University Department of Health Studies Repository
Not a member yet
1537 research outputs found
Sort by
MRA vs MSCT brain angiography
Radiologija je značajno napredovala kroz zadnja dva desetljeća u svim područjima, ali jedno područje koje se posebno ističe u razvoju jesu angiografije. Danas angiografija se koristi sve više i više u raznim pretragama kako za prevenciju tako i za samo liječenje raznih bolesti. Kada govorimo o samoj angiografiji postoje razni načini za dobivanje slika kod pretrage. Posebno su zanimljive angiografske pretrage uz korištenje kompjutorizirane tomografije kao i magnetske rezonance. Ovo pretrage su relativno nove tako da nam nisu poznate još sve mogućnosti prikazivanja kao i sve moguće prednosti ovih pretraga međutim sve većom dostupnošću ovih uređaja u komercijalne svrhe dolazimo do raznih saznanja i otkrića u medicini. Unatoč mnogobrojnim prednostima kao i nedostatcima ovih pretraga njihova primjena i korist su iznimno velike te današnja medicina ne bih bila ni približno slična bez njihove uporabe. Premda su ove dvije pretrage različite i vrlo često korištene neovisno jedna o drugoj zapravo su veoma komplementarne i vrlo dobro se upotpunjuju.Radiology has advanced significantly over the past two decades in all areas, but one area that stands out in particular in development is angiography. Today, angiography is used more and more in various examinations, both for prevention and for the treatment of various diseases. When we talk about angiography itself, there are various ways to obtain images during the examination. Angiographic examinations with the use of computed tomography and magnetic resonance are particularly interesting. These tests are relatively new, so we don't yet know all the display options and all the possible advantages of these tests, however, with the increasing availability of these devices for commercial purposes, we come to various knowledge and discoveries in medicine. Despite the numerous advantages and disadvantages of these tests, their application and benefit are extremely large, and today's medicine would not be nearly the same without their use. Although these two searches are different and very often used independently of each other, they are actually very complementary and wrok with each other very well
The role of MRI in the diagnosis and choice of treatment for cervical cancer
Rak vrata maternice jedan je od najčešćih malignih tumora koji pogađa žene. Kod bolesnica s ranim stadijem raka vrata maternice i lokalno uznapredovalim rakom vrata maternice princip liječenja je konvencionalan uključujući operaciju, kemoterapiju i radioterapiju, dok kod bolesnica s metastatskim rakom vrata maternice, ne postoji standardno liječenje zbog njegovih heterogenih manifestacija. Zbog svega toga ključno je na vrijeme dijagnosticirati i odrediti stadij karcinoma u svrhu kvalitete života. Snimanje tijekom primarne dijagnostičke obrade ključno je za točnu procjenu proširenosti tumora i metastatske bolesti kao i za odabir najbolje terapijske opcije, a pomoću FIGO sustava njegova je uloga dodatno naglašena. U odnosu na druge tehnike snimanja, MR nam pruža detaljne informacije o lokalizaciji i veličini tumora, invaziji u okolna tkiva, te prisutnost udaljenih metastaza. MR doprinosi individualiziranom pristupu u odabiru terapije, uzimajući u obzir specifične karakteristike tumora. Integracija MR-a u dijagnostički i terapijski proces poboljšava kliničke ishode pacijenata s karcinomom vrata maternice, omogućujući učinkovitu skrb. MR se nadopunjuje sa ostalim modalitetima snimanja kod dijagnostike i planiranja liječenja, te bez MR-a nije moguće utvrditi stadij bolesti i postaviti konačnu dijagnozu.Cervical cancer is one of the most common malignant tumors affecting women. For patients with early-stage cervical cancer and locally advanced cervical cancer, the treatment principle involves conventional methods including surgery, chemotherapy, and radiation therapy. However, for patients with metastatic cervical cancer, there is no standard treatment due to its heterogeneous manifestations. Therefore, timely diagnosis and staging of the cancer are crucial for improving quality of life. Imaging during the primary diagnostic evaluation is essential for accurately assessing tumor extent, metastatic disease, and selecting the optimal therapeutic option, with the FIGO system further emphasizing its role. Compared to other imaging techniques, MRI provides detailed information about tumor localization and size, invasion into surrounding tissues, and the presence of distant metastases. MRI contributes to individualized treatment selection, taking into account the specific characteristics of the tumor. Integrating MRI into the diagnostic and therapeutic process improves clinical outcomes for cervical cancer patients, enabling effective care. MRI complements other imaging modalities in diagnosis and treatment planning, and without MRI, it is not possible to determine the stage of the disease and establish a final diagnosis
Imaging protocols for chest CT
Kompjutorizirana tomografija (CT) metoda je izbora u dijagnostici bolesti prsnog koša. CT uređaji su iz generacije u generaciju napredniji, a danas se najčešće koriste MSCT uređaji. Zbog rizika koji nose izlaganje zračenju i primjena kontrastnog sredstva, važna je standardizacija CT protokola kako bi se izbjeglo ponavljano snimanje i dodatna izloženost zračenju pacijenta. Odabir odgovarajućeg CT protokola ovisi o kliničkoj indikaciji i potrebama pacijenta. NCCT protokoli omogućuju dobivanje važnih dijagnostičkih informacija bez primjene kontrasta. LDCT je standardni protokol za probir raka pluća zbog niske doze zračenja i visoke osjetljivosti u otkrivanju plućnih čvorova. Nadalje, ultra-LDCT nudi mogućnost dijagnosticiranja upale pluća i pneumotoraksa uz minimalnu dozu zračenja. Cine CT omogućuje procjenu srčane funkcije tijekom cijelog srčanog ciklusa, ali uz visoku dozu zračenja i nisku vremensku rezoluciju. CECT protokoli uključuju primjenu kontrasta radi preciznijeg identificiranja anatomije krvnih žila, razlikovanja susjednih nevaskularnih struktura te poboljšanja detekcije i karakterizacije patoloških lezija. CTA se koristi za dijagnosticiranje patologije krvožilnog sustava, dok je CTPA ključna u dijagnozi PE s visokom osjetljivošću i specifičnošću. TRO CT je koristan u hitnim slučajevima u pacijenata s akutnom boli u prsima, kako bi se isključila hitna stanja poput akutnog koronarnog sindroma, PE i akutnog aortnog sindroma. DCE-CT omogućuje praćenje dinamičkih promjena u perfuziji tkiva te je koristan u dijagnostici tumora. Kako bi se smanjili rizici, u pedijatrijskoj populaciji, potrebno je koristiti CT protokole za prsni koš sa što nižom dozom zračenja i kontrastnog sredstva.Computed tomography (CT) is the method of choice for the diagnosis of chest diseases. CT scanners have been developed from generation to generation and MSCT scanners are the most commonly used today. Due to the risk of radiation exposure and the administration of contrast agents, standardization of CT protocols is important to avoid repetitive imaging and additional radiation exposure to the patient. The selection of the appropriate CT protocol depends on the clinical indication and the patient's needs. With NCCT protocols, important diagnostic information can be obtained without the use of contrast media. LDCT is the standard protocol for lung cancer screening due to its low radiation dose and high sensitivity in detecting lung nodules. In addition, ultra-LDCT offers the possibility of diagnosing pneumonia and pneumothorax with a minimal radiation dose. Cine-CT enables the assessment of cardiac function during the entire cardiac cycle, but with a high radiation dose and low temporal resolution. CECT protocols involve the use of contrast agents to more accurately identify the anatomy of blood vessels, differentiate adjacent non-vascular structures, and improve the detection and characterization of pathologic lesions. CTA is used to diagnose pathologies of the vascular system, while CTPA, with its high sensitivity and specificity, is crucial for the diagnosis of PE. TRO-CT is useful in the emergency in patients with acute chest pain to rule out acute conditions such as acute coronary syndrome, PE and acute aortic syndrome. DCE-CT allows monitoring of dynamic changes in tissue perfusion and it is useful in tumor diagnosis. To reduce risks, it is necessary to use chest CT protocols with the lowest possible radiation and contrast doses in the pediatric population
Assessment of lipid status in patients with arterial hypertension
Lipidi su esencijalne molekule u tijelu koje imaju ključne uloge u raznim biološkim procesima.
Iako su lipidi vitalni za naše zdravlje, neravnoteža u njihovoj razini može dovesti do ozbiljnih
zdravstvenih problema. Lipoproteini su složene čestice koje omogućuju transport lipida kroz cirkulaciju.
Budući da su lipidi hidrofobni, lipoproteini služe kao prijenosnici koji omogućuju njihovo kretanje u
vodenom okolišu krvi. Lipoproteini se dijele na nekoliko vrsta, od kojih svaka ima specifičnu ulogu u
transportu lipida. Ateroskleroza je stanje u kojem dolazi do nakupljanja plakova unutar stijenki arterija. S
vremenom, plakovi postaju tvrdi i uski, što otežava protok krvi kroz arterije. To može dovesti do ozbiljnih
kardiovaskularnih problema, poput srčanog udara. Arterijska hipertenzija ili visoki krvni tlak, često je
povezana s aterosklerozom. Kada arterije postanu sužene i tvrde zbog nakupljanja plakova, srce mora jače
pumpati krv kako bi prošla kroz sužene dijelove, što povećava krvni tlak. Arterijska hipertenzija dodatno
oštećuje arterije i pogoršava aterosklerozu te može dovesti do oštećenja drugih organa. Arterijska
hipertenzija je jedna od najvećih javnozdravstvenih problema u svijetu te je postala predmet
mnogobrojnih istraživanja. Zahtjevno je medicinsko stanje koje se javlja primarno ili sekundarno kao
posljedica neke druge bolesti. Ovo istraživanje je fokusirano na procjenu lipidnog statusa kod bolesnika
sarterijskom hipertenzijom. Rezultati su potvrdili povezanost arterijske hipertenzije i povećane
koncentraciji lipida u serumu, točnije ukupnog kolesterola i LDL čestica. Prevencija i liječenje navedenih
stanja uključuje promjene u načinu života, kao što su zdrava prehrana i redovita tjelesna aktivnost. U
nekim slučajevima, potrebni su lijekovi za kontrolu krvnog tlaka. Dakle, neravnoteža lipida i lipoproteina
dovodi do ozbiljnih stanja poput ateroskleroze i hipertenzije. Razumijevanje kako ovi faktori međusobno
djeluju i kako ih kontrolirati ključno je za očuvanje kardiovaskularnog zdravlja.Lipids are essential molecules in the body that play key roles in various biological processes.
Although lipids are vital for our health, an imbalance in their levels can lead to serious health problems.
Lipoproteins are complex particles that enable the transport of lipids through the circulation. Since lipids
are hydrophobic, lipoproteins serve as carriers that enable their movement in the aqueous environment of
the blood. Lipoproteins are divided into several types, each of which has a specific role in lipid transport.
Atherosclerosis is a condition in which plaque builds up inside the walls of the arteries. Over time, the
plaques become hard and narrow, making it difficult for blood to flow through the arteries. This can lead
to serious cardiovascular problems. Arterial hypertension, or high blood pressure, is often associated with
atherosclerosis. When arteries become narrowed and hard due to plaque buildup, the heart has to pump
blood harder to get through the narrowed areas, which increases blood pressure. Arterial hypertension
further damages the arteries and worsens atherosclerosis. Increased blood pressure can lead to damage to
other organs. Arterial hypertension is one of the biggest public health problems in the world and has
become the subject of numerous studies. It is a demanding medical condition that occurs primarily or
secondarily as a result of another disease. This research is focused on the assessment of lipid status in
patients with arterial hypertension. The results confirmed the association between arterial hypertension
and increased serum lipid concentration, specifically total cholesterol and LDL particles. Prevention and
treatment of these conditions include changes in lifestyle, such as a healthy diet and regular physical
activity. In some cases, medication is needed to control blood pressure. In conclusion, an imbalance of
lipids and lipoproteins leads to serious conditions such as atherosclerosis and hypertension.
Understanding how these factors interact and how to control them is key to maintaining cardiovascular
health
Attitudes of Health Care Students as Future Health Professionals on the Moral Acceptability of Induced Abortion
Cilj ovog istraživanja bio je ispitati stavove studenata Sveučilišnog odjela zdravstvenih studija o moralnoj opravdanosti induciranog pobačaja. U ovom istraživanju ispitivali smo utjecaj religioznosti na stavove o moralnoj opravdanosti induciranog pobačaja te postojanje razlike u stavovima među studentima različitih studijskih godina i smjerova. U istraživanju su sudjelovala 342 ispitanika. U ovom istraživanju 82,8% studenata smatra se religioznom osobom. Pri ispitivanju razlika između religioznih i nereligioznih studenata utvrđena je statistički značajna razlika u gotovo svim stavovima prema induciranom pobačaju između religioznih i nereligioznih studenata. Između te dvije skupine postoji statistički značajna razlika kod spremnosti za sudjelovanje pri izvođenju induciranog pobačaja. Spol je prediktor za sudjelovanje pri izvođenju induciranog pobačaja, znatno veća spremnost uočena je kod ženskog spola. Učestalost prakticiranja religije također je prediktor za sudjelovanje pri izvođenju induciranog pobačaja. Što se češće prakticira religija to su manje šanse za spremnost pri sudjelovanju u izvođenju induciranog pobačaja.The aim of this study was to examine the views of the University Department of Health Studies students on the moral justification of induced abortion. In this study, we aimed to explore the impact of religiosity on attitudes towards the ethical justification of induced abortion and to determine if there are variations in attitudes among students from different academic years and disciplines. The sample consisted of 342 students. In this research, 82.8% of students consider themselves a religious person. When examining the differences between religious and non-religious students, a statistically significant difference was found in almost all attitudes towards induced abortion between religious and non-religious students. There is a statistically significant difference between the two groups in their willingness to participate in performing the induced abortion. Gender is a predictor for participation in the performance of induced abortion, the willingness is significantly higher among females. The frequency of practicing religion is also a predictor for participation in performing an induced abortion. The more a religion is practiced, the less willingness there is to participate in induced abortion
Central venous catheters in neonatal intensive care units, the role of midwives in their placement and maintenance.
Kroz ovaj završni rad objašnjavaju se ključni aspekti centralnih venskih katetera (CVK) u jedinicama intenzivnog liječenja novorođenčadi, s posebnim naglaskom na ulogu primalja u njihovom postavljanju i održavanju. Ovaj rad istražuje različite vrste CVK-ova, njihove indikacije i postupak postavljanja u neonatalnom kontekstu. Posebna pažnja posvećena je ulozi primalje u pripremi, asistenciji tijekom postavljanja te redovnoj njezi i održavanju CVK-a. Proučavaju se i potencijalne komplikacije povezane s upotrebom CVK-a kod novorođenčadi te strategije prevencije i rane intervencije. Pruža sveobuhvatan pregled ključne uloge primalja u upravljanju centralnim venskim kateterima u jedinicama intenzivnog liječenja novorođenčadi, naglašavajući njihov značaj u postavljanju i održavanju katetera kako bi se osigurala što bolja skrb za pacijente.This final paper explains the key aspects of central venous catheters (CVC) in neonatal intensive care units, with special emphasis on the role of midwives in their placement and maintenance. This paper explores the different types of CVKs, their indications and the placement procedure in the neonatal context. Special attention is paid to the role of the midwife in preparation, assistance during installation and regular care and maintenance of the CVK. Potential complications associated with the use of CVK in newborns and strategies for prevention and early intervention are also studied. Provides a comprehensive overview of the key role of midwives in the management of central venous catheters in the neonatal intensive care unit, highlighting their importance in the placement and maintenance of catheters to ensure optimal patient care
Work in a proper manner and radiation protection in the laboratory for preparing a dose of radiopharmaceuticals (˝Hot˝ laboratory)
Laboratorij za pripremu doza radiofarmaka – ˝hot˝ laboratorij je dio odjela/klinike za nuklearnu medicinu u kojem se skladište radiofarmaci i pripremaju pojedinačne doze za pacijente, te je mjesto s najvećim rizikom od izlaganja ionizirajućem zračenju. Stoga je pristup ovom prostoru ograničen samo na osoblje koje mora biti obučeno za rukovanje radioaktivnim izvorima, a rad na ovom mjestu mora biti organiziran na način da se smanji rizik od izlaganja zračenju za djelatnike i za pacijente.
U ovom radu opisan je smještaj, izgled i oprema kao i organizacija rada u ˝hot˝ laboratoriju. Opisane su i procedure koje se obavljaju od postupaka kontrole uređaja do pripreme pojedinačnih doza radiofarmaka za pacijente, uz evidenciju mogućih izvora zračenja i opasnosti od ozračivanja i kontaminacije u laboratoriju. Ovisno o mogućim izvorima zračenja navedene su mjere zaštite od zračenja kao i načini kontrole kontaminacije i izloženosti zračenju.
Za ispravan rad u „hot“ laboratoriju neophodna je ispravna izgradnja i opremanje prostorije, uspostavljanje preciznih i jasnih procedura za svaki postupak kako pri redovnom radu tako i postupcima pri izvanrednim događajima, koje moraju biti dostupne u pisanom obliku. U ˝hot˝ laboratoriju postoji opasnost od izlaganja ionizirajućem zračenju kao i opasnost od kontaminacije iz različitih izvora te se ovisno o tome razlikuju načini i mjere zaštite od zračenja. Pri svemu ovome radiološki tehnolog koji radi u „hot“ laboratoriju ima vodeću ulogu u osiguravanju ispravnog rada ovog laboratorija.The laboratory for the preparation of doses of radiopharmaceuticals - the "hot" laboratory is part of the department/clinic for nuclear medicine where radiopharmaceuticals are stored and individual doses are prepared for patients, and is the place with the highest risk of exposure to ionizing radiation. Therefore, access to this area is limited only to personnel who must be trained to handle radioactive sources, and work in this place must be organized in such a way as to reduce the risk of radiation exposure for employees and patients.
This paper describes the accommodation, appearance and equipment as well as the organization of work in the hot laboratory. Procedures performed from device control procedures to preparation of individual doses of radiopharmaceuticals for patients are also described, along with records of possible sources of radiation and risks of radiation and contamination in the laboratory. Depending on the possible sources of radiation, radiation protection measures as well as ways to control contamination and radiation exposure are listed.
For correct work in the "hot" laboratory, it is necessary to build and equip the room correctly, establish precise and clear procedures for each procedure both during regular work and procedures during extraordinary events, which must be available in written form. In a ˝hot˝ laboratory, there is a risk of exposure to ionizing radiation as well as a risk of contamination from various sources, and the methods and measures of radiation protection differ depending on this. In all this, the radiological technologist working in the "hot" laboratory has a leading role in ensuring the correct operation of this laboratory
Physiotherapy interventions in patients with Parkinson's disease
Bellova pareza definira se kao iznenadna jednostrana pareza n. facialisa nepoznate etiologije iako je
često u pozadini prisutan anamnestički podatak o prethodno preboljenoj virusnoj ili bakterijskoj infekciji.
Karakterizira je nagli početak koji obilježava gubitak funkcije mimičkih mišića što prvenstveno predstavlja
estetski problem koji kasnije može uznapredovati u funkcionalni problem poput gubitka osjeta okusa, povećane
lakrimacije ili poremećaja sluha. Liječenje valja započeti što ranije kako bi se ubrzao oporavak od preboljele
pareze a u akutnoj fazi najčešći izbor je farmakološka terapija kortikosteroidima. U 70% slučajeva spontano se
povlači i nisu potrebne dodatne intervencije, no ukoliko to nije slučaj pribjegava se raznim fizioterapijskim
metodama. Iako u literaturi ne postoje čvrsti dokazi o njihovom učinku koriste se u kliničkoj praksi jer nemaju
štetan učinak i pospješuju učinkovitost cjelokupne terapije. Fizioterapijski postupci koji se najčešće koriste u
svrhu liječenja Bellove pareze su masaža, elektrostimulacija, kineziterapija, akupunktura, laser i njihove
međusobne kombinacije.Bell's palsy is defined as sudden unilateral paresis of facial nerve of unknown aetiology, although
there is often in the background anamnestic information about a previously cured viral or bacterial infection. It is
characterized by an abrupt onset that marks the loss of function of the mimic muscles, which is primarily an
aesthetic problem that can later progress into a functional problem such as loss of the sense of taste, increased
lacrimation, or hearing disorders. Treatment should start as early as possible to speed up the recovery from the
recovered paresis and in the acute phase the most common choice is pharmacological therapy with corticosteroids.
In 70% of cases, it resolves spontaneously, and no additional interventions are needed, but if this is not the case,
various physiotherapy methods are used. Although there is no solid evidence of their effect in the literature, they
are used in clinical practice because they do not have a harmful effect and improve the effectiveness of the entire
therapy. Physiotherapy procedures that are most often used to treat Bell's palsy are massage, electrostimulation,
kinesitherapy, acupuncture, laser and their combinations
Deceased donor kidney transplantation
Glavni sustav tkivne podudarnosti kod čovjeka, poznat kao HLA sustav, jedan je od
najpolimorfnijih genskih sustava čiji su produkti predodređeni za sudjelovanje u imunološkim reakcijama. Geni
sustava HLA smješteni su na kraćem kraku kromosoma 6 i podijeljeni su u 3 genske regije. Jedna od značajnijih
osobitosti HLA sustava je njegova povezanost s autoimunim, nefrološkim, neurološkim i dermatološkim
bolestima. Najvažniji je značaj ovog sustava povezanost sa transplantacijom tkiva i organa. HLA sustav
neizostavni je dio u svakom transplantacijskom programu. Cilj rada je ukazati na važnost provedbe testa križne
probe kod odabira primatelja mogućih kadaveričnih donora bubrega. Poseban naglasak stavlja se na pozitivne
rezultate testa križne probe jer ukazuju na apsolutnu kontraindikaciju za kadaveričnu transplantaciju bubrega.
Prije izvođenja testa križne probe, potrebno je provesti tipizaciju HLA svih lokusa potencijalnog darivatelja i
prijaviti je u ENIS sustav Eurotransplanta. Tipizacija HLA lokusa potencijalnog darivatelja bubrega izvršava
se serološkom metodom, a rezultati se potvrđuju pomoću molekularnih metoda koje uključuju PCR-SSO
(Luminex metoda) te PCR-SSP metodu. Na temelju HLA tipizacije potencijalnog darivatelja bubrega, iz
Eurotransplanta poslana je lista mogućih primatelja bubrega. Lista je utemeljena s obzirom na podudarnost
krvne grupe, HLA tipizaciju i postotak panel reaktivnih antitijela. Rezultati su pokazali da je kod jednog od 4
moguća primatelja bubrega cross-match bio pozitivan. Pacijent je bio visoko senzibiliziran, a tipizacija
mogućeg primatelja u odnosu na darivatelja pokazala je visoku nepodudarnost.The main histocompatibility system in humans, known as the HLA system, is one of the most
polymorphic gene systems whose products are destined to participate in immune reactions. The genes of the
HLA system are located on the shorter arm of chromosome 6 and are divided into 3 gene regions. One of the
most significant features of the HLA system is its association with autoimmune, nephrological, neurological
and dermatological diseases. The most important significance is the connection of this system with tissue and
organ transplantation. The HLA system is an essential part of any transplant program. The aim of the paper is
to point out the importance of checking the cross-probe test when selecting recipients of possible cadaveric
kidney donors. Special emphasis is placed on the positive results of the cross-probe test, as they indicate an
absolute contraindication for cadaveric kidney transplantation. Before performing the cross-probe test, it is
necessary to perform HLA typing of all loci of the potential donor and register in the ENIS system of
Eurotransplant. Typing of the HLA locus of a potential kidney donor is performed using a serological method,
and the results are confirmed using molecular methods including PCR-SSO (Luminex method) and PCR-SSP
method. Based on the HLA typing of the potential kidney donor, a list of possible kidney recipients was sent
from Eurotransplant. The list is based on matching of blood group, HLA typing and percentage of panel reactive
antibodies. The results showed that one of the 4 possible kidney recipients had a positive cross-match. The
patient was highly sensitized, and the typing of the possible recipient in relation to the donor showed a high
discrepancy
Nursing care for a patient with a traumatic brain injury - Case report
Traumatske ozljede mozga predstavljaju ozbiljan medicinski i javnozdravstveni izazov zbog njihove učestalosti i teških posljedica. Mozak je najkompleksniji organ u ljudskom tijelu i centralni je dio živčanog sustava. Ozljede mozga mogu izazvati različite vrste strukturnih oštećenja, koja mogu biti mikroskopska ili makroskopska, ovisno o vrsti i jačini sile koja ih je uzrokovala. Dijagnostika ozljeda mozga je bitna kako bi se brzo i precizno utvrdila ozbiljnost ozljede te planirala odgovarajuća terapija i smanjio rizik od komplikacija. Dijagnostika ozljeda mozga zahtijeva timski pristup i integraciju različitih kliničkih i slikovnih metoda radi precizne dijagnoze i uspješnog liječenja bolesnika. Zadatak medicinske sestre nakon ozljede mozga obuhvaća planiranje zdravstvene skrbi kako bi osigurala sustavno praćenje bolesnika, olakšala komunikaciju unutar tima. Kod traumatskih ozljeda mozga, medicinske sestre postavljaju sestrinske dijagnoze koje pomažu u identifikaciji problema i usmjeravaju pružanje odgovarajuće njege. Kroz suradnju s multidisciplinarnim timom zdravstvenih stručnjaka, medicinske sestre igraju ključnu ulogu u osiguravanju najbolje moguće skrbi i poticanju bolesnikovog oporavka i rehabilitacije.Traumatic brain injuries represent a serious medical and public health challenge due to their frequency and severe consequences. The brain is the most complex organ in the human body and is the central part of the nervous system. Brain injuries can cause different types of structural damage, which can be microscopic or macroscopic, depending on the type and strength of the force that caused them. Diagnostics of brain injuries is essential in order to quickly and precisely determine the severity of the injury and plan appropriate therapy and reduce the risk of complications. Diagnostics of brain injuries requires a team approach and the integration of various clinical and imaging methods for precise diagnosis and successful treatment of patients. The task of the nurse after a brain injury includes health care planning to ensure systematic monitoring of the patient, facilitate communication within the team. In traumatic brain injury, nurses make nursing diagnoses that help identify the problem and guide the delivery of appropriate care. Through collaboration with a multidisciplinary team of health professionals, nurses play a key role in providing the best possible care and encouraging the patient's recovery and rehabilitation