, niske normalne vrijednosti (< 0,7 μU/mL) kod pacijenata sa znanom ili sumnjivom AA trebaju potaknuti pojačano praćenje ili preventivnu terapiju (npr. kratkotrajna terapijametimazolom).Ograničenja studije uključuju retrospektivni jednocentrični dizajn, nedostatak uniformne scintigrafije štitnjače za sve sudionike, neprikupljene podatke o dnevnom unosu joda i detaljnu ultrazvučnu morfologiju nodula te ograničenu primjenjivost na populacije iz regija s deficitom joda ili druge etničke skupine. Preporučuje se da buduća istraživanja prospektivno potvrde prag od 0,69 μU/mL u različitim regijama glede stanja joda, uključe standardiziranu scintigrafiju štitnjače za procjenu autonomne funkcije nodula, istraže dodatne biomarkere za stratifikaciju rizika te provedu randomizirane studije uspoređujući protokole preventivne terapije kako bi se izradile precizne i dokazane smjernice za sprječavanje ICM-provocirane hipertireoze
L’ASPETTO FISICO E L’ASPETTO PSICOLOGICO IN “SOSTIENE PEREIRA” DI TABUCCHI
No full textAntonio Tabucchi è uno scrittore postmoderno e fantastico. Nel 1994 ha scritto il romanzo «Sostiene Pereira», a cui deve la sua fama. Il protagonista, Pereira, è un giornalista portoghese a Lisbona. La trama si svolge a Lisbona, Coimbra e Parede nel 1938. La parte della vita del protagonista, trattata nel romanzo, si può dividere in due fasi, riguardante il suo comportamento.
La prima fase è la fase passiva, la fase in cui lui si distacca dagli altri e dalla situazione momentanea in Portogallo. Pereira è un personaggio non attivo, che si interessa solo per la morte, a causa della morte della moglie, e non per la vita.Quasi ogni suo giorno lui trascorre nello stesso modo; mangia, va al lavoro, sente di doversi pentire, va a casa, si sente da solo, parla al ritratto di sua moglie ecc. Nella sua vita entrano Monteiro Rossi e il dottor Cardoso, che, sia indirettamente, che direttamente, lo portano a vivere la vita più attiva. Si può dire che con loro comincia la nuova fase. Monteiro Rossi gli assomiglia un po’ e perciò Pereira lo aiuta e guarda diversamente, come se fosse suo figlio. Per quanto riguarda l’aspetto fisico di Pereira, lui è un uomo di certa età e sovrappeso. Perciò ha problemi di salute. Questo inizia a cambiare durante la terapia nella clinica, dove conosce il dottor Cardoso, che influenza di più il suo pensiero e lo stato psicologico, ma gli propone anche la dieta, grazie alla quale Pereira cambia anche il suo aspetto fisico. Il culmine del suo cambiamento succede con l’omicio di M. Rossi, dopo il quale lui scrive un articolo firmato sul regime e sull’omicidio tragico di questo giovane.
Con il supporto di Cardoso lascia il Portogallo, al quale lo legano molte memorie della moglie, della giovinezza, della sua casa e dell’altra gente che incontrava là.Antonio Tabucchi je pisac postmoderne i fantastike. Godine 1994. napisao je roman «Sostiene Pereira», kojemu duguje svoju slavu. Glavni lik, Pereira, je portugalski novinar u Lisabonu.
Radnja se odvija u Lisabonu, Coimbrai i Paredeu 1938. godine. Dio života glavnog lika, obrađen u romanu, može se podijeliti u dvije faze, s obzirom na njegovo ponašanje. Prva faza je pasivna faza, faza u kojoj se on odmiče od ostalih i od trenutne situacije u Portugalu. Pereira je neaktivan lik, koji se zanima samo za smrt, zbog smrti supruge, i ne za život. Skoro svaki dan provodi na isti način; pojede, ode na posao, osjeća potrebu za kajanjem, odlazi kući, osjeća se usamljen, razgovara s fotografijom svoje supruge itd. U njegov život ulaze Monteiro Rossi i liječnik Cardoso, koji ga, kako neizravno, tako i izravno, vode do življenja aktivnijeg života.
Može se reći da s njima počinje druga faza. Monteiro Rossi mu pomalo sliči i zato mu Pereira pomaže i gleda ga drukčije, kao da mu je sin. Što se tiče Pereirinog fizičkog izgleda, on je čovjek u određenim godinama s viškom kilograma. Zbog toga ima zdravstvene probleme. To se počinje mijenjati tijekom terapije u klinici, gdje upoznaje liječnika Cardosoa, koji najviše utječe na njegovo razmišljanje i psihološko stanje, ali predlaže mu i dijetu, zahvaljujući kojoj Pereira mijenja i svoj fizički izgled. Vrhunac njegove promjene događa se sa ubojstvom M.
Rossija, nakon kojeg piše potpisani članak o režimu i tragičnom ubojstvu ovog mladića. Uz Cardosoovu podršku napušta Portugal, za kojeg ga vežu mnoge uspomene na suprugu, na mladost, na njegov dom i druge ljude koje je tamo susretao
Istraživanje dnevnih i godišnjih varijacija razina tireotropnog hormona: sveobuhvatna analiza kroz dvanaest mjeseci
No full textObjectives: The primary objective of this study was to examine the relationship between thyroidstimulating hormone (TSH) plasma levels at different times of the day and across different seasons. The study also aimed to compare these levels among different sexes and age groups. The hypotheses were that TSH levels vary significantly during morning, day, and night times, the largest differences occur between day and night, and the necessity to consider the time of day when measuring TSH levels. Materials and Methods: This retrospective study included all cases from REGIOMED Hospital Coburg where TSH levels were measured between January 2021 and December 2021. Each case received a new case number per admission, disregarding the number of previous hospital visits. Patients with known thyroid diseases (ICD-10 codes E00-E07) and those outside the reference range of 0.27- 4.20 μU/mL were excluded. The analysis included TSH levels, time of blood test, age, and gender. Blood samples were taken upon admission, prior to CT scans with contrast medium, on the ward, and in the emergency room. Samples were analyzed using the cobas™ 6000 analyzer via electrochemiluminescence immunoassay. Results: The study included 49,870 cases, with 23,208 (46.5%) female and 26,662 (53.5%) male patients, and a mean age of 67±20 years. Significant diurnal variations in TSH levels were observed, with the highest levels at night and the lowest during the day. This pattern was consistent across all demographic groups, indicating a robust circadian rhythm in TSH secretion. Female patients had slightly higher median TSH levels in the morning and night compared to males, with significant differences at night. Patients aged 30 to 50 years showed higher median TSH levels at all times, compared to those aged 51 to 75 years. No significant seasonal changes in TSH levels were observed. Conclusions: TSH plasma levels show a clear circadian rhythm, with higher levels at night and lower during the day across all demographics. Females had slightly higher TSH levels in the morning and night. Younger patients showed higher TSH levels. These findings highlight the importance of considering the time of day in TSH measurements to improve diagnostic accuracy and suggest potential benefits for personalized reference ranges and treatment approaches for thyroid dysfunction. Further research is necessary to understand the clinical implications of these variations.Ciljevi: Primarni cilj ove studije bio je ispitati odnos između razina tireostimulirajućeg hormona (TSH) u plazmi u različita doba dana i kroz različita godišnja doba. Studija je također imala za cilj usporediti ove razine među različitim spolovima i dobnim skupinama. Hipoteze su bile da se razine TSH značajno razlikuju tijekom jutra, dana i noći, da su najveće razlike između dana i noći, te da je potrebno uzeti u obzir doba dana prilikom mjerenja razina TSH. Materijali i metode: Ova retrospektivna studija uključila je sve slučajeve iz REGIOMED bolnice u Coburgu gdje su razine TSH bile mjerene između siječnja 2021. i prosinca 2021. Svaki slučaj dobio je novi broj slučaja po prijemu, bez obzira na broj prethodnih posjeta bolnici. Pacijenti s poznatim bolestima štitnjače (ICD-10 kodovi E00-E07) i oni izvan referentnog raspona od 0,27-4,20 μU/mL su isključeni. Analiza je uključivala razine TSH, vrijeme uzimanja uzorka krvi, dob i spol. Uzorci krvi uzimani su prilikom prijema, prije CT pregleda s kontrastnim sredstvom, na odjelu i u hitnoj službi. Uzorci su analizirani korištenjem cobas™ 6000 analizatora putem elektrohemiluminescentne imunotest metode. Rezultati: Studija je uključila 49.870 slučajeva, s 23.208 (46,5%) žena i 26.662 (53,5%) muškaraca, i prosječnom dobi od 67±20 godina. Uočene su značajne dnevne varijacije u razinama TSH, s najvišim razinama noću i najnižim tijekom dana. Ovaj obrazac bio je konzistentan u svim demografskim skupinama, što ukazuje na robustan cirkadijalni ritam u izlučivanju TSH. Žene su imale nešto više srednje razine TSH ujutro i noću u usporedbi s muškarcima, s značajnim razlikama noću. Pacijenti u dobi od 30 do 50 godina pokazali su više srednje razine TSH u svim vremenima, u usporedbi s onima u dobi od 51 do 75 godina. Nisu uočene značajne sezonske promjene u razinama TSH. Zaključci: Razine TSH u plazmi pokazuju jasan cirkadijalni ritam, s višim razinama noću i nižim tijekom dana u svim demografskim skupinama. Žene su imale nešto više razine TSH ujutro i noću. Mlađi pacijenti pokazali su više razine TSH. Ovi nalazi naglašavaju važnost uzimanja u obzir doba dana pri mjerenju razina TSH kako bi se poboljšala dijagnostička točnost i sugeriraju potencijalne koristi za personalizirane referentne raspone i pristupe liječenju disfunkcije štitnjače. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se razumjele kliničke implikacije ovih varijacija
Targeted therapy for patients with advanced ALK-positive non-small cell lung cancer – experiences of the Department of oncology and radiotherapy and the Department of pulmonary diseases, University hospital center Split
No full textCILJ ISTRAŽIVANJA: Primarni cilj istraživanja je ispitati učinkovitost i sigurnost primjene ciljane terapije u bolesnika s uznapredovalim ALK (engl. Anaplastic Lymphoma Kinase) pozitivnim NSCLC (engl. Non-Small Cell Lung Cancer) liječenih u Klinici za onkologiju i radioterapiju i Klinici za plućne bolesti Kliničkog bolničkog centra Split te dobivene rezultate usporediti s rezultatima iz međunarodnih znanstvenih izvora. MATERIJALI I METODE: Retrospektivno su analizirani podatci iz povijesti bolesti 30 bolesnika s dijagnozom ALK pozitivnog NSCLC koji su liječenje ciljanom terapijom započeli u periodu od studenog 2015. godine do kraja prosinca 2024. godine. Prikupljeni podatci o bolesnicima su uključivali: datum rođenja, spol, ECOG (engl. Eastern Cooperative Oncology Group) i pušački status, datum i tehniku dijagnoze bolesti, broj linija kemoterapije prije iniciranja ciljanog liječenja, histološki podtip karcinoma te mjesto i broj zahvaćenih organskih sustava tumorom. Karakteristike liječenja koje su praćene su: datum početka istog, odabrani lijek u pojedinoj liniji, odgovor na liječenje, sijelo eventualne progresije, razlog eventualnog prekida i/ili redukcije doze te pojava i gradus pojedine nuspojave. REZULTATI: Medijan praćenja za cjelokupnu populaciju iznosi 1052 dana, za subpopulaciju liječenu prvolinijskim alektinibom, odnosno krizotinibom iznosi 1086 i 881,5 dana. Medijan preživljenja bez progresije za bolesnike liječene prvolinijskim alektinibom iznosi 1387 dana, a one liječene prvolinijskim krizotinibom iznosi 207 dana. Medijan ukupnog preživljenja iznosi 2442 dana. Za bolesnike liječene prvolinijskim alektinibom nije dosegnuta vjerojatnost od 50% preživljenja potrebna za izračun medijana, dok za one liječene prvolinijskim krizotinibom medijan ukupnog preživljenja iznosi 854 dana. Stopa odgovora (RR) kod naših bolesnika liječenih prvolinijskim alektinibom je 76%, a RR prvolinijskog krizotiniba iznosi 63%. U skupini inicijalno liječenoj alektinibom 14 bolesnika (67%) je primilo samo prvolinijsku terapiju, a sedam bolesnika (33%) je primilo drugu liniju liječenja. U skupini liječenoj prvolinijskim krizotinibom su tri bolesnika primala samo inicijalnu liniju liječenja, jednak broj primio je dvije linije liječenja dok su dva bolesnika (25%) primila tri linije liječenja ciljanom terapijom. Toksičnost ciljane terapije u našem istraživanju bila je u skladu s nuspojavama ranije spominjanih kliničkih istraživanja. ZAKLJUČAK: Ovo retrospektivno istraživanje o liječenju bolesnika s uznapredovalim ALK pozitivnim NSCLC ciljanom terapijom pokazalo je usporedive rezultate učinkovitosti i toksičnosti s rezultatima kliničkih istraživanja ciljane terapije iz dostupnih međunarodnih znanstvenih izvora.OBJECTIVES: The primary objective of the study is to evaluate the efficacy and safety of targeted therapy in patients with advanced ALK (Anaplastic Lymphoma Kinase)-positive NSCLC (Non-Small Cell Lung Cancer) treated at the Department of Oncology and Radiotherapy and the Department of Pulmonary Diseases at University Hospital of Split, and to compare the obtained results with those from international scientific sources. MATERIALS AND METHODS: A retrospective analysis was conducted on medical records of 30 patients diagnosed with ALK-positive NSCLC who were treated with targeted therapy from November 2015 to the end of December 2024. Collected patient data included: date of birth, sex, ECOG performance status, smoking status, date and method of disease diagnosis, number of chemotherapy lines prior to targeted treatment initiation, histological subtype of carcinoma, as well as the location and number of organ systems affected by the tumor. Treatment characteristics monitored were: treatment start date, selected drug in each treatment line, response to therapy, site of any progression, reason for treatment discontinuation and/or dose reduction, and occurrence and grade of individual adverse events. RESULTS: The median follow-up for the entire population was 1,052 days. For the subpopulation treated with first-line alectinib and crizotinib, the median follow-up was 1,086 and 881.5 days, respectively. The median progression-free survival (PFS) for patients treated with first-line alectinib was 1,387 days, while for those treated with first-line crizotinib it was 207 days. The median overall survival (OS) was 2,442 days. For patients treated with first-line alectinib, the probability of 50% survival required to calculate the median OS was not reached, while for those treated with first-line crizotinib, the median overall survival was 854 days. The response rate (RR) among our patients treated with first-line alectinib was 76%, and the RR for first-line crizotinib was 63%. In the group initially treated with alectinib, 14 patients (67%) received only first-line therapy, while seven patients (33%) received second-line treatment. In the group treated with first-line crizotinib, three patients received only initial therapy, the same number received two lines of therapy, and two patients (25%) received three lines of targeted therapy. The toxicity of targeted therapy in our study was consistent with the adverse events previously reported in clinical trials. CONCLUSION: This retrospective study on targeted therapy treatment in patients with advanced ALK-positive NSCLC demonstrated efficacy and toxicity results comparable to those reported in clinical trials of targeted therapy from available international scientific sources
Therapeutic options for metastatic hormone sensitive prostate cancer
No full textMetastatski hormonski ovisan rak prostate predstavlja značajan javnozdravstveni problem i jedan je od vodećih
uzroka smrti povezanih tumorima kod muškaraca. Iako su posljednjih desetljeća razvijene brojne mogućnosti liječenja
koje omogućuju produženje života i kontrolu simptoma, sama bolest u metastatskoj fazi ostaje neizlječiva. Liječenje
se prvenstveno temelji na androgenskoj deprivacijskoj terapiji (ADT), koja se često kombinira s kemoterapijom, novim
hormonskim lijekovima i ciljanim terapijama. Međutim, uspješnost liječenja ne ovisi isključivo o izboru terapije, već
i o sveobuhvatnoj skrbi koju bolesnik prima.
U tom kontekstu, sestrinska skrb zauzima ključno mjesto u osiguravanju kontinuiteta liječenja, pravodobnog
prepoznavanja nuspojava, pružanja emocionalne i psihosocijalne podrške te edukacije bolesnika i njihovih obitelji.
Medicinska sestra ima odgovornost i zadatak djelovati kao most između bolesnika i ostatka medicinskog tima, olakšati
komunikaciju, poticati samostalnost bolesnika te unaprijediti njegovu kvalitetu života. Specifičnost sestrinske skrbi
ogleda se u potrebi za visokom razinom empatije, stručnosti i sposobnosti individualiziranog pristupa svakom
bolesniku, posebno u završnoj fazi bolesti kada su potreba za podrškom i ublažavanjem simptoma najizraženiji. Cilj
ovog rada je prikazati važnost i specifičnosti sestrinske skrbi kod bolesnika oboljelih od metastatskog hormonski
ovisnog raka prostate, u svjetlu suvremenih mogućnosti liječenja i potreba bolesnika.Metastatic hormone-dependent prostate cancer represents a significant public health problem and is one of
the leading causes of death related to malignant diseases in men. Although numerous therapeutic options have
been developed in recent decades that allow prolongation of life and control of symptoms, the disease itself in
the metastatic phase remains incurable. Treatment is primarily based on androgen deprivation therapy (ADT),
which is often combined with chemotherapy, new hormonal drugs and targeted therapies. However, the success
of treatment does not depend solely on the choice of therapy, but also on the comprehensive care that the patient
receives. In this context, nursing care plays a key role in ensuring continuity of treatment, timely recognition of
side effects, providing emotional and psychosocial support and educating patients and their families. The nurse
has the responsibility and task of acting as a bridge between the patient and the rest of the medical team,
facilitating communication, encouraging patient independence and improving their quality of life. The specificity
of nursing care is reflected in the need for a high level of empathy, expertise and the ability to individualize the
approach to each patient, especially in the palliative stages of the disease when the need for support and symptom
relief is most pronounced. The aim of this paper is to present the importance and specificity of nursing care in
patients with metastatic hormone-dependent prostate cancer, in light of modern therapeutic options and patient
needs
Analiza trendova liječenja sepse tijekom i nakon pandemije COVID-19: usporedna studija
No full textObjectives: This study aimed to analyze the demographic, clinical, and microbiological characteristics of sepsis patients admitted to the internal medicine intensive care unit (ICU) at the University Hospital of Split before and after the COVID-19 pandemic. It specifically examined differences in patient outcomes, microbial isolates, and factors influencing survival. The hypotheses stated that significant differences existed in sepsis presentation, pathogen distribution, and clinical outcomes between the pandemic and post-pandemic periods. Materials and methods: A retrospective cross-sectional study was conducted in an eight-bed medical ICU. Data were collected from adult patients diagnosed with sepsis during two oneyear periods: May 2022–May 2023 (pandemic) and May 2023–May 2024 (post-pandemic). Clinical and demographic characteristics, laboratory values, and microbiological isolates were analyzed. Statistical analyses included Student’s t-test, chi-square test, and Pearson correlation. Results: A total of 170 sepsis patients were included (51.1% female, mean age 73.96±10.28 years). The post-pandemic group had significantly older patients and a higher proportion of females (59.6% vs. 42.0%, p=0.016). SAPS II scores were higher post-pandemic (65.79±13.72 vs. 52.11±18.42, p<0.001), indicating more severe illness. However, mortality rates remained similar between periods (pandemic: 59.3%, post-pandemic: 60.7%). The most common sepsis source was the urogenital system (46.5%), with Gram-negative bacteria (53.5%) being predominant. Microbiological changes were observed: Klebsiella pneumoniae was more prevalent during the pandemic, while Escherichia coli became dominant post-pandemic. There was a significant decrease in Acinetobacter baumannii and Candida isolates after COVID-19 (p=0.006). Conclusions: The study confirms a shift in sepsis demographics, severity, and microbiological patterns post-pandemic. Despite greater illness severity post-pandemic, mortality rates did not significantly change. The findings highlight the long-term impact of COVID-19 on sepsis patient characteristics and underscore the need for continued monitoring of pathogen shifts and antimicrobial resistance trends.Ciljevi: Ova studija imala je za cilj analizirati demografske, kliničke i mikrobiološke karakteristike pacijenata sa sepsom hospitaliziranih na jedinici intenzivne interne medicine (JIM) Kliničkog bolničkog centra Split prije i nakon pandemije COVID-19. Konkretno, istraživane su razlike u ishodima pacijenata, distribuciji mikroorganizama te čimbenicima koji utječu na preživljenje. Hipoteze su pretpostavljale značajne razlike u prezentaciji sepse, raspodjeli patogena i kliničkim ishodima između pandemijskog i postpandemijskog razdoblja. Materijali i metode: Provedena je retrospektivna presječna studija u osamkrevetnoj jedinici intenzivne medicine. Podaci su prikupljeni od odraslih pacijenata sa sepsom tijekom dva jednogodišnja razdoblja: svibanj 2022. – svibanj 2023. (pandemija) i svibanj 2023. – svibanj 2024. (postpandemija). Analizirani su klinički i demografski podaci, laboratorijski nalazi i mikrobiološki izolati. Statističke metode uključivale su Studentov t-test, hi-kvadrat test i Pearsonovu korelaciju. Rezultati: U studiju je bilo uključeno 170 pacijenata sa sepsom (51,1 % žena, prosječna dob 73,96±10,28 godina). Postpandemijska skupina imala je značajno starije pacijente i veći udio žena (59,6 % vs. 42,0 %, p=0,016). SAPS II rezultati bili su viši u postpandemijskom razdoblju (65,79±13,72 vs. 52,11±18,42, p<0,001), što ukazuje na težu kliničku sliku. Međutim, smrtnost je ostala slična između razdoblja (pandemija: 59,3 %, postpandemija: 60,7 %). Najčešći izvor sepse bio je urogenitalni sustav (46,5 %), dok su Gram-negativne bakterije bile dominantne (53,5 %). Uočene su mikrobiološke promjene: tijekoPm pandemije najčešći uzročnik bila je Klebsiella pneumoniae, dok je nakon pandemije dominirala Escherichia coli. Također, zabilježen je značajan pad izolata Acinetobacter baumannii i Candida (p=0,006). Zaključci: Studija potvrđuje promjene u demografiji, težini bolesti i mikrobiološkim uzorcima sepse nakon pandemije. Unatoč težoj kliničkoj slici nakon pandemije, stopa smrtnosti nije se značajno promijenila. Ovi rezultati naglašavaju dugoročni utjecaj pandemije COVID-19 na karakteristike pacijenata sa sepsom te ukazuju na potrebu za kontinuiranim praćenjem promjena u patogenima i otpornosti na antibiotike
Utjecaj asistivne tehnologije na razvoj matematičkih vještina kod djece rane i predškolske dobi
No full textPredmatematičke vještine predstavljaju temelj za razvoj matematičkih sposobnosti te su neizostavan dio ranog i predškolskog odgoja. One uključuju nizanje, uspoređivanje, grupiranje, prepoznavanje obrazaca, razumijevanje količine i odnosa, klasificiranje i prostornu orijentaciju. Djeca ih ne usvajaju formalno, već spontano i prirodno, kroz igru, interakciju i svakodnevne situacije koje su razvojno primjerene. S obzirom na sve veću prisutnost digitalnih alata u obrazovanju, sve je izraženiji interes za njihovo korištenje u svrhu poticanja predmatematičkih vještina, osobito kod djece s razvojnim teškoćama, ali i kod djece urednog razvoja.
Cilj ovog istraživanja bio je ispitati može li primjena digitalnih alata, koji se smatraju oblicima asistivne tehnologije, doprinijeti razvoju predmatematičkih vještina kod djece rane i predškolske dobi. Istraživanje je provedeno u mješovitoj skupini djece (3–7 godina) kroz tri faze: inicijalno testiranje, rad s digitalnim alatima i finalno testiranje. Korišteni su digitalni alati s platformi ICT-AAC, RaSTURam.com i LearningApps, a praćeni su pomoću radnih listića i ankete zadovoljstva. Rezultati pokazuju da su djeca, osobito ona starije predškolske dobi, ostvarila napredak u većini predmatematičkih zadataka, dok su mlađa djeca pokazala najveći pomak u zadacima koji su oslonjeni na vizualnu percepciju. Djeca su također izrazila pozitivan stav prema korištenju digitalnih alata, što ukazuje na njihov motivacijski i razvojni potencijal.
Dobiveni rezultati potvrđuju vrijednost asistivne tehnologije kao podrške u razvoju predmatematičkih vještina i ističu važnost njenog promišljenog uključivanja u odgojno- obrazovni proces, pod uvjetom da se koristi promišljeno i u skladu s djetetovim razvojnim mogućnostima i interesima.Pre-mathematical skills form the foundation for the development of mathematical abilities and are an essential part of early and preschool education. These skills include sequencing, comparing, grouping, pattern recognition, understanding quantity and relationships, classification, and spatial orientation. Children do not acquire them through formal instruction, but rather spontaneously and naturally, through play, interaction, and everyday situations that are appropriate to their developmental stage. Given the increasing presence of digital tools in education, there is a growing interest in their use to support the development of pre-mathematical skills, particularly among children with developmental difficulties, but also among children with typical development.
The aim of this research was to examine whether the use of digital tools—considered a form of assistive technology—can contribute to the development of pre-mathematical skills in early and preschool-aged children. The research was conducted in a mixed-age group of children (ages 3 to 7) in three phases: initial testing, working with digital tools, and final testing.
Digital tools from the ICT-AAC, RaSTURam, and LearningApps platforms were used, and progress was monitored through worksheets and a satisfaction survey. The results show that children, especially those in the older preschool group, made progress in most pre- mathematical tasks, while younger children showed the greatest improvement in tasks based on visual perception. Children also expressed a positive attitude towards the use of digital tools, indicating their motivational and developmental potential. The findings confirm the value of assistive technology as a support in developing pre-mathematical skills and highlight the importance of its thoughtful integration into the educational process, provided it is used appropriately and in line with the child’s developmental needs and interests
IKONOGRAFIJA SLIKARSKIH DJELA SPLITSKE KATEDRALE
No full textIkonografija slikarskih djela splitske katedrale odražava bogatu kulturnu i religijsku povijest grada Splita. Katedrala, koja je smještena u srcu Dioklecijanove palače, jedna je od najstarijih katedralnih zdanja u cijelome svijetu. Interijer katedrale obogaćen je različitim slikarskim prikazima. Freske s prikazima evanđelista Luke i Mateja autora Dujma Vučkovića krase trokutasta polja kalote ciborija kapele sv. Dujma iz razdoblja gotike. Nastale su pod utjecajem talijanskog slikarstva te su danas nažalost sačuvane samo fragmentarno. Glavnim oltarom dominiraju prikazi starozavjetnih i novozavjetnih scena, povijesnih događaja i svetaca slikara Mateja Ponzonija - Pončuna, čiji prikazi na jedinstven alegorijski način potvrđuju nauk o transsupstancijaciji. Ciklus Bogorodičinog života nalazi se na svodu barokne kapele sv. Dujma.
Bogorodica je u baroku predstavljala znak zaštite tijekom sukoba s protestantima i Turcima, a njezini prikazi odražavaju pobožnost prema Djevici Mariji, obilježavajući njezinu bitnu ulogu u otajstvu kršćanske vjere. Jedna od glavnih tema unutar katedrale je prikaz sv. Dujma, čiji je u koru svetišta slikarski obogatio autor Pietro Ferrari. Ikonografski slikarski ciklus prikazuje lokalnog mučenika sv. Dujma. Slike prikazuju svečev život i mučeništvo, koje na didaktično-propovjednički način služe kao primjer i opomena za narod u krizno povijesno-crkvenim događajima 17.stoljeća.
Sv. Dujam, u ratno i krizno crkveno vrijeme predstavlja: zaštitu, nadu, a povrh svega neophodni znak identiteta.. Ovi slikarski prikazi naglašavaju temeljna kršćanska vjerovanja i povijesno- umjetničke okolnosti vremena u kojem su djela nastala.The iconography of the paintings of the Split Cathedral reflects the rich cultural and religious history of the city of Split. The cathedral, which is located in the heart of Diocletian's Palace, is one of the oldest cathedral buildings in the world. The interior of the cathedral is enriched with various paintings. Frescoes depicting the evangelists Luke and Matthew by Dujam Vučković adorn the triangular fields of the calotte of the ciborium of the Chapel of St. Dujam from the Gothic period. They were created under the influence of Italian painting and are unfortunately only preserved in fragments today. Then, the main altar is dominated by depictions of Old and New Testament scenes, historical events and saints by the painter Matej Ponzoni - Pončun, whose depictions confirm the doctrine of transubstantiation in a unique allegorical way. The cycle of the life of the Virgin Mary is located on the vault of the baroque chapel of St. Dujam. In the Baroque period, the Virgin Mary was a symbol of protection during conflicts with Protestants and Turks, and her depictions reflect devotion to the Virgin Mary, marking her essential role in the mystery of the Christian faith. One of the main themes inside the cathedral is the depiction of St. Dujam, whose paintings in the choir of the cathedral sanctuary were enriched by the artist Pietro Ferrari.
The iconographic painting cycle depicts the local martyr St. Dujam. The paintings depict the saint's life and martyrdom, which in a didactic and preaching way serve as an example and a warning for the people in the crisis-historical-ecclesiastical events of the 17th century. St. Dujam, in times of war and crisis in the church, represents: protection, hope, and above all, a necessary sign of identity. These pictorial depictions emphasize fundamental Christian beliefs and the historical and artistic circumstances of the time in which the works were created