Repository of Faculty of Humanities and Social sciences, University of Split
Not a member yet
3473 research outputs found
Sort by
CHILDREN OF EARLY AND PRESCHOOL AGE AT RISK OF SOCIAL EXCLUSION
No full textSocijalna isključenost višedimenzionalni je proces, u kojem se pojedinci zbog djelovanja niza čimbenika isključuju iz šire zajednice, pri čemu isključenost nije samo fizička, nego i psihička.
Djeca u riziku socijalne isključenosti su djeca koja su, zbog svojih pojedinih obilježja, nadprosječno u riziku od toga da se naruši njihov razvoj i integritet. Identificiranjem rizika i pravilnom intervencijom može se umanjiti njihovo štetno djelovanje. Rizični čimbenici uglavnom djeluju zajedno, a ne izolirano te se mogu promatrati na kontinuumu od niske do vrlo visike rizičnosti. U konceptu suzbijanja socijalne isključenosti ističu se i zaštitni čimbenici, koji se mogu promatrati na razini djeteta, obitelji ili šire zajednice. Od rizičnih čimbenika, siromaštvo, problemi vezani uz obitelj i roditeljska ponašanja i odstupanja u razvoju ističu se kao značajni rizici za pojavu socijalne isključenosti. Socijalna inkluzija označava pravo na jednakopravno sudjelovanje svakog djeteta te inkluzivne vrijednosti promiču cjelovit razvoj djeteta i osnaživanje djece u riziku.Social exclusion is a multidimensional process in which individuals are excluded from the wider community due to a number of factors, with exclusion being not only physical but also psychological. Children at risk of social exclusion are children who, due to their individual characteristics, are at an above-average risk of having their development and integrity impaired.
By identifying risks and providing appropriate intervention, their harmful effects can be reduced. Risk factors generally do not occur in isolation, but rather act together, and can be viewed on a continuum from low to very high risk. The concept of combating social exclusion also highlights protective factors, which can be identified at the individual (child), family and community levels. Of the risk factors, poverty, problems related to the family and parental behaviour, and developmental deviations stand out as significant risks for the occurrence of social exclusion. Social inclusion denotes the right to equal participation of every child, and inclusive values promote the holistic development of the child and the empowerment of children at risk
REPRESENTATION OF MALE AND FEMALE CHARACTERS IN DISNEY ANIMATED MOVIES
No full textU ovom radu analizira se reprezentacija muških i ţenskih likova iz tri Disneyjeva filma: Snjeguljica i sedam patuljaka, Mala sirena i Princeza i ţabac. Cilj je bio saznati koliko i na koji se način promijenio prikaz likova. Pri analizi su korištene postavke iz kulturalnih studija, feminizma, teorije reprezentacije te kritičke analize diskurse. Osim toga, izabrana su tri filma koja pripadaju različitim razdobljima Disneyjevog stvaralaštva, kako bi se spoznalo do kakvih je promjena došla unutar samog studija. Analizom je utvrĎeno kako je došlo do promjene u prikazu likova usporedno sa promjenama koje su se dogaĎale u društvu.This paper analyses the representation of the male and female characters from three Disney's movies: Snowhite, Little Mermaid and The Princess and the Frog. The goal of this paper was to discover the way the characters changed throughout the time. Theoretical insights from cultural studies, feminism, theory of representation and critical discourse analysis were used for the analysis. In addition, the three chosen movies are part of different eras of Disney's work, to discover the changes that occured inside the Disney's studio. Analysis showed that the representation of characters changed in paralell with changes in society
SUVREMENI ZAPISI TRADICIJSKE KULTURNE BAŠTINE U DOLINI NERETVE S POSEBNIM OSVRTOM NA METKOVIĆ
No full textOvaj diplomski rad bavi se bilježenjem i analizom suvremenih zapisa tradicijske kulturne baštine u dolini Neretve, s posebnim osvrtom na grad Metković. Kroz strukturirana poglavlja prikazana je bogata vjerska i svjetovna pučka tradicija toga kraja, temeljena na kazivanjima mještana koji su svojim osobnim sjećanjima pridonijeli očuvanju lokalnoga identiteta. U središnjem dijelu rada obrađena je crkveno-pučka baština, s naglaskom na običaje povezane s vjerskim blagdanima i štovanjem svetaca među kojima se sveti Ilija posebno ističe kao zaštitnik grada Metkovića. Slijede poglavlja o životnim i obiteljskim običajima, gospodarskim aktivnostima (ribolovu, poljoprivredi, stočarstvu), kao i ulogama žena u svakodnevnom životu. Posebna pažnja posvećena je neretvanskoj lađi i trupi kao simbolima lokalne tradicije. Rad također uključuje prikaz tradicijske prehrane, odijevanja, plesa, vjerovanja te usmene književnosti – lirske pjesme, predaje, legende i novele – koji zajedno oblikuju nematerijalnu kulturnu baštinu doline Neretve. Korištenjem izvornih zapisa kazivača, rad pruža vrijedan doprinos očuvanju kulturnog identiteta zajednice u vremenu kada su mnogi običaji izloženi zaboravu.This thesis focuses on the documentation and analysis of contemporary records of intangible cultural heritage in the Neretva Valley, with a particular emphasis on the town of Metković. Through structured chapters, it presents the region’s rich religious and secular folk traditions, based on oral testimonies of local residents whose personal memories contribute to the preservation of local identity. The central part of the thesis addresses ecclesiastical folk heritage, highlighting customs related to religious holidays and the veneration of saints, with a special focus on Saint Ilija, the patron saint of Metković. Subsequent chapters explore life-cycle and family customs, economic activities such as fishing, agriculture, and livestock breeding, as well as the roles of women in everyday life. Special attention is given to the Neretva lađa and trupa as symbols of local tradition. The thesis also covers aspects of traditional food, clothing, dance, beliefs, and oral literature - including lyric songs, legends, folktales, and short stories - which together shape the intangible cultural heritage of the Neretva Valley. By using original narratives from local storytellers, this work provides a valuable contribution to preserving the cultural identity of the community at a time when many traditions face the risk of being forgotten
PRIMJENA DIGITALNIH ALATA U UČIONICAMA OD PRVOG DO ČETVRTOG RAZREDA OSNOVNE ŠKOLE
No full textCilj je ovoga rada identificirati digitalne alate i sadržaje koje učitelji od prvog do četvrtog razreda osnovne škole koriste tijekom pripremanja i provedbe javnih sati te definirati kontekst i etape u kojima ih koriste te uvidjeti učestalost njihove pripreme, odnosno dati uvid u korištenje digitalnih alata kod učitelja. Uporaba digitalne tehnologije u nastavi doprinosi boljoj motiviranosti učenika te pokazuje odmak od tradicionalnih načina poučavanja. Unatoč tome, njihovu uporabu ograničava tehnička infrastruktura škola, kao i nedovoljna educiranost učitelja za korištenje pojedinih digitalnih alata. U provedenom istraživanju sudjelovalo je 60 učiteljica s područja Splitsko - dalmatinske županije. Za potrebe istraživanja kreiran je upitnik te su postavljena istraživačka pitanja koja su se odnosila na primjenu digitalnih alata tijekom održavanja nastavnih sati, razliku u primjeni digitalnih alata s obzirom na godine radnoga staža i završen stupanj obrazovanja te nastavne predmete u kojima se digitalni alati najčešće upotrebljavaju. Dobiveni rezultati obrađeni su kvantitativnom i kvalitativnom metodologijom te su potvrdili kako se najviše koriste prezentacije i digitalni sadržaji te kako ne postoji razlika u učestalosti korištenja pojedinih digitalnih alata s obzirom na godine radnoga staža i stupanj obrazovanja kod učitelja. Iznimka su digitalni alati Quizizz i Quizlet, koje više koriste učitelji s manje godina radnoga staža. Osim toga pokazano je kako se digitalni alata najviše koriste u nastavnom predmetu Priroda i društvo, a potom u Hrvatskom jeziku i Matematici.The aim of this article is to identify the digital tools and content used by teachers from the first to fourth grade of primary school during the preparation and implementation of open lessons, to define the context and stages in which they are used, and to examine the frequency of their preparation, in other words, to provide an overview of the use of digital tools by teachers. The use of digital technology in teaching contributes to greater student motivation and demonstrates a change from traditional teaching methods. However, its use is limited by the technical infrastructure of schools, as well as the insufficient training of teachers in the use of specific digital tools. The study involved 60 women teachers from the Split-Dalmatia County. For the purposes of the research, a questionnaire was developed and research questions were posed regarding the application of digital tools during teaching hours, differences in the use of digital tools depending on years of service and level of education, and the school subjects in which digital tools are used most frequently. The results were analyzed using both quantitative and qualitative methodology and they confirmed that presentations and digital content are the most commonly used tools. The study also did not find significant differences in the frequency of use of individual digital tools with respect to years of service or level of education. An exception to this are the digital tools Quizizz and Quizlet, which are used more frequently by teachers with fewer years of service. Additionally, it was shown that digital tools are most commonly used in the subject Science and Society, followed by the Croatian
Language and Mathematics
ULOGA DIGITALNIH ALATA U SURADNJI RODITELJA I ODGOJITELJA
No full textU diplomskom radu analizirana je uloga digitalnih alata u suradnji roditelja i odgojitelja djece rane i predškolske dobi. Naglasak je bio na utjecaju digitalnih alata na oblike i kvalitetu suradnje između roditelja i odgojitelja, kao i prednostima i izazovima te suradnje i mogućnostima njihovima unapređenja. Cilj rada bio je utvrditi najčešće oblike digitalne komunikacije, razinu zadovoljstva roditelja, prepoznati prednosti i poteškoće komunikacije roditelja i odgojitelja u digitalnom unapređenju te navesti prijedloge za daljnje unaprjeđenje suradnje. Za potrebe rada provedeno je anketno istraživanje u kojem se ispitivala suradnja roditelja djece rane i predškolske dobi koja pohađaju dječje vrtiće u Splitsko-dalmatinskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji s odgojiteljima njihove djece u digitalnom okruženju. U istraživanju je sudjelovalo 107 ispitanika koji su posebno strukturirani anketni upitnik ispunjavali nakon što je s njima podijeljen online putem. Rezultati su pokazali da 96,3 % roditelja koristi digitalne alate za komunikaciju s odgojiteljima, najčešće aplikacije za razmjenu poruka i online platforme. Roditelji su izrazili visoko zadovoljstvo digitalnom suradnjom, ističući brzinu, dostupnost informacija i veću uključenost u vrtićki život djeteta kao glavne prednosti te suradnje. Kao najveće izazove u suradnji s odgojiteljima u digitalnom okruženju ispitani roditelji su naveli nedostatak osobnog kontakta i tehničke poteškoće. Među ispitanim roditeljima njih 59,7 % nije navelo prijedloge za poboljšanje suradnje s odgojiteljima u digitalnom okruženju, što upućuje na opće zadovoljstvo trenutnim modelom komunikacije. Zaključuje se da digitalni alati značajno doprinose kvaliteti i učestalosti suradnje roditelja i odgojitelja, ali je za njihovu punu učinkovitost nužno kontinuirano razvijati digitalne kompetencije, osigurati ravnotežu s osobnim kontaktom te prilagoditi komunikacijske strategije potrebama svih sudionika.The thesis analyses the role of digital tools in the cooperation between parents and educators of early and preschool children. The emphasis was on the impact of digital tools on the forms and quality of cooperation between parents and educators, as well as the advantages and challenges of this cooperation and the possibilities for their improvement. The aim of the paper was to determine the most common forms of digital communication, the level of parental satisfaction, to identify the advantages and difficulties of communication between parents and educators in digital improvement, and to provide suggestions for further improvement of cooperation. For the purposes of this study, a survey was conducted to examine the cooperation between parents of early and preschool children attending kindergartens in Split-Dalmatia and Dubrovnik-Neretva Counties with their children's teachers in a digital environment. The research involved 107 respondents who completed a specially structured questionnaire after it was distributed to them online. The results showed that 96.3 % of parents use digital tools to communicate with educators, most often messaging applications and online platforms. Parents expressed high satisfaction with digital cooperaton, highlighting speed, availability of information, and greater involvement in the child's kindergarten life as the main advantages of this cooperation.
The biggest challenges in collaborating with educators in a digital environment were the lack of personal contact and technical difficulties, as identified by the surveyed parents. Among the parents surveyed, 59.7 % did not provide any suggestions for improving cooperation with educators in the digital environment. It is concluded that digital tools significantly contribute to the quality and frequency of parent-educator collaboration, but for their full effectiveness, it is necessary to continuously develop digital competencies, ensure a balance with personal contact, and adapt communication strategies to the needs of all participants
PERCEPCIJA RODITELJA O UTJECAJU TEHNOLOGIJE NA DJECU U PRIMARNOM OBRAZOVANJU
No full textOvaj rad bavi se percepcijom roditelja o utjecaju tehnologije na djecu u primarnom obrazovanju. U današnjem digitalnom društvu tehnologija je sveprisutna i značajno utječe na obrazovni proces djece školske dobi. Poseban naglasak stavljen je na roditeljske stavove, zabrinutosti, digitalne kompetencije i njihovu ulogu u usmjeravanju dječjeg korištenja digitalnih alata. Teorijski dio rada obuhvaća razvoj generacija, obilježja Alfa generacije, pozitivne i negativne aspekte tehnologije, te ulogu škole i roditelja u digitalnom obrazovanju.
Empirijski dio rada temelji se na kvantitativnom istraživanju provedenom putem online anketnog upitnika. U istraživanju je sudjelovalo 335 ispitanika. Rezultati pokazuju da većina roditelja prepoznaje i pozitivne i negativne strane korištenja tehnologije, uz naglašenu potrebu za većom roditeljskom uključenosti i suradnjom sa školama. Također je uočen prostor za dodatnu edukaciju roditelja, osobito u području sigurnosti, odgovornog korištenja i razumijevanja obrazovne funkcije digitalnih alata. Dobiveni podaci mogu poslužiti kao temelj za buduće smjernice u unapređenju komunikacije između roditelja i škole te u razvoju strategija za kvalitetniju integraciju tehnologije u obrazovni proces.This article explores the perceptions of the impact of technology on children in primary education. In today’s digital society, technology is omnipresent and significantly influences the educational process of school-aged children. Special emphasis is placed on parental attitudes, concerns, digital competences, and their role in guiding children’s use of digital tools. The theoretical part of the paper includes an overview of generational development, characteristics of Generation Alpha, the positive and negative aspects of technology, and the role of both schools and parents in digital education. The empirical part is based on quantitative research conducted using an online questionnaire, involving 335 participants. The results indicate that most parents recognize both the advantages and challenges of using technology, while also highlighting the need for greater parental participation and cooperation with schools.
Furthermore, there is a clear need for further parental education, especially regarding digital safety, responsible use, and understanding the educational purpose of digital tools. The findings may serve as a foundation for future guidelines that aim to improve parent-school communication and develop strategies for more effective integration of technology into the educational process
PRIMJENA INTERAKTIVNOG VIDEA KAO ALAT ASISTIVNE TEHNOLOGIJE
No full textObrazovanje djece s teškoćama u razvoju, poput djece s autizmom, Down sindromom i intelektualnim teškoćama, zahtijeva individualiziran pristup koji uzima u obzir njihove posebne potrebe. Tradicionalne metode poučavanja često nisu dovoljne za poticanje njihovog razvoja, pa je sve važnija uloga novih, prilagođenih oblika nastave. Ovaj diplomski rad bavi se primjenom interaktivnog videa kao pomoćne tehnologije u radu s djecom s teškoćama u razvoju.
U teorijskom dijelu rada opisane su vrste teškoća – autizam, Down sindrom i intelektualne teškoće – s naglaskom na njihove osobitosti koje je važno uzeti u obzir u obrazovanju. Zatim se razmatra važnost inkluzivnog obrazovanja i uloga učitelja, stručnih suradnika i roditelja u stvaranju poticajnog i sigurnog okruženja za učenje. Istaknuta je i potreba za dodatnim obrazovanjem učitelja kako bi uspješno mogli primjenjivati pomoćne tehnologije u svakodnevnom radu.
Središnji dio rada usmjeren je na prikaz načina na koji se interaktivni video može koristiti u nastavi. Kroz praktičan primjer provedene aktivnosti, pokazano je da interaktivni sadržaji djeci omogućuju lakše razumijevanje gradiva, razvijaju pažnju, potiču komunikaciju i suradnju.
Djeca su bila aktivnija i motiviranija kada su koristila video kao dio zadatka.
Cilj ovog rada bio je prikazati prednosti i mogućnosti korištenja interaktivnog videa u radu s djecom s teškoćama u razvoju, kao i potaknuti učitelje na razmišljanje o novim metodama poučavanja koje mogu doprinijeti inkluziji svakog djeteta u obrazovni proces.Education of children with developmental disabilities, such as children with autism, Down syndrome, and intellectual disabilities, requires an individualized approach that takes into account their specific needs. Traditional teaching methods are often insufficient to support their development, which is why the role of new, adapted forms of instruction is becoming increasingly important. This thesis explores the application of interactive video as an assistive technology in working with children with developmental disabilities.
The theoretical part of the paper describes the types of disabilities—autism, Down syndrome, and intellectual disabilities—with an emphasis on their characteristics that are important to consider in education. It then discusses the importance of inclusive education and the role of teachers, professional associates, and parents in creating a stimulating and safe learning environment. The need for additional teacher training is also highlighted to ensure the successful implementation of assistive technologies in daily practice.
The central part of the thesis focuses on demonstrating how interactive video can be used in teaching. Through a practical example of an implemented activity, it was shown that interactive content helps children better understand the material, improves attention, and encourages communication and cooperation. Children were more active and motivated when video was used as part of the learning task.
The aim of this thesis was to present the benefits and possibilities of using interactive video in working with children with developmental disabilities and to encourage teachers to consider new teaching methods that can contribute to the inclusion of every child in the educational proces
Romance loanwords in the song lyrics of The Split Festival
No full textPostojanje, povijest i značenje poznatoga Splitskoga festivala zabavne glazbe od početka šezdesetih godina prošloga stoljeća važna je karika u promatranju opće hrvatske kulture, ali i pravi jezični i kulturni rudnik za lingvokulturološka i sociolingvistička istraživanja. Izvedene su pjesme Splitskoga festivala ostavile snažan trag u oblikovanju kulturne slike brojnih naraštaja jer jezik tih pjesama sadrži, nerijetko i skriva, brojne povijesne, jezične, društvene i kulturološke faktore. Prisutnost romanizama u jeziku festivalskih pjesama u središtu je promatranja u ovome radu. Ekscerpiranjem iz korpusa pjesama leksema romanske provenijencije cilj je ovoga rada predstaviti vrijednost festivalskih tekstova u jezičnim istraživanjima s jedne strane te izradom rječnika romanizama izdvojenih iz festivalskih pjesama dati okvirne smjernice i doprinos za moguće oblikovanje nečega što u hrvatskome jeziku i kulturi nedostaje – hrvatskoga lingvokulturološkoga rječnika 20. i 21. U radu su uzeti u analizu festivalski tekstovi iz triju desetljeća – od samih početaka (1962.) do zaključno prve godine održavanja festivala u samostalnoj Republici Hrvatskoj (1992.). Korpus obuhvaća gotovo šest stotina popisanih i izdvojenih leksema romanskoga naslijeđa što potvrđuje da u promatranome razdoblju gotovo da nije bilo izvedene pjesme bez uključenoga romanizma u sam tekst.The existence of the Split Festival and its significance for Croatian culture greatly contributes to the mild sociolinguistic research. The songs that performed at the time left a clear mark for all the next generations because it is in the language of the songs where the historical and cultural factors are hidden, the use of the lexems at the time and the comparison with today's use of them. The presence of romanisms in the language of songs that performed at the Split Festival is the main motive of this research, and with the help of a dictionary, a detailed insight into each statement of an individual word is provided, with explanation and frequency in the processed songs.This thesis analyzes festival lyrics from 1962 to the conclusion of the first year of the festival in the independent Republic of Croatia (1992). The corpus consists of almost six hundred lexems of the Roman heritage in Croatian Language which confirms that in the observed period (1962 – 1992) there was almost no song performed without a Romanism included in the lyrics of The Split Festival
OPTIČKO MIJEŠANJE BOJA U RADU S DJECOM PREDŠKOLSKE DOBI
No full textCilj ovog rada je istražiti u kojoj mjeri djeca rane i predškolske dobi, u skladu sa svojom dobi, prepoznaju i primjenjuju optičko miješanje boja u likovnom izričaju. Istraživanje je provedeno u dječjem vrtiću „Maslina“ na uzorku od 72 djece u dobi od tri do sedam godina.
Prikupljanje likovnih radova odvijalo se u razdoblju od veljače do travnja 2025. godine. Nakon prikupljanja, radovi su analizirani i svrstani u tri skupine prema unaprijed definiranim kriterijima: radovi s nedovoljno razvijenim osjećajem za optičko miješanje boja, radovi s djelomično razvijenim osjećajem te radovi s razvijenim osjećajem za optičko miješanje boja. Iako većina djece još nije u potpunosti ovladala stvaranjem optičkog miješanja boja, činjenica da više od polovice ispitanika pokazuje djelomično razumijevanje ukazuje na znatan potencijal za daljnje razvijanje tog likovnog elementa, čime se u najvećoj mjeri potvrđuju postavljene hipoteze, uz manja odstupanja.The aim of this paper is to investigate the extent to which early and preschool children, in accordance with their age, recognize and apply optical color mixing in their artistic expression.
The research was conducted in the "Maslina" kindergarten on a sample of 72 children aged from three to seven. The collection of art works took place between February and April 2025. After collection, the works were analyzed and classified into three groups according to predefined criteria: works with an insufficiently developed sense of optical color mixing, works with a partially developed sense, and works with a developed sense of optical color mixing. Although most children have not yet fully mastered the creation of optical color mixing, the fact that more than half of the respondents show partial understanding indicates significant potential for further development of this artistic element, which largely confirms the hypotheses set, with minor deviations
COMPARISON OF THE PEDAGOGICAL IDEAS OF JOHANN HEINRICH PESTALOZZI AND FRIEDRICH FRÖBEL
No full textOvaj rad pruža detaljnu analizu pedagoških ideja Johanna Heinricha Pestalozzija i Friedricha Fröbela te njihova utjecaja na području ranog i predškolskog odgoja. Osnovni cilj istraživanja je prikazati njihovu biografiju, temeljne pedagoške koncepte, pogled na dijete i razvoj, kao i doprinos ovih dvaju pedagoga organiziranom odgoju djece. Istraživanje je provedeno neempirijskom metodom, odnosno analizom relevantne znanstvene i stručne literature.
Rezultati pokazuju posvećenost obojice pedagoga cjelovitom razvoju djeteta kroz praktični rad, didaktična načela i metode rada u kojima je ključno prilagođavanje prirodnim zakonitostima djetetova razvoja. Pestalozzi je bio posebno usmjeren na odgoj siromašne djece, vjerujući u odgoj kao sredstvo za osnaživanje pojedinaca i postizanje društvene pravde. S druge strane, Fröbel je ostavio neizbrisiv trag kao osnivač prvog dječjeg vrtića, odnosno kindergartena, te je posebno naglasio važnost igre, slobodnog stvaralaštva i socijalne dimenzije odgoja, razvijajući pritom i specifične didaktičke materijale poznate kao „darovi“. Usporedni prikaz njihovih ideja otkriva mnoštvo sličnosti u pristupima, poput naglašavanja uloge obitelji u razvoju djece i važnosti iskustvenog učenja, ali i kritičke osvrte na pojedine aspekte, poput pretjerane strukturiranosti igre. Zaključno, rad ističe da su Pestalozzi i Fröbel svojim neumornim pedagoškim radom i zalaganjem ostavili snažan utjecaj u pedagoškoj praksi te postavili temelje suvremenom predškolskom odgoju usmjerenom na cjeloviti razvoj djeteta.This paper provides a detailed analysis of the pedagogical ideas of Johann Heinrich Pestalozzi and Friedrich Fröbel and their influence on the field of early childhood and preschool education.
The primary aim of the research is to present their biographies, fundamental pedagogical concepts, views on the child and development, as well as the contributions of these two educators to organized child education. The study was conducted using a non-empirical method, specifically through the analysis of relevant scientific and professional literature. The results demonstrate both educators’ dedication to the holistic development of the child through practical work, didactic principles, and teaching methods that emphasize adaptation to the natural laws of child development. Pestalozzi was particularly focused on educating poor children, believing education to be a means of empowering individuals and achieving social justice. On the other hand, Fröbel left an indelible mark as the founder of the first kindergarten and emphasized the importance of play, free creativity, and the social dimension of education, developing specific didactic materials known as “gifts.” The comparative presentation of their ideas reveals many similarities in their approaches, such as highlighting the role of the family in child development and the importance of experiential learning, as well as critical reflections on certain aspects, including the overly structured nature of play. In conclusion, this study highlights how Pestalozzi and Fröbel, through their tireless pedagogical work and commitment, left a strong impact on educational practice and laid the foundations for modern preschool education focused on the holistic development of the child