Repository of Faculty of Kinesiology, University of Zagreb - KIFoREP
Not a member yet
1705 research outputs found
Sort by
Strength Training and Slowing Down Sarcopenia
No full textSarkopenija je progresivni gubitak mišićne mase i snage koji se pojavljuje s procesom starenja i predstavlja ozbiljan zdravstveni problem za stariju populaciju. Ovaj rad istražuje utjecaj treninga jakosti na usporavanje sarkopenije, s posebnim fokusom na fiziološke mehanizme, optimalne protokole treninga i sigurnost tih protokola za starije osobe. Trening jakosti i snage, osobito visokointenzivni, dokazano povećavaju mišićnu masu i snagu te smanjuju rizik od komplikacija povezanih sa sarkopenijom. Prilagođeni protokoli također su učinkoviti i sigurni. Kontinuirano provođenje ovih protokola ključ je u prevenciji sarkopenije, a daljnja istraživanja trebaju se usmjeriti na dugoročne učinke i integraciju treninga jakosti s drugim oblicima vježbanja za optimalnu zdravstvenu korist starije populacije.Sarcopenia, the progressive loss of muscle mass and strength that occurs with aging, presents a significant health challenge for the elderly population. This research examines the impact of strength training on slowing sarcopenia, focusing on physiological mechanisms, optimal training protocols, and safety for older adults. Strength training, particularly high-intensity training, has been shown to increase muscle mass and strength, reducing the risks associated with sarcopenia. Tailored protocols are also effective and safe. Continuous implementation of these protocols is crucial for sarcopenia prevention, and future research should focus on long-term effects and integrating strength training with other forms of exercise for optimal health benefits in the elderly
APPLICATION OF ATHLETIC TRAINING METHODOLOGY IN CONDITIONING PREPARATION OF TENNIS PLAYERS
No full textAtletska metodologija treninga može se primijeniti u kondicijskom treningu sportova gdje uspješnost ovisi prije svega o brzini, snazi i jakosti sportaša. Cilj ovog rada je prikazati kako se neke od metoda koje se koriste u treningu u atletici (prije svega u skakačkim i sprinterskim atletskim disciplinama) za planiranje i programiranje treninga, razvoj motoričkih i funkcionalnih sposobnosti, te razvoj, održavanje i tempiranje sportske forme, a mogu se koristiti prilikom istih postupaka u kondicijskom treningu u tenisu.Athletics training methodology can be applied in conditioning training of sports where success depends above all on the speed, power and strength of the athlete. The aim of this work is to show how some of the methods used in planning and programming, development of motor and functional abilities, and development, maintenance and tapering of athletics training (primarily in jumping and sprinting athletic disciplines) can be used during the same procedures in fitness training in tennis
THE IMPORTANCE OF PHYSICAL EXERCISE FOR THE DEVELOPMENT OF PRIMARY SCHOOL CHILDREN WITH DEVELOPMENTAL DIFFICULTIES. SYSTEMATIC LITERATURE REVIEW
No full textTjelesna aktivnost ima ključnu ulogu u razvoju djece osnovnoškolske dobi, potičući njihov fizički, emocionalni i kognitivni napredak. Kada je riječ o djeci s poteškoćama u razvoju, tjelesna aktivnost igra jednako važnu ulogu. Prilagođene tjelesne aktivnosti mogu značajno poboljšati motoričke sposobnosti, koordinaciju i ravnotežu kod djece s posebnim potrebama. Integracija djece s poteškoćama u razvoju u tjelesne aktivnosti također promiče inkluziju i prihvaćanje među vršnjacima, što je ključno za njihov cjelokupni razvoj i integraciju u društvo. Glavni cilj ovoga rada bio je kroz sustavni pregled literature prikupiti i prikazati utjecaj tjelesne aktivnosti na razvoj djece osnovnoškolske dobi s poteškoćama u razvoju. U pregledu dostupne literature korištene su dvije baze podataka: PubMed i Scopus. Ključne riječi korištene u pretraživanju literature bile su: "exercise*" OR "physical activit*", "child*" OR "pupil*", te "developmental disorder*" OR "difficult*" OR "disabilit*". Ukupno je prikupljen 2251 rad, nakon čega je uslijedio detaljniji pregled radova prema kriterijima uključivanja i isključivanja. 15 radova zadovoljilo je sve kriterije i kasnije su uključeni u konačnu analizu. U skladu s glavnim ciljem utvrđen je pozitivan utjecaj tjelesne aktivnosti na sveukupni razvoj djece s poteškoćama. Najbolji rezultati zabilježeni su kod glazbene terapije i intervencija u vodi, dok su najmanji učinak na cjelukupni razvoj imali treninzi prilagođenog takwondoa. S obzirom na dostupne podatke potreban je veći broj radova i veći broj ispitanika koji bi istražili dodatne mogućnosti razvoja unutar populacije osnovnoškolske djece s poteškoćama.Physical activity plays a key role in the development of primary school-age children, encouraging their physical, emotional and cognitive progress. When it comes to children with developmental disabilities, physical activity plays an equally important role. Adapted physical activities can significantly improve motor skills, coordination and balance in children with special needs. Integrating children with developmental disabilities into physical activities also promotes inclusion and acceptance among peers, which is crucial for their overall development and integration into society. The main goal of this paper was to gather and present the impact of physical activity on the development of elementary school-age children with developmental disabilities through a systematic literature review. In the review of the available literature, two databases were used: PubMed and Scopus. The keywords used in the literature search were: "exercise*" OR "physical activit*", "child*" OR "pupil*", and "developmental disorder*" OR "difficult*" OR "disabilit*". A total of 2251 works were collected, which was followed by a more detailed review of the works according to inclusion and exclusion criteria. 15 papers met all criteria and were later included in the final analysis. In accordance with the main goal, the positive impact of physical activity on the overall development of children with disabilities was determined. The best results were recorded with music therapy and interventions in water, while the least effect on the overall development was the training of adapted takwondo. Considering the available data, a larger number of works and a larger number of respondents are needed to investigate additional development possibilities within the population of elementary school children with difficulties
The functional value of two different sets of methodical procedures in the process of acquiring the alpine ski knowledge
No full textMotoričke predispozicije za bavljenje određenom tjelesnom aktivnosti, talent pojedinca, njegove kognitivne sposobnosti, crte ličnosti, samo su dio onoga što će utjecati na njegovu uspješnost u odabranoj aktivnosti. Usvajanje specifičnih motoričkih znanja karakterističnih za pojedine kineziološke aktivnosti, ili preciznije tehnike dotične aktivnosti, u najvećoj će mjeri ovisiti o metodici poučavanja, odnosno načinima i putevima prenošenja tog znanja. Učitelj, trener, pedagog jest upravo taj koji će voditi čitav proces poučavanja, a čije će poznavanje metodike uvelike utjecati na to hoće li proces biti uspješan ili ne. Spomenuto se odnosi na izbor adekvatnih metodskih sadržaja u datom trenutku te njihovu kontinuiranu prilagodbu tijekom cijelog procesa sukladno postavljenim ciljevima i individualnim sposobnostima onih koje poučava.
Alpsko skijanje kao rekreativna aktivnost iznimno je popularna i raširena diljem svijeta, a veliki broj rekreativaca u nekom je trenutku bavljenja njome u potpunosti ili djelomično prošao obuku skijaša početnika. U poučavanju alpskog skijanja postoje metodski postupci koji se standardno koriste, a čija učinkovitost i opravdanost empirijski nije dostatno ispitivana, na čemu upravo počiva problem ovog istraživanja. Radi se o metodskim postupcima za usvajanje elemenata skijaške tehnike koji se dominantno izvode na jednoj skiji, a oni su u ovom istraživanju stavljeni u komparativni odnos sa modificiranim metodskim postupcima kod kojih su se za poučavanje skijaških elemenata koristile metodičke vježbe na dvije skije.
Cilj ovog rada bio je u randomiziranom znanstvenom istraživanju utvrditi da li primjena metodičkih vježbi na jednoj skiji u ranoj fazi obuke zaista doprinosi boljem savladavanju skijaške tehnike skijaša početnika. Također, cilj je bio utvrditi postoji li razlika u ukupnom skijaškom znanju ili pojedinim elementima osnovne i napredne škole skijanja, između dviju grupa koje su usvajale elemente alpskog skijanja upotrebom dvaju različitih skupova metodskih postupaka.
U ovom istraživanju sudjelovalo je 137 skijaša početnika, studenata treće godine Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji su u procesu obuke u trajanju od 10 dana
bili su podijeljeni u dvije grupe – eksperimentalnu, poučavanu metodskim postupcima koji koriste metodičke vježbe na dvije skije i kontrolnu, koja je za usvajanje elemenata skijaške tehnike koristila metodske postupke na jednoj skiji. Promatrani elementi skijaške tehnike iz osnovne škole skijanja bili su plužni zavoj, spust koso, zavoj k brijegu i osnovni zavoj, dok su iz napredne škole skijanja bili paralelni zavoj od brijega i vijuganje.
Analiza razlika među grupama obavljena pomoću Wilcoxon-Mann-Whitney testa, pokazala je kako je eksperimentalna grupa, poučavana metodskim postupcima na dvije skije, postigla u prosjeku bolje ocjene u svim promatranim elementima skijaške tehnike, no uz ostvarenu statistički značajnu razliku u tri od četiri elemenata osnovne škole skijanja, odnosno u spustu koso u lijevu i desnu stranu, zavoju k brijegu u lijevu i desnu stranu te plužnom zavoju, dok u osnovnom zavoju razlika nije uočena.
Metodičke vježbe na jednoj skiji zbog svoje izuzetne složenosti i zahtjevnosti koje se prije svega odnose na sposobnost održavanja dinamičke ravnoteže, uslijed čega je skijašu početniku teže zadržati osnovnu skijašku poziciju, pokazale su se manje prikladnim u obuci, osobito u njezinim početnim fazama. U tom smislu metodičke vježbe na dvije skije čine se puno primjerenijima za početnika kojima će se usavršiti bazične skijaške strukture do dovoljno visoke razine za početak uvođenja vježbi na jednoj skiji.
Temeljem dobivenih rezultata preporuka je da se u početnim fazama skijaške obuke upotrebljavaju metodski postupci s metodičkim vježbama na dvije skije, dok bi se u kasnijim fazama obuke naprednih skijaških elemenata postupno počele uvoditi metodičke vježbe na jednoj skiji.
Rezultati ovog istraživanja pružili su novi pogled na metodiku obuke alpskog skijanja skijaša početnika te ju obogatili novim saznanjima koja će pomoći da proces obuke bude što učinkovitiji, brži i sigurniji.Motor predispositions for engaging in a certain physical activity, talent of an individual, his cognitive abilities or personality traits are just a part of what will influence his success in the chosen activity. Acquisition of specific motor knowledge characteristic for certain kinesiological activities, or more precisely its technique, will largely depend on the teaching methodology, or ways and paths of transferring that knowledge. Instructor, coach, pedagogue is exactly the one who will lead the whole teaching process and whose knowledge of teaching methodology will greatly influence whether the process will or will not be successful. The mentioned refers to the choice of appropriate methodological content at a given moment and its constant adjustment during the whole process according to the set goals and individual abilities of those he teaches.
The alpine skiing as a recreational activity is very popular and widespread all over the world and a large number of recreational skiers have fully or partially undergone the training process of ski beginners. In alpine ski teaching there are standard methodical procedures that are commonly used and whose effectiveness and justification hasn’t been further investigated, which is exactly what the problem of this research is based on. It refers to the methodical procedures for acquiring the elements of ski technique which are predominantly performed on one ski, and in this research, they were put in a comparative relationship with the modified methodical procedures where exercises on two skis were used for teaching the elements of ski technique.
The aim of this paper was to determine in randomized research whether the use of methodical exercises on one ski in the early stages of the alpine ski teaching process, really contribute to better mastering the ski technique by ski beginners. Also, the goal was to determine if there is the difference in overall ski knowledge in certain elements of basic and advanced ski school between the two groups that acquired the alpine ski knowledge using two different sets of methodical procedures.
137 ski beginners participated in this research, all third-year students at the Faculty of Kinesiology University of Zagreb. In the teaching process of alpine ski beginners that lasted 10 days, they were divided into two groups – experimental, taught by methodical procedures on two skis, and control group taught by methodical procedures on one ski. The observed elements of ski technique from basic ski school were snowplough, traversing, uphill turn and basic turn, while the advanced ski school elements were parallel turn and short turn.
The analysis of differences between the groups done by Wilcoxon-Mann-Whitney test showed that experimental group, taught by methodical procedures on two skis, achieved better grades on average in all observed elements of the ski technique, with statistically significant difference in three out of four basic ski school elements and those were traversing to both sides, uphill turn to both sides and snowplough, while in basic turn the difference wasn’t observed.
Methodical exercises on one ski are shown to be less appropriate in the training process, especially in the early phases. This is due to their extreme complexity which is primarily referred to the ability of maintaining dynamic balance as a result of which is very difficult for a beginner to keep the basic ski position. In that sense, the methodical exercises on two skis seem to be much more appropriate for ski beginners whose use will perfect the basic skiing structures to a level that is high enough to start introducing the exercises on one ski.
Based on the obtained results it is recommended that methodical procedures with exercise on two skis are used in the early teaching phases, while in the later stages of the training process the methodical exercises on one ski should be gradually introduced.
The results of this research provided a new perspective on the training methodology of alpine ski beginners and enriched it with new knowledge that will help the training process be more efficient, faster and safer
RETURN TO PLAY AFTER ADDUCTOR MUSCLE INJURY IN FOOTBALL
No full textOzljede mišića primicača kuka ili aduktora vrlo su česte u sportovima koji uključuju udarce nogama, naglo ubrzavanje i usporavanje te naglu promjenu smjera kao što je nogometna igra. Bol tijekom sprinta, oštrih promjena smjera i kod udarca lopte uobičajene su tegobe. U većini je slučajeva ozljeda aduktora kratkotrajna i nestaje za nekoliko tjedana no ukoliko nogometaš nastavi igrati kroz ozljedu, ne primi ili ne slijedi odgovarajuću rehabilitaciju, može se razviti kronična ozljeda aduktora. Rano otkrivanje ozljede i odgovarajuća rehabilitacija od velike su važnosti kako bi se spriječila progresija u kronično stanje koje može trajati više od šest tjedana, a potpuni oporavak često se postiže tek mnogo kasnije, u nekim slučajevima čak šest do devet mjeseci.
Rehabilitacijski protokol nakon ozljede aduktora obuhvaća specifične vježbe za aduktore, vježbe za mišiće natkoljenice, zdjelice i trupa te vježbe progresivnog trčanja bez lopte i s loptom kao i specifične nogometne vježbe. Ispunjavanje protokola temeljenog na kriterijima, osobito ispunjavanje kriterija kliničke bezbolnosti, može rezultirati s manje ponovnih ozljeda. Visoka stopa ponovne ozljede aduktora u profesionalnom nogometu ukazuje na važnost pravilne rehabilitacije i ispunjavanje odgovarajućih kriterija prije povratka u igru budući da je razdoblje oporavka nakon ponovne ozljede gotovo dvostruko dulje u usporedbi s prvotnom.Adductor injuries are very common in sports that involve kicking, sudden acceleration and deceleration, and sudden change of direction such as football. Pain during sprints, sudden changes of direction and when hitting the ball are common complaints. In most cases, the adductor injury is acute and disappears in a few weeks, but if the player continues to play through the injury, does not receive or follow adequate rehabilitation, a longstanding adductor injury may develop. Early detection of the injury and appropriate rehabilitation are of great importance to prevent progression to a chronic condition that can last more than six weeks. Full recovery is often not achieved until much later, in some cases as long as six to nine months.
The rehabilitation protocol after an adductor injury includes specific exercises for the adductors, exercises for the muscles of the upper leg, pelvis and trunk, and progressive running exercises without and with the ball, as well as specific football exercises. Meeting a criteria-based protocol, particularly clinical pain-free criteria, may result in fewer re-injuries. The high rate of adductor re-injury in professional football indicates the importance of proper rehabilitation and meeting the appropriate criteria before returning to play as the recovery period after re-injury is almost twice as long compared to the initial one
The influence of proper diaphragmatic breathing on the performance quality of the back squat
No full textDijafragma, ključna za disanje i regulaciju autonomnog živčanog sustava, često se koristi samo djelomično, što može povećati srčani stres i krvni tlak. Pravilno dijafragmalno disanje može poboljšati funkciju pluća, smanjiti stres i poboljšati krvni tlak i cirkulaciju. Ovo disanje također može povećati snagu trbušnih mišića i stabilnost trupa tijekom vježbi jakosti.
Cilj ovog istraživanja bio je ispitati utjecaj dijafragmalnog disanja na izvedbu stražnjeg čučnja u osoba sa i bez iskustva u ovoj tehnici. Analizirani su učinci na horizontalni pomak šipke, brzinu izvođenja, silu i snagu mišića te subjektivnu procjenu sigurnosti i brzine oporavka. Hipoteze su sugerirale da dijafragmalno disanje može poboljšati sve ove aspekte.
Sudjelovao je 21 ispitanik, a korišten je softver za video analizu za kvantifikaciju parametara izvedbe.
Rezultati su pokazali da dijafragmalno disanje značajno poboljšava izvedbu pri opterećenjima od 60% i 80% 1RM (p < 0.05). Ispitanici su prijavili poboljšanu stabilnost i veću sigurnost tijekom izvođenja čučnjeva, posebno pri većim opterećenjima. Također, dijafragmalno disanje smanjuje negativan pomak utega, poboljšavajući posturalnu kontrolu i smanjujući rizik od ozljeda. Ovo istraživanje ukazuje na prednosti dijafragmalnog disanja u treningu s opterećenjem, iako su potrebna dodatna istraživanja kako bi se potvrdili dugoročni učinci i primjena u različitim populacijama.The diaphragm, crucial for breathing and regulating the autonomic nervous system, is often only partially utilized, which can increase cardiac stress and blood pressure. Proper diaphragmatic breathing can improve lung function, reduce stress, and enhance blood pressure and circulation. This breathing technique can also increase abdominal muscle strength and core stability during resistance exercises.
The aim of this study was to examine the impact of diaphragmatic breathing on the performance of the back squat in individuals with and without experience in this technique. The effects on horizontal bar displacement, execution speed, force, muscle strength, and subjective safety and recovery speed were analyzed. Hypotheses suggested that diaphragmatic breathing could improve all these aspects.
Twenty-one participants took part, and video analysis software was used to quantify performance parameters. Results showed that diaphragmatic breathing significantly improved performance at loads of 60% and 80% of 1RM (p < 0.05). Participants reported improved stability and greater safety during squat execution, especially at higher loads. Additionally, diaphragmatic breathing reduces negative bar displacement, improving postural control and reducing the risk of injury. This study highlights the benefits of diaphragmatic breathing in resistance training, though further research is needed to confirm long-term effects and applicability across different populations
EFFECTIVENESS OF STRENGTH TRAINING IN REHABILITATION OF SHOULDER IMPINGEMENT SYNDROME. A SYSTEMATIC LITERATURE REVIEW
No full textRame je jedan od najkompleksnijih zglobova u ljudskome tijelu te je zbog svoje građe često izložen ozljedama i bolnim sindromima. Cilj ovoga rada je kroz sustavni pregled dosadašnjih istraživanja, sistematizirati spoznaje o učinkovitosti kineziterapije, konkretno vježbi jakosti u rehabilitaciji sindroma sraza u ramenu. Pokušalo se utvrditi u kojoj mjeri vježbe jakosti utječu na promatrane ishode točnije na smanjivanje simptoma boli, povećanje funkcionalnosti ramena, povećanje snage mišića ramena i opsega pokreta. Sustavni pregled temeljio se na istraživanjima koja su napisana na engleskom jeziku i objavljena u posljednjih 10 godina, točnije od 2014. do 2024. godine. Za pregled radova koristila se pretraga prema ključnim riječima: „Strength training“ OR „Strength exercise“ AND „Shoulder impingement“ AND „Pain“ putem 4 baze podataka: PubMed, Scopus, EBSCOhost i WOS. Prema prethodno navedenim kriterijima izdvojen je 91 rad, a u završnu analizu uvršeno je njih 12 u kojima se očitavao visok stupanj heterogenosti u karakteristikama ispitanika i provedenim intervencijama. Za potrebe ovog rada, promatrala se učinkovitost rehabilitacijskog postupka u kojemu se dio vezan za kineziterapiju sastojao isključivo od vježbi jakosti. Većina analiziranih studija pokazala je kako vježbe jakosti imaju pozitivan učinak na promatrane ishode kada su bile uvrštene u rehabilitacijski program, ali teško je bilo utvrditi koliko značajan utjecaj na ostvarene rezultate pridonosi sama jakost, a koliki udio u tome su imale ostale intervencije u analiziranim studijama. U radovima u kojima su se isključivo koristile vježbe jakosti rezultati su uvijek bili statistički značajni u većini ishoda što ukazuje kako jakost svakako ima svoje mjesto u rehabilitaciji, ali potrebno je više studija na ovu temu kako bi se u potpunosti razumjelo u kojoj mjeri.The shoulder is one of the most complex joints in the human body, and due to its structure, it is often prone to injuries and painful syndromes. The aim of this paper is to systematize the knowledge on the effectiveness of kinesitherapy, specifically strength exercises, in the rehabilitation of shoulder impingement syndrome through a systematic review of previous research. The attempt was made to determine to what extent strength exercises affect the observed outcomes, specifically in reducing pain symptoms, increasing shoulder functionality, muscle strength, and range of motion. The systematic review was based on studies written in English and published in the last 10 years, more precisely from 2014 to 2024. The review of papers was conducted using a search based on the following keywords: "Strength training" OR
"Strength exercise" AND "Shoulder impingement" AND "Pain" through four databases: PubMed, Scopus, EBSCOhost, and WOS. According to the previously mentioned criteria, 91 papers were selected, and 12 were included in the final analysis, which showed a high degree of heterogeneity in the characteristics of the subjects and the interventions conducted. For the purpose of this paper, the effectiveness of a rehabilitation procedure was observed in which the kinesitherapy part consisted solely of strength exercises. Most of the analyzed studies
demonstrated that strength exercises had a positive effect on the observed outcomes when included in the rehabilitation program, but it was difficult to determine how much of the achieved results were specifically due to strength and how much was contributed by other
interventions in the analyzed studies. In studies where only strength exercises were used, the results were statistically significant in most outcomes, indicating that strength definitely has its place in rehabilitation, but more studies are needed to fully understand to what extent
Postactivation potentiation effect on vertical jump after the flat bench press
No full textSvrha ove studije bila je istražiti postoji li nelokalizirani PAP efekt koristeći skok s pripremom mjerenim OptoJump sustavom nakon potiska s ravne klupe. Ispitanici su bili studenti Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (n=13) sa iskustvom u treningu s otporom od barem 6 mjeseci. Ispitanici su podvrgnuti inicijalnom testiranju skoka s pripremom nakon čega su odradili 3 serije po 5 ponavljanja na 80% 1RM-a potiska s ravne klupe zatim je uslijedilo finalno testiranje skoka s pripremom. Za statističku analizu korištena je deskriptivna analiza te t-test za zavisne uzorke. Statističkom obradom podataka primjenom K-S testa utvrđena je normalna distribucija podataka (p>0,2) te t-testom statistički značajna razlika (p=0,0) u primjeni potiska s ravne klupe na eksplozivnu jakost donjih ekstremiteta.The purpose of this study was to investigate whether there is a non-localized PAP effect using countermovement jump measured with the OptoJump system after the flat bench press. The participants were students of the Faculty of Kinesiology of the University of Zagreb (n=13) with experience in resistance training of at least 6 months. The subjects were tested with an initial countermovement jump test after which they performed 3 sets of 5 repetitions at 80% of 1RM of the flat bench press, followed by a final countermovement jump test. Descriptive analysis and t-test for dependent samples were used for statistical analysis. Statistical processing of the data using the KS test revealed a normal data distribution (p<0.2) and a statistically significant difference (p=0.0) in the application of the flat bench press on the explosive strength of the lower extremities using the t-test
Vježbe snage u grupnim fitnes programima
No full textOvaj priručnik prvenstveno je namijenjen studentima sveučilišnog prijediplomskog studija Kineziologija i sveučilišnog diplomskog studija Kineziološka edukacija na Kineziološkim fakultetima, koji slušaju predmete iz područja fitnesa. Učinjen je s namjerom da bude pomoć za pripremanje ispita iz predmeta Aerobika, Grupni fitnes programi, Kineziološka analiza u fitnesu, s tim da nije jedini izvor informacija pri pripremanju ispita. Plod je dugogodišnjeg rada stručnjaka iz kineziologije i fitnesa te isto tako iskustva u radu samih autora. Naravno, autori ga preporučuju i studentima drugih fakulteta te kao pomoć pri radu nastavnicima TZK, instruktorima fitnesa, aerobike ili grupnih fitnes programa, kao i samim vježbačima. U izradi priručnika korišteni su prethodni izvori informacija, a koji su sastavni dio materijala za pripremu ispita iz predmeta Aerobika i Individualni i grupni fitnes programi
THE ROLE OF VIDEO ANALYTICS IN SOCCER
No full textCilj ovog rada bio je predstaviti upotrebu video analitike u nogometu te na koji način video analitika pomaže u razvoju uspješnosti u nogometu. Video analitika ima ključnu ulogu u modernom nogometu, omogućujući timovima detaljnu pripremu kroz analizu performansi, taktika i strategija. Video analitičari, kao članovi stručnog stožera, surađuju s trenerima u analizi grešaka i pripremi za utakmice, fokusirajući se na karakteristike protivnika i njihov stil igre. Nakon uvodnog dijela rada u kojem su predstavljene osnovne informacije bitne za razumijevanje rada, u drugom se poglavlju navodi koncept video analitike u kontekstu sporta općenito. Navedeno poglavlje govori o važnosti video analitike u sportu te na koji način ona može pomoći stručnom osoblju u sportu. U poglavlju povijesti i razvoja video analitike predstavljeni su pioniri ovog područja koje je usko povezano s notacijskom analizom gdje su i krenuli prvi koraci video analitike. U četvrtom poglavlju fokus je stavljen na načine snimanja koji su nekada bili prisutni u početcima video analize sve do današnjih kamera koje automatski snimaju utakmice pomoću umjetne inteligencije, a pomoću strojnog učenja istovremeno vrše statistiku događaja na utakmicama i treninzima. Nakon toga je detaljnije objašnjen način funkcioniranja umjetne inteligencije u video analitici i na koji način je ona unaprijedila područje posla video analitičara. U zadnjem je poglavlju detaljno obrađena primjena analitike u nogometu i opisani radni zadaci, vještine i obaveze video analitičara. Njihove zadaće uključuju između ostalog snimanje utakmica i treninga, analizu snimaka i statistika te izradu detaljnih izvještaja. Ove informacije koriste se za kreiranje taktike i individualnih planova igrača. Prisustvo analitičara na terenu omogućuje im aktivno sudjelovanje u osmišljavanju i provedbi treninga, pružajući igračima izravnu povratnu informaciju.The aim of this work was to present the use of video analytics in football and how video analytics helps in the development of success in football. Video analytics play a key role in modern football, allowing teams to prepare in detail through analysis of performance, tactics and strategy. Video analysts, as members of the professional staff, cooperate with coaches in analyzing mistakes and preparing for the match, focusing on the characteristics of the opponents and their style of play. After the introductory part of the paper in which the basic information essential for understanding the paper is presented, the second chapter states the concept of video analytics in the context of sports in general. The mentioned chapter talks about the importance of video analytics in sports and how it can help professional staff in sports. The chapter on the history and development of video analytics presents the pioneers of this field, which is closely related to notational analysis, where the first steps of video analytics began. In the fourth chapter, the focus is on the recording methods that were once present in the beginners of video analysis up to today's cameras that automatically record matches using artificial intelligence, and with the help of machine learning, statistics of events in matches and trainings are simultaneously performed. After that, it was explained in more detail how artificial intelligence works in video analytics and how it improved the field of work of video analysts. In the last chapter, the application of analytics in football is discussed in detail and the work tasks, skills and obligations of video analysts are described. Their tasks include, among other things, the recording of matches and training sessions, the analysis of recordings and statistics, and the creation of detailed reports. This information is used to create tactics and individual player plans. The presence of analysts on the field allows them to actively participate in the design and implementation of training, providing the players with direct feedback