University of Split Repository
Not a member yet
29028 research outputs found
Sort by
Housing standard among European Union member states
No full textOvaj diplomski rad bavi se analizom faktora koji utječu na obrasce stanovanja u Europskoj uniji, s
posebnim naglaskom na odnos između ekonomskog razvoja, vlasništva nad nekretninama i troškova
stanovanja. Polazište rada čini aktualna problematika neiskorištenih stambenih kapaciteta, visokih
troškova stanovanja te nepovoljnog položaja mladih na tržištu nekretnina, osobito u kontekstu
Hrvatske. Kroz usporednu analizu članica EU, istraživanje ukazuje na velike razlike u dosegnutim
razinama stambenog standarda, pri čemu se posebna pozornost daje povezanosti BDP-a po
stanovniku, vlasništva nad nekretninama i troškova stanovanja. Rezultati pokazuju da u ekonomski
razvijenijim državama postoji veći udio osoba koje žive u najmu što se povezuje s razvijenijim tržištem
najma i promjenama u društvenim normama stanovanja. Nasuprot tome, udio ruralnog prostora nije
se pokazao kao značajan prediktor preopterećenosti troškovima stanovanja, što može ukazivati na
važnost drugih strukturnih čimbenika poput dohotka i dostupnosti javnih politika, ali prije konačnog
zaključka zahtjeva dodatna istraživanja koja bi koristila zasebne podatke o troškovima stanovanja u
ruralnim, od onih u urbanim sredinama. Istraživanje naglašava potrebu za sustavnim pristupom
stambenoj politici, s ciljem osiguranja priuštivog i održivog stanovanja za sve građane Europske unije.
Zaključno, rad ističe potrebu za aktivnijom ulogom države u oblikovanju priuštivih i održivih
stambenih politika koje će odgovoriti na suvremene potrebe stanovništva.This thesis examines the factors influencing housing patterns within the European Union, with a
particular focus on the relationship between economic development, property ownership, and
housing costs. The starting point of the research is the current issue of underutilized housing
capacities, high housing costs, and the unfavorable position of young people on the real estate
market, especially in the context of Croatia. Through a comparative analysis of EU member states,
the study highlights significant differences in the achieved levels of housing standards, with special
attention given to the correlation between GDP per capita, property ownership, and housing costs.
The results indicate that economically more developed countries have a higher share of people living
in rental housing, which is associated with more developed rental markets and changing social norms
regarding housing. In contrast, the share of rural areas did not prove to be a significant predictor of
housing cost overburden, which may indicate the importance of other structural factors such as
income and the availability of public policies. However, before drawing final conclusions, further
research is needed that would use separate data on housing costs in rural versus urban areas. The study emphasizes the need for a systematic approach to housing policy, aiming to ensure affordable
and sustainable housing for all citizens of the European Union. In conclusion, the paper highlights the
need for a more active role of the state in shaping affordable and sustainable housing policies that
address the contemporary needs of the population
Number of teeth, dietary habits and physical activity in individuals with first myocardial infarction: A pilot study
No full textCilj istraživanja: Glavni cilj ovog diplomskog rada bio je istražiti moguću povezanost broja zubi kao indikatora težine parodontitisa, prehrambenih navika i fizičke aktivnosti s dobivanjem infarkta miokarda kod ljudi s dijagnosticiranim parodontitisom. Ispitanici i postupci: U ovom pilot istraživanju sudjelovale su 84 osobe raspoređene u dvije skupine. Kontrolnu skupinu činila su 44 ispitanika bez IM-a, a testnu skupinu 40 ispitanika s IM-om. Svi ispitanici iz obje skupine imali su parodontitis. Tijekom bolničkog liječenja akutnog IM-a prikupljeni su opći i parodontološki anamnestički podatci koji su sadržavali i vrijednosti tlaka i broj zubi svakog ispitanika. Uz njih dobiveni su i podatci o prehrambenim navikama i fizičkoj aktivnosti primjenom validiranih upitnika (MDSS upitnik, MEDAS upitnik, GPAQ upitnik) za testnu skupinu. Kontrolna skupina formirana je tijekom parodontološkog liječenja na temelju probira prema dijagnozi parodontitisa te su uzeti isti podatci kao i u testnoj skupini. Rezultati: Kontrolna i testna skupina nisu se statistički značajno razlikovale po spolu, iako su u uzorku prevladavali muškarci (n=62/84). Testna skupina bila je starija u odnosu na kontrolnu skupinu (P=0,005). Sistolički krvni tlak bio je viši u skupini s IM-om nego u kontrolnoj skupini (P=0,022), dok razlika u dijastoličkom tlaku nije bila značajna. Broj zubi bio je manji u testnoj skupini u usporedbi s kontrolnom skupinom (P=0,003). Obiteljska anamneza parodontitisa bila je prisutna kod 46 % ispitanika kontrolne skupine, a u testnoj skupini kod 15 % ispitanika (P=0,005). Također, redoviti odlasci parodontologu bili su značajno češći u kontrolnoj skupini (77 %) nego u testnoj skupini, gdje čak 90 % ispitanika ne posjećuje parodontologa (P < 0,001). Obje skupine redovito posjećuju izabranog stomatologa, a kontrolna skupina ipak češće odlazi na profesionalno uklanjanje tvrdih i mekih zubnih naslaga (P=0,001). U obje skupine prevladavali su pušači i bivši pušači, s nešto više ispitanika za testnu skupinu. Bivši pušači razlikovali su se po trajanju apstinencije – u testnoj skupini svi bivši pušači nisu pušili više od 5 godina (P=0,030). Većina iz obje skupine negirala je simptome parodontitisa (krvarenje, zadah, klimanje zubi). Svi ispitanici imali su nezadovoljavajuće prehrambene navike. Niti jedna od ispitanih varijabli u području prehrane i tjelesne aktivnosti nije bila statistički značajna među skupinama. Za unos voća, povrća i orašastih plodova nije postojala značajna razlika među skupinama kao ni za MDSS i MEDAS rezultate. Ovime je pokazano kako se obje skupine ne pridržavaju smjernica mediteranske prehrane. U slučaju fizičke aktivnosti, 57 % ispitanika u obje skupine klasificirano je kao fizički aktivno, a 43 % kao fizički neaktivno. Zaključak: Rezultati ovog pilot istraživanja ukazuju da bi teži oblici parodontitisa mogli predstavljati značajan čimbenik rizika za IM. Prehrambene navike kao i navike vezane za provođenje fizičke aktivnosti u obje skupine nisu bile zadovoljavajuće, što ukazuje da osobe koje razviju teže oblike parodontitisa povećavaju kumulativni rizik za dobivanje IM-a. Stoga bi bilo preporučljivo educirati i pravovremeno liječiti osobe s parodontitisom u svrhu očuvanja oralnog i sistemskog zdravlja.Objectives: The main objective of this thesis was to investigate the potential association between the number of teeth as an indicator of periodontitis severity, dietary habits and physical activity, with the occurrence of myocardial infarction in individuals diagnosed with periodontitis. Subjects and methods: This pilot study included 84 participants divided into two groups. The control group consisted of 44 individuals without myocardial infarction (MI), while the test group included 40 individuals with MI. All participants in both groups were diagnosed with periodontitis. During the hospital treatment of acute MI, general and periodontal medical history data were collected, including blood pressure measurements and the number of teeth for each participant. Additionally, dietary habits and physical activity data were obtained for the test group using validated questionnaires (MDSS, MEDAS, GPAQ). The control group was formed during periodontal treatment based on periodontitis diagnosis screening, and the same data were collected as in the test group. Results: There was no statistically significant difference between the control and test groups in terms of gender, although males predominated in the sample (n=62/84). The test group was older compared to the control group (P=0.005). Systolic blood pressure was higher in the MI group than in the control group (P=0.022), while the difference in diastolic blood pressure was not significant. The number of teeth was lower in the test group compared to the control group (P=0.003). A family history of periodontitis was present in 46% of the control group participants and 15% of the test group participants (P=0.005). Additionally, regular visits to a periodontist were significantly more frequent in the control group (77%) than in the test group, where as many as 90% of participants did not visit a periodontist (P < 0.001). Both groups regularly visited their general dentist, but the control group more often underwent professional removal of hard and soft dental deposits (P=0.001). Smokers and former smokers predominated in both groups, with slightly more participants in the test group. Former smokers differed in the duration of abstinence — in the test group, all former smokers had abstained from smoking for less than 5 years (P=0.030). The majority in both groups denied symptoms of periodontitis (bleeding, bad breath, tooth mobility). All participants had unsatisfactory dietary habits. None of the examined variables related to diet and physical activity showed statistically significant differences between the groups. There was no significant difference in fruit, vegetable, and nut intake between the groups, nor in the MDSS and MEDAS scores. This indicates that both groups do not adhere to the Mediterranean diet guidelines. Regarding physical activity, 57% of participants in both groups were classified as physically active, while 43% were physically inactive. Conclusion: The results of this pilot study suggest that severe forms of periodontitis may represent a significant risk factor for myocardial infarction. Dietary habits and physical levels were unsatisfactory in both groups, indicating that individuals who develop severe periodontitis increase their cumulative risk of experiencing a myocardial infarction. Therefore, it would be advisable to educate and provide timely treatment to individuals with periodontitis to preserve both oral and systemic health
Comparison of corneal pachymetry values measured by specular endothelial microscopy and Scheimpflug-based corneal topography in preoperative evaluation of patients undergoing cataract surgery by phacoemulsification
No full textCiljevi: Cilj istraživanja bio je usporediti rezultate mjerenja debljine rožnice (pahimetrije) dobivene spekularnom endotelnom mikroskopijom i kornealnom topografijom korištenjem Scheimpflug kamere kod bolesnika u prijeoperacijskoj obradi za operaciju mrene fakoemulzifikacijom. Dodatni cilj bio je utvrditi koja metoda pruža pouzdanije i klinički korisnije podatke za planiranje kirurškog zahvata i usporediti vrijednosti debljine rožnice izmjerene u najtanjoj točki i u središtu zjenice dobivene kornealnom topografijom na principu Scheimpflug kamere. Ispitanici i metode: Istraživanje je provedeno kao presječna studija u Klinici za očne bolesti KBC-a Split tijekom razdoblja od veljače do lipnja 2025. godine. U istraživanju su sudjelovali bolesnici upućeni na rutinsku prijeoperacijsku obradu u sklopu pripreme za operaciju mrene metodom fakoemulzifikacije. Mjerenje debljine rožnice provedeno je pomoću dviju dijagnostičkih metoda. Prva je spekularna endotelna mikroskopija (Tomey EM-4000), koja omogućuje mjerenje središnje debljine rožnice (CCT) analizom reflektiranih svjetlosnih valova, uz prikaz i ultrazvučno izmjerene debljine rožnice (CCT(US)), te morfoloških parametara endotela: gustoće stanica (CD), koeficijenta varijacije veličine (CV) i udjela šesterokutnih stanica (6A). Druga metoda je kornealna topografija na principu Scheimpflug kamere (Pentacam HR, Oculus), kojom se dobivaju detaljne tomografske i pahimetrijske mape. Rezultati: Rezultati su pokazali statistički značajnu razliku u debljini rožnice između metoda (p < 0,001). Spekularna mikroskopija podcjenjivala je vrijednosti u odnosu na ultrazvučnu pahimetriju i Pentacam. Također je utvrđena statistički značajna razlika između debljine rožnice mjerene Pentacamom u najtanjoj točki i u središtu zjenice (p < 0,001). Nije utvrđena korelacija između dobi ispitanika i morfoloških parametara endotela (CD, CV, 6A). Zaključci: Pahimetrijske vrijednosti značajno se razlikuju između korištenih metoda i mjernih točaka. Spekularna mikroskopija nije pokazala prednost u predviđanju postoperativnih ishoda u odnosu na Pentacam, što potvrđuje važnost standardizacije mjernih metoda u prijeoperacijskoj procjeni rožnice.Objectives: The aim of this study was to compare corneal thickness (pachymetry) measurements obtained using specular endothelial microscopy and corneal topography based on Scheimpflug imaging in patients undergoing preoperative assessment for cataract surgery via phacoemulsification. An additional objective was to determine which method provides more reliable and clinically useful data for surgical planning and to compare corneal thickness values measured at the thinnest point and at the pupil center using Scheimpflug-based corneal topography. Subjects and methods: This cross-sectional study was conducted at the Department of Ophthalmology, University Hospital of Split, from February to June 2025. The study included patients referred for routine preoperative assessment prior to cataract surgery by phacoemulsification. Corneal thickness was measured using two diagnostic methods. The first was specular endothelial microscopy (Tomey EM-4000), which measures central corneal thickness (CCT) based on reflected light waves, and also displays corneal thickness obtained by ultrasound pachymetry (CCT(US)), along with endothelial morphological parameters: cell density (CD), coefficient of variation in cell size (CV), and percentage of hexagonal cells (6A). The second method was corneal topography using a Scheimpflug camera (Pentacam HR, Oculus), which provides detailed tomographic and pachymetric maps. Results: A statistically significant difference in corneal thickness was observed between the two methods (p < 0.001). Specular microscopy underestimated values compared to both ultrasound pachymetry and Pentacam. A statistically significant difference was also found between corneal thickness measured at the thinnest point and at the pupil center using Pentacam (p < 0.001). No correlation was found between patient age and endothelial morphological parameters (CD, CV, 6A). Conclusions: Pachymetric values differ significantly between the methods used and the measurement locations. Specular microscopy did not show an advantage over Pentacam in predicting postoperative outcomes, highlighting the importance of standardizing measurement techniques in the preoperative assessment of the cornea
ANALIZA UDŽBENIKA GLAZBENE KULTURE U NIŽIM RAZREDIMA OSNOVNE ŠKOLE
No full textŠkolski predmet Glazbena kultura nedovoljno je zastupljen u kurikulu za osnovne škole i nastava se iz tog predmeta odvija kroz jedan sat tjedno u svih osam razreda osnovne škole. Rad ističe važnost nastave Glazbene kulture za cjeloviti razvoj djeteta. U teoretskom dijelu rada prikazana je povijest razvoja predmeta Glazbena kultura, dok su u drugom dijelu rada prikazani rezultati analize udžbenika Razigrani zvuci (1, 2 i 3) te Allegro 4. Analizirana je vrsta i zastupljenost zadataka i aktivnosti koje udžbenici nude. Izdavač udžbenika je Školska knjiga, a koriste se u prvom, drugom, trećem i četvrtom razredu osnovne škole u nastavi Glazbene kulture.
Analiza udžbenika prikazala je da su pjesme za pjevanje mnogo zastupljenije, nego slušni primjeri i aktivnosti iz područja sviranja. Osim toga, glazbeni zadatci i aktivnosti prevladavaju nad neglazbenima. Također, analizom je utvrđeno kako je u udžbenicima zastupljeno jako malo tradicijskih pjesama, iako su one snažno sredstvo za upoznavanje vlastite kulture i temelj za razvijanje interkulturne kompetentnosti. Prevladavaju slušni primjeri iz romantizma, a kod pjesama najviše je onih koje su u C-duru i s allegro oznakom tempa. Što se tiče opsega pjesama, najviše je pjesama opsega od c1 do c2.The school subject Music Culture is insufficiently represented in the curriculum for primary schools, and classes in this subject are held once a week in all eight grades of primary school.
This paper emphasizes the importance of Music Culture classes for the overall development of the child. The theoretical part of the paper presents the historical development of the Music Culture subject, while the second part presents the results of an analysis of the textbooks Razigrani zvuci (1, 2, and 3) and Allegro 4. The analysis is focused on the types of tasks and activities offered by the textbooks. The publisher of the textbooks is Školska knjiga, and they are used in the first, second, third, and fourth grades of primary school for Music Culture classes.
The textbook analysis showed that songs for singing are much more represented than listening examples and activities in the area of playing instruments. Furthermore, music tasks and activities are dominated by non-musical ones. The analysis also revealed that there are very few traditional songs represented, even though they are a strong means of introducing students to their own cultural heritage and for developing intercultural competencies. Listening examples mostly come from the Romantic period, and the songs are mostly in C major and in slow to moderate tempo. Regarding the pitch range, most songs are within the range from c¹ to c²
ULOGA DIGITALNIH ALATA U SURADNJI RODITELJA I ODGOJITELJA
No full textU diplomskom radu analizirana je uloga digitalnih alata u suradnji roditelja i odgojitelja djece rane i predškolske dobi. Naglasak je bio na utjecaju digitalnih alata na oblike i kvalitetu suradnje između roditelja i odgojitelja, kao i prednostima i izazovima te suradnje i mogućnostima njihovima unapređenja. Cilj rada bio je utvrditi najčešće oblike digitalne komunikacije, razinu zadovoljstva roditelja, prepoznati prednosti i poteškoće komunikacije roditelja i odgojitelja u digitalnom unapređenju te navesti prijedloge za daljnje unaprjeđenje suradnje. Za potrebe rada provedeno je anketno istraživanje u kojem se ispitivala suradnja roditelja djece rane i predškolske dobi koja pohađaju dječje vrtiće u Splitsko-dalmatinskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji s odgojiteljima njihove djece u digitalnom okruženju. U istraživanju je sudjelovalo 107 ispitanika koji su posebno strukturirani anketni upitnik ispunjavali nakon što je s njima podijeljen online putem. Rezultati su pokazali da 96,3 % roditelja koristi digitalne alate za komunikaciju s odgojiteljima, najčešće aplikacije za razmjenu poruka i online platforme. Roditelji su izrazili visoko zadovoljstvo digitalnom suradnjom, ističući brzinu, dostupnost informacija i veću uključenost u vrtićki život djeteta kao glavne prednosti te suradnje. Kao najveće izazove u suradnji s odgojiteljima u digitalnom okruženju ispitani roditelji su naveli nedostatak osobnog kontakta i tehničke poteškoće. Među ispitanim roditeljima njih 59,7 % nije navelo prijedloge za poboljšanje suradnje s odgojiteljima u digitalnom okruženju, što upućuje na opće zadovoljstvo trenutnim modelom komunikacije. Zaključuje se da digitalni alati značajno doprinose kvaliteti i učestalosti suradnje roditelja i odgojitelja, ali je za njihovu punu učinkovitost nužno kontinuirano razvijati digitalne kompetencije, osigurati ravnotežu s osobnim kontaktom te prilagoditi komunikacijske strategije potrebama svih sudionika.The thesis analyses the role of digital tools in the cooperation between parents and educators of early and preschool children. The emphasis was on the impact of digital tools on the forms and quality of cooperation between parents and educators, as well as the advantages and challenges of this cooperation and the possibilities for their improvement. The aim of the paper was to determine the most common forms of digital communication, the level of parental satisfaction, to identify the advantages and difficulties of communication between parents and educators in digital improvement, and to provide suggestions for further improvement of cooperation. For the purposes of this study, a survey was conducted to examine the cooperation between parents of early and preschool children attending kindergartens in Split-Dalmatia and Dubrovnik-Neretva Counties with their children's teachers in a digital environment. The research involved 107 respondents who completed a specially structured questionnaire after it was distributed to them online. The results showed that 96.3 % of parents use digital tools to communicate with educators, most often messaging applications and online platforms. Parents expressed high satisfaction with digital cooperaton, highlighting speed, availability of information, and greater involvement in the child's kindergarten life as the main advantages of this cooperation.
The biggest challenges in collaborating with educators in a digital environment were the lack of personal contact and technical difficulties, as identified by the surveyed parents. Among the parents surveyed, 59.7 % did not provide any suggestions for improving cooperation with educators in the digital environment. It is concluded that digital tools significantly contribute to the quality and frequency of parent-educator collaboration, but for their full effectiveness, it is necessary to continuously develop digital competencies, ensure a balance with personal contact, and adapt communication strategies to the needs of all participants
Group Fitness Programs: Forms and Importance in Recreational Exercise : Graduate Thesis
No full textCilj ovog rada bio je analizirati oblike grupnih fitnes programa i njihov značaj u rekreativnom vježbanju, s posebnim naglaskom na fiziološke, psihološke i socijalne učinke na sudionike. Grupni fitnes, kao oblik strukturiranog i vođenog vježbanja, objedinjuje različite metode i pristupe - od aerobika, plesnih i funkcionalnih programa do relaksacijskih i specijaliziranih oblika rada. U radu se analiziraju rezultati brojnih domaćih i međunarodnih istraživanja koja potvrđuju pozitivne učinke grupnog vježbanja na zdravlje, motivaciju i kvalitetu života. Naglašava se važnost instruktora, socijalne povezanosti među sudionicima te uloga glazbe i grupne dinamike u održavanju dugoročne motivacije za vježbanje. Unatoč određenim izazovima, poput nedostatka individualizacije ili moguće monotonije, grupni fitnes programi predstavljaju učinkovit, dostupan i inkluzivan oblik rekreativne tjelesne aktivnosti s velikim potencijalom primjene u javnozdravstvenim strategijama.The aim of this thesis was to analyze the forms of group fitness programs and their significance in recreational exercise, with a focus on their physiological, psychological, and social effects. Group fitness, as a structured and guided form of exercise, includes various methods and approaches - ranging from aerobics, dance, and functional programs to relaxation and specialized formats. The paper reviews findings from national and international research studies confirming the positive impact of group training on health, motivation, and quality of life. Emphasis is placed on the role of the instructor, social connection among participants, and the influence of music and group dynamics in sustaining long-term exercise adherence. Despite certain challenges, such as limited individualization or potential monotony, group fitness programs represent an effective, accessible, and inclusive form of physical activity with significant potential for public health promotion
Utjecaj bajki na komunikaciju
No full textKroz ovaj diplomski rad obradila se tema vezana uz ulogu bajki u razvoju komunikacijskih vještina kod djece. Bajke imaju značajnu ulogu na komunikaciju djece jer potiču razvoj jezičnih vještina, pomažu u razumijevanju emocionalnih i moralnih koncepta te potiču kreativno razmišljanje i maštu. Kroz bajke, djeca uče izražavati svoje misli i osjećaje, razvijaju vokabular te uče prepoznavati i interpretirati različite životne situacije i odnose. Bajke pružaju djeci priliku da se identificiraju s likovima, čime se potiče empatija i razumijevanje perspektiva drugih. Također, bajke služe kao sredstvo za prenošenje kulturnih vrijednosti i tradicija, čime obogaćuju djetetovu svijest o svijetu oko sebe. U sklopu ovoga rada provelo se istraživanje na temu “Utjecaj bajki u razvoju komunikacijskih vještina”. Cilj ovog istraživanja bio putem anketnog upitnika ispitati mišljenje odgojitelja vezano za ulogu bajki u razvoju komunikacijskih vještina kod djece. U rezultatima ankete vidimo da većina odgojitelja često čita djeci te da odgojitelji prepoznaju bajke kao značajno obrazovno sredstvo koje, uz zabavu, prenosi važne pouke o hrabrosti, poštenju i upornosti. Istraživanje je također pokazalo da djeca redovito izložena bajkama razvijaju bolje komunikacijske vještine te lakše prepoznaju vlastite i tuđe emocije.The topic of this thesis explores the role of fairy tales in the development of children's communication skills. Fairy tales play a significant role in children's communication as they encourage the development of language skills, help in understanding emotional and moral concepts, and stimulate creative thinking and imagination. Through fairy tales, children learn to express their thoughts and feelings, expand their vocabulary, and learn to recognize and interpret various life situations and relationships. Fairy tales provide children with the opportunity to identify with characters, fostering empathy and an understanding of different perspectives.
Additionally, fairy tales serve as a medium for transmitting cultural values and traditions, enriching children's awareness of the world around them. As part of this thesis, a study was conducted on the topic "The Influence of Fairy Tales on the Development of Communication Skills." This research aimed to examine educators' opinions on the role of fairy tales in developing children's communication skills through a survey questionnaire. The survey results indicate that most educators frequently read fairy tales to children and recognize them as a valuable educational tool that, alongside entertainment, conveys important lessons about courage, honesty, and perseverance. The research also showed that children who are regularly exposed to fairy tales develop better communication skills and more easily recognize both their own and others' emotions
Developing machine learning models for predicting academic performance
No full textRad razvija modele strojnog učenja u svrhu predviđanja akademskog uspjeha studenata. Istraživanje se temelji na anonimiziranim podatcima iz ISVU-a sustava. Cilj ovog istraživanja je izgradnja modela strojnog učenja koji mogu predvidjeti hoće li student diplomirati ili odustati od studija, kao i modela za predviđanje prosjeka ocjena na temelju broja godina studiranja. Korišteni su algoritmi poput logističke i linearne regresije, stabla odluke i slučajne šume. Modeli su evaluirani pomoću metrika AUC, MAE, MSE i R². Analizom dobivenih rezultata prikazano je da se primjenom odabranih značajki može postići pouzdan uvid u budući akademski uspjeh studenata.The paper develops machine learning models for the purpose of predicting students' academic success. The research is based on anonymized data from the ISVU system. The goal of this research is to build machine learning models that can predict whether a student will graduate or drop out, as well as models for predicting grade point averages based on the number of years of study. Algorithms such as logistic and linear regression, decision trees, and random forests were used. The models were evaluated using the metrics AUC, MAE, MSE, and R². The analysis showed that selected features can provide insight into students' future academic success
Analysis of the Possibilities of Applying Biomechanical Models in Kinesitherapy of Paraswimmers With Cerebral Palsy : Graduate Thesis
No full textPrimjena biomehaničkih modela u kineziterapiji paraplivača s cerebralnom paralizom nud poboljšavajuće terapijske pristupe i efikasnost. Cerebralna paraliza je neurološko stanje koje otežava motoričku kontrolu, a plivanje se koristi kao terapijska aktivnost zbog smanjenja opterećenja na zglobove i slobodnijeg kretanja. Tradicionalne kineziterapijske metode često nisu dovoljne za optimalno poboljšanje funkcija kod paraplivača s cerebralnom paralizom. Korištenjem biomehaničkih modela moguće je detaljno analizirati pokrete i identificirati specifične biomehaničke karakteristike koje utječu na plivanje. Napredni senzori i tehnologije za praćenje pokreta pomažu terapeutima da precizno procijene obrasce kretanja i identificiraju područja koja zahtijevaju dodatnu pažnju. Biomehanički modeli omogućavaju simulacije terapijskih intervencija i procjenu njihovog učinka, omogućujući terapeutu prilagodbu terapijskih programa prema individualnim potrebama svakog paraplivača. Na primjer, analiza pokreta može otkriti disbalanse u mišićnoj snazi ili nedovoljno efikasne tehnike koje se mogu korigirati specifičnim vježbama. Integracija biomehaničkih modela također omogućava praćenje napretka i evaluaciju terapijskih rezultata, što terapeute čini informiranijima pri donošenju odluka o prilagodbama terapija. Ova analiza otvara vrata unapređenju kvalitete terapijskih intervencija i motoričkih funkcija paraplivača s cerebralnom paralizom.The use of biomechanical models in kinesitherapy for paraswimmers with cerebral palsy offers improved therapeutic approaches and efficiency. Cerebral palsy is a neurological condition that impairs motor control, and swimming is used as a therapeutic activity due to reduced joint load and freer movement. Traditional kinesitherapy methods are often not sufficient to optimally improve function in paraswimmers with cerebral palsy. By using biomechanical models, it is possible to analyze movements in detail and identify specific biomechanical characteristics that affect swimming. Advanced sensors and motion tracking technologies help therapists accurately assess movement patterns and identify areas that require additional attention. Biomechanical models enable the simulation of therapeutic interventions and the evaluation of their effect, allowing the therapist to adjust the therapeutic programs according to the individual needs of each paraswimmer. For example, movement analysis can reveal imbalances in muscle strength or insufficiently efficient techniques that can be corrected with specific exercises. The integration of biomechanical models also allows for progress monitoring and evaluation of therapeutic outcomes, which makes therapists more informed when making decisions about therapy adjustments. This analysis opens the door to improving the quality of therapeutic interventions and motor functions of paraswimmers with cerebral palsy
Cochrane - Evidence Based Medicine : Nova podružnica Hrvatskog Cochranea na riječkom medicinskom fakultetu
No full textU petak 18. listopada 2024. godine, na 16. hrvatskom Cochrane simpoziju, održanom u Splitu, voditeljica Hrvatskog Cochranea, izv. prof. dr. sc. Irena Zakarija-Grković, objavila je osnivanje nove podružnice Hrvatskog Cochranea na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci