Repository of Faculty of Humanities and Social sciences, University of Split
Not a member yet
3473 research outputs found
Sort by
NAJČEŠĆE OZLJEDE KOD RUKOMETAŠA I PREVENTIVNE MJERE ZA NJIHOVO SMANJENJE
No full textRukomet je dinamičan sport koji uključuje česte promjene smjera, skokove i fizičke kontakte, zbog čega su ozljede česte među igračima. Najčešće ozljede zahvaćaju donje i gornje ekstremitete, a značajan rizik predstavljaju i ozljede glave i lica. Posebno su učestala uganuća gležnja i ozljede koljena poput puknuća prednjeg križnog ligamenta. Gornji ekstremiteti, osobito ramena i šake, često su izloženi preopterećenju i traumama, dok ozljede leđa i lica predstavljaju ozbiljan zdravstveni izazov. Prevencija ozljeda u rukometu temelji se na sustavnom pristupu koji uključuje pravilnu fizičku pripremu, jačanje mišića, poboljšanje fleksibilnosti i propriocepcije, te korištenje zaštitne opreme poput štitnika za koljena i ortoza za gležnjeve. Neuromuskularni trening pokazao se osobito učinkovitim u smanjenju rizika od ozljeda. Također, pravilno upravljanje opterećenjem, adekvatno zagrijavanje i hlađenje, kao i edukacija sportaša i trenera o pravilnim tehnikama igre, ključni su za očuvanje zdravlja igrača. Iako je masaža često korištena metoda oporavka, njezina uloga u prevenciji ozljeda nije u potpunosti znanstveno potvrđena, no može pomoći u smanjenju napetosti mišića i poboljšanju cirkulacije. Integrirani preventivni programi koji uključuju sve navedene mjere značajno doprinose sigurnosti igrača, omogućujući im dulju i uspješniju sportsku karijeru uz smanjenje rizika od težih zdravstvenih posljedica.Handball is a dynamic sport that involves frequent changes of direction, jumps and physical contact, which is why injuries are common among players. The most common injuries involve the lower and upper extremities, with head and facial injuries also posing a significant risk. Ankle sprains and knee injuries such as anterior cruciate ligament rupture are particularly common. The upper extremities, especially the shoulders and hands, are often exposed to overload and trauma, while back and facial injuries pose a serious health challenge. Prevention of hand injuries is based on a systematic approach that includes proper physical preparation, muscle strengthening, improving flexibility and proprioception, and the use of protective equipment such as knee pads and ankle orthoses. Neuromuscular training has proven to be particularly effective in reducing the risk of injuries. Also, proper load management, adequate warm-up and cool-down, as well as education of athletes and coaches on proper playing techniques, are key to maintaining player health. Although massage is a commonly used recovery method, its role in injury prevention has not been fully scientifically confirmed, but it can help reduce muscle tension and improve circulation. Integrated preventive programs that include all of the above measures significantly contribute to the safety of players, enabling them to have a longer and more successful sports career while reducing the risk of serious health consequences
Sport u predškolskoj dobi: prednosti i izazovi za motorički razvoj
No full textOvaj završni rad bavi se analizom utjecaja sportskih aktivnosti na motorički razvoj djece predškolske dobi. U teorijskom dijelu objašnjen je pojam motorike, faze motoričkog razvoja te značaj temeljnih motoričkih sposobnosti. Poseban naglasak stavljen je na ulogu sporta kao faktora koji snažno potiče cjelokupni razvoj djeteta fizički, kognitivni, emocionalni i socijalni. U radu su također razmotrene prednosti i izazovi provođenja sportskih aktivnosti u dječjim vrtićima te istaknuta važnost uloge odgajatelja i roditelja u tom procesu. Provedba kvalitetnih sportskih programa može znatno pridonijeti razvoju koordinacije, snage, samopouzdanja i pozitivnih oblika ponašanja kod djece. Motorički razvoj treba promatrati kao sastavni dio sveukupnog odgojno-obrazovnog procesa koji kroz igru i kretanje omogućuje djeci optimalne uvjete za rast i razvoj.This final paper deals with the analysis of the influence of sports activities on the motor development of preschool children. The theoretical part explains the concept of motor skills, the stages of motor development and the importance of basic motor skills. Special emphasis is placed on the role of sports as a factor that strongly stimulates the overall development of a child - physical, cognitive, emotional and social. The paper also discusses the advantages and challenges of implementing sports activities in kindergartens and highlights the importance of the role of educators and parents in this process. The implementation of quality sports programs can significantly contribute to the development of coordination, strength, self-confidence and positive forms of behavior in children. Motor development should be viewed as an integral part of the overall educational process that, through play and movement, provides children with optimal conditions for growth and developmen
SUVREMENI METODIČKI PRISTUPI U NASTAVI GLAZBE
No full textOvaj diplomski rad bavi se suvremenim metodičkim pristupima u nastavi glazbe, s naglaskom na metode Carla Orffa, Zoltána Kodályja i Shinichija Suzukija. Rad analizira temeljna načela, strategije učenja i podučavanja, kompetencije učitelja te pozitivne i negativne aspekte svake metode. Prikazane su i konkretne aktivnosti koje se mogu koristiti u nastavi Glazbene kulture.
Kroz usporedbu i analizu različitih pristupa, rad naglašava važnost prilagodbe nastavnog procesa individualnim potrebama učenika i stvaranje poticajnog i kreativnog okruženja.
Zaključuje se da je moguće učinkovito kombinirati različite elemente suvremenih metoda i time obogatiti nastavu bez stroge ovisnosti o jednoj metodi.This graduate thesis explores contemporary methodological approaches in music eduation, focusing on the methods of Carl Orff, Zoltán Kodály, and Shinichi Suzuki. The paper analyzes the core principles, teaching and learning strategies, teacher competencies, and the advantages and limitations of each method. It also presents practical classroom activities applicable to music education. Through comparison and evaluation of different approaches, the thesis emphasizes the importance of adapting the teaching process to students' individual needs and fostering a stimulating and creative learning environment. The conclusion highlights that combining elements from different methodologies can enrich music lessons without strictly adhering to a single approach
SCENOGRAFIJA LUTKARSKE PREDSTAVE ZA DJECU
No full textTema rada je scenografija lutkarske predstave za djecu. Cilj je rada analizirati osnovne elemente scenografije lutkarske predstave te istražiti njezinu važnost u dječjem kazalištu, kao i ulogu odgojitelja u osmišljavanju scenografskih elemenata te potencijalne prednosti uključivanja djece rane i predškolske dobi u proces stvaranja scenografije. Rad pruža pregled povijesnog razvoja scenografije i lutkarstva, analizira različite vrste scenskih lutaka te istražuje proces nastajanja scenografije. Ističe se važnost scenskog prostora, rasvjete, zvučnih elemenata i kostima u stvaranju imerzivnog iskustva za mladu publiku. Naglašena je uloga odgojitelja kao organizatora, modela i posrednika u lutkarskim aktivnostima te su istaknute mogućnosti uključivanja djece u stvaranje scenografije za lutkarsku predstavu, kao i različite koristi od sudjelovanja djece u njezinoj izradi, uključujući razvoj kreativnosti, socijalnih kompetencija i emocionalne inteligencije. Izrada scenografije za lutkarsku predstavu za djecu traži razumijevanje dječje psihologije, maštovitost i tehničko znanje. Uključivanje djece u stvaranje i oblikovanje scenografije ne samo da im približava kazališnu umjetnost, već pozitivno utječe na njihov razvoj i razumijevanje kazališta.The topic of this paper covers the scenography of a puppet show for children. The aim of the paper is to analyze the basic elements of the scenography of a puppet show and to explore its importance in children's theater, as well as the role of educators in designing scenographic elements and the potential advantages of including early and preschool children in the process of creating scenography. The paper provides an overview of the historical development of scenography and puppetry, analyzes different types of stage puppets, and explores the process of creating scenography. The importance of stage space, lighting, sound elements, and costumes in creating an immersive experience for young audiences is emphasized. The role of educators as organizers, models and mediators in puppetry activities is emphasized and the possibilities of involving children in creating scenography for a puppet show are highlighted, as well as the various benefits of children's participation in its creation, including the development of creativity, social competences and emotional intelligence. Creating scenography for a puppet show for children requires an understanding of child psychology, imagination and technical knowledge. Involving children in the creation and design of sets not only introduces them to the art of theater, but also positively influences their development and understanding of theater
The role of children's literature in the development of empathy and friendship in primary school students
No full textOvaj rad bavi se ulogom dječje književnosti u razvoju emocionalnih i socijalnih kompetencija učenika mlađeg školskog uzrasta, polazeći od sve veće potrebe da škola, osim obrazovne, preuzme i odgojnu funkciju. U fokusu je sposobnost književnog teksta da potakne empatiju, prepoznavanje i izražavanje emocija, prosocijalno ponašanje, rješavanje sukoba i razvoj moralnog rasuđivanja. U radu se naglašava važnost pažljivog odabira književnih djela u skladu s razvojnim karakteristikama učenika te uloga učitelja u posredovanju između teksta i djetetovog emocionalnog svijeta.
Cilj istraživanja bio je ispitati u kojoj mjeri i na koji način književni tekstovi doprinose razvoju emocionalnih i socijalnih vještina kod učenika četvrtog razreda osnovne škole.
Istraživanje je provedeno kvalitativnim pristupom, kroz analizu izražavanja učenika nakon čitanja književnih djela, razgovore i tematske aktivnosti u okviru nastave hrvatskog jezika.
Učenici su kroz likove i situacije iz književnosti osvještavali vlastite emocije, govorili o prijateljstvu, poštovanju, strahu, pravdi i suosjećanju. Rezultati su pokazali da su učenici najspontanije reagirali na likove s izraženim emocionalnim dilemama i da su pokazali visok stupanj sposobnosti za identifikaciju s književnim likovima i refleksiju o vlastitim osjećajima i ponašanju.
Sukladno rezultatima, dječja književnost se pokazala kao vrijedan odgojno-obrazovni alat koji, uz metodički promišljen rad učitelja, može značajno doprinijeti razvoju emocionalne pismenosti i socijalne osjetljivosti kod djece u mlađem školskom uzrastu.This paper addresses the role of children’s literature in the development of emotional and social competencies among early school-age students, starting from the growing need for schools to take on an educational as well as a nurturing role. The focus is on the ability of literary texts to foster empathy, recognition and expression of emotions, prosocial behavior, conflict resolution, and the development of moral reasoning. The paper emphasizes the importance of carefully selecting literary works according to students’ developmental characteristics, as well as the teacher’s role in mediating between the text and the child’s emotional world.
The aim of the research was to examine to what extent and in what ways literary texts contribute to the development of emotional and social skills among fourth-grade elementary school students. The study was conducted using a qualitative approach through the analysis of students’ expressions after reading literary works, discussions, and thematic activities within the Croatian language class. Through characters and situations from literature, students became aware of their own emotions and spoke about friendship, respect, fear, justice, and compassion.
The results showed that students responded most spontaneously to characters facing emotional dilemmas and demonstrated a high ability to identify with literary characters and reflect on their own feelings and behaviors.
According to the results, children’s literature proved to be a valuable educational tool which, combined with methodically thoughtful teacher guidance, can significantly contribute to the development of emotional literacy and social sensitivity in younger school-age children
THE RELATIONSHIP BETWEEN VISUAL REFLEXES AND DECISION - MAKING IN MULTIPLAYER FIRST-PERSON SHOOTER GAMERS: OBSERVATIONAL CROSS-SECTIONAL STUDY
No full textThis study explores the difference in visual reflexes and decision-making speed under time pressure for different amounts of experience playing multiplayer first-person shooter (FPS) games. It aimed to examine whether the amount of multiplayer FPS gaming experience – measured in years of consistent gameplay – affects visual reflexes and decision-making speed under time pressure. An observational cross-sectional design was used, employing an online survey and cognitive tests (Human Benchmark and Quantified Mind) to collect data from 118 participants with varying levels of experience – less than 1 year of experience, 1–2 years of experience, 3–4 years of experience, and more than 5 years of experience playing FPS games.
Results suggested there were statistically significant differences in both visual reflexes and decision-making speed under time pressure between groups with varying levels of FPS gaming experience. Participants with more than five years of FPS experience performed significantly better on both measures compared to those with less experience. These results are supported by the already existing literature, which implies that frequent exposure to gaming environments may improve some cognitive functions.Ovo istraživanje je istraživalo razlike u vizualnim refleksima i brzini donošenja odluka pod vremenskim pritiskom kod različitih razina iskustva u igranju multiplayer pucačina iz prvog lica. Cilj je bio ispitati utječe li količina iskustva u multiplayer pucačinama iz prvog lica – mjerenog u godinama kontinuiranog igranja – na vizualne reflekse i brzinu donošenja odluka pod vremenskim pritiskom. Korišten je opservacijsko presječni dizajn, a podaci su prikupljeni putem online upitnika i kognitivnih testova (Human Benchmark i Quantified Mind) od 118 sudionika s različitim razinama iskustva – manje od 1 godine, 1–2 godine, 3–4 godine i više od 5 godina igranja pucačina iz prvog lica. Rezultati su pokazali statistički značajne razlike u vizualnim refleksima i brzini donošenja odluka pod pritiskom između skupina s različitim razinama iskustva u pucačinama iz prvog lica. Sudionici s više od pet godina iskustva u igranju pucačina iz prvog lica postigli su značajno bolje rezultate u obje mjere u usporedbi s onima s manje iskustva. Ovi rezultati podržani su postojećom literaturom koja sugerira da česta izloženost igrama može poboljšati neke kognitivne funkcije
CHALLENGES IN COMMUNICATION WITH PARENTS - PRESCHOOL TEACHERS
No full textU ovom radu analizirati će se problematika komunikacije na razini odgojitelj - roditelj, iz perspektive odgojitelja. Cilj rada je interpretirati i pojasniti prepreke na koje svakodnevno nailaze u komunikaciji s roditeljima. Postupak korišten za prikaz istoga obuhvaća rezultate ankete, čija su ciljana skupina bili odgojitelji, prikazane tablično i grafikonima. Poznavanje uzroka i seciranje cjelokupnog procesa komunikacije može se smatrati nužnim za ostvarivanje kvalitetnog odnosa odgojitelja i roditelja, kao i za uspješnu implementaciju suvremenog kurikuluma ranog i predškolskog odgoja.This paper analyzes the issues of communication at the educator-parent level. The aim of the paper is to interpret and clarify the obstacles that educators encounter daily in communication with parents. The procedure used to present this theisis includes the results of a survey, with educators as targeted participants, presented in tables and graphs. Understanding the causes and dissecting the entire communication process can be considered essential for achieving a quality relationship between educators and parents, as well as for the successfull implementation of a modern early childhood and preschool curriculum
HRVATSKI TRADICIJSKI PLESOVI ZA DJECU RANE I PREDŠKOLSKE DOBI
No full textPredmet rada jesu tradicijski plesovi kao dio nematerijalne kulturne baštine Hrvatske u radu s djecom rane i predškolske dobi. Cilj je rada istražiti potencijal tih plesova za poticanje cjelovitog razvoja djece te očuvanje kulturnog identiteta. Hrvatski tradicijski plesovi simboliziraju bogatstvo kulturne baštine i regionalnih raznolikosti. Njihova struktura uključuje jednostavne korake, ritmičke obrasce i formacije koje se mogu prilagoditi djeci. Narodne nošnje, kao sastavni dio plesova, dodatno naglašavaju estetsku dimenziju izvedbe i povezuju djecu s kulturnim nasljeđem. Primjena tradicijskih plesova u radu s djecom donosi brojne dobrobiti.
Plesne aktivnosti potiču razvoj motoričkih vještina poput koordinacije, ravnoteže i osjećaja za ritam. Osim toga, kroz ples djeca razvijaju kreativnost, emocionalnu izražajnost i socijalne vještine, poput suradnje i timskog rada. Tradicijski plesovi također jačaju osjećaj pripadnosti zajednici te pomažu djeci da usvoje vrijednosti tolerancije i poštovanja prema različitim kulturama. Unatoč brojnim prednostima, implementacija tradicijskih plesova suočava se s izazovima poput nedostatka resursa, prostornog ograničenja te nedovoljne edukacije odgojitelja.
Međutim, uz odgovarajuće prilagodbe moguće je prevladati prepreke i omogućiti djeci rane i predškolske dobi da kroz igru upoznaju ljepotu hrvatskih tradicijskih plesova te razvijaju svoje sposobnosti u poticajnom okruženju.The subject of the paper is traditional dances as part of the intangible cultural heritage of Croatia in working with early and preschool children. The aim of the paper is to explore the potential of these dances for encouraging the holistic development of children and preserving cultural identity. Croatian traditional dances symbolize the richness of cultural heritage and regional diversity. Their structure includes simple steps, rhythmic patterns and formations that can be adapted to children. Folk costumes, as an integral part of the dances, additionally emphasize the aesthetic dimension of the performance and connect children with cultural heritage. The use of traditional dances in working with children brings numerous benefits. Dance activities encourage the development of motor skills such as coordination, balance and a sense of rhythm. In addition, through dance, children develop creativity, emotional expressiveness and social skills, such as cooperation and teamwork. Traditional dances also strengthen the sense of belonging to the community and help children adopt the values of tolerance and respect for different cultures. Despite their numerous advantages, the implementation of traditional dances faces challenges such as lack of resources, spatial limitations and insufficient education of educators. However, with appropriate adaptations, it is possible to overcome obstacles and enable early and preschool children to learn about the beauty of Croatian traditional dances through play and develop their abilities in a stimulating environment
CHILDHOOD IN THE SHADOW OF WAR
No full textRat predstavlja jedno od najtežih iskustava koje može obilježiti djetinjstvo, oduzimajući djeci pravo na sigurnost, igru i bezbrižno odrastanje. Ovaj se rad bavi analizom prikaza dječjega iskustva rata u dječjoj književnosti, s posebnim naglaskom na hrvatsku književnost koja tematizira Domovinski rat. Cilj istraživanja bio je ispitati na koji način dječja književnost o ratu prenosi dječje emocije, iskustva i stradanja te kako književna djela mogu doprinijeti razvoju empatije, emocionalne zrelosti i svijesti o važnosti mira među mladima.
Rad uključuje teorijsku analizu dječje književnosti o ratu te empirijsko istraživanje stavova učitelja o pristupu obradi takvih djela u nastavi i emocionalnim reakcijama učenika.
Rezultati istraživanja pokazuju da književna djela s ratnom tematikom, uz primjeren i osjetljiv pristup, mogu pomoći učenicima u razumijevanju ratnih stradanja i izgradnji vrijednosti mira i solidarnosti. Dječja književnost o ratu, unatoč prikazima tuge i gubitka, ostaje i snažan izvor nade, pokazujući otpornost i snagu dječjega duha.War represents one of the most devastating experiences that can shape childhood, depriving children of safety, play, and carefree growth. This thesis explores the depiction of children's experiences of war in children's literature, with a particular focus on Croatian literature that addresses the Homeland War. The aim of the research was to examine how children's war literature conveys emotions, experiences, and the suffering of children, and how these works can contribute to the development of empathy, emotional maturity, and awareness of the importance of peace among young readers.
The paper includes a theoretical analysis of children's literature dealing with war themes, as well as empirical research on teachers' attitudes towards the approach to such works in the classroom and the emotional reactions of students. Research findings show that, with an appropriate pedagogical approach, literary works dealing with war can help students better understand wartime suffering and foster the values of peace and solidarity. Despite portraying sadness and loss, children's war literature remains a powerful source of hope, highlighting the resilience and strength of the child’s spirit
DALMATIA AND DALMATIANNES IN THE LANGUAGE OF SONGS OF THE SPLIT FESTIVAL
No full textDalmacija je jedna od glavnih regija današnje Republike Hrvatske, a prostire se na području
četiriju najjužnijih županija: Zadarska, Šibensko kninska, Splitsko dalmatinska i Dubrovačk o
neretvanska. U prošlosti je obuhvaćala znatno veći teritorij, točnije od 812. godine i mira u Aachenu
označava samo uzak pojas uz istočnojadransku obalu. Dalmacija je regija dvaju narječja, štokavskog
pretežito u unutrašnjosti i čakavskog u priobalnim mj estima i na otocima. Razlike između obale i
unutrašnjosti nisu samo dijalektološke i geografske, nego su prije svega u mentalitetu, kulturi i načinu
života njihovih stanovnika. Posljednjih gotovo sedamdeset godina, usporedno s modernizacijom i
prodorom zap adnjačke kulture, izražene su tendencije da se pojam dalmatinstva (najkraće rečeno,
dalmatinskog identiteta) počinje vezivati gotovo isključivo uz primorski i mediteranski ambijent
općenito, a znatno manje uz kontinent i unutrašnjost. To je osobito vidljiv o u organizaciji festivala,
napose Splitskog koji je i tema ovog rada, a koji je nastao po uzoru na talijanski festival u Sanremu.
Splitski je festival uvelike pridonio
brendiranju Dalmacije kao regije sunca, mora, žala i ostalih vezanih
motiva pa nije ni čudo da su spomenuti motivi među najzastupljenijima. U promatranom korpusu
pjesama za ovaj rad (izvedbe na Festivalu 1962 1992) najzastupljeniji motivi su: barka, galeb,
kamen/stijena, kala, klapa, luka, more, pjesma/pjevati/pjevanje, sunce, vino i žal . Sv e navedeno temeljni
su motivi na kojima počiva prikaz Dalmacije u glazbi, ali i popularnoj kulturi općenito te se na njima
gradi dalmatinstvo , odnosno osjećaj dalmatinskog identiteta. Izvođači koji su desetljećima promovirali
dalmatinstvo u svojim pjesmama (a što je prikazano i u ovom radu) su svakako Zdenka Vučković, Ivo
Robić, Toni Kljaković, Miro Ungar, Tereza Kesovija, Mišo Kovač, Milo Hrnić, Đorđi Peruzović, Đani
Maršan i dr.Dalmatia is one of the main regions of today's Republic of Croatia, and it covers the territory
of the four southernmost counties: Zadar, Šibenik Knin, Split Dalmatia and Dubrovnik Neretvan. In the
past, it encompassed a much larger territory, more precisely from the year 812, and the peace in Aachen
marks only a narrow strip along the eastern Adriatic coast. Dalmatia is a region of two dial ects,
Štokavian mainly in the interior and Chakavian in coastal places and on the islands. The differences
between the coast and the interior are not only dialectical and geographical, but above all the mentality,
culture and way of life of their inhabitan ts. In the last almost seventy years, in parallel with the
modernization and penetration of Western culture, there have been expressed tendencies that the term
Dalmatianness (in short, Dalmatian identity) begins to be associated almost exclusively with the coastal
and Mediterranean environment in general, and significantly less with the continent and interior. This is
particularly visible in the organization of the festival, especially the Split festival which is the subject of
this paper, and which was mod eled after the Italian festival in Sanremo.
The Split festival greatly contributed to the branding of Dalmatia as a region of sun, sea, grief and other
related motifs, so it's no wonder that the aforementioned motifs are among the most represented. In the
observed corpus of songs for this work (performances at the Festival 1962 1992), the most represented
motifs are: boat, seagull, stone/rock, kala, klapa, port, sea, song/sing/singing, sun, wine and grief . All
of the above are the fundamental motifs on whic h the representation of Dalmatia in music, but also in
popular culture in general, is based, and on which Dalmatianism, or the feeling of Dalmatian identity, is
built. Performers who promoted Dalmatianness in their songs for decades (which is also shown in this
work) are certainly Zdenka Vučković, Ivo Robić, Toni Kljaković, Miro Ungar, Tereza Kesovija, Mišo
Kovač, Milo Hrnić, Đorđi Peruzović, Đani Maršan and others