University Department of Health Studies Repository
Not a member yet
1537 research outputs found
Sort by
VACCINE AGAINST INFLUENZA IN REPUBLIC OF CROATIA
Cilj: Glavni cilj ovog rada bio je retrospektivno analizirati ukupan pobol od gripe te kategorizirati po dobi, prikazati mortalitet, procijepljenost protiv gripe kao i analizu procijepljenosti po rizičnim skupinama tijekom petogodišnjeg razdoblja.
Metode: U ovom retrospektivnom istraživanju analizirali su se javno dostupni podatci objavljeni u Hrvatskom zdravstvenom statističkom ljetopisu i Izvješću o provedbi cijepljenja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u periodu od 2014. do 2019. godine. Za analizu podataka koristila se opisna statistika.
Rezultati: U promatranom razdoblju od 2014. do 2019. godine najveći oboljelih od gripe evidentiran je u sezoni gripe 2014./2015. te iznosi 78 234 oboljelih. Najmanje ih je oboljelo u sezoni gripe 2015./2016., s iznosom od 21 138. Incidencija gripe najviša je kod djece školske i predškolske dobi (od 5- 14 godina) te je najveća bila 2014./2015. kad je rezultirala pobolom od 3528,1 na 100 000 djece. Najniža incidencija gripe bila je kod osoba u dobi od 65 godina i više te je u promatranom periodu najniža zabilježena u sezoni gripe 2015./2016. kad je na 100 000 starijih osoba oboljelo svega 139,2 osobe. Godine 2015. zabilježen je i najmanji broj prijavljenih osoba umrlih od gripe, 5 osoba; dok je najviše zabilježeno 2016. godine i to 27 umrlih. U sezoni gripe 2018./2019. postignuta je najveću procijepljenost, s 323 085 cijepljenih osoba. Najniža procijepljenost je zabilježena 2015./2016. godine s 250 826 cijepljenih. U rizične skupine kojima se cijepljenje preporučuje svrstani su umirovljenici, kronični bolesnici i zdravstveni djelatnici, te su od njih najviše cijepljeni umirovljenici; 67% cijepljenih u sezoni gripe 2018./2019. Procijepljenost kroničnih bolesnika bila je najveća u sezoni 2017./2018. te pada 2018. godine i iznosi 25%. Zdravstveni djelatnici održavaju konstantu s malih 3%. U sezoni gripe 2018./2019. distribuiran je najveći broj doza cjepiva u promatranom razdoblju te je od toga iskorišteno 98% doza.
Zaključak: U Republici Hrvatskoj je došlo do porasta procijepljenosti protiv gripe u promatranom razdoblju. Najveći udio procijepljenih zabilježen je kod osoba starijih od 65 godina i osoba oboljelih od kroničnih bolesti. Unatoč dobroj procijepljenosti osoba starijih od 65 godina, nije postignut cilj cjepnih obuhvata od 75%. Djeca su najmanje procijepljena.
Za učinkovitu prevenciju gripe, potrebno je postići visoke cjepne obuhvate. Tako bi se smanjio pobol i komplikacije, kao i „višak smrti“ kod starijih osoba. Medicinska sestra ima važnu ulogu u svim mjerama prevencije, dijagnosticiranja i liječenja gripe. Treba osigurati kontinuirano informiranje i edukaciju te osvijestiti populaciju o prevenciji i cijepljenju protiv gripe.Objective: The main objective of this study was to analyze total influenza morbidity, categorize it by age, to show mortality and vaccination against influenza as well as the analysis of the vaccination by risk groups.
Methods: In this retrospective study, publicly available data published in Croatian health statistics yearbook and the Report of vaccination implementation of Croatian institute of public health was analyzed, in the time period from 2014. to 2019. Descriptive statistics was used for data analysis.
Results: In the time period from 2014. to 2019. largest number of inhabitants infected from the influenza in Republic of Croatia was recorded in the influenza season 2014./2015., with 78 234 infected. In the season 2015./2016. there was least infected inhabitants, 21 138. Influenza incidence is highest in school and preschool age children (5- 14 years old) and highest incidence was recorded in 2014./2015. season when 3528,1 of 100 000 children was affected with influenza. Lowest influenza incidence was in persons in age of 65 years old or more and in season 2015./2016. only 139,2 of 100 000 elderly got infected. In 2015., the lowest number of reported deaths from influenza was recorded, 5 deaths; while the highest number was recorded in 2016., with 27 deaths. Season 2018./2019. achieved highest vaccination coverage, with a population of 323 085. Lowest vaccination coverage was recorded in 2015./2016. season with 250 826 inhabitants. There are risk groups that vaccination is recommended and those are elderly/retirees, chronic patients and health workers. From these, the most vaccinated are retired people, 67% vaccinated in the influenza season 2018./2019. Highest vaccination coverage of chronic patients was recorded in 2017./2018., but falls in 2018./2019. with total of 25%. Health workers maintain a constant of 3%. Largest number of distributed vaccines was in the season 2018./2019. and 98% of those doses were used.
Conclusion: In the Republic of Croatia there has been a trend of increasing vaccination coverage against influenza. The highest vaccination rate is in persons over 65 years old. Despite the good vaccination coverage of older persons, the targeted coverage of 75% was not achieved. Children are least vaccinated and therefore risk group. It is necessary to achieve high vaccination coverage against influenza. That would reduce morbidity and complications, as well as reduce „excess deaths“ in elderly people. The nurse plays an important role in prevention, diagnosis and treatment of influenza. Also, it is necessary to ensure continous informing and education and raise awareness about influenza prevention and vaccination
NURSING IN COMMUNITY - SPECIFIC ACTIVITIES
Patronažna skrb područje je rada medicinske sestre u kojem ona korisnicima pruža pomoć u zadovoljavanju osnovnih ljudskih potreba s ciljem očuvanja zdravlja, unapređenja zdravlja i vraćanja poremećenog zdravlja.
Cilj ovog rada je prikazati specifičnosti rada medicinske sestre u patronažnoj djelatnosti, te aktivnosti koje provodi u procijeni, planiranju, provođenju i evaluaciji zdravstvene njege kod specifičnih skupina u okviru patronažne skrbi.
Zadatak je medicinske sestre u okviru patronažne skrbi proširiti zdravstvenu zaštitu van zdravstvene ustanove, pronalaziti i poticati korisnike na očuvanju i unapređenju zdravlja, posebno u najosjetljivijim razdobljima življenja (trudnoća, babinje, novorođenče i dojenačka dob). Kod osoba s invaliditetom, kroničnih bolesnika ili starih i nemoćnih, naglasak je na potpori, edukaciji i motivaciji radi što bolje prilagodbe, smanjenja komplikacija i kvalitetnijeg življenja i tada kada je zdravlje narušeno.
Patronažna služba u svom programu rada ima 1 posjet trudnici u tijeku trudnoće, 3 posjeta babinjači i novorođenčetu (jedan u prvom tjednu, a dva nakon 15 dana), 2 posjeta dojenčetu do 1 god. starosti, 1 posjet predškolskom djetetu i najmanje 1 posjet ostaloj djeci i školi. Ona vrši prema potrebi posjete za određivanje socijalnih i higijenskih prilika, posjete kroničnim bolesnicima i onim starijim od 65 god., koji nisu posljednju godinu bili kod liječnika te invalidima, uz nužnu suradnju sa liječnicima PZZ, socijalnom službom, karitativnim ustanovama, zdravstvenim ustanovama, domovima umirovljenika, društveno političkim organizacijama i policijom. Glavne aktivnosti patronažne medicinske sestre su edukacija i promicanje zdravlja.
Promicanjem zdravlja i preventivnim djelovanjem patronažne sestre svojim djelatnostima pridonose boljoj kvaliteti života ljudi u zajednici i smanjenju broja komplikacija u tijeku različitih bolesti.The community nurse provides assistance to the beneficiaries in meeting basic human and life needs in order to advance the prevention of loss of health, preservation of health and restoration of disturbed health.
The aim of this paper is to present the specifics of the work of the nurse in the patronage activity, as well as the activities that she performs in the assessment, planning, implementation and evaluation of health care in specific groups within the patronage care.
The patronage service in its work program has 1 visit to a pregnant woman during pregnancy, 3 visits to a midwife and a newborn (one in the first week and two after 15 days), 2 visits to an infant up to 1 year. age, 1 visit to a preschool child and at least 1 visit to other children and school. She conducts, as necessary, visits to determine social and hygienic conditions, visits to chronic patients and those over 65 who have not been to physicians and people with disabilities in the last year, with necessary cooperation with PHC doctors, social service, charitable institutions, health care institutions, homes pensioners, socio-political organizations and the police. The main activities of a community nurse are to educate and promote health.
By promoting the health and preventive action nursing activities contribute to a better quality of life for people in the community and to reduce the number of complications during various illnesses
RADIATION PROTECTION IN DENTAL MEDICINE
Svrha ovog završnog rada je prikazati radiološke metode koje se koriste u dentalnoj medicini te kako zaštiti pacijente i osoblje od štetnog učinka ionizirajućeg zračenja. U dentalnoj radiologiji djelovanjem malih doza zračenja postoji rizik od nastanka tumora mozga, štitne žlijezde, žlijezda slinovnica, katarakta očne leće te nastanak genetskih oštećenja. U prevenciji negativnih učinaka zračenja najodgovorniji su liječnik koji upućuje pacijenta na pretragu i radiološki tehnolog. Profesionalno je osoblje stoga dužno smanjiti izlaganje nepotrebnom zračenju dobrim poznavanjem dijagnostičkih uređaja, načinom rada i izborom sredstava za zaštitu. Doza pacijenata se smanjuje upotrebom visokofrekventnih generatora, primjenom filtra, kolimacijom, odabirom receptora, smanjenjem broja snimanja te korištenjem olovnih pregača i štitnika za štitnu žlijezdu.The aim of this final work is to present radiological methods which are used in dental medicine and how to protect patients and staff from harmful effects of ionizing radiation. In dental radiology, there is a risk of developing brain tumor, thyroid gland tumor, salivary gland tumor, cataracts of the eye lens and the occurrence of genetic damage due to the action of small doses of radiation. In the prevention of the negative effects of radiation, the doctor who refers the patient for an examination and the radiological technologist are the most responsible. Professional staff are therefore obliged to reduce exposure of unnecessary radiation with good knowledge of diagnostic devices, the method of operation and the choice of means of protection. The dose of patients is reduced by using high-frequency generators, applying filters, collimating, selecting receptors, reducing the number of screenings, and using lead aprons and thyroid shields
PHYSIOTHERAPEUTIC PROCEDURES AND PHYSIOTHERAPEUTIC ASSESSMENT IN CALCIFICATIONS OF THE MUSCULOSKELETAL SYSTEM OF DIFFERENT LOCALIZATIONS
Cilj rada je pretragom medicinskih baza podataka napraviti pregled literature o fizioterapeutskim procedurama i fizioterapeutskoj procjeni kod kalcifikata muskuloskeletnog sustava različite lokalizacije, pritom se fokusirajući na one najčešće, te na temelju rezultata sugerirati najoptimalniji pristup rehabilitaciji kalcifikata muskuloskeletnog sustava koje će pomoći budućim istraživačima u izradi još preciznijih smjernica za rehabilitaciju iste.
Metode. Za potrebe izrade rada pretražene su baze podataka koje su relevantne za područje fizikalne i rehabilitacijske medicine: PubMed, PEDro (Physiotherapy Evidence Database) i Cochrane Central. Korištene ključne riječi pretraživanja su: calcific tendinopathy, calcific tendinitis, rehabilitation, physical therapy, shoulder, hip. U analizu je uključeno 5 studija, 3 studija o rehabilitacijskim postupcima kalcificirajućeg tendinitisa rotatorne manžete, 1 studija o rehabilitacijskim postupcima kalcificirajućeg tendinitisa kuka te 1 studija koja istražuje rehabilitaciju svih kalcifikata muskuloskeletnog sustava
Rezultati. Rezultati studija pokazuju da ultrazvučno vođeni needling (UGN), radijalna ekstrakorporalna šok-valna terapija (RSW) odnosno terapija udarnim valom, i ekstra-tjelesna šok-valna terapija sa visokom energijom (H-FSW) ublažavaju bol i postižu smanjenje taloženja kalcija. Ultrasonografsko vođeni terapijski postupci (steroidna injekcija ili perkutana aspiracija) se pokazuju najdjelotvornijima, kombiniranje ultrazvučno vođene aspiracije sa subakromijalnom injekcijom kortikosteroida značajno smanjuje bol, poboljšava opseg pokreta afektiranih mišića te smanjuje veličinu naslaga kalcija, uz istovremeno smanjenje rizika od štetnih posljedica.
Zaključak. Konzervativno liječenje bolesnika s kalcificirajućim tendinitisom je uspješno u većine bolesnika, ultrasonografsko vođeni terapijski postupci se pokazuju najdjelotvornijima, no više istraživanja je potrebno kako bi se usporedili različiti rehabilitacijski postupci i njihovi dugoročni ishodi.The aim of this paper is to search medical databases to review the literature on physiotherapeutic procedures and physiotherapeutic assessment of musculoskeletal calcifications of different localization, focusing on the most common, and based on the results to suggest the most optimal approach for rehabilitation of musculoskeletal calcifications to help future researchers make guidelines for the rehabilitation of the same.
Methods. For the purposes of preparing the paper, databases relevant to the field of physical and rehabilitation medicine were searched: PubMed, PEDro (Physiotherapy Evidence Database) and Cochrane Central. The search keywords used are: calcific tendinopathy, calcific tendinitis, rehabilitation, physical therapy, shoulder, hip. The analysis included 5 studies; 3 studies on rehabilitation procedures of calcific tendinitis of the rotator cuff, 1 study on rehabilitation procedures of calcific tendinitis of the hip and 1 study investigating the rehabilitation of all calcifications of the musculoskeletal system.
The results. The results of the study show that ultrasound-guided needling (UGN), radial extracorporeal shock wave therapy (RSW) and shock wave therapy (H-FSW) alleviate pain and achieve a reduction in calcium deposition. Ultrasonographically guided therapeutic procedures (steroid injection or percutaneous aspiration) have been shown to be most effective, combining ultrasound-guided aspiration with subacromial corticosteroid injection significantly reduces pain, improves range of motion of affected muscles, and reduces the risk of calcium deposits.
Conclusion. Conservative treatment of patients with calcified tendinitis is successful in most patients, ultrasonographically guided therapeutic procedures are proving to be the most effective but more research is needed to compare different rehabilitation procedures and their long-term outcomes
ATTITUDE TOWARDS THE WORK OF HEALTHCARE EMPLOYEES OVER 50 YEARS - EXAMPLE - HOSPITAL SISAK
U današnje vrijeme sve više poduzeća i javnih ustanova ulaže napore u razvijanje sektora ljudskih resursa. Njihov najvrijedniji resurs su upravu njihovi zaposlenici koji zbog svoje kreativnosti, inovativnosti i motiviranosti mogu doprinjeti dodatnoj vrijednosti poduzeća na tržištu.
Za uspješnost poslovanja svake organizacije, potrebno je pronaći optimalnu kombinaciju materijalnih i nematerijalnih poticaja za svoje zaposlenike. Da bi se osigurala i poboljšala kvaliteta zaposlenika u organizaciji, potrebno je ponuditi odgovarajući nivo zarade koji je potreban ali ne i dovoljan.
Suvremeno društvo obilježava jedan od demografskih procesa a to je starenje stanovništa. Upravo zbog toga je potrebno prepoznati važnost upravljanja zaposlenicima starije životne dobi. Mnoge od njih poslodavci tretiraju kao zaposlenike koji više nisu u mogućnosti dati svoj maksimum na poslu, dok one koji su nezaposleni nisu im spremni ponuditi radni angažman.
Republika Hrvatska suočava se sa jednim od najvećih socijalnih problema a to je nezaposlenost. Posljedično ona uzrokuje još dva dodatna problema. Prvi je nezaposlenost mladih školovanih ljudi. Drugi je problem sa starijim ljudima 50+. Oni se dijele na zaposlene koji se ne mogu prilagoditi zahtjevima i potrebama posla, dok oni nezaposleni zbog svoje dobi nisu u mogućnosti naći posao.
Stoga smo u ovom istraživanju istražili kako motivirati radnike 50+ koji su u radnom odnosu.
Istražili smo koliko se oni smatraju spremnima prilagoditi promjenama u zahtjevima na poslu kao i općenito promjenama na tržištu i u tehnologiji. Koji to faktori naviše utječu na njihovu motivaciju i da li su spremni na radni angažman i nakon umirovljenja. Za ovo istraživanje uzeli smo primjer OB Sisak.
Ukoliko se želi ohrabriti zaposlenike na duži radni vijek, od velike važnosti je unaprjeđenje iskustva starije radne snage. Stvaranje boljih ishoda za zaposlenike starije radne dobi može zahtjevati sve veće usmjeravanje poslodavca na neke prakse u organizacijama kao što su: otvarenje provizija, fleksibilno radno vrijeme i kreiranje radnih mjesta u skladu sa radnim sposobnostima.Nowadays, more and more companies and public institutions are making efforts to develop the human resources sector. Their most valuable resource is the management of their employees, who due to their creativity, innovation and motivation can contribute to the added value of companies in the market.
For the success of every organization, it is necessary to find the optimal combination of tangible and intangible incentives for its employees. In order to ensure and improve the quality of employees in the organization, it is necessary to offer the appropriate level of earnings that is needed but not sufficient.
Modern society is marked by one of the demographic processes and that is the aging of the population. This is why it is necessary to recognize the importance of managing older employees. Many of them are treated by employers as employees who are no longer able to give their maximum at work, while those who are unemployed are not ready to offer them employment.
The Republic of Croatia is facing one of the biggest social problems, which is unemployment. Consequently, it causes two additional problems. The first is the unemployment of young educated people. Another problem is with older people 50+. They are divided into employees who cannot adapt to the demands and needs of the job, while those unemployed due to their age are unable to find a job.
Therefore, in this study, we explored how to motivate 50+ workers who are employed.
We explored how much they are considered willing to adapt to changes in job requirements as well as changes in the market and in technology in general. Which of these factors most affect their motivation and whether they are ready for work engagement even after retirement. For this research we took the example of OB Sisak.
If you want to encourage employees to work longer, it is very important to improve the experience of the older workforce. Creating better outcomes for older employees may require an employer’s increasing focus on some practices in organizations such as: commission opening, flexible working hours, and job creation in line with work abilities
PHYSICAL THERAPY PROCEDURES AFTER OPERATIONAL DISPOSAL OF AHONDROPLASIA
Ahondroplazija, kao bolest skeletnog sustava, najčešći je oblik koštane displazije. Rezultira skračenjem nadlaktičnih i natkoljeničnih kostiju ekstremiteta i uskim trupom normalne veličine, što uzrokuje disproporcionalnost tijela Podjednako zahvaća oba spola. Ova bolest ima tipični fenotip po kojem je lako prepoznatljiva. Dijagnoza ove bolesti se postavlja već intrauterino pomoću ultrazvuka. Nakon rođenja djeteta, dijagnostika se oslanja na kliničku sliku, rtg, mr i neurološke testove. Nakon dijagnosticiranja ove bolesti potrebno je pratiti bolesnika kroz cijeli njegov život. Komplikacije koje su vezane za ovu bolest, otežavaju kliničku sliku te se liječe ovisno o potrebi. Liječenje ove bolesti, osim komplikacija, zahtjeva operacijsko zbrinjavanje. Produljenjem ekstremiteta, kod ovih bolesnika, povećavamo kvalitetu života osobe. Nakon operacije Ilizarovom metodom dolazi na red rehabilitacija.Potrebno je osposobiti osobu za aktivnostisvakodnevnog života, te je motivirati za postizanje što većeg stupnja samostalnosti. Nakon operacijskog zbrinjavanja, fizikalna terapija ima ulogu održavanja postignutog stanja te saniranje mogućih komplikacija. Sve to uz suradnju pacijenta i njegove obitelji. Ahondroplazija kao bolest, zahtjeva veliku pažnju i razumijevanje pacijenta. Zadaća zdravstvenih djelatnika je omogućiti osobi s poteškoćama rast i razvoj, koristeći maksimum svojih sposobnosti. Ova složena bolest zahtjeva timski rad i motivaciju osobe. Savladavanjem prepreka, osoba s ahondroplazijom sebi osigurava ugodniji život. Život podjednako kvalitetan kao život zdrave osobe
THE RELATIONSHIP BETWEEN BIRTH WEIGHT, SHOULDER DYSTOCIA AND BRACHIAL PALSY
Prekomjeran fetalni rast uvelike utječe na ishod poroda. Makrosomno ili hipetrofično novorođenče se definira kao dijete čija je porođajna težina veća od 90 centile. Prekomjeran fetalni rast može utjecati na ishod porođaja te uzrokovati brojne komplikacije od kojih su najčešće distocija ramena i ozljeda brahijalnog pleksusa.
Cilj ovog rada je pojasniti što je to prekomjerni fetalni rast, koji su njegovi uzročnici, na koji način taj rast može utjecati na sam porod te koje su njegove komplikacije. Što je dijete veće i što porod duže traje to je veći rizik za ozljedu brahijalnog pleksusa. Oštećenje brahijalnog pleksusa se obično uočava odmah nakon poroda i u većini slučajeva oporavak je brz i potpun. Ipak, u određenom broju slučajeva oporavak može biti nepotpun što posljedično rezultira doživotnom invalidnošću.Excessive fetal growth has a major impact on the outcome of the delivery. A macrosomic or hypertrophic newborn is a child with a birth weight of more than 90 centiles. Excessive fetal growth can affect the outcome of the birth and cause many complications, the most common of which are shoulder dystocia and brachial plexus injuries.
The aim of this paper is to explain what excessive fetal growth is, what causes it, how it affects the birth itself, and what complications can occur. The older the baby and the longer the birth takes, the higher the risk of brachial plexus injury. Damage to the brachial plexus is usually noticed immediately after delivery, and in most cases rapid and complete recovery is possible. However, in some cases, recovery may be incomplete, resulting in a lifelong disability
Escherichia coli AS A CAUSE OF URINARY TRACT INFECTIONS
Mokraćni sustav je sustav organa čija je zadaća stvaranje te eliminacija urina, a infekcije mokraćnog sustava mogu zahvatiti bilo koji dio mokraćnog sustava, međutim, većina zahvaća mjehur i mokraćnu cijev, odnosno donji dio mokraćnog sustava. Nastankom infekcije mokraćnog sustava organizam odgovara upalnim odgovorom i simptomima koji odgovaraju mjestu nastanka infekcije. Infekcije mokraćnog sustava drugi su najčešći tip infekcija u izvanbolničkoj okolini, odmah nakon respiratornih infekcija, dok u bolnici predstavljaju najčešći tip bolničkih infekcija. Uropatogena Escherichia coli uzrokuje između 70% do 95% izvanbolničkih infekcija mokraćnog sustava, dok je odgovorna za 50% bolnički stečenih infekcija mokraćnog sustava. Većina infekcija mokraćnog sustava ne zahtjeva hospitalizaciju nego se liječe na razini primarne zdravstvene zaštite, stoga činjenica da je većina bolničkih infekcija mokraćnog sustava povezana s kateterizacijom mokraćnog mjehura nije iznenađujuća. Trend porasta rezistencije bakterije Escherichia coli na antibiotike može se pripisati činjenici da je većina bolničkih infekcija mokraćnog sustava uzrokovana multiplorezistentnim sojevima, a i poznato je kako se infekcije mokraćnog sustava liječe empirijski.The urinary system is a system of organs whose task is to create and eliminate urine, and urinary tract infections can affect any part of the urinary system, however, most affect the bladder and urethra, or the lower urinary tract. With the onset of a urinary tract infection, the body responds with an inflammatory response and symptoms that correspond to the site of infection. Urinary tract infections are the second most common type of infection in the outpatient setting, immediately after respiratory infections, while in the hospital they represent the most common type of nosocomial infections. The uropathogen Escherichia coli causes between 70% to 95% of nosocomial urinary tract infections, while it is responsible for 50% of nosocomial urinary tract infections. Most urinary tract infections do not require hospitalization but are treated at the primary care level, so the fact that most nosocomial urinary tract infections are associated with bladder catheterization is not surprising. The trend of increasing antibiotic resistance of Escherichia coli can be attributed to the fact that most nosocomial urinary tract infections are caused by multiple resistant strains, and urinary tract infections are known to be treated empirically
RADIATION PROTECTION IN CT: A LITERATURE REVIEW
Diplomski rad Zaštita od zračenja kod CT pretraga pisan je u obliku preglednog članka koji analizira prihvaćene i ustaljene, a naglašava moderne metode zaštite od zračenja u području kompjutorizirane tomografije.
U uvodu rada opisan je ubrzan razvoj MSCT tehnologije i porast njenog korištenja koji je kontinuiran već gotovo dva desetljeća. Zatim su razjašnjene glavne činjenice o zaštiti od zračenja te su definirani osnovni pojmovi vezani uz mjerenje doze zračenja. Nadalje rad opisuje biološki utjecaj zračenja raspona doze generirane pri izvođenju MSCT pretrage kako bi čitatelj bio upoznat sa o štetnostima primjene ionizirajućeg zračenja, a time važnosti njegovog minimiziranja redukcije.
Nabrojani su i obrađeni najvažniji MSCT parametri koji utječu na dozu zračenja, a s kojima bi trebali biti upoznati svi djelatnici koji sudjeluju u medicinskom ozračivanju stanovništva - vršni napon cijevi, struja grijanja katode i vrijeme ekspozicije, kolimacija snopa zračenja, debljina sloja, duljina skeniranja i važnost preciznog pozicioniranja pacijenta.
Optimizacijske strategije smanjenja doze zračenja pacijenta u MSCT pretragama navode mogućnosti kliničke primjene tehnika redukcije doze. S jedne strane, navedene su metode implementirane u uređaj od strane proizvođača, a s druge strane objašnjeno je kako pažljivom manualnom adaptacijom parametara snimanja možemo značajno reducirati ozračenostpacijenata, ukoliko operator raspolaže znanjem, sposobnošću i željom za njihovom primjenom.Master’s Thesis Radiation protection in CT examinations is written in the form of a review article that analyzes the accepted and established and emphasizes modern methods of radiation protection in the field of computed tomography.
The Introduction describes the accelerated development of MSCT technology and the increase in its use, which has been continuous for almost two decades. Then, the main facts about radiation protection are clarified and the basic concepts related to radiation dose measurement are defined. Furthermore, the biological impact of the dose range radiation generated when performing the MSCT test is described in order to provide the reader with knowledge about the harmful effects of ionizing radiation and thus the importance of its reduction.
The most important MSCT parameters that affect the radiation dose are listed and processed, with which all employees involved in medical irradiation of the population should be familiar - tube voltage, tube current and exposure time, beam collimation, slice width, scan range and significance of precise positioning of the patient.
Optimization strategies for reducing the patient's radiation dose in MSCT examinations indicate the possibilities of clinical application of dose reduction techniques. On the one hand, the methods implemented in the device by the manufacturer are listed, and on the other hand it is explained how careful manual adaptation of imaging parameters can lead to a significant reduction of patient exposure if the operator has the knowledge, ability and desire to apply them
COMPARISON OF ATTITUDES OF STUDENTS OF THE UNIVERSITY DEPARTMENT OF HEALTH STUDIES SPLIT AND STUDENTS OF SCHOOL OF MEDICINE, UNIVERSITY OF SPLIT ON THE ELDERLY
CILJ: Cilj ovog istraživanja bio je usporediti stavove studenata Sveučilišnog odjela zdravstvenih studija Split i studenata Medicinskog fakulteta, Sveučilišta u Splitu o starijim osobama te istražiti utjecaj različitih čimbenika (demografske odrednice, suživot sa starijim osobama i obrazovanje) na stavove budućih zdravstvenih djelatnika prema starijim osobama i procesu starenja.
METODE: Mjerni instrument za ovo istraživanje bio je on-line upitnik koji je uz osnovne demografske odrednice koristio i Kogan ljestvicu stavova prema starijim osobama. Istraživanjem su obuhvaćeni studenti preddiplomskog i diplomskog studijskog programa – Sestrinstvo, Sveučilišnog odjela zdravstvenih studija, Sveučilišta u Splitu (studenti: prve, druge i treće godine preddiplomskog studija i prve i druge godine diplomskog studija) te studenti Medicinskog fakulteta, Sveučilišta u Splitu diplomskog integriranog studijskog programa Medicina i Dentalna medicina (studenti: prve, druge, treće, četvrte, pete i šeste godine studija), kao i studenti studijskog programa Farmacija (studenti: prve, druge, treće, četvrte i pete godine).
REZULTATI: Naši rezultati su pokazali da obje skupine studenata imaju neutralne stavove prema starijim osobama. Temeljem seta od 34 tvrdnje dobiva se ukupna razina na Kogan ljestvici 128,69 bodova, gdje je srednja vrijednost 127 bodova. Za 1,4 boda je veća razina na Kogan ljestvici kod ispitanika koji su pohađali predmet iz područja gerijatrije u odnosu na ispitanike koji nisu pohađali predmet iz područja gerijatrije(t=0,97; P=0,332). Ispitanici s prebivalištem u gradskom/prigradskom naselju imaju za 1,8 bodova veću razinu na Kogan ljestvici u odnosu na ispitanike sa prebivalištem u seoskom naselju (t=0,87; P=0,385). Ispitanici s kroničnom bolesti imaju za 2,1 boda veću srednju vrijednost na Kogan ljestvici u odnosu na ispitanike koji nemaju kroničnu bolest (t=0,86; P=0,389). Ispitanici koji imaju iskustvo života sa starijom osobom imaju za 1,8 manju vrijednost na Kogan ljestvici u odnosu na ispitanike koji nemaju iskustvo života sa starijom osobom (t=1,08; P=0,281).
ZAKLJUČAK: Prema dobivenim rezultatima možemo zaključiti da ispitanici imaju neutralne stavove, ali unatoč tome i dalje treba raditi na dodatnoj edukaciji iz područja gerijatrije, kao i većoj interrakciji sa starijim osobama tijekom praktičnog dijela obrazovanja budućih zdravstvenih djelatnika.OBJECTIVE: The aim of this study was to compare the attitudes of students of the University Department of Health Studies Split and students of the School of Medicine, University of Split on the elderly and to investigate the impact of various factors (demographics, coexistence with the elderly and education) on the attitudes of future health professionals towards the elderly and the aging process.
METHODS: The measuring instrument for this research was an online questionnaire which, in addition to basic demographic determinants, also used the Kogan scale of attitudes towards the elderly. The research included students of the undergraduate and graduate study program of Nursing, University Department of Health Studies, University of Split (first, second and third year undergraduate students and first and second year graduate students),students of the integrated graduate study program of Medicine and Dental Medicine, School of Medicine, University of Split (first, second, third, fourth, fifth and sixth year students) together with students of the study program of Pharmacy (first, second, third, fourth and fifth year students).
RESULTS: Our results showed that both groups of students have neutral attitudes towards the elderly. Based on a set of 34 statements, the overall level on the Kogan scale is 128.69 points, where the mean is 127 points. The level on the Kogan scale was 1.4 points higher in the subjects who attended the course in the field of geriatrics compared to the respondents who did not attend the course in the field of geriatrics (t = 0.97; P=0.332). Respondents residing in urban/suburban settlements had a 1.8points higher level on the Kogan scale compared to respondents residing in rural settlements (t = 0.87; P=0.385). Respondents with chronic disease had a 2.1 points higher mean on the Kogan scale compared to subjects without chronic disease (t = 0.86; P=0.389). Respondents who had experience of living with an elderly person had a 1.8 lower value on the Kogan scale compared to respondents who did not have experience of living with an elderly person (t = 1.08; P=0.281).
CONCLUSION: According to the obtained results, we can conclude that the respondents have neutral attitudes towards elderdy, but despite that we still need to work on additional education in the field of geriatrics,as well as greater interaction with the elderly during the practical part of education of future health professionals