Repository of Faculty of Humanities and Social sciences, University of Split
Not a member yet
3473 research outputs found
Sort by
Oral literature and traditional culture of the Vrgorac region
No full textNa temelju kazivanja mještana prikupljenih terenski istraživanjem i relevantne literature rad donosi pregled različitih oblika narodne predaje i običaja koji su generacijama prenošeni usmenim putem. Posebna pozornost posvećena je godišnjim ili kalendarskim običajima.
Detaljno su prikazani običaji vezani uz advent, Božić, Poklade, korizmu, Uskrs, kao i slavljenja Prvoga svibnja, Sv. Ante, Sv. Petra i Pavla, Gospe Karmelske, Velike i Male Gospe, Sv. Roka, Svih svetih i Dušnoga dana. Navedeni običaji su predstavljeni u svjetlu njihove religijske, društvene i simboličke uloge u lokalnoj zajednici. Drugi dio rada bavi se životnim ili obiteljskim običajima kao što su svadbe, kumstvo, pogrebne prakse, tradicionalna prehrana te gostoprimstvo. Posebno su opisane lokalne delicije kao što su: ćupter, pužarica i bikla, koje su važan dio identiteta vrgorskog kraja. U trećem dijelu prikazani su radni običaji, uključujući tradicijske obrte poput izrade drvenih rukotvorina i lampi, čime se ukazuje na povezanost svakodnevice s funkcionalnom kreativnošću. Značajan dio rada čine i poglavlja o narodnim vjerovanjima, usmenim lirskim pjesmama, mitskim predajama i drugim usmenim pričama koje nude dubok uvid u mentalitet i simbolički svijet lokalnog stanovništva. Ovaj rad doprinosi očuvanju i dokumentiranju bogate kulturne baštine vrgorskoga kraja naglašavajući važnost usmene predaje kao temelja lokalnoga identiteta i kolektivnog pamćenja.Based on oral accounts collected through field research and relevant literature, this thesis provides an overview of various forms of folk traditions and customs that have been passed down orally through generations. Special attention is given to annual or calendar customs. The thesis presents in detail the customs related to Advent, Christmas, Carnival (Poklade), Lent, Easter, as well as the celebrations of May Day, St. Anthony, St. Peter and Paul, Our Lady of Mount Carmel, the Assumption (Velika Gospa), the Nativity of Mary (Mala Gospa), St. Roch, All Saints’ Day, and All Souls’ Day. These customs are interpreted in the context of their religious, social, and symbolic significance within the local community. The second part of the thesis deals with life-cycle or family customs, such as weddings, godparenthood, funeral practices, traditional cuisine, and hospitality. Particular attention is given to local delicacies such as ćupter, pužarica, and bikla, which are an important part of the Vrgorac region’s identity.
The third section presents work-related customs, including traditional crafts such as the making of wooden handcrafts and oil lamps, highlighting the connection between daily life and functional creativity. A significant part of the thesis is also devoted to folk beliefs, oral lyrical poetry, mythical traditions, and other oral narratives that offer a deep insight into the mentality and symbolic world of the local population. This work contributes to the preservation and documentation of the rich cultural heritage of the Vrgorac region, emphasizing the importance of oral tradition as a foundation of local identity and collective memory
RAZLIKE IZMEĐU TRADICIONALNOG I SUVREMENOG KAZALIŠTA ZA DJECU
No full textU diplomskom se radu metodama deskripcije i komparacije prikazuju razlike između tradicionalnog i suvremenog kazališta za djecu. Kazalište za djecu predstavlja jedinstvenu umjetničku formu koja ima ključnu ulogu u zabavi te odgoju i obrazovanju djece, a u kojoj odrasli kreiraju i izvode kazališne predstave namijenjene djeci. Cilj je diplomskog rada pružiti sveobuhvatan retrospektivni pogled na razvoj kazališta za djecu te analizirati kako se promjene u društvu, umjetnosti i tehnologiji reflektiraju na način kazališne izvedbe namijenjene djeci i njihovoj percepciji. Tradicionalno kazalište za djecu karakterizira se didaktičkim pristupom i klasičnim narativima, dok suvremeno kazalište za djecu naglašava interaktivnost, inovativne metode i inkluzivnost. Suvremeno kazalište koristi nove tehnologije i eksperimentalne pristupe kako bi se djeca aktivno uključila u kazališni proces. Razlike između ta dva pristupa jesu višestruke, a obuhvaćaju različite aspekte, od estetskih i pedagoških pristupa do tehnoloških inovacija i promjena u percepciji dječje publike. Danas je kazalište za djecu važan dio kulturnog i obrazovnog života, a djeci nudi mogućnost da aktivno sudjeluju u stvaranju kazališnog iskustva i da razvijaju kreativnost.This thesis uses the methods of description and comparison to present the differences between traditional and contemporary children's theatre. Children's theatre is a unique art form that plays a key role in the entertainment and upbringing and education of children, in which adults create and perform theatre plays intended for children. The aim of this thesis is to provide a comprehensive retrospective view of the development of children's theatre and to analyse how changes in society, art and technology are reflected in the manner of theatre performance intended for children and their perception. Traditional children's theatre is characterised by a didactic approach and classical narratives, while contemporary children's theatre emphasises interactivity, innovative methods and inclusiveness. Contemporary theatre uses new technologies and experimental approaches to actively involve children in the theatre process. The differences between these two approaches are manifold, encompassing various aspects, from aesthetic and pedagogical approaches to technological innovations and changes in the perception of children's audiences. Today, children's theatre is an important part of cultural and educational life, offering children the opportunity to actively participate in the creation of theatrical experiences and to develop creativity
TRADICIJSKI PLESOVI JADRANSKE PLESNE ZONE ZA DJECU S NAGLASKOM NA POLJIČKOM KRAJU
No full textU radu se analiziraju hrvatski tradicijski plesovi s posebnim fokusom na folklornu baštinu poljičkog kraja. Cilj je rada bio istražiti povijesni i kulturni kontekst Poljica, analizirati specifičnosti njihovih tradicijskih plesova te ispitati mogućnosti njihove primjene u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. Hrvatski tradicijski plesovi predstavljaju važan dio nematerijalne kulturne baštine, a njihova raznolikost očituje se kroz regionalne plesne zone: jadransku, panonsku, dinarsku i alpsku. Jadranska zona, kojoj pripadaju Poljica, karakterizirana je plesovima u parovima ili kolu, često uz jednostavnu glazbenu pratnju ili bez nje. Poljički plesovi, poput Poljičkog kola, starinskog poskočnog kola i plesa uz gusle i ojkalicu, odražavaju povijesne i društvene specifičnosti tog kraja. U radu su analizirane metode prilagodbe tradicijskih plesova djeci rane i predškolske dobi. Naglašena je važnost odgojitelja u prenošenju plesnih znanja te suradnja s lokalnom zajednicom u osiguravanju autentičnih sadržaja. Predložene su aktivnosti koje uključuju igru, glazbu i kreativnu improvizaciju za približavanje djece tradicijskim plesovima.
Tradicijski plesovi ne samo da doprinose očuvanju kulturne baštine, već i potiču cjelokupni razvoj djece. Njihova primjena omogućuje djeci da kroz igru i pokret razvijaju motoričke vještine, kognitivne i socijalne sposobnosti te svijest o vlastitom kulturnom identitetu.The paper analyzes Croatian traditional dances with a special focus on the folklore heritage of Poljica region. The aim of the paper was to explore the historical and cultural context of Poljica, analyze the specifics of their traditional dances, and examine the possibilities of their application in early and preschool education. Croatian traditional dances represent an important part of the intangible cultural heritage, and their diversity is manifested through regional dance zones: Adriatic, Pannonian, Dinaric, and Alpine. The Adriatic zone, to which Poljica belongs, is characterized by dances in pairs or kola, often with or without simple musical accompaniment.
Poljica dances, such as kolo from Poljica, old-fashioned hopping kolo, and dances with gusle and ojkalica, reflect the historical and social specificities of that region. The paper analyzes methods of adapting traditional dances to early and preschool children. The importance of educators in transmitting dance knowledge and cooperation with the local community in providing authentic content is emphasized. Activities that include play, music and creative improvisation are proposed to introduce children to traditional dances. Traditional dances not only contribute to the preservation of cultural heritage, but also stimulate the overall development of children. Their application allows children to develop motor skills, cognitive and social abilities and awareness of their own cultural identity through play and movement
ODNOS DAROVITOSTI I EMOCIONALNOG RAZVOJA KOD DJECE PREDŠKOLSKE DOBI
No full textOvaj rad bavi se povezanošću darovitosti i emocionalnog razvoja djece predškolske dobi, s naglaskom na specifične emocionalne potrebe koje prate visoke razvojne potencijale.
Darovitost se u ranoj dobi najčešće prepoznaje kroz izražene kognitivne sposobnosti, no jednako važno je razumjeti emocionalne aspekte koji često ostaju nezapaženi. Darovita djeca mogu pokazivati izraženu osjetljivost, perfekcionizam, snažan osjećaj za pravednost, duboku empatiju i istančan smisao za humor. Zbog neujednačenog razvoja, gdje emocionalna zrelost ne mora pratiti intelektualnu, ta djeca mogu biti sklonija frustraciji, osjećaju neshvaćenosti i poteškoćama u socijalnim odnosima. S obzirom na kompleksnost njihova razvoja, potrebno je usmjeriti veću pažnju na prepoznavanje i razumijevanje emocionalnih potreba darovite djece.
Rad ističe važnost ranog prepoznavanja, poticajnog okruženja i individualiziranog pristupa koji uključuje emocionalnu podršku. Time se omogućuje cjelovit razvoj djeteta – ne samo na kognitivnoj, već i na emocionalnoj razini. Zaključno, naglašava se da je podrška emocionalnom razvoju darovite djece temelj za njihovu dobrobit, pozitivnu sliku o sebi i uspješno uključivanje u vršnjačku i širu društvenu zajednicu.This paper explores the relationship between giftedness and emotional development in preschool children, emphasizing the specific emotional needs that often accompany high developmental potential. Giftedness is typically identified in early childhood through advanced cognitive abilities, yet the emotional dimension of giftedness is equally important and often overlooked. Gifted children may display heightened sensitivity, perfectionism, a strong sense of justice, deep empathy, and a refined sense of humor. Due to inconsistent development where emotional maturity may not align with intellectual advancement – these children may experience frustration, feelings of being misunderstood, and challenges in social relationships.
Given the complexity of their development, there is a growing need to focus on recognizing and supporting the emotional needs of gifted children. The paper highlights the importance of early identification, nurturing environments, and an individualized approach that includes emotional support. Such support fosters holistic development – not only cognitively, but emotionally as well. In conclusion, the emotional well-being of gifted children is essential for building a positive self-image and successful integration into peer groups and society as a whol
POLOŽAJ ŽENA U POLITICI: ANALIZA STAVOVA MLADIH GRADA SPLITA
No full textRodna neravnopravnost i dalje predstavlja jedan od ključnih problema suvremenog društva. Cilj ovog rada bio je ispitati stavove studenata u gradu Splitu i njihova mišljenja o poziciji i utjecaju žena u politici. Istraživanje je provedeno u lipnju 2025. godine na uzorku od 303 studenta Sveučilišta u Splitu u dobi od 18 do 35 godina. Rezultati su pokazali kako veliki postotak studenata podržava žene u politici te su svjesni da se susreću sa predrasudama i izazovima. Ispitanici su kao najčešće razloge nedovoljne zastupljenosti žena u politici naveli ukorijenjene društvene norme, obiteljske obveze te strah od potencijalnih prijetnji. Važan pomak se očituje u rezultatima koji pokazuju da velika većina studenata podržava veću participaciju žena u politici i smatra da bi dovela do znatno pozitivnijih promjena.Gender inequality remains one of the key issues of modern society. The aim of this paper was to examine the attitudes of student sin the city of Split and their opinions on the position and influence of women in politics. The research was conducted in June 2025 on a sample of 303 students of University of Split aged 18 to 35. he results showed that a large percentage of students support women in politics and are aware of the prejudices and challenges they face. Respondents identified deeply rooted social norms, family obligations, and fear of potential threats as the most common reasons for the underrepresentation of women in politics.An important shift is reflected in the findings which show that the vast majority of students support greater participation of women in politics and believe it would lead to significantly positive changes
SELF-PERCEPTION OF PARENTS' ATTITUDES TOWARDS RISKY PLAY OF EARLY AND PRE-SCHOOL CHILDREN
No full textRizična igra, kao oblik slobodne igre koji uključuje fizičke izazove i elemente neizvjesnosti, nepredvidljivosti te uzbuđenja ima važnu ulogu u poticanju cjelokupnog razvoja djece rane i predškolske dobi. Neke od ključnih dobrobiti sudjelovanja u takvoj igri su veće samopouzdanje, razvoj sposobnosti donošenja odluka, vještina suočavanja, upravljanja i preuzimanja rizika te razvoj autonomije i osjećaja kompetentnosti, kako u igri, tako i u svakodnevnom životu. U suvremenim pristupima dječjoj slobodnoj igri, koji često teže strukturiranju aktivnosti te osiguravanju nadzora i kontrole nad djecom, važno je prepoznati poticajnu vrijednost prisutnog rizika u svakodnevnom dječjem iskustvu. Cilj diplomskog rada bio je ispitati kako roditelji djece rane i predškolske dobi procjenjuju vlastite stavove odnosno razmišljanja o rizičnoj igri te istražiti povezanost stupnja obrazovanja roditelja, broja djece u obitelji i dobi djeteta s obzirom na roditeljske stavove spram rizične igre. Istraživanjem se nastojalo utvrditi i u kojoj mjeri roditelji potiču rizičnu igru kod djece rane i predškolske dobi. U istraživanju je sudjelovalo sveukupno 250 ispitanika odnosno roditelja djece u dobi od 3 do 7 godina. Korišten je upitnik koji se sastoji od dva dijela. Prvi dio upitnika obuhvatio je pitanja o socio-demografskim obilježjima ispitanika, dok je u drugom dijelu upitnika korištena skala namijenjena ispitivanju tolerancije odraslih spram rizika u dječjoj igri, poznatija kao „The Tolerance to Risk in Play Scale“ (TRiPS). Rezultati istraživanja pokazali su kako ne postoje statistički značajne razlike među roditeljima u razmišljanjima o rizičnoj igri djece rane i predškolske dobi s obzirom na stupanj obrazovanja te broj djece u obitelji. Također, rezultati su pokazali kako roditelji nemaju pozitivna mišljenja o rizičnoj igri djece rane i predškolske dobi te kako ujedno nisu skloni poticanju iste. Statistički značajna razlika u procjeni razmišljanja roditelja utvrđena je s obzirom na dob djeteta pa roditelji starije djece imaju pozitivnije stavove prema rizičnoj igri.Risky play, as a form of free play that involves physical challenges and elements of uncertainty, unpredictability, and excitement, plays an important role in supporting the overall development of children in early and preschool age. Some of the key benefits of engaging in such play include increased self-confidence, development of decision-making abilities, risk-taking and risk-management skills, as well as the development of autonomy and a sense of competence - both in play and in everyday life. In modern approaches to children's free play, which often tend toward structuring activities and ensuring adult supervision and control, it is important to recognize the developmental value of the presence of risk in children’s daily experiences. The aim of this thesis was to examine how parents of early and preschool-aged children assess their own attitudes and views toward risky play, and to explore whether parental education level, number of children in the family, and child’s age are associated with parents’ attitudes toward risky play. The study also sought to determine the extent to which parents encourage risky play in early and preschool-aged children. The research included a total of 250 participants - parents of children aged 3 to 7 years. A questionnaire was used, consisting of two parts. The first part included questions on the sociodemographic characteristics of the respondents, while the second part utilized the Tolerance to Risk in Play Scale (TRiPS) to assess adults’ tolerance toward risk in children’s play. The results showed no statistically significant differences in parents' attitudes toward risky play based on education level or number of children in the family. Additionally, the findings indicated that parents generally do not hold positive views about risky play and are not inclined to encourage it. A statistically significant difference was found in parental attitudes depending on the age of the child, where parents of older children had more positive attitudes towards risky play
AUTOBIOGRAPHY AND AMERICA IN THE POETRY OF LYN HEJINIAN AND LANA DEL REY
No full textThis thesis analyzes the autobiographical works of Lyn Hejinian and Lana Del Rey and argues that they function as mythopoetic meditations on the American identity. The study examines how each artist engages with their American identity through postmodern autobiographical practices, focusing on the role that American myths, nostalgia, and memory play in constructing their life narratives. While Del Rey embraces stereotypical Americana imagery, combining national iconography and personal narrative in a manner that may be described as pastiche, Hejinian’s My Life exhibits qualities of what Svetlana Boym calls reflective nostalgia which focuses on small details and fragments rather than symbolism. This thesis employs several methods of analysis, including close reading, intertextual analysis, and cultural contextualization. The aim is to situate the autobiographies within a broader cultural and
literary discourse.Ovaj rad istražuje autobiografska djela Lyn Hejinian i Lane Del Rey te tvrdi da ona funkcioniraju kao mitopoetske meditacije o američkom identitetu. Istraživanje analizira način na koji svaka autorica pristupa vlastitom američkom identitetu kroz postmoderne autobiografske prakse, s posebnim naglaskom na ulogu američkih mitova, nostalgije i sjećanja u oblikovanju njihovih životnih narativa. Dok Del Rey usvaja stereotipnu ikonografiju američke kulture, spajajući nacionalne simbole i osobno pripovjedanje na način koji se može opisati kao pastiš, My Life autorice Lyn Hejinian pokazuje obilježja onoga što Svetlana Boym naziva reflektivnom nostalgijom, koja se usredotočuje na male detalje i fragmente umjesto na simboliku. U radu se primjenjuju različite metode analize, uključujući detaljnu analizu teksta, intertekstualnu analizu i kulturološko kontekstualiziranje. Cilj je smjestiti ove autobiografske izraze unutar širega kulturnog i književnog diskursa
EKRANIZAM KOD DJECE RANE I PREDŠKOLSKE DOBI
No full textPosljednja dva desetljeća digitalne tehnologije ubrzano se razvijaju i šire te utječu na sve članove društva, od najstarijih do onih najmlađih. Djeca se rađaju i odrastaju okruženi digitalnim medijima koji značajno utječu na njihov cjelokupan razvoj formirajući njihove stavove i uvjerenja te oblikujući obrasce ponašanja. Raznovrsni medijski sadržaji kojima obiluju digitalni mediji na pozitivan i/ili negativan način utječu na kognitivni, socijalni, emocionalni, moralni i fizički razvoj djeteta, a način na koji će utjecati ovisi o vrsti sadržaja i njegovoj primjerenosti za uzrast djeteta te količini vremena provedenog ispred ekrana. Važno je da su roditelji aktivno uključeni u život svog djeteta, da provjeravaju sadržaje koje djeca gledaju te postavljaju ograničenja na vrstu sadržaja te količinu vremena koje smiju provesti ispred ekrana digitalnih medija, ali uvijek trebaju težiti da to vrijeme djeteta zamijene kvalitetnom interakcijom i igrom djeteta s njima, drugom djecom ili odraslima. U ovome radu provedeno je istraživanje na roditeljima djece rane i predškolske dobi (od 1. do 6. godine) prilikom čega svaki ispitanik predstavlja jedno dijete, a cilj je bio ispitat koliko vremena djeca i njihovi roditelji provode vremena pred ekranima elektroničkih medija, na koji način i koliko roditelji nadziru sadržaje koji se gledaju te koliko su upoznati sa značenjem i karakteristikama pojma „ekranizam“. Rezultati su pokazali da djeca i roditelji koriste elektroničke medije u jako visokoj mjeri čime prelaze preporuke Svjetske zdravstvene organizacije, no roditelji sve više kontroliraju i postavljaju ograničenja čime je vidljivo povećanje svijesti o negativnom utjecaju ekrana te mogućnosti pojave simptoma ekranizma.
Rezultati dobiveni ovim istraživanjem korisni su za sve roditelje i stručnjake koji se nalaze u neposrednom radu s djecom kako bi osvijestili važnost educiranja o navedenom problemu i pravovremene reakcije koja može značajno promijeniti život djeteta.Over the past two decades, digital technologies have been rapidly developing and spreading, affecting all members of society, from the oldest to the youngest. Children are being born and growing up surrounded by digital media, which significantly affects their overall development by forming their attitudes and beliefs and shaping behavioral patterns. The various types of media content they are exposed to have both positive and/or negative effects on the cognitive, social, emotional, moral and physical development of a child, and the impact depends on the type of content, its appropriateness for the child's age, and the amount of time spent in front of screens. It is important for parents to be actively involved in their child's life, to check the content their children are viewing, and to set limits on the type of content and the amount of time they are allowed to spend in front of digital media screens. However, parents should always aim to replace screen time with quality interactions and play, either with them, other children, or adults. This study was conducted on parents of early and preschool children (ages 1 to 6), where each respondent represents one child. The goal was to examine how much time children and their parents spend in front screens of electronic media, how parents monitor the content being viewed, and how familiar they are with the meaning and characteristics of the term "screening". The results showed that both children and parents use electronic media to a very high extent, exceeding the recommendations of the World Health Organization. However, parents are increasingly controlling and setting limits, indicating a growing awareness of the negative effects of screens and the potential for screening symptoms to emerge.
The results of this research are valuable for all parents and professionals working directly with children, helping them recognize the importance of educating about this issue and timely interventions that can significantly change a child's life
PRIJELAZI U ŽIVOTU DJECE RANE I PREDŠKOLSKE DOBI
No full textPrijelazi u ranoj dobi, kao što su ulazak u vrtić i početak osnovne škole, igraju ključnu ulogu u oblikovanju identiteta djeteta i njegovih veza s okolinom. Svaka promjena donosi nove rutine, očekivanja i emocionalne izazove. Djeca će ove poteškoće lakše prevladati ako imaju podršku odraslih i stabilno okruženje. Prvi veliki korak za dijete je prelazak iz doma u vrtić, što zahtijeva prilagodbu na nove osobe, prostore i pravila. Uloga je roditelja i odgojitelja u ovom procesu vrlo važna jer zajedničkim radom i pažljivim pristupom nude djetetu osjećaj sigurnosti i pripadnosti. Kada dijete prelazi iz vrtića u školu, dolazi do promjene društvenih uloga i novih obrazovnih očekivanja. Iako se često naglašavaju akademska postignuća, bitno je razumjeti važnost emocionalnog pripremanja i očuvanja djetetova blagostanja. Bliska veza između vrtića i škole, kao i aktivno sudjelovanje roditelja, mogu pomoći u lakšem prijelazu.
Oslanjajući se na praćenje djetetovog razvoja, prilagođene pristupe i otvorenu komunikaciju među svim dionicima, postavljaju se temelji za zdravi rast i uspješnu prilagodbu djeteta.Transitions in early childhood, such as entering kindergarten and starting primary school, play a key role in shaping a child’s identity and their connections with the environment. Each change brings new routines, expectations, and emotional challenges. Children are more likely to overcome these difficulties successfully if they receive support from adults and are surrounded by a stable environment. The first major step for a child is the transition from home to kindergarten, which requires adaptation to new people, spaces, and rules. The role of parents and educators in this process is crucial, as their cooperation and sensitive approach provide the child with a sense of safety and belonging. When a child transitions from kindergarten to school, a shift in social role and new educational expectations occur. While academic achievement is often emphasized, it is equally important to understand the value of emotional preparation and the preservation of the child’s well-being. A close connection between kindergarten and school, along with active parental involvement, can significantly ease the transition. By relying on continuous developmental monitoring, individualized approaches, and open communication among all stakeholders, a strong foundation is created for the child’s healthy growth and successful adjustm
The impact of war on scientific publishing: A mixed-methods study of Ukrainian researchers' challenges
No full textPublishing in peer-reviewed journals presents a challenge for many scientists, specifically due to the high requirements journals pose. Ukrainian scientists face additional difficulties in the publishing process due to working in a war context. Due to the mentioned problems, the organization of international support is needed. One such project is the Giving Voice Project, established through the Translational Research in Medicine – TRIBE postgraduate program, which aims to assist Ukrainian scientists in publishing their war-related experiences.
This mixed methods study explored the attitudes and opinions of Ukrainian scientists participating in the Giving Voice project towards publishing in international peer-reviewed journals, identified the principal barriers they encounter in study planning and the publication process, and possible help and changes needed to improve the publishing experience for Ukrainian scientists.
We adopted both qualitative and quantitative research approaches, using semi-structured interviews and online surveys with Ukrainian scientists. The inclusion criteria for participants required them to be Ukrainian scientists who had received assistance from the Giving Voice Project and had published research in international journals. Quantitative data was analyzed using descriptive statistics, and qualitative data was analyzed using thematic analysis.
Ukrainian scientists shared a similar opinion on the importance of publication in international journals. However, they agreed that the publication process is complicated, as they identified a list of obstacles they encountered in the process of publishing. Named obstacles could be divided into those related and not related to war. The first group included technical issues, devaluation of scientific progress, and low psycho-emotional state. The obstacles unrelated to war included limitations in knowledge and skills in research-related topics, lack of support and funding from the government, and high requirements from journals. However, participants also emphasized the positive changes in the scientific field since the onset of the war, such as the growth of international support. The Giving Voice project was recognized as an essential initiative offering technical and editorial assistance. Despite wartime disruptions, structured mentorship and increased international collaboration can help Ukrainian scientists overcome these barriers.
Our study highlights the significant challenges and opportunities faced by Ukrainian scientists in the context of international publishing during wartime. Addressing the identified obstacles through targeted support initiatives, capacity-building programs, and collaborative research opportunities could strengthen Ukraine’s integration into the global scientific community and enhance its contributions to international research.Objavljivanje u recenziranim časopisima predstavlja izazov za mnoge znanstvenike, posebice zbog visokih zahtjeva koje časopisi postavljaju. Ukrajinski znanstvenici suočavaju se s dodatnim poteškoćama u procesu objavljivanja zbog rada u ratnom okružju. Zbog spomenutih problema potrebna je organizacija međunarodne podrške. Jedan takav projekt je projekt Giving Voice, osnovan u okviru poslijediplomskog program Translacijska istraživanja u medicini – TRIBE, koji ima za cilj pomoći ukrajinskim znanstvenicima u objavljivanju njihovih ratnih iskustava.
U ovom istraživanju upotrijebili smo mješovite metode kako bi istražili stavove i mišljenja ukrajinskih znanstvenika koji sudjeluju u projektu Giving Voice o objavljivanju u međunarodnim recenziranim časopisima, identificirali glavne prepreke s kojima se susreću u planiranju studija i procesu objavljivanja te ustanovili koje su promjene potrebne za poboljšanje znanstvene produkcije ukrajinskih znanstvenika.
Primijenili smo kvalitativne i kvantitativne istraživačke metode, koristeći polustrukturirani intervju i online anketu. Kriteriji za uključivanje zahtijevali su da sudionici budu ukrajinski znanstvenici kojima je kroz projekt Giving Voice pružena pomoć u objavi istraživanja u međunarodnim časopisima. Kvantitativni podaci analizirani su deskriptivnom statistikom, a kvalitativni podaci tematskom analizom.
Ukrajinski znanstvenici iskazali su slično mišljenje o važnosti objavljivanja u međunarodnim časopisima. Međutim, složili su se da je proces objavljivanja kompliciran te su naveli popis prepreka s kojima su se susreli u procesu objavljivanja. Imenovane prepreke mogle bi se podijeliti na one povezane s ratom i one koje nisu povezane s njim. Prva skupina uključivala je tehnička pitanja, nedovoljno vrednovanje znanstvenog rada i loše psiho- emocionalno stanje. Prepreke koje nisu povezane s ratom uključivale su ograničenja u znanju i vještinama u istraživačkim temama, nedostatak podrške i financiranja od strane vlade te visoke zahtjeve časopisa. Međutim, sudionici su također naglasili pozitivne promjene u znanstvenom području od početka rata, poput rasta međunarodne podrške. Projekt Giving Voice prepoznat je kao bitna inicijativa koja nudi tehničku i uredničku pomoć. Unatoč problemima s ratom , strukturirano mentorstvo i povećana međunarodna suradnja mogu pomoći ukrajinskim znanstvenicima u prevladavanju spomenutih prepreke. Naše istraživanje ističe značajne izazove i prilike s kojima se suočavaju ukrajinski znanstvenici u kontekstu međunarodnog objavljivanja tijekom rata. Rješavanje identificiranih prepreka putem ciljanih inicijativa podrške, programa izgradnje kapaciteta i mogućnosti suradnje u istraživanju moglo bi ojačati integraciju Ukrajine u globalnu znanstvenu zajednicu i povećati njezin doprinos međunarodnim istraživanjima