University Department of Health Studies Repository
Not a member yet
1537 research outputs found
Sort by
Comparison of the level of knowledge on cardiopulmonary resuscitation among students of the Medical school Split and nursing students of the University department of health studies in Split
No full textCilj: Usporediti znanja učenika Zdravstvene škole Split i studenata Sveučilišnog odjela zdravstvenih studija u Splitu o kardiopulmonalnoj reanimaciji. Metode: U ovom istraživanju sudjelovalo je 186 ispitanika, 94 studenta i 92 učenika. Korišten je mjerni instrument upitnik CAEPCR. Čimbenici uključenja ispitanika bili su dob >18 godina, bez dodatnih čimbenika isključenja. Rezultati: Zbrajanjem ispravnih odgovora u pitanjima znanja, dokazali smo statističku značajnu razliku prema ukupnom zbroju ispravnih odgovora na pitanja znanja između učenika i studenata (Z=2, 96 ; r=0, 217 ; P=0, 003). Medijan ukupnog zbroja točnih odgovora u učenika Zdravstvene škole Split iznosi 6, a u studenata na Sveučilišnom odjelu zdravstvenih studija u Splitu iznosi 5. Postoji statistički značajna, slaba negativna korelacija ukupnog zbroja pozitivnih odgovora sa životnom dobi ispitanika (ρ=-0, 195 ; P=0, 008). Raspodjela ukupnog zbroja ispravnih odgovora na pitanja znanja prema 5 formiranih skupina statistički se značajno razlikovala između ustanova. Zaključak: S obzirom na dobivene rezultate možemo zaključiti da je razina znanja veća kod ispitanika Zdravstvene srednje škole u odnosu na studente Sveučilišnog odjela zdravstvenih studija u Splitu. Tom rezultatu doprinosi razlika u provedenoj edukaciji prikazana u nastavnim planovima i programima. Zbog razlike u edukaciji odnosno u trajanju edukacije i vremena protijeka od edukacije, potrebno je provesti daljnje detaljnije istraživanje o utjecaju tih čimbenika na znanje
Application of radiological methods in diagnosis of diseases of the orofacial area
No full textU radu je prikazana primjena radioloških metoda u dijagnostici bolesti orofacijalnog područja.
Dan je pregled najčešće korištenih radioloških dijagnostičkih postupaka: konvencionalne radiografije i to
intraoralne i ekstraoralne; kompjutorizirane tomografije s naglaskom na kompjutoriziranu tomografiju
konusnim zrakama; magnetne rezonancije. Za svaki postupak navedene su prednosti i nedostatci. Osim
toga, dane su preporuke za odabir optimalnih radioloških metoda za specifična područja primjene, kojima
je ostvarivo postizanje ispravne dijagnoze i daljnje uspješno liječenje. Na kraju rada prikazane su
mogućnosti primjene umjetne inteligencije. Njena primjena smanjuje vrijeme potrebno za analizu
radioloških snimaka i daje naznake mogućih patoloških procesa, čak i ako oni nisu primarno indicirani.The paper presents the application of radiological methods in the diagnosis of diseases of the
orofacial area. An overview of the most commonly used radiological diagnostic procedures is given:
conventional radiography, both intraoral and extraoral; computed tomography with emphasis on cone beam
computed tomography; magnetic resonance imaging. The advantages and disadvantages of each procedure
are listed. In addition, recommendations are given for the selection of optimal radiological methods for
certain areas of application, which can be used to achieve the correct diagnosis and further successful
treatment. At the end of the paper, the possibilities of the artificial intelligence application are presented.
Its application reduces the time required for the analysis of radiological images and gives indications of
possible pathological processes, even if they are not primarily indicated
Nursing care in the treatment of patients with respiratory diseases
No full textRespiratorne bolesti široko su zastupljene u današnjici. Akutne respiratorne infekcije nose dvije trećine svih infekcija suvremenog čovjeka, dok su kronične respiratorne bolesti treći najčešći ubojica današnjice. I prije stotinu godina, za vrijeme španjolske gripe, a i danas skrb medicinske sestre kod respiratornih bolesti, možda je najzahtjevnija i najzastupljenija grana sestrinske skrbi o bolesnima. Postoje mnogi simptomi koji mogu ukazivati na neku respiratornu bolest, a neki od njih su kašalj, zapuha dispneja, bol u prsima, iskašljavanje sekreta, grlobolja itd.
Medicinska sestra u svome radu s respiratornim bolestima, mora koristiti brojne vještine i očuvati empatiju. Bolesti dišnog sustava su brojne i jedinstvene, a medicinska sestra mora sa svima njima biti dobro upoznata. Kod astme, koja je jedna od najčešćih kroničnih bolesti, važno je da medicinska sestra bolesnika educira o pravilnoj primjeni inhalatora, o rizičnim čimbenicima koji pogoršavaju kliničku sliku (okidači) i o pravovremenom prepoznavanju simptoma statusa astmaticusa. Ukoliko njezin bolesnik ima pneumoniju, medicinska sestra mora osigurati prohodnost dišnog puta, snižavati tjelesnu temperature, pravilno uzimati mikrobiološke i laboratorijske uzorke. Osim toga, podučava bolesnika vježbama disanja te aktivno sudjeluje u prevenciji same bolesti edukacijom stanovništva o važnosti higijene ruku, izbjegavanja zatvorenih prostora s mnogo ljudi te kašljanja u maramicu. Boluje li osoba od raka pluća, medicinska sestra ima osjetljivu i vitalnu ulogu za bolesnika i obitelj. Ona mora bolesnika smiriti, pomoći mu da se nosi s dijagnozom i problemima koje ona nosi. Kod svih komplikacija kemoterapije, medicinska sestra mora pomoći u otklanjanju ili olakšavanju simptoma koje ona nosi. I kada nikakva terapija ne pomaže, medicinska sestra mora očuvati kvalitetu života i osigurati mirnu i dostojanstvenu smrt.Respiratory diseases are widespread in today world. Acute respiratory infections carry two-thirds of all infections in modern man, while chronic respiratory diseases are the third most common cause of death today. A hundred years ago, during the Spanish flu, and even today, nursing care for respiratory diseases is perhaps the most demanding and prevalent branch of nursing care for the sick. There are many symptoms that can indicate a respiratory disease, and some of them are cough, dyspnea, chest pain, coughing up secretions, sore throat, etc.
The nurse in her work with respiratory diseases, must use a number of skills and maintain empathy. Respiratory diseases are numerous and unique, and the nurse must be well acquainted with all of them. In asthma, which is one of the most common chronic diseases, it is important that the nurse educates the patient about the proper use of inhalers, about the risk factors that worsen the clinical picture (triggers) and about the timely recognition of status asthmaticus symptoms. If her patient has pneumonia, the nurse must ensure airway patency, lower body temperature, and take microbiological and laboratory samples properly. In addition, she teaches patients breathing exercises and actively participates in the prevention of the disease itself by educating the population about the importance of hand hygiene, avoiding closed spaces with many people and coughing into a tissue. If a person has lung cancer, the nurse has a sensitive and vital role for the patient and the family. It can calm the patient, help him cope with the diagnosis and the problems it brings. With all the complications of chemotherapy, the nurse must help eliminate or alleviate the symptoms chemotherapy is carrying. And when no therapy helps, the nurse must preserve the quality of life and ensure a peaceful and dignified death
PERIOPERATIVE PAIN AROUND IMPLANTATION AND REPLACEMENT OF CARDIAC ELECTRONIC DEVICES
No full textUvod: trenutačno ne postoje dovoljni podaci o perintervencijskoj boli tijekom kirurških zahvata oko srčanih elektronskih uređaja. Pravilna skrb perioperacijske boli umanjuje neželjenu patnju bolesnika i poboljšava njihovo zadovoljstvo.
Cilj: ciljevi ovog istraživanja su bili analizirati intenzitet perioperacijske boli bolesnika kojima se obavlja kirurški zahvat ugradnje ili zamjene srčanog elektronskog uređaja te usporedba tretmana perioperacijske boli sa postojećim smjernicama.
Metode i rezultati: pedeset osam uzastopnih bolesnika (prosječna dob 75 godina, 39 muškaraca) je upitano da kvantificiraju perioeracijsku bol na brojačanoj skali boli (BSB 0-10) prije, tijekom i nakon procedure (kirurški zahvat u lokalnoj anesteziji s 1% lidokainom). Bol je označena umjerenom do jakom ako je BSB iznosila >3. Bolesnici nisu dobivali analgetike ili sedaciju prije procedure. Postoperacijski lijekovi za bol su uključivali neopioidne i opiodine analgetike. Ukupno je 20 (34%) bolesnika osjećalo umjerenu do jaku bol tijekom zahvata, osam (14%) 1h, sedam (12%) 3h te 3 (5%) 6h nakon zahvata. Postupak ugradnje bolesnici su osjećali bolnije (BSB >3 u 48%) od postupka zamjene (BSB>3 u 6%). Dobi i spol nisu bili povezani sa percepcijom perioperacijske boli. Nakon zahvata, 7% bolesnika je dobilo analgetik. Trenutačna praksa za perioperacijsku bol nije u skladu sa smjernicama.
Zaključak: rezultati naglašavaju visoku prevalenciju umjerene do jake boli tijekom kirurškog zahvata oko srčanih elektronskih uređaja, usprkos upotrebi uobičajenih anestetika. Možda je potrebna veća upotreba sedativa ili drugih vrsta anestezije. Perioperacijsko postupanje s boli bi trebalo biti sukladno smjernicama za akutnu perioperacijsku bol i anesteziju.Introduction: There are only limited data about perinterventional pain during cardiac implantable electronic devices (CIEDs) surgery procedures. Proper management of peri-interventional pain relieves unwarranted patient distress and enhances patient satisfaction.
Aim: The aim of this study was to analyze perioperative pain intensity among patients undergoing CIED surgery and to compare perioperative pain management practice with published guidelines.
Methods and results: Fifty eight consecutive patients (mean age 75 years, 39 men) were asked to quantify perinterventional pain on a numeric rating scale (NRS 0–10) before, during, and after the procedure (device surgeries in local anaesthesia with lidocaine 1%). Pain was classified as moderate to severe in case of NRS > 3. Patients didn't receive analgesia or sedation before surgery. Post-operative pain medication included non-opioid and opioid analgesics. In total, twenty patients (34%) suffered from moderate-to-severe pain during the procedure, eight (14%) 1h, seven (12%) 3h and three (5%) 6h after the procedure. Procedure of CIED implantation was associated with higher intensity of pain (48% patients reported NRS>3) then replacement procedure (6% NRS>3). Gender and age weren't associated with peri-interventional pain. After surgery, 7 % of patients received pain medication. Guidelines for acute perioperative pain management were not implemented as standard of care.
Conclusion: The findings highlight the high prevalence of moderate-to-severe peri-interventional pain during CIED surgery procedures, despite the use of conventional analgesics. Higher doses of sedation and intensive analgesia may be required. Practice for pain management should be according guidelines for acute perioperative pain management and anesthesia
LIVER DISEASES IN PREGNANCY AND MIDWIFE´S CARE FOR PREGNANCY WITH LIVER DISEASES
No full textJetrene bolesti povezane s trudnoćom pogađaju do 3% trudnica te mogu biti povezane sa značajnim morbiditetom i mortalitetom majke i novorođenčeta (1).
Bolesti jetre kod trudnica mogu se klasificirati u one u ranoj trudnoći: trudnička hiperemeza (lat. hiperemiagravidarum - HG) i one u kasnoj trudnoći (AFLP): preeklampsija s zahvaćenom jetrom uključujući hemolizu, povišeni jetreni enzimi i sindrom niskog broja trombocita (HELLP), jetrena ruptura/infarkt te intrahepatična kolestaza trudnoće (ICP).
Liječenje i primaljska skrb trudnice sa jetrenom bolesti je nešto s čim se učestalo susrećemo, a vrlo je zahtjevna s obzirom da prije nego se odlučimo na bilo koji postupak u liječenju i/ili skrbi trebamo uzeti obzir ne samo dobrobit majke već i dobrobit nerođenog djeteta.
Trudnoća je stanje u kojem se u tijelu žene događa velik broj fizioloških promjena i prilagodbi tom specifičnom stanju pa je kod dijagnostičke obrade trudnica u slučaju jetrene disfunkcije potrebno uzeti u obzir opisane fiziološke promjene te potrebu za minimalizacijom izloženosti zračenju.
Kod cilja rada stavljen je naglasak na primaljsku skrb u zbrinjavanju trudnice s jetrenim bolestima u trudnoći te prikazan cjelovit pristup trudnici s jetrenim bolestima u trudnoći te same specifičnosti zdravstvene njege.
Kao što je već spomenuto jetrene bolesti su povezane sa značajnim morbiditetom i mortalitetom za majku i novorođenče stoga je osnovni cilj antenatalne zaštite smanjenje preinatalnog morbiditeta i mortaliteta, te maternalnog morbiditeta i mortaliteta.
Antenatalna zaštita se provodi na svim razinama zdravstvene zaštite. Priprema trudnice za tijek trudnoće i sam porod uključuje timski rad liječnika i primalje, kao i primarne i sekundarne zdravstvene razine.
Apsolutni naglasak ide na zdravstveni odgoj kao jedan od najvažnijih faktora (uz redovite preporučene ginekološke preglede) ranog otkrivanja jetrenih bolesti kao i prevencije istih. Zdravstveni odgoj primalja provodi na svim razinama zdravstvene zaštite.Pregnancy relatedliverdiseasesaffectup to 3% of pregnant women and they are causingsignificantmorbidity and mortality for mother and infant (1).
They are classified as early pregnancy disease: hyperremesisgravidarum (HG) and late pregnancy liverdisease: preeclampsia with the affectedliverincludinghemolysis, elevatedliverenzymes and lowplatele syndrome (HELLP), liver rupture/infraction and intrahepaticcholestasisog pregnancy (ICP).
The Treatment and midwifery care of a pregnentwoman with leverdisease is somethingwe are otfenfaced with but the chalangeliesint he need to consider the safety of both the expectantmother and the unborn fetus int heclinicalmanagmentdecision.
Pregnancy is a condition in which a largenumber of physiologicalchanges and adaptations to thisspecificcontidionoccurint he body of a women, sopsysiologicalchanges and the needs to minimizeradiationexposureshouldconsiderint he diagnostictreatment of pregnant womenint he case of liverdisfunction.
The goalwas to show complebity of midwifery care of a pregnant woman with liverdisease and to show a holisticapproach and the specifics of health care.
As alreadymentioned, liverdiseases are associated with significantmobility and mortality (mother and child) so the primarygoal of antenatal care is to reduceprenatal and maretnalmorbidity and mortality.
The preparationoft he pregnant woman for pregnancy and childbirthitselfinvolves the teamwork of doctors and midwives, as well as primary and secondarylevels in addition to regularcontrols, the psychologivalpreparationoft he pregnant woman for pregnancy and delivery of health baby.
Keypoint is on health educationwhat is one of the most impertantfactors (along with regulargynecologicalexaminations) for the earlydetection and prevention of liverdiseases. Midwifery health education is carried put at alllevels of healt care
APLICABILITY OF THE FMS TESTS IN MOBILITY ASSESSMENT IN MEN'S VOLLEYBALL NATIONAL TEAM
No full textOdbojka je sport kompleksnih polistrukturalnih gibanja u kojima postoji čitav niz različitih kretnji, skokova, bacanja i padova, a karakterizira je opterećenje srednjeg i submaksimalnog opterećenja. Neki odbojkaški elementi zahtijevaju jednostrano opterećenje tijela koje može dovesti do nastanka mišićnih disbalansa i asimetrije. Na ove kompenzacije treba utjecati što prije jer predstavljaju rizik za nastanak ozljeda. Funkcionalna procjena pokreta (FMS) jest dijagnostička metoda za procjenu učinkovitosti lokomotornog sustava, a najviše se odnosi na procjenjivanje stabilnosti i mobilnosti različitih dijelova tijela. Cilj funkcionalne procjene pokreta je prikupljanje objektivnih podataka o ispitanikovim kvalitetama obrazaca najosnovnijih kretanja kako bi se identificirale slabije karike u ljudskom tijelu. Cilj završnog rada je na uzorku Hrvatske muške odbojkaške reprezentacije istražiti postoje li razlike u rezultatima bilateralnih FMS testova na temelju kojih se može zaključiti postojanost asimetrije te razlika u lijevoj i desnoj strani kod profesionalnih odbojkaša. Prikupljeni podaci opisani su deskriptivnom statistikom, a razlike u lijevoj i desnoj strani su uspoređene Wilcoxon signed-rank testom. Rezultati istraživanja pokazali su da statistički značajna razlika bilateralnih testova ne postoji što implicira da je trenažni proces u odbojci na profesionalnoj razini usmjeren na postizanje što kvalitetnijeg balansa između mobilnosti i stabilnosti tijela.Volleyball is a sport with complex, polystructural motions including jumps, throws and falls which are caracterized by medium and submaximal load. Some volleyball elements require one-sided body load, which can lead to muscle imbalance and asymmetry. These compensations should be affected as soon as possible because they present risk for injury occurence. Functional movement screen (FMS) is a diagnostic method for the assessment of the locomotor system effectiveness, primarly the assessment of different body parts' stability and mobility. The aim od funcional movement screen is to collect objective data about examinee's pattern quality of basic movements to identify the parts of the human body. The aim of this bachleor thesis is to investigate if there's any differences in bilateral FMS test results within the Croatian Men's Volleyball National team to see if there's any existence of asymmetry and differences between the left and the right side of the professional volleyball players' body. The collected data is described by descriptive statistics, while the differences between the left and the right side are compared by the Wilcoxon signed-rank test. The research results' show that there is no statistical significance among bilateral FMS tests, which implicates that the training process on a professional volleyball level is directed towards achieving the optimal balance between body stability and mobility
MONITORING OF ACCUMULATION 131-I MEASURED BY THYROID UPTAKE SYSTEM
No full textBolesti i poremećaji rada štitnjače su vrlo čest zdravstveni problem suvremenog čovjeka. Uzrok su značajnih poremećaja zdravstvenog stanja uz otežavanje dnevnog funkcioniranja te smanjenje radne sposobnosti i kvalitete života.
Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije u svijetu je oko dvije milijarde oboljelih od nekog poremećaja štitnjače, a od toga ih je oko 20% u Europi. Poremećaji štitnjače se češće, čak do deset puta, događaju kod žena nego kod muškaraca.
Cilj ovog rada je bio praćenje akumulacije 131-I u štitnoj žlijezdi pomoću površinskog mjerača gama zračenja u pacijenata s hipertireozom prije i nakon liječenja.
Za potrebe ovog opažajnog retrospektivnog istraživanja su iz arhive Kliničkog zavoda za nuklearnu medicinu KBC-a Split prikupljeni podaci za 14 pacijenata liječenih zbog hipertireoze, a kojima je mjerena akumulacija 131-I (RAIU) površinskim mjeračem gama zračenja u 2018. godini. Nakon primjene 131-I mjerena je akumulacija u štitnjači nakon 4 i 24 sata i opisane su razlike između dvije skupine: oboljelih od Gravesove bolesti i skupine liječenih od Gravesove bolesti.
I u našem istraživanju je, kao i u drugim istraživanjima, utvrđeno povećano, difuzno i simetrično nakupljanje radiokativnog joda u oboljelih od Gravesove bolesti. Prosječna vrijednost 24 - satne akumulacije je iznosila 60,93%, s rasponom 46,2% - 88,2%, a u skupini liječenih od Gravesove bolesti je prosječna akumulacija 44,81%, s rasponom 35,3% - 72,5%. Prosječna vrijednost 4- satne akumulacije u Gravesovoj bolesti je iznosila 47,13%, s rasponom 22,8% - 83,1%, a u skupini liječenih od Gravesove bolesti 44,48%, s rasponom 18,0% - 71,1%. Kao i u drugim istraživanjima, potvrđeno je da je visok RAIU u oboljelih i nešto niže vrijednosti u liječenih od Gravesove bolesti.
Prosječna životna dob svih naših ispitanika je iznosila 51,8 godina, s većom učestalošću žena u odnosu na muškarce.
RAIU test pruža korisne informacije o procjeni rada štitnjače, jer što je veći unos joda, žlijezda je aktivnija. I u ovom istraživanju se pokazalo da je RAIU važan sastavni dio dijagnostičkih postupaka u utvrđivanju uzroka tireotoksikoze i praćenju terapijskih učinaka u Gravesovoj bolesti.Thyroid diseases and disorders are a very common health problems in the modern age. These significant disorders of health condition cause difficulties in daily functioning and deminishing working ability and qality o flife.
According to World Health Organization estimates, there are around two billion people suffering from some thyroid disorder worldwide, of which about 20% are in Europe. Thyroid disorders are up to ten times more common in women.
The aim of this research was to monitor the accumulation of 131-I in the thyroid gland using a Thyroid Uptake System in patients with hyperthyroidism before and after treatment.
For the purpose of this observational retrospective study, data about 14 patients were collected from the Clinical Department of Nuclear Medicine, Split University Hospital Center, for diagnostic purposes or treatment of hyperthyroidism with 131-I accumulation. Radioactive Iodine Uptake Test (RAIU) values were measured after 4 and 24 hours with the aid of a scintillation counter. RAIU differences between two groups of patients (with Graves' disease and the group of treated or „ex Graves“ were presented.
As in other studies, this paper also confirmed high RAIU in Graves' patients and slightly lower values in „ex Graves“ patients. The average of 24-hour accumulation in patients with Graves' diseasewas 60.93%, with a range of 46.2%- 88.2%. In the „ex Graves“ group, the average accumulation was 44.81%, with a range of 35.3% - 72.5%. The average value of 4-hour accumulation in Graves' disease was 47.13%, with a range of 22.8%-83.1%, and in the „ex Graves“ group 44.48%, with a range of 18.0% - 71.1%. The average age of all our respondents was 51.8 years, with a higher frequnecy of women than man.
The RAIU test provides useful information on assessing thyroid function, the iodine uptake is higher, if more active the gland is. The study has shown that RAIU is important component of diagnostic procedures in identifying the cause of thyrotoxicosis and monitoring therapeutic effects in Graves' disease
VOLUMETRIC MODULATED ARC THERAPY AND DYNAMIC CONFORMAL ARC THERAPY IN TREATMENT OF LOW RISK PROSTATE CANCER, COMPARATIVE DOSIMETRIC STUDY
No full textUsporediti našu standardnu tehniku za isporuku radioterapije kod karcinoma prostate niskog rizika, volumenski moduliranu lučnu terapiju RapidArc-RA® (Varian Medical Systems, Palo Alto, CA, USA) s dinamičkom konformalnom lučnom terapijom (DCAT). Planovi su referirani kao RA, odnosno DCAT subsekventno.
Materijali i metode: Analizirani su planovi liječenja 38 pacijenata liječenih RA radioterapijom između 2016. i 2019. godine. Za sve pacijente izrađen je dodatni DCAT plan u svrhu dozimetrijske analize. Propisana ukupna doza bila je 78 Gy (2 Gy po frakciji) za obje tehnike. I RA i DCAT planovi optimizirani su u smislu pokrivenosti ciljnog i ograničenja na organe rizika. U svrhu usporedbe prikupljeni su apsolutni volumeni, promjeri ekvivalentne sfere PTV-a, mokraćnog mjehura i rektuma, a poprečni presjeci prikupljeni su samo za rektum.
Rezultati: Uočene su male razlike između tehnika kod pokrivenosti ciljnog volumena (PTV-a), dok su zabilježene značajne razlike u poštedi organa rizika (OAR) (p <0,0001). Vrijednosti OAR (srednja vrijednost ± sd; raspon) bile su: mjehur: V65Gy = 16 ± 7,8% (5-42,7) i 25,1 ± 13,5% (8-73,5%), V70Gy = 13,5 ± 6,9% (4-35,7%) i 20,4 ± 12,7% (3,2-62,7%), V75Gy = 10,5 ± 5,9% (0-27,6%) i 13,6 ± 9,4 (0-43), V80Gy = 0,9 ± 0,8% (0-2,4%) i 0,3 ± 1% (0-4,5%); rektum: V60Gy = 16,8 ± 6,8% (6,8-36,4) i 36,9 ± 13,6% (11,1-62,5%), V65Gy = 13,4 ± 5,9% (4,9-29,2%) i 31,8 ± 11,7% (10-57,4%), V70Gy = 10,6 ± 4,9% (1,1-23,3%) i 25 ± 10,9 (3,8-51,9), V75Gy = 7 ± 3,5% (0-15,9%) i 017,7 ± 8,5% (0-40,7%), za RA i DCAT. Broj monitorskih jedinica (MU) je 610 ± 94 nasuprot 329 ± 17 za RA i DCAT.
Zaključak: Histogrami doze volumena (DVH) pokazuju bolju poštedu OAR-a s RA u odnosu na DCAT. Međutim, RA tehnika povezana je s gotovo dvostrukim brojem MU-a u usporedbi s DCAT-om. Što se tiče PTV-a, DCAT je malo superiorniji u pogledu V95% i indeksa konformalnosti. U cjelini, rezultati sugeriraju da je RA superiornija tehnika, međutim DCAT je također primjenjiv u nekim odabranim slučajevima.Purpose: To compare our standard technique for radiotherapy of low risk prostate cancer, i.e. one volumetric-modulated arc using Rapid Arc (®) (Varian Medical Systems, Palo Alto, CA, USA), with DCAT (dynamic conformal arc technique). The plans were referred to as RA and DCAT, respectively.
Materials and methods: The treatment plans of 38 patients treated with RA radiotherapy between 2016 and 2019 were analyzed. For all patients additional DCAT plan was created for the purpose of dosimetric analysis. The prescribed total dose was 78 Gy (2 Gy per fraction) for both techniques. Both RA and DCAT plans were optimized in terms of dose coverage and constraints. For the purpose of comparison, absolute volumes, equivalent sphere diameters of PTV, bladder and rectum were collected, cross sectional area (CSA) was collected only for rectum.
Results: Small differences between the techniques were observed for planning target volume (PTV) dose coverage, whereas significant differences in sparing of organs at risk (OARs) were recorded (p < 0.0001). The OAR values (mean±sd; range) were: bladder: V65Gy=16±7.8% (5-42.7) and 25.1±13.5% (8-73.5%), V70Gy = 13.5±6.9% (4-35.7%) and 20.4±12.7% (3.2-62.7%), V75Gy= 10.5±5.9% (0-27.6%) and 13.6±9.4 (0-43), V80Gy=0.9±0.8% (0-2.4%) and 0.3±1% (0-4.5%); rectum: V60Gy=16.8±6.8% (6.8-36.4) and 36.9±13.6% (11.1-62.5%), V65Gy = 13.4±5.9% (4.9-29.2%) and 31.8±11.7% (10-57.4%), V70Gy=10.6±4.9% (1.1-23.3%) and 25±10.9 (3.8-51.9), V75Gy=7±3.5% (0-15.9%) and 017.7±8.5% (0-40.7%), for RA and DCAT, respectively. Monitor units (MU) were 610±94 versus 329±17 for RA and DCAT, respectively.
Conclusion: Dose-volume histograms (DVHs) showed improvements in OAR sparing with RA. However, the RA technique is associated with almost double number of MUs compared to DCAT. Regarding the PTV, DCAT is slightly superior in terms of V95% and conformity. On the whole, the results suggest that RA is the favorable technique, however DCAT is also applicable in some selected
cases
INFERTILITY AND MIDWIFE ACTIVITIES IN TAKING CARE OF WOMEN WITH DIAGNOSIS OF INFERTILITY
No full textIzostankom trudnoće unatoč kontinuiranim nezaštićenim spolnim odnosima kroz najmanje godinu dana, dijagnosticira se neplodnost. Čak 15 % populacije reproduktivne dobi bori se s ovim problemom. Neplodnost uglavnom ima svoju pozadinu i niz uzroka koji su doveli do takvog stanja, ali čak 15 % slučajeva neplodnosti je idiopatske pozadine. To znači da nije pronađen uzročni čimbenik. Pušenje, prekomjerni unos alkohola, nikotina i kofeina također pridonose dijagnozi. U uzročne čimbenike spada i prekomjerna tjelesna težina koja također bilježi povećanu stopu učestalosti.
Liječenje parova počinje detaljnom anamnezom oba partnera uz sve potrebne pretrage (krv, urin, hormoni, itd.). Ženi će se svakako učiniti ginekološki pregled koji će dati uvid u stanje i fizionomiju genitalnih organa žene i laboratorijska obrada u smislu procjene hormonskog statusa, a muškarcu će se izraditi spermiogram. Prikupljanjem nalaza navedenih pretraga, kao i nekih drugih, odabrat će se najpovoljnija metoda umjetne oplodnje.
O kojoj god metodi da se radi, postupak je složen te je psihički i fizički naporan. Kad se svemu tome pridoda strah od neuspjeha, stres i ostale svakodnevne obaveze, jasno je da par prolazi kroz jedan od turbulentnijih perioda njihovog života. U metode MPO spadaju: inseminacija, izvantjelesna oplodnja, intracitoplazmatska injekcija te prijenos gameta/zigota u jajovod.
Uz kompletan tim humane reprodukcije koji međusobno surađuju s istim ciljem - ostvarivanje trudnoće, primalja ima veliku važnost. Upravo je primalja ta koja će se najčešće susretati s parom. Bitno je da primalja iskaže razumijevanje, podari koju toplu riječ i jednostavno bude uz par jer se tako stvara povjerenje koje je od velikog značaja. Borba s neplodnošću i ulazak u postupak MPO najintimniji su dijelovi čovjeka tj. para i za to svatko treba imati razumijevanja, ponajprije medicinski tim.Infertility is diagnosed in the case of pregnancy absence despite continuous unprotected sex for at least a year. As many as 15 % of the reproductive age population struggle with this problem. Infertility usually has its background and causes that led to such a condition, but as many as 15 % cases have an idiopathic background. This means that no causal factor was found. Smoking, alcohol, nicotine and caffeine also contribute to the diagnosis. Overweight is also a big problem, which also records an increase of incidence all around the world.
Treatment begins with a detailed health history of both partners with all the necessary examinations (blood, urine, hormones, etc.). The woman will have a gynecological examination that will give insight into the condition and physiognomy of genitals. Man will have to do spermiogram test. By collecting the outcome of all these test, as well as some others, the most favorable method will be selected.
No matter which method is chosen, the procedure is complex and mentally and physically exhausting. When all these are added to the fear of failure, stress and other daily obligations, it is clear that the couple is going through one od the most turbulent period in their lives. MPO include these methods : insemination, in vitro fertilization, intracytoplasmic injection and gamete/zygote transfer to the fallopian tube.
With a complete team of human reproduction working together with the same goal - achieving pregnancy, a midwife has a big impact. It's exactly her who will meet the couple most usually. It's important that midwife shows understanding, give a words of comfort and simply be with them. That leads to creating a trust which has big importance in the process. The fight against infertility and entering into process are the most intimate parts of a human, so everybody needs to have an understanding, especially the medical team
MYOMAS AND MIDWIFERY ACTIVITIES IN THE CARE OF WOMEN DIAGNOSED WITH UTERINE MYOMAS
No full textMiomi su najčešće dobroćudni tumori maternice građeni u prvom redu od glatkih mišića. Ne pojavljuju se prije puberteta, rastu pod utjecajem hormona (estrogena) u reproduktivnoj dobi, a s pojavom menopauze im učestalost opada. Rijetko ih pronalazimo pojedinačno, već se obično pojavljuju kao multipli (više mioma istovremeno).
Uzrok nastanka mioma nije poznat, no estrogen pospješuje njegov rast. Mogu biti karakterizirani cijelim rasponom simptoma, a najčešći simptom koji se javlja je metroragija i zbog njega je najčešće potreban kirurški zahvat. Najčešći indikacija za histerektomiju je obilno i nepravilno krvarenje iz maternice uzrokovano miomima. Kako simptomi mogu biti bolni i nelagodni te remete kvalitetu života, potrebno je što prije postaviti točnu dijagnozu pacijentice. Najprije uzimamo osobnu i obiteljsku anamnezu te svakoj ženi pristupamo individualno. Liječenje mioma ovisi o više faktora, a to su: dob pacijentice, paritet, sadašnjoj trudnoći, želji za trudnoćom, općem zdravlju pacijentice, simptomima te veličini i smještaju mioma. Postoje tri vrste liječenja, a najčešći izbor liječenja kirurški je pristup. Danas primalja ima važnu ulogu u pripremi pacijentice za operaciju, ali i nakon nje. Educira ju, savjetuje i skrbi za nju tijekom boravka u bolnici, pregleda u privatnim ordinacijama ili u bilo kojoj drugoj zdravstvenoj ustanovi te ima velik utjecaj na psihološko stanje pacijentice.Fibroids are the most common benign tumours of the uterus primarily composed of smooth/slick muscles. They do not occur before puberty as they grow influenced by the oestrogen hormone in the reproductive age and with the beginning of menopause, their frequency diminishes. They are rarely seen individually but rather occur as multiples (more fibroids at the same time).
The cause of the creation of the fibroid is not known, but what is known is that the oestrogen helps its growth. They can be characterised by a wide range of symptoms, the most common being metrorraghia which requires a surgery. The most common indication for hysterectomy is abundant and irregular bleeding of the uterus caused by fibroids. As the symptoms can be painful and uncomfortable as well as disruptive of the quality of life, the correct diagnosis of the patient is necessary. Primarily, there is a need to gather personal and familial anamnesis and approach each patient individually. Fibroid treatment depends on several factors, and these are: the age of the patient, symptoms as well as the size and position of the fibroid. Today, the midwife has an important role in the preparation of the patient for the operation and afterwards. They educate the patient, advise her and take care of her during her stay in the hospital, during the check-ups in the private hospital or other health institution and has a huge impact on the psychological state of the patient