Repository of Faculty of Humanities and Social sciences, University of Split
Not a member yet
3473 research outputs found
Sort by
LUKO PALJETAK I NJEGOV DOPRINOS RAZVOJU LUTKARSTVA U HRVATSKOJ
No full textCilj je ovog rada prikazati književni, znanstveni i dramski značaj Luke Paljetka s posebnim naglaskom na popularizaciji, razvoju i afirmaciji lutkarstva u Hrvatskoj. Jedan je od najplodnijih i najnagrađivanijih suvremenih hrvatskih književnika, koji se isticao izrazitom jezičnom virtuoznošću, bogatom imaginacijom kao i brojnim inovacijama koje je hrabro uvodio.
Svojim je lutkarskim tekstovima i režijama obogatio hrvatsku književnost za djecu i kazališnu scenu. Njegovo stvaralaštvo je spoj poezije, humora i dubokih poruka, prilagođena dječjoj percepciji, ali istovremeno slojevita i vrijedna kazališna interpretacija.
Služeći se metodom deskripcije rad ilustrira kako je Paljetkovo stvaralaštvo pridonijelo oblikovanju suvremenoga lutkarstva te kako je svojim originalnim pristupom nadahnuo brojne autore i gledatelje.
Budući da je riječ o najplodnijem hrvatskom književniku s preko 176 autorskih naslova, razvidno je da bi Paljetkov opus, a tim i doprinos hrvatskom lutkarstvu uopće, mogao biti predmetom raznovrsnih rasprava i analiza. Ovim je radom potvrđena postavljena hipoteza da je utjecaj Luke Paljetka iznimno važan za razvoj lutkarstva u Hrvatskoj.The aim of this paper is to present the literary, scientific and dramatic significance of Luko Paljetak, with special emphasis on the popularization, development and affirmation of
puppetry in Croatia. He is one of the most prolific and award-winning contemporary Croatian writers, who stood out for his distinct linguistic virtuosity, rich imagination and numerous innovations that he bravely introduced.
With his puppet texts and directing, he enriched Croatian literature for children and the theatre scene. His works is a blend of poetry, humour and deep messages, adapted to children's perception, but at the same time a layered and valuable theatrical interpretation.
By using the method of description, this paper illustrates that Paljetak's work contributed to the shaping of contemporary puppetry and that he inspired numerous authors and viewers with his original approach.
Since he is the most prolific Croatian writer with over 176 authorial titles, it is clear that Paljetak's oeuvre, and thus his contribution to Croatian puppetry, could be the subject of various discussions and analyses. This paper confirms the hypothesis that Luko Paljetak's influence is extremely important for the development of puppetry in Croatia
Mogućnosti primjene Freireovih ideja u suvremenom odgoju i obrazovanju
No full textFreireova pedagogija, unatoč tome što je nastala prije više od 50 godina, i danas potiče raspravu u odgojno-obrazovnim znanostima. Glavni cilj ovog rada bio je opisati i razumjeti kako budući pedagozi poimaju Freireovu pedagogiju obespravljenih u kontekstu suvremenog odgoja i obrazovanja.
Teorijski dio rada usmjeren je na istraživanje Freireovih osnovnih pojmova, s naglaskom na razlikovanju između tradicionalnih i kritičkih pristupa poučavanju. Također, otvara vrata razumijevanju obrazovanja kao procesa osnaživanja, a ne pukog prijenosa znanja. Koncept dijaloga i obrazovanja usmjerenog na rješavanje problema naglašava se kao bitan za razvoj kritičke svijesti. Freireove teorije ispituju se u kontekstu današnjih odgojno-obrazovnih ustanova, koje se odlikuju standardizacijom, birokratizacijom i ograničenjima učinkovitosti.
Empirijski dio rada predstavlja kvalitativno istraživanje provedeno među studentima pedagogije s ciljem razumijevanja njihovih perspektiva o trenutnom odgojno-obrazovnom sustavu, kao i potencijala i poteškoća u primjeni Freireove pedagogije. Rezultati istraživanja pokazuju visoku razinu svijesti o ograničenjima tradicionalnih metoda, kao i potrebu za većom integracijom kritičkih stajališta u obrazovanje. Studenti prepoznaju potrebu za raspravom, promišljanjem i aktivnim angažmanom, ali također ističu nekoliko praktičnih izazova, od institucionalnih ograničenja do nedovoljne pomoći u odgojno-obrazovnim ustanovama.
Zaključno, rad pokazuje da su Freireovi koncepti, iako razvijeni u kontekstu društvene borbe i nepismenosti, bitni vodiči za razvoj obrazovanja koje povezuje znanje, iskustvo i društvenu odgovornost. Kombinacijom teorije i istraživačkih uvida, rad naglašava potrebu za obrazovanjem koje ne ostaje unutar okvira sustava, već se usuđuje transformirati ga iznutra.
Potrebno je obrazovanje koje osnažuje, a ne oblikuje; uključuje, a ne isključuje.Freire's pedagogy, despite being created more than 50 years ago, still stimulates debate in educational sciences today. The main goal of this paper was to describe and understand how future educators understand Freire's pedagogy in the context of contemporary education.
The theoretical part of the thesis investigates Freire's core ideas, emphasizing the distinction between traditional and critical teaching approaches. It opens the path to understanding education as a process of empowerment rather than mere knowledge transmission. The concept of dialogue and problem-posing education is highlighted as essential for the development of critical consciousness. Freire’s theories are examined in the context of today’s educational institutions, which are often characterized by standardization, bureaucratization, and efficiency constraints.
The empirical part presents a qualitative study conducted among pedagogy students, aiming to understand their perspectives on the current educational system, as well as the potential and challenges of applying Freire’s pedagogy. The findings indicate a high level of awareness of the limitations of traditional methods and emphasize the need for a greater integration of critical perspectives in education. Students recognize the importance of dialogue, reflection, and active engagement, while also pointing out several practical obstacles, from institutional constraints to insufficient support in educational settings.
In conclusion, this thesis demonstrates that Freire's concepts, though originally developed in the context of social struggle and illiteracy, remain highly relevant as guiding principles for education that integrates knowledge, lived experience, and social responsibility. By combining theoretical reflection with empirical insights, this thesis underscores the need for an education that dares not only to function within the system but to transform it from within. What is needed is an education that empowers rather than molds, that includes rather than excludes
DOBROBITI PRIMJENE BEE-BOT-A U RANOM I PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU
No full textU diplomskom su se radu istraživale dobrobiti primjene edukativnog robota Bee-Bot u ranom i predškolskom odgoju, s naglaskom na razvoj digitalnih kompetencija, algoritamskog razmišljanja i suradnje. Cilj je rada bio analizirati kako Bee-Bot potiče kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj djece te identificirati optimalne strategije za njegovu implementaciju. Provedeno je akcijsko istraživanje u Dječjem vrtiću „More“ u Splitu, na uzorku od 21 djeteta (u dobi između tri i sedam godina), uključujući jedno dijete s teškoćama u razvoju. Korištene su kvalitativne metode istraživanja, promatranje, fotografije, videozapisi i razgovori. Aktivnosti su uključivale programiranje putanje, tematske podloge (grad, otok), interdisciplinarne igre te glazbene i plesne sadržaje. Rezultati provedenog akcijskog istraživanja pokazali su da je Bee-Bot potaknuo razvoj prostorne orijentacije, logičkog zaključivanja i timskog rada. Starija djeca brže su savladala složene zadatke, dok su mlađa zahtijevala dodatnu podršku. Primjetno je poboljšanje u suradnji, uključujući i dijete s teškoćama u razvoju. Interdisciplinarni pristup povećao je motivaciju i kreativnost. Pokazalo se da Bee-Bot može poslužiti kao most između igre i strukturiranog učenja, ali se naglašava važnost stručno osposobljenih odgojitelja i prilagodbe sadržaja. Međutim, rezultati upućuju na potrebu daljnjih istraživanja u području inkluzivnih aktivnosti i dugoročnih učinaka primjene Bee-Bota u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju.The thesis investigated the benefits of using the educational robot Bee-Bot in early and preschool education, with an emphasis on the development of digital competencies, algorithmic thinking and cooperation. The aim of the paper was to analyze how Bee-Bot stimulates the cognitive, emotional and social development of children and to identify optimal strategies for its implementation. An action research was conducted in the Kindergarten „More“ in Split, on a sample of 21 children (aged between three and seven years), including one child with developmental disabilities. Qualitative research methods were used, observation, photographs, videos and interviews. Activities included path programming, thematic backgrounds (city, island), interdisciplinary games and music and dance content. The results of the action research showed that Bee-Bot stimulated the development of spatial orientation, logical reasoning and teamwork.
Older children mastered complex tasks faster, while younger children required additional support.
There was a noticeable improvement in cooperation, including a child with developmental disabilities. The interdisciplinary approach increased motivation and creativity. Bee-Bot has been shown to serve as a bridge between play and structured learning, but the importance of professionally trained educators and content adaptation is emphasized. However, the results indicate the need for further research in the area of inclusive activities and long-term effects of applying Bee-Bot in early and preschool education
DRAMSKE ADAPTACIJE TALIJANSKIH KNJIŽEVNIH DJELA ZA DJECU U KAZALIŠTU - NA PRIMJERU „PINOKIJA“ CARLA COLLODIJA
No full textOvaj diplomski rad istražuje dramske adaptacije kazališne izvedbe Pinokija Carla Collodija. Analizira se povijesni i kulturni kontekst talijanske dječje književnosti, razvoj lutkarstva i dječjeg igrokaza te uloga kazališta u odgojno-obrazovnom procesu. Posebna pažnja posvećena je analizi kazališnih izvedbi Pinokija u hrvatskim kazalištima, s naglaskom na njihove estetske i pedagoške vrijednosti, kao i na načine modernizacije klasične priče. Kroz pregled i analizu različitih predstava, rad pokazuje kako se književni predložak prilagođava suvremenim kazališnim praksama i kako kazalište služi kao važan medij za prijenos kulturnih i moralnih vrijednosti djeci.This thesis explores theatrical adaptations of Italian children's literature, with a focus on stage performances of Pinocchio by Carlo Collodi. It examines the historical and cultural context of Italian children's literature, the development of puppetry and children's plays, and the role of theatre in educational processes. Special attention is given to the analysis of Croatian theatre productions of Pinocchio, highlighting their aesthetic and pedagogical value, as well as the ways in which the classic story is modernized. Through the review and analysis of various performances, the thesis demonstrates how literary texts are adapted to contemporary theatrical practices and how theatre serves as an important medium for transmitting cultural and moral values to children
ANALIZA UDŽBENIKA GLAZBENE KULTURE U NIŽIM RAZREDIMA OSNOVNE ŠKOLE
No full textŠkolski predmet Glazbena kultura nedovoljno je zastupljen u kurikulu za osnovne škole i nastava se iz tog predmeta odvija kroz jedan sat tjedno u svih osam razreda osnovne škole. Rad ističe važnost nastave Glazbene kulture za cjeloviti razvoj djeteta. U teoretskom dijelu rada prikazana je povijest razvoja predmeta Glazbena kultura, dok su u drugom dijelu rada prikazani rezultati analize udžbenika Razigrani zvuci (1, 2 i 3) te Allegro 4. Analizirana je vrsta i zastupljenost zadataka i aktivnosti koje udžbenici nude. Izdavač udžbenika je Školska knjiga, a koriste se u prvom, drugom, trećem i četvrtom razredu osnovne škole u nastavi Glazbene kulture.
Analiza udžbenika prikazala je da su pjesme za pjevanje mnogo zastupljenije, nego slušni primjeri i aktivnosti iz područja sviranja. Osim toga, glazbeni zadatci i aktivnosti prevladavaju nad neglazbenima. Također, analizom je utvrđeno kako je u udžbenicima zastupljeno jako malo tradicijskih pjesama, iako su one snažno sredstvo za upoznavanje vlastite kulture i temelj za razvijanje interkulturne kompetentnosti. Prevladavaju slušni primjeri iz romantizma, a kod pjesama najviše je onih koje su u C-duru i s allegro oznakom tempa. Što se tiče opsega pjesama, najviše je pjesama opsega od c1 do c2.The school subject Music Culture is insufficiently represented in the curriculum for primary schools, and classes in this subject are held once a week in all eight grades of primary school.
This paper emphasizes the importance of Music Culture classes for the overall development of the child. The theoretical part of the paper presents the historical development of the Music Culture subject, while the second part presents the results of an analysis of the textbooks Razigrani zvuci (1, 2, and 3) and Allegro 4. The analysis is focused on the types of tasks and activities offered by the textbooks. The publisher of the textbooks is Školska knjiga, and they are used in the first, second, third, and fourth grades of primary school for Music Culture classes.
The textbook analysis showed that songs for singing are much more represented than listening examples and activities in the area of playing instruments. Furthermore, music tasks and activities are dominated by non-musical ones. The analysis also revealed that there are very few traditional songs represented, even though they are a strong means of introducing students to their own cultural heritage and for developing intercultural competencies. Listening examples mostly come from the Romantic period, and the songs are mostly in C major and in slow to moderate tempo. Regarding the pitch range, most songs are within the range from c¹ to c²
WORKING WITH CHILDREN WITH ADHD IN A PRESCHOOL INSTITUTION
No full textDjeca s ADHD-om (deficit pažnje i hiperaktivnost) čine onu grupu djece koja imaju specifične potrebe u razvoju i učenju. ADHD karakterizira nekoliko ključnih simptoma: teškoće s pažnjom, hiperaktivnošću i impulzivnošću. Simptomi ADHD-a mogu značajno utjecati na ponašanje djeteta i na njegovo uključivanje u društvenu zajednicu. Inkluzija djece s ADHD-om u predškolske odgojno-obrazovne institucije od ključne je važnosti za njihov cjelokupni razvoj i dobrobit. To im nudi priliku da se druže s vršnjacima, uče kroz igru i razvijaju socijalne i emocionalne vještine u prirodnom okruženju. Predmetna praksa prepoznata je kao bitan preduvjet integracije djece s ADHD-om u društvo i za realizacije njihovog potencijala što je više moguće. Istraživanja provedena na području predškolskog odgoja, poput rada Skočić Mihić (2011), ukazuju na važnost kompetencija, stavova i stručne podrške odgojitelja u procesu inkluzije djece s teškoćama u redovne vrtićke skupine. Rezultati tog istraživanja, kao i nalazi Ćorluke (2017), pokazuju kako iskustvo, stručna edukacija i dob odgojitelja značajno utječu na njihovu percepciju i spremnost za uključivanje djece s teškoćama u odgojno-obrazovni proces.
Da bi bila provedena uspješna inkluzija djece s ADHD-om u predškolsku odgojno-obrazovnu ustanovu, za to treba osigurati materijalne i kadrovske uvjete. Prije svega, potreban je tim stručnjaka koji će raditi na integraciji djeteta u vrtićku skupinu te educirani odgojitelji koji će u vrtićkoj skupini provoditi inkluzivnu politiku.Children with ADHD (attention deficit and hyperactivity disorder) are a group of children who have specific needs in development and learning. ADHD is characterized by several key symptoms: difficulty with attention, hyperactivity, and impulsivity. ADHD symptoms can significantly affect a child's behavior and their inclusion in the social community. The inclusion of children with ADHD in preschool educational institutions is of key importance for their overall development and well-being. This offers them the opportunity to socialize with their peers, learn through play, and develop social and emotional skills in a natural environment. The subject practice is recognized as an essential prerequisite for the integration of children with ADHD into society and for realizing their potential as much as possible. Research conducted in the field of preschool education, such as the work of Skočić Mihić (2011), indicates the importance of the competences, attitudes, and professional support of educators in the process of including children with disabilities in regular kindergarten groups. The results of this research, as well as the findings of Ćorluka (2017), show that the experience, professional education and age of educators significantly influence their perception and readiness to include children with disabilities in the educational process. In order to successfully include children with ADHD in a preschool educational institution, material and personnel conditions must be provided for this.
Firstly there's need for a team of experts who will work on the integration of the child into the kindergarten group and educated educators who will implement an inclusive policy in the kindergarten group
PLES I STVARALAŠTVO U POKRETU U DJEČJEM VRTIĆU: MIŠLJENJA ODGOJITELJA
No full textU suvremenom kontekstu, ples se definira kao usađena, prirodna aktivnost koja predstavlja motoričku reakciju na emocionalni poticaj te omogućuje izražavanje unutarnjih misli i emocija kroz estetski oblikovan pokret. Estetski pokreti, nastali iz prirodnih oblika kretanja, temelje se na ritmičnosti, dinamici, mekoći i izražajnosti, čime se ples manifestira kao univerzalna umjetnička forma kojoj se pristupa nenatjecateljskim načinom, a koja je posebno pogodna za cjelokupan razvoj djece. Pokret kao biotička potreba svakog djeteta, pri čemu se ističu njegove višestruke dobrobiti – zdravstvene, psihološke i socijalne, čine temelj ne samo za efikasno izvršavanje svakodnevnih aktivnosti, već i za razvoj složenijih motoričkih sposobnosti.
U odgojno-obrazovnom procesu, odgojitelji imaju važnu ulogu u omogućavanju djece da istraže vlastite motoričke i kreativne sposobnosti te da kroz ples razviju sposobnost komuniciranja pokretom. Različiti oblici plesa – od imitativnog, preko izražajnog do apstraktnog i apsolutnog plesa – ilustriraju složenost i višedimenzionalnost pokreta, ističući da ples ne mora biti nužno vezan uz pripovijedanje ili simboliku, nego može postojati kao čista umjetnost koja kroz svoj samostalni izraz doprinosi kulturnom i odgojnom bogatstvu. Ples, kao oblik umjetničkog izražavanja i tjelesne aktivnosti, zauzima važno mjesto u cjelovitom razvoju djeteta.In the contemporary context, dance is defined as an inherent, natural activity that constitutes a motor response to emotional stimuli, enabling the expression of inner thoughts and emotions through aesthetically shaped movement. Aesthetic movements, derived from natural forms of motion, are based on rhythm, dynamism, softness, and expressiveness, thereby manifesting dance as a universal art form approached in a non-competitive manner, particularly conducive to the holistic development of children. Movement, as a biotic necessity for every child, with its multiple benefits—health, psychological, and social—forms the foundation not only for the efficient execution of everyday activities but also for the development of more complex motor skills.
In the educational process, educators play a crucial role in enabling children to explore their motor and creative abilities and to develop the capacity to communicate through movement.
Various forms of dance—from imitative to expressive, and further to abstract and absolute dance—illustrate the complexity and multidimensionality of movement, emphasizing that dance does not necessarily have to be bound to narration or symbolism, but can exist as a pure art form whose autonomous expression enriches cultural and educational values. Dance, as a form of artistic expression and physical activity, occupies an important place in the comprehensive development of a child
JEZIČNA ANALIZA Poçimglye xivot Svetoga Arnira Arcibskupa spliskoga, i muçenika Issukarstova
No full textPredmet ovoga rada bio je grafijska, pravopisna i jezična analiza teksta Štenja s naslovom Poçimglye xivot Svetoga Arnira Arcibskupa spliskoga, i muçenika Issukarstova. Navedeno se štenje danas nalazi u Nadbiskupskom arhivu u Splitu. Pretpostavlja se da je tekst nastao početkom 19. stoljeća te da je njegov autor zasigurno netko sa splitskoga govornoga područja. Stoga je cilj rada bio i utvrditi u kojoj je mjeri čakavski jezični sustav ostao sačuvan u pisanoj riječi toga razdoblja te koliko se štokavskih posebnosti može osjetiti unutar teksta. Analize su pokazale supostojanje obaju jezičnih sustava, čakavskoga (starijeg) i štokavskoga (novijeg).
Prema tome, analiza ovoga štenja pokazuje da njegova dragocjenost ne leži samo u povijesno-kulturno-teološkoj baštini, već da nam ono pruža uvid i u jezično bogatstvo hrvatskoga jezika, na splitskom području u početcima 19. stoljeća.The subject of this graduation thesis is the graphical, orthographic, and linguistic analysis of the text Štenje, titled Poçimglye xivot Svetoga Arnira Arcibskupa spliskoga, i muçenika Issukarstova. The stated text is currently preserved in the Archdiocesan Archive in Split. It is assumed that the text was written in the early 19th century and that its author was certainly someone from the Split-speaking area. Therefore, the aim of this study was to determine the extent to which the Čakavian linguistic system was preserved in the written language of that period and to what degree Štokavian linguistic features can be detected within the text. The analyses revealed the coexistence of both linguistic systems – Čakavian (the older) and Štokavian (the more recent). Thus, the anaylsis of the aforementioned Štenje demonstrates that its value lies not only in its historical, cultural, and theological heritage but also in the insight it provides into the linguistic richness of the Croatian language in the Split area in the beginning of the 19th century
Psihologija kapitalizma u djelu Mark Fishera te književnim distopijama
No full textTo understand the world, one must first understand the people that inhabit it and the system that they live in. Researching what is hidden behind the stage of the world, society and humans is a complex yet necessary path that can provide knowledge compulsory for planning change. Delving into the reality of capitalism and the environment that shape people’s identities can uncover the hidden reasons behind a malfunctioning society. Seeing how people’s actions affect them and their environment makes them aware of the immense power they have within. Carrying such ability, possible to change the world for the better, in collaboration with the rest of the community, can be frightening but eye-opening at the same time.
Through the prism of a famous literary dystopia, Brave New World, the functioning of the entire system acting as a mirror of the human kind is explored. The parallels between its dystopian vision and the contemporary society reflect the realities of the present and the hidden problems that impede the human life experience. This offers an insight into where certain choices may lead the humanity to and help to raise awareness on the current situation. The paradox of such negativities in both real and fictional worlds is in the disillusionment they carry, which can be a powerful omen to encourage change within oneself, and therefore within the world.Da bismo razumjeli svijet, prvo moramo razumjeti ljude koji ga nastanjuju i sustav u kojem se nalaze. Otkrivanje onoga što se skriva iza kulisa svijeta, društva i ljudi je složen, ali neophodan put koji može pružiti znanje neophodno za planiranje promjena. Zadubljivanje u stvarnost kapitalizma i okruženje koje oblikuje identitete ljudi može otkriti skrivene razloge iza lošeg funkcioniranja društva. Kada ljudi vide kako vlastiti postupci utječu na njih i njihovu okolinu, postaju svjesni goleme moći koju imaju u sebi. Nositi takvu sposobnost za promjenu svijeta na bolje, uz suradnju s ostatkom zajednice, može biti zastrašujuće, ali u isto vrijeme prosvjetljujuće.
Kroz prizmu poznate književne distopije, Vrli novi svijet, istražuje se funkcioniranje cjelokupnog sustava koji djeluje kao ogledalo ljudske vrste. Paralele između njegove distopijske vizije i suvremenog društva odražavaju realnost sadašnjosti i skrivene probleme koji sprječavaju da se život iskusi na pravi način. To nudi uvid u to kamo određeni izbori mogu dovesti čovječanstvo te pomaže u podizanju svijesti o trenutnoj situaciji. Paradoks takvih negativnosti u stvarnom i fiktivnom svijetu je ta da razotkrivanje istih može snažno utjecati na poticanje promjena unutar sebe, a time i u svijetu
The Theme of identity in Julie Otsuka’s novels
No full textThis paper explores the theme of identity in Julie Otsuka’s novels When the Emperor Was Divine and The Buddha in the Attic, with a particular focus on the transformation of identity among Japanese migrants in America. Using a comparative analytical approach, the paper examines how identity is shaped, lost, altered and reclaimed across generations of Japanese Americans. In The Buddha in the Attic, Otsuka traces the lives of Japanese women who arrive in America as “picture brides” in the early 20th century, confronting pressures of assimilation, cultural dislocation and gender roles. The novel illustrates the complete erasure of their original identity in the face of the challenges of a new life in America. When the Emperor Was Divine shifts attention to the internment of a Japanese American family during World War II, portraying the deep fragmentation of identity caused by war, racism and internment. The paper also draws on the insights of scholars and academics such as Miyoko Kudo, Warren Kidd, Ronald Takaki, Elaine Kim, Cosmic Tal and Benson Tong, who further contextualize the fundamental components of identity within migration and cultural formation. The theme of identity is closely connected to questions of community, belonging, gender and intergenerational differences, highlighting the emotional and psychological consequences of displacement and internment. Otsuka’s use of collective narration further emphasizes the fragmented and communal nature of identity. Ultimately, the study reveals how Otsuka’s characters undergo a painful process of adapting to a new sense of self, balancing loss and resilience as they struggle to rediscover who they are amid various external pressures.Ovaj rad istražuje temu identiteta u novelama Julie Otsuke When the Emperor Was Divine i The Buddha in the Attic, s naglaskom na promjenu identiteta japanskih migranata u Americi.
Fokus rada je, kroz metodološki pristup komparativne analize, pri čemu se razmatraju kako se identitet oblikuje, gubi, mijenja i obnavlja kroz generacije japanskih Amerikanaca. U The Buddha in the Attic, Otsuka prati živote japanskih žena koje dolaze u Ameriku kao “picture brides” te početkom 20. stoljeća suočavaju se s pritiscima prilagodbe, kulturnog raseljavanja te rodnih uloga. Novela prikazuje potpuno gubljenje njihovog izvornog identiteta uslijed izazova novog života u Americi. When the Emperor Was Divine usmjerava pažnju na zarobljavanje u logor japansko-američke obitelji tijekom Drugog svjetskog rata, prikazujući duboku fragmentaciju njihovog identiteta uzrokovanu ratom, rasizmom i prisilnim premještajem. Rad također uključuje perspektive različitih istraživača, profesora i akademika poput Miyoko Kudo, Warren Kidda, Ronalda Takakija, Elaine Kim, Cosmica Tala i Bensona Tonga, koji dodatno objašnjavaju temeljne komponente identiteta u kontekstu migracije i kulturnog oblikovanja. Tema identiteta povezuje se s pitanjima zajednice, pripadnosti, roda i međugeneracijskih razlika, naglašavajući emocionalne i psihološke posljedice raseljavanja i zarobljavanje u logore. Otsukino korištenje kolektivne naracije dodatno ističe fragmentiranost i kolektivnu prirodu identiteta. Na kraju, istraživanje pokazuje kako Otsukini likovi prolaze kroz bolan proces prilagodbe novom identitetu, balansirajući gubitak i otpornost te pokušavajući pronaći sebe unatoč različitim pritiscima