Repository of Faculty of Humanities and Social sciences, University of Split
Not a member yet
3473 research outputs found
Sort by
ŠIBENIK FORTIFICATION SYSTEM BETWEEN THE 15TH AND 18TH CENTURIES
No full textDiplomski rad se bavi proučavanjem svih tvrđava grada Šibenika, odnosno tvrđavom sv.
Mihovila, sv. Nikole, sv. Ivana i tvrđavom Barone. Svaka tvrđava pojedinačno obrađena je preko
pet glavnih točaka: povijesne okolnosti vezane za izgradnju tvrđava, njihova forma, arheološka
istraživanja koja su provedena na njima, stanje prije obnove te sama revitalizacija. Tvrđava sv.
Mihovila tijekom povijesti predstavlja je ključnu obrambenu točku grada Šibenika, utočište
njegovim stanovnicima tijekom ratnih stanja, točka ispod koje je grad Šibenik formiran, a u novije
vrijeme nerijetko se naziva centrom kulturnih događanja posebice vezano za glazbeni svijet.
Tvrđava sv. Nikole primjer je vojnog mletačkog fortifikacijskog graditeljstva XVI. stoljeća, a
posebna je po tome što je izolirani fortifikacijski element na moru. Izrazito važan dio
fortifikacijskog sustava grada Šibenika, posebice tijekom XVII. stoljeća predstavljaju tvrđave sv.
Ivana i Barone. Obje su odigrale ključnu ulogu u obrani grada od napada Osmanskog carstva 1647.
godine. Danas, nakon procesa revitalizacije obje tvrđave predstavljaju važne primjeri na koji način
tvrđave mogu biti obnovljene, kako im se može udahnuti novi duh te kako mogu postati jedne od
glavnih turističkih atrakcija grada Šibenika.The thesis deals with the study of all the fortresses of the city of Šibenik: St. Michael, St.
Nicholas, St. John and Barone Fortress. Each of them is elaborated through five thematic points:
the historical circumstances related to the construction of the fortresses, their form, the
archeological researches conducted, their state before the renovation and the revitalization process
itself. Throughout history the Fortress of St. Michael was a key point of defense of the city of
Šibenik, and also provided refuge for its inhabitants during the tough times, it represents the main
point of the city's formation, while in recent times it is often called the center of cultural events,
especially related to the world of music. Fortress of St. Nicholas is an example of the military
Venetian fortification construction dating back to the 16th century, and its peculiarity lies in the
fact of being isolated as an independent fortification at sea. An extremely important part of the
fortification system of the city of Šibenik, especially during the 17th century, are fortresses St.John and Barone. They both played an important role in the defense of the city against the
Ottoman Empire in 1647. Today, after being revitalized, both fortresses represent an important
example of how fortresses could be renovated, how they can be given the new spirit, and how they
can become one of the main tourist attractions of the city of Šibenik
PRIPOVIJEDANJE U ODGOJNO-OBRAZOVNOM PROCESU S DJECOM RANE I PREDŠKOLSKE DOBI
No full textPripovijedanje priča jedna je od aktivnosti koja obogaćuje život djeteta. Omogućuje mu da upozna svijet, druge i samoga sebe. Današnji način života ispunjen je sve većom užurbanošću i nedostatkom vremena pa u taj začarani krug često upadaju roditelji, ali i odgajatelji. Pripovijedanje omogućuje i roditelju i djetetu odmaknuti se od brzine stvarnog svijeta i ući u posebni, bezbrižni i maštoviti svijet priča i bajki. U radu se analizira važnost, načini i mogućnosti pripovijedanja u odgojno-obrazovnom procesu. Važno je da pripovijedanje bude način stvaranja kvalitetnih odnosa, a ne samo dužnost koju pripovjedač ima prema djetetu. Na samome početku navode se definicija pripovijedanja i podvrste koje ono obuhvaća. Zatim se ukazuje važnost koje pripovijedanje ima na dijete i njegov cjeloviti razvoj (kognitivni, socio-emocionalni, jezično-govorni i moralni). Posebna pozornost posvećuje se načinu pripovijedanja i kvaliteti odabira sadržaja za pripovijedanje. Osim toga, spominje se i iscjeljujući utjecaj priče na dijete koje mu pomažu da na lakši način razumije probleme odrasloga svijeta. Naznačena je i važnost pripovijedanja u praksi ranog i predškolskog odgoja te značaj odgajatelja u njezinom primjenjivanju.Storytelling is an activity that enriches a child's life, enabling them to explore the world, others, and themselves. In today's fast-paced and time-constrained lifestyle, both parents and educators often find themselves caught in a cycle of busyness. Storytelling offers both parents and children a chance to escape the rush of the real world and enter a special, carefree, and imaginative realm of stories and fairy tales. This paper analyzes the importance, methods, and potential of storytelling within the educational process. It stresses that storytelling should be a means of fostering meaningful relationships, not just a duty that the storyteller has towards the child. The paper starts by defining storytelling and its various types. It then underscores the significance of storytelling for a child's overall development (cognitive, socio-emotional, language, and moral). Special attention is given to storytelling techniques and the quality of content selection. Additionally, the paper touches on the therapeutic effects of stories, which help children better understand the challenges of the adult world. The importance of storytelling in early childhood and preschool education practices, as well as the crucial role of educators in its implementation, is also emphasised
HISTORIJSKO SLIKARSTVO U OPUSU MATE CELESTINA MEDOVIĆA
No full textHistorijsko slikarstvo definicijski označava prikaze događaja koji su se dogodili prije vremena u kojem je slika stvorena. U Hrvatskoj, historijsko slikarstvo je usko povezano s nacionalnim kretanjima tijekom 19. i 20. stoljeća te se možemo podijeliti u četiri razdoblja: prvo razdoblje (začeci do 1860. godine), rano razdoblje (1860. do 1893. godine), središnje razdoblje (1893. do 1918. godine) i kasno razdoblje (nakon 1918.). Jedan od najistaknutijih predstavnika historijskog slikarstva u Hrvatskoj je Mato Celestin Medović, čija su djela značajno obogatila nacionalnu kulturnu baštinu. Bio je ključna figura u razvoju hrvatskog povijesnog slikarstva. Svoje prvo veliko djelo s mitološkom temom, Bakanal, stvorio je 1893. godine tijekom studija u Münchenu. Za Zlatnu dvoranu u Opatičkoj 10 u Zagrebu stvara monumentalne historijske slike: Splitski sabor 925. godine (1897.), Dolazak Hrvata (1903.), Krunidba Ladislava Napuljskog (1905.) i Zaruke kralja Zvonimira (1907.). Ovi radovi ne samo da prikazuju ključne trenutke hrvatske povijesti, već i konstruiraju duh vremena u kojem su nastala. Još tri slike bile su namijenjene za Dvoranu, no nisu realizirane, a to su: Bitka na Grobničkom polju (1905., skica u Umjetničkoj galeriji Sarajevu), Pokrštenje Hrvata (1905., skica u privatnom vlasništvu) i Sabor u Cetinu 1527. (1909., skica u privatnom vlasništvu). Slika Srijemski mučenici (1895.) je bila prva slika namijenjena za Dvoranu, no na kraju je dospjela u Budimpeštu u Muzej lijepih umjetnosti (Szépművészeti Múzeum). Medović je izradio i nekoliko portreta: Portreti Ruđera Boškovića, Portret Cvijete Zuzorić, Portret Ivana Gundulića te Portret Niccola Tommasea. Kroz svoje slike, Medović je uspio dočarati duh prošlosti i prenijeti ga na suvremenog gledatelja, čime je ostavio trajan doprinos ne samo hrvatskoj umjetnosti već i širem europskom kulturnom kontekstu.Historical painting denotes depictions of events that happened before the time in which the painting was created. In Croatia, historical painting is closely related to national movements during the 19th and 20th centuries and can be divided into four periods: the first period (until 1860.), the early period (1860. to 1893.), the central period (1893. until 1918.) and the late period (after 1918). One of the most prominent representatives of historical painting in Croatia is Mato Celestin Medović, whose works significantly enriched the national cultural heritage. Medović was a key figure in the development of Croatian historical painting. He created his first major work with a mythological theme, Bakanal, in 1893. during his studies in Munich. For the Golden Hall at Opatička 10 in Zagreb, he created monumental historical paintings: The Council of Split in 925. (1897.), Arrival of the Croats (1903.), Coronation of Ladislav of Naples (1905.) and Engagement of King Zvonimir (1907.). These works not only depict key moments in Croatian history, but also construct the spirit of the time in which they were created. Three more paintings were intended for the Hall, but were not realized, namely: The Battle of Grobnik field (1905., sketch in the Sarajevo Art Gallery), Baptism of the Croats (1905., sketch in private ownership) and the Parliament in Cetin in 1527. (1909., sketch in private ownership). The painting Martyrs of Srijem (1895.) was the first painting intended for the Hall, but it ended up in Budapest in the Museum of Fine Arts (Szépművészeti Múzeum). Medović also created several portraits: Portraits of Ruđer Bošković, Portrait of Cvijeta Zuzorić, Portrait of Ivan Gundulić and Portrait of Niccolo Tommaseo. Through his paintings, Medović managed to conjure up the spirit of the past and convey it to the contemporary viewer, thus leaving a lasting contribution not only to Croatian art but also to the wider European cultural context
VAŽNOST BAVLJENJA SPORTOM OD 6 DO 10 GODINE
No full textSport je važan dio života svake osobe kroz djetinjstvo i adolescenciju. Sport utječe na mentalno i fizičko zdravlje kao i na socijalne vještine. Sport ima jako puno različitih definicija ali ono u čemu se sve podudaraju je da je cilj sporta postići i održati zdravlje. Rano bavljenje sportom omogućuje ljudima stvaranje pozitivnog odnosa prema aktivnostima kao i zdravom načinu života. Kod djece sport ima utjecaj i na bolji uspjeh u školi. Sport ima izrazito veliki utjecaj na mentalno zdravlje, smanjujući stres, anksioznost i depresiju tako što nam se povećava samopouzdanje i učimo se kontrolirati emocije te nam omogućuje osjećaj sreće. Fizička aktivnost kod djece pomaže u održavanju fizičkoga zdravlja. Tu podrazumijevamo održavanje tjelesne mase, jačanje mišića i kostiju. Socijalne vještine koje dijete nauči kroz sport su komunikacija, suradnja s vršnjacima, samokontrola i brojne druge te to dovodi do stvaranje pozitivne društvene zajednice. Sport je bitan segment i odgojno-obrazovne komponente. Dobar trener uči djecu kako komunicirati, kako ih motivirati bez vanjskih čimbenika, razvija karakter i identitet kod djeteta, uči ih moralnim vrijednostima. No, sve će se to ostvariti ako je dijete upisano u pravi sport u pravo vrijeme tu je ključno testirati djetetove motoričke sposobnosti kao i poslušati njegove želje. Osigurat mu zadovoljenje svih osnovnih potreba za kretanjem, slobodom, pripadnošću i moći.Sport is an important part of every person's childhood and adolescence, affecting mental, physical health, and social skills. While sport has many definitions, they all agree that its goal is to achieve and maintain health. Early engagement in sports allows individuals to develop a positive bond and relationship with physical activities and a healthy lifestyle.
In terms of children, sports can have a beneficial effect on academic success and mental health. It reduces stress, anxiety, and depression, increases self-confidence, helps manage emotions, and promotes happiness. Additionally, physical activity in children helps maintain physical health, including body weight, muscle, and skeletal strength. It also promotes social skills, teaching children how to communicate and cooperate with their peers, as well as exercise self-control, leading to the creation of positive and healthy social groups.
Sport is an important part of academic institutions and educational growth. A good coach or teacher teaches children how to communicate without external benefits or reinforcements, develop their character and identity, and promotes moral values. However, it is crucial to emphasize that these benefits are achieved only if the child is enrolled in the right sport at the right time. To achieve this, it is essential to test children’ motor skills and listen to their wishes and needs. Allowing children to gain and maintain their basic needs for movement, freedom, belonging, and power is of utmost importance
CONTEMPORARY ETHNOGRAPHY OF SPLIT
No full textPredaje su usmeni književni oblik koje se prenose s generacije na generaciju, obuhvaćajući povijesne, mitološke i etiološke elemente. Ključna karakteristika predaja je njihova veza s lokalnom zajednicom, jer prenose specifična vjerovanja, priče o događajima, nadnaravnim pojavama i povijesnim okolnostima koje oblikuju identitet zajednice.
Primjeri priča u radu su prikupljeni i zapisivani tijekom istraživanja kao dio usmenih kazivanja suvremene splitske etnografije, sa ciljem očuvanja lokalne tradicije i kulturnog identiteta grada Splita.
Rad također uključuje analizu suvremenih oblika usmene književnosti u urbanom okruženju Splita. Ove suvremene usmene forme (lokalne priče, anegdote, ćakule i tračevi) pokazuju kako se tradicionalne metode pripovijedanja mogu održati i prilagoditi modernim okolnostima.
Kroz rad će se prikazati kako različiti narativi usmene književnosti nisu samo jedan segment kulturne baštine, već su oni živa, dinamična praksa koja kontinuirano oblikuje život kako pojedinca tako i zajednice.Oral traditions are a literary form passed down from generation to generation, encompassing historical, mythological, and etiological elements. A key characteristic of oral traditions is their connection to the local community, as they convey specific beliefs, stories about events, supernatural phenomena, and historical circumstances that shape the identity of the community.
Examples of stories in this work were collected and recorded during research as part of the oral narratives of contemporary Split ethnography, with the aim of preserving the local tradition and cultural identity of the city of Split.
The paper also includes an analysis of contemporary forms of oral literature in the urban environment of Split. These modern oral forms (local stories, anecdotes, "ćakule" and gossip) demonstrate how traditional storytelling methods can be maintained and adapted to modern circumstances.
Throughout the paper, it will be shown how various oral literary narratives are not just a segment of cultural heritage, but are a living, dynamic practice that continuously shapes the life of both the individual and the community
POLITICALLY CORRECT LANGUAGE
No full textDas Thema dieser Bachelorarbeit ist die politische Korrektheit in der Sprache. Das Konzept der politischen Korrektheit wird aus der Sicht verschiedener Autoren definiert. Höfliche und unhöfliche Ausdrucksweisen werden als wesentliches Mittel zur Förderung politischer Korrektheit beschrieben. Die Bedeutung der Phraseologie wird hervorgehoben, und es werden Beispiele gegeben, die zeigen, wie die Sprache durch das Entfernen oder Umformen veralteter Phrasen politisch korrekter gestaltet werden kann. Das Leibniz-Institut für Deutsche Sprache (IDS) in Mannheim erforscht die deutsche Sprache in der neueren und jüngeren Geschichte. Abschließend zeigen die Beispiele authentischen Sprachgebrauchs den Zusammenhang zwischen politischer Korrektheit in der Sprache, Roma-Gruppen und Hassrede im Internet auf.Tema ovog završnog rada je politička korektnost u jeziku. Pojam političke korektnosti definiran je iz perspektive različitih autora. Uljudni i neuljudni izrazi opisuju se kao bitno sredstvo promicanja političke korektnosti. Naglašena je važnost frazeologije i navedeni su primjeri koji pokazuju kako se jezik može učiniti politički korektnijim uklanjanjem ili preoblikovanjem zastarjelih izraza. Leibniz Institut za njemački jezik (IDS) u Mannheimu istražuje njemački jezik u modernoj i novijoj povijesti. Konačno, primjeri autentične uporabe jezika pokazuju povezanost političke korektnosti u jeziku, romskih skupina i govora mržnje na internetu
THE ROLE OF TEACHING ASSISTANTS IN THE EDUCATION SYSTEM: CHALLENGES AND PROBLEMS
No full textTema sociološkog istraživanja ovog završnog rada je uloga pomoćnika u nastavi u sustavu obrazovanja. Rad je podijeljen u nekoliko cjelina. Prvu cjelinu predstavlja teorijski dio gdje su predstavljeni neki ključni pojmovi relevantni za istraživanje. U idućoj cjelini pojašnjena je metodologija istraživanja, što uključuje predmet i cilj istraživanja, istraživačka pitanja, odabir sudionika i njihove značajke, metodu i postupak provedbe istraživanja.
Kao metoda prikupljanja podataka u ovom kvalitativnom istraživanju koristio se strukturirani intervju, pri čemu je upotrijebljeno namjerno uzorkovanje snježnom grudom. U istraživanju je sudjelovalo dvanaest sudionika u dobi od 26 do 55 godina s prebivalištem na području Zagreba i Splita. Proces intervjuiranja je trajao od kraja srpnja do početka rujna 2024. godine. Svi razgovori su snimani i transkribirani kako bi se mogli analizirati za potrebe istraživanja.
Istraživanje je razmatralo motivaciju za ulazak u posao pomoćnika u nastavi, izazove u osposobljavanju i selekciji, osnovne doprinose odgojno-obrazovnom sustavu te suradnju s učenicima, roditeljima, nastavnicima i stručnom službom. Motivacija je često povezana s osobnim zadovoljstvom i željom za pružanjem podrške djeci s teškoćama, dok su financijski aspekti sekundarni. Sudionici izvještavaju o visokom zadovoljstvu zbog napretka djece i fleksibilnosti, ali ističu probleme poput nezadovoljstva radnim uvjetima, nedostatka profesionalnog priznanja i resursa. Problemi u osposobljavanju uključuju nedostatak adekvatne edukacije za kompleksne potrebe djece, dok su emocionalna inteligencija i empatija često zanemareni. Financijske prepreke za dodatno usavršavanje, nedostatak prilika za profesionalni razvoj te problemi sa zakonodavstvom i praksom zapošljavanja dodatno otežavaju ovaj posao. Pomoćnici u nastavi ključni su za obrazovanje djece s teškoćama, pružajući obrazovnu, socijalnu i emocionalnu podršku. Njihov rad uključuje i dodatne zadatke poput poticanja komunikacije s roditeljima, što dodatno doprinosi obrazovnom procesu.
Suradnja s učenicima i nastavnicima većinom je pozitivna, dok se suradnja s roditeljima i stručnom službom pokazuje varijabilnom, s različitim razinama uključenosti i učinkovitosti. Iako rad pomoćnika u nastavi donosi osobno ispunjenje i značajan doprinos obrazovnom sustavu, postoje ozbiljni izazovi koji zahtijevaju reforme. Preporučuje se unapređenje edukacijskih programa, povećanje prilika za dodatno usavršavanje te reforma zakonodavstva i prakse zapošljavanja kako bi se poboljšali radni uvjeti i profesionalni status pomoćnika, te postigli
bolji obrazovni rezultati za djecu s teškoćama.The topic of this sociological research is the role of teaching assistants within the education system. The paper is structured into several sections. The first section represents the theoretical part where key concepts relevant to the research are introduced. The following section explains the research methodology, including the subject, aim of the study, research questions, sample, method, and procedure for conducting the research.
In this qualitative study, data collection was conducted using structured interviews, with purposive and snowball sampling methods employed. The study involved 12 participants aged between 26 and 55, residing in Zagreb or Split. The interviewing process took place from late July to early September 2024. All conversations were recorded and transcribed for analysis.
The research examined the motivation for entering the teaching assistant profession, challenges in training and selection, main contributions to the educational system, and collaboration with students, parents, teachers, and other professional staff. Motivation for this occupation is often linked to personal satisfaction and a desire to support children with difficulties, with financial aspects being secondary. Participants reported high job satisfaction due to the children’s progress and job flexibility but highlighted issues such as dissatisfaction with working conditions, lack of professional recognition, and resources. Challenges in training include a lack of adequate education for the complex needs of children, with emotional intelligence and empathy often neglected. Financial barriers to further training, lack of opportunities for professional development, and issues with legislation and employment practices further complicate this profession. Teaching assistants are crucial for the education of children with difficulties, providing educational, social, and emotional support. Their work also involves additional tasks such as fostering communication with parents, which further contributes to the educational process.
Collaboration with students and teachers is generally positive, while collaboration with parents and other professional staff in school varies, with different levels of involvement and effectiveness. Although the role of teaching assistants provides personal fulfillment and makes a significant contribution to the education system, there are serious challenges that require reform. It is recommended to enhance educational programs, increase opportunities for further training, and reform legislation and employment practices to improve working conditions and the professional status of teaching assistants, thereby achieving better educational outcomes for children with difficulties
AFERA WATERGATE
No full textAfera Watergate bila je velika politička kriza u Sjedinjenim Državama tijekom ranih 1970-ih
koja je u konačnici dovela do ostavke predsjednika Richarda Nixona. Izbila je provalom u
sjedište Demokratske stranke, u poslovnom kompleksu Watergate, 17. lipnja 1972. Provalnici
su bili povezani s Nixonovom predsjedničkom kampanjom, što je dovelo do optužbi za ilegalne
aktivnosti usmjerene na potkopavanje protivnika. Kako je istraga tekla, otkriveno je da su
Nixon i njegovi suradnici pokušali prikriti provalu i ometati pravdu. Ključna svjedočanstva i
snimke otkrili su da je Nixon bio uključen u planiranje i zataškavanje. Skandal se intenzivirao
1973., što je dovelo do osnivanja Senatskog odbora za istragu provale i zataškavanja. U srpnju
1974. Odbor za pravosuđe Zastupničkog doma odobrio je članke o opozivu Nixona zbog
ometanja pravde, zlouporabe ovlasti i nepoštivanja Kongresa. Suočen sa sigurnim opozivom,
Nixon je 8. kolovoza 1974. objavio ostavku, postavši prvi predsjednik SAD-a koji je to učinio.
Njegova ostavka označila je značajan trenutak u američkoj povijesti, ističući pitanja političke
korupcije, odgovornosti i ravnoteže moći. Gerald Ford, Nixonov potpredsjednik, naslijedio ga
je i kasnije ga pomilovao.The Watergate scandal was a major political crisis in the United States during the early 1970s
that ultimately led to the resignation of President Richard Nixon. It began with a break-in at
the Democratic Party headquarters, in the Watergate business complex, on June 17, 1972.
The burglars were linked to Nixon's presidential campaign, leading to accusations of illegal
activities aimed at undermining opponents. As the investigation progressed, it was discovered
that Nixon and his associates attempted to cover up the burglary and obstruct justice. Key
testimony and tapes revealed that Nixon was involved in the planning and cover-up. The
scandal intensified in 1973, leading to the creation of the Senate Committee to Investigate
Burglary and Cover-Up. In July 1974, the House Judiciary Committee approved articles of
impeachment against Nixon for obstruction of justice, abuse of power, and contempt of
Congress. Facing certain impeachment, Nixon announced his resignation on August 8, 1974,
becoming the first US president to do so. His resignation marked a significant moment in
American history, highlighting issues of political corruption, accountability and the balance
of power. Gerald Ford, Nixon's vice president, succeeded him and later pardoned him
FAKCIJA O HRVATSKIM KRALJEVIMA U POEZIJI VLADIMIRA NAZORA
No full textHrvatsku su prošlost od samoga dolaska Hrvata na ove prostore obilježile neprekidne borbe za cjelovitost i sjedinjenost teritorija. Posebice je to izraženo bilo u srednjemu vijeku za vrijeme vladavine vladara narodne krvi. Sva je ta sjećanja narod čuvao usmenom predajom, a povjesničari su daljnjim istraživanjima i pronalaskom materijalnih dokaza dali cjeloviti kontekst i potvrdu informacija kreirajući kompletnu sliku hrvatske povijesti srednjega vijeka, a koja potom postaje inspiracijom autorima za njihova patriotska djela. Posebice je to bilo izraženo u 19. i 20. stoljeću kada u hrvatskoj književnost dolazi do prevlasti djela nacionalne tematike. Jedan od autora tih djela bio je i Vladimir Nazor koji svojom zbirkom Hrvatski kraljevi podsjeća narod na slavne dane svoje prošlosti nastojeći tako ponovno probuditi nacionalni ponos i snagu. Osim buđenja nacionalne svijesti, Nazor ovim djelom odgovara talijanskim autorima koji su tvrdili kako Slaveni, posebno Hrvati, nemaju nikakve slavne povijesti kojom bi se mogli dičiti jasno im dajući do znanja da kako je slavenska, tj. hrvatska povijest sve samo ne nevažna i zanemariva. Potrebno je naglasiti kako je Nazor ovim djelom također dokazao i pokazao kako književnost i zbilja nipošto nisu i ne mogu biti u sukobu jer upravo se zahvaljujući književnosti može pobuditi interes za možda zaboravljene povijesne događaje, a zbilja, povijest može biti autorima neiscrpan izvor inspiracija.Croatia's past, ever since the arrival of Croats in these areas, has been marked by continuous struggles for the integrity and unity of the territory. This was especially pronounced in the Middle Ages during the rule of rulers of the people's blood. All these memories were preserved by the people through oral tradition, and historians, through further research and finding material evidence, provided a complete context and confirmed the information, creating a complete picture of Croatian history of the Middle Ages, which then became the inspiration for the authors for their patriotic works. This was especially pronounced in the 19th and 20th centuries, when Croatian literature became dominated by works with a national theme. One of the authors of those works was Vladimir Nazor, who with his collection of Hrvatski kraljevi reminds the people of the glorious days of their past, thus trying to reawaken national pride and strength. In addition to awakening national consciousness, Nazor responds with this work to Italian authors who claimed that Slavs, especially Croats, do not have any glorious history to be proud of, making it clear to them that Slavic, i.e. Croatian, history is anything but unimportant and negligible. It is necessary to emphasize that with this work Nazor also proved and showed that literature and reality are not and cannot be in conflict, because it is precisely thanks to literature that interest in possibly forgotten historical events can be aroused, and in fact, history can be an inexhaustible source of inspiration for authors
DOPRINOS VLASTE POKRIVKE U PODRUČJU DRAMSKE UMJETNOSTI ZA DJECU
No full textVlasta Pokrivka pedagoška je djelatnica i umjetnica, lutkarica i spisateljica. Zbog njezine svestranosti i autetntičnosti u izričaju pripada joj posebno mjesto, u umjetnosti, i u pedagogiji djece rane i predškolske dobi te je u oba područja ostvarila značajna postignuća.
Cilj je ovog rada deskriptivnom metodom ukazati na veličinu Vlaste Pokrivke i potaknuti odgojitelje na istraživanje njezine ostavštine na polju lutkarstva i dramske umjetnosti. Njezini priručnici i danas su metodički relevantni za primjenu u radu, a slikovnice koje je napisala, djeci su vrijedan kreativni sadržaj i potiču razvoj kompetencija djeteta u skladu s Nacionalnim kurikulumom za rani i predškolski odgoj i obrazovanje (2014.) mVlasta Pokrivka je prepoznala dijete kao subjekt vlastita učenja, poticala je djecu na akciju, istraživanje i neposredno učenje napravivši tako odmak od frontalnog načina rada koji se u to vrijeme zagovarao. Sagledavši te činjenice, važno je istaknuti njezin doprinos i vizionarstvo u razvoju i promociji dramsko-scenskog pristupa u radu s najmlađom djecom.Vlasta Pokrivka is a pedagogue and artist, puppeteer and writer. Due to her versatility and authenticity in expression, she has a special place in art, and in the pedagogy of early and preschool children, and she has achieved significant achievements in both areas.
The aim of this paper is to point out the greatness of Vlasta Pokrivka using a descriptive method and to encourage educators to explore her legacy in the field of puppetry and dramatic art. Her manuals are still methodologically relevant for application in work, and the picture books she wrote are valuable creative content for children and encourage the development of children's competencies in accordance with the National Curriculum for Early and Preschool Education (2014). mVlasta Pokrivka recognized the child as the subject of her own learning, encouraged children to action, research and direct learning, thus moving away from the frontal way of working that was advocated at the time. Considering these facts, it is important to highlight her contribution and visionary work in the development of the and the promotion of a drama-stage approach in working with the youngest children