Repository of Faculty of Kinesiology, University of Zagreb - KIFoREP
Not a member yet
1705 research outputs found
Sort by
The influence of bilateral versus unilateral exercising in performing high jump using scissors technique
No full textCilj ovog rada bio je utvrditi razlike u učincima bilateralnog i unilateralnog vježbanja primjenom specifičnih vježbi skokova (SVS) na izvedbu skoka u vis prekoračnom tehnikom i utvrditi nastale promjene u živčano-mišićnoj funkciji djece i mladih sportaša odrazom s dominantne noge. Uzorak ispitanika činila su sedamdeset i četiri djeteta u dobi od sedam do dvanaest godina (AS ± SD, 9,24 ± 1,34). Ispitanici su bili raspoređeni u dvije eksperimentalne skupine. Eksperimentalni program trenažnih intervencija trajao je dvanaest tjedana tijekom kojih su ukupno realizirane dvadeset i četiri trenažne jedinice. Sudionici prve eksperimentalne
skupine (ES1; n = 41) provodili su specifične vježbe skokova primjenom lijevog i desnog donjeg ekstremiteta (bilateralni trening), dok su sudionici druge eksperimentalne skupine (ES2; n = 33) provodili isti set vježbi isključivo sa svojom odraznom nogom (unilateralni trening). Kriterij isključenja ispitanika iz uzorka bio je sudjelovanje ispitanika na manje od 80 % treninga te bilo koji oblik sportske ozljede ili bolesti. Prije i nakon trenažne intervencije ispitanici su podvrgnuti testiranju skoka u vis prekoračnom tehnikom, unilateralnog dubinskodaljinskog skoka i unilateralne statičke ravnoteže, a svaki navedeni test izvodio se s unaprijed određenom odraznom nogom. Nakon završenih trenažnih intervencija obje eksperimentalne skupine ostvarile su statistički značajan napredak u rezultatu skoka u vis prekoračnom tehnikom (ES1 – završno mjerenje 1 6,70 %, retencija 5,37 %, ES2 – završno mjerenje 1 6,32 %, retencija 6,32 %), a bilateralna skupina ujedno je značajno smanjila translaciju mjernog uređaja u medio-lateralnom smjeru u završnom mjerenju (C = 72,10, Q3-1 = 47,01) uodnosu na početno mjerenje (C = 87,73, Q3-1 = 45,01). Provedbom testa unilateralnog dubinsko-daljinskog skoka koji daje uvid u promjene živčano-mišićnih funkcija (eksplozivna i maksimalna jakost) nisu se utvrdile statistički značajne promjene u niti jednoj promatranoj varijabli. Najznačajniji nalaz ovog istraživanja jest da se nisu utvrdili statistički značajni interakcijski učinci između faktora vremena mjerenja i trenažne intervencije u niti jednoj promatranoj varijabli koji bi ukazali na to je li jedna trenažna intervencija bolja ili lošija od
druge. Raspodjela ukupnog volumena opterećenja primjenom specifičnih vježbi skokova na lijevi i desni donji ekstremitet djeluje jednako učinkovito kao i vježbanje isključivo dominantnom nogom kod djece. Dakle, oba načina vježbanja poboljšavaju promatrane parametre koje ukazuju na promjene u obrascu kretanja i sposobnosti, no nema razlika kad se promatra učinkovitost jednog naspram drugog načina vježbanja. Nakon dvanaest tjedana izvođenja specifičnih vježbi skokova primjenom dominantnog
i nedominantnog donjeg ekstremiteta mogu se očekivati promjene u transferu motoričkih vještina, međumišićnoj koordinaciji i blagim prosječnim promjenama u kinematičkimparametrima. Stoga se može opservirati da utvrđeni rezultati imaju vrlo važan praktični doprinos, posebno u radu s djecom rane školske dobi, a prije svega zbog ravnomjernijeg mišićnog i lokomotornog razvoja. Nadalje, takav pristup omogućuje unapređenje sposobnosti koordinacije tijela u prostoru, simetričan razvoj jakosti, snage, statičke ravnoteže, a uporaba obiju strana tijela važna je i za učenje novih i složenijih motoričkih kretnji. Rezultati
istraživanja mogu se primijeniti ne samo u treningu skoka u vis, već općenito u treningu
skokova, odnosno odraza.The aim of this thesis is to determine differences in effects of bilateral and unilateral exercising by applying specific ways of high jump performing the high jump with the scissors technique, and to measure any changes created in neuromuscular function of children and young sportsman with a take-off from the dominant leg. The sample pool consisted of 74
children, ages 7 -12 (AS ± SD; 9.24 ± 1.34). These were divided in two experimental groups. The experimental program of training interventions lasted twelve weeks during which 24 training units were accomplished. The participants of the first experimental group (ES1; n=41) performed a specific practice of jumps, applying left and right lower extremities (bilateral training), while the participants of the second group (ES2; n=33) performed the same exercise explicitly with their take-off leg (unilateral training). The criteria to exclude a participant from the pool happened when a person participated in less than 80% of training, or due to any form of injury or illness. Before and after the training intervention examinees were tested for high jump with scissors technique, unilateral horizontal drop jump and unilateral static balance. Each of these mentioned tests was performed with a take-off leg designated in advance. After the training intervention, both experimental groups achieved statistically remarkable progress in results of high jump with scissors technique (ES1- final measuring 1; 6.70% retention; 5.37%; ES2- final measuring 1; 6.32%, retention; 6.32%), and the bilateral group decreased immensely with the oscillation of the measuring device in the mediolateral direction during final measuring (C=72.10, Q3-1=47.01) compared to the initial measuring (C=87.73, Q3-1=45.01). By testing the unilateral horizontal jump, which provides an insight into neuromuscular functions (explosive and maximal strength), there are no statistically significant changes in any of the observed variables.The most significant finding of this research is the fact that there are no determined statistically significant interactive effect between the factor of time measuring and training intervention in neither of the observed variables, that would point out one training intervention as better or worse than the other. The division of the total load volume by applying specific exercises of jumps to left and right lower extremities is as effective as exclusively exercising with dominant leg in children. After twelve weeks of applying specific exercise through jumps with dominant and non-dominant lower extremities, it is possible to expect changes in transfer of motoric skills, intramuscular coordination and slight average changes in kinematic parameters. Therefore, it is possible to observe that results found have a very significant practical use, especially in work with children of early school age, and, most of all, in symmetric muscular and
locomotor development. Furthermore, this approach enables advances in coordinative body skills in space, symmetric development of strength, power, and static balance. The use of both sides of the body is important for apprehension of new and complicated motoric movements. It is possible to use these research results not in high jump training only, but also generally in regard to jumps and take offs
CORRELATION BETWEEN BIOMECHANICAL INDICATORS OF PERFORMANCE AND EFFECTIVENESS IN STUDENT ROWING
No full textCilj ovog istraživanja bio je istražiti povezanost biomehaničkih pokazatelja izvedbe i uspješnosti u veslanju kod studenata početnika. Na temelju pregleda literature utvrđeno je kako nije dovoljno istražena povezanost između biomehaničkih pokazatelja izvedbe s brzinom čamca te uspješnost posade. Uzorak je činilo 72 studenata treće godine Kineziološkog fakulteta, 27,78 % studenata (N = 20) i 72,22 % studentica (N = 52) koji su imali zadatak što brže preveslati dionicu 500 metara u školskom četvercu na pariće s kormilarom. Svi ispitanici su podjednake razine znanja veslačke tehnike s obzirom da se radi o početnicima u veslanju. Dobiveni rezultati su pokazali da veći broj zaveslaja tijekom utrke na 500 metara kod odraslih početnika nije pozitivno povezan s ukupnim izveslanim vremenom, što je zanimljivo s obzirom da u današnje vrijeme kod vrhunskih veslača se želi postići što veći broj zaveslaja u minuti jer bi trebao biti pozitivno povezan s brzinom i izveslanim vremenom. Kod rezultata za brzinu i akceleraciju smo dobili očekivane rezultate jer su brže posade imale i veće srednje vrijednosti brzine i akceleracije, ali je zanimljivo da najbrže posade nisu imale nužno i maksimalnu postignutu brzinu i akceleraciju, no manje su radile veće pogreške kojima bi bitno narušile brzinu čamca. Za rezultate koji nam govore o vremenu potrebnom za izvesti jedan ciklus zaveslaja utvrđeno je da su manje uspješne posade imale velike maksimalne vrijednosti te varijable što dovodi do zaključka da su imali veće pogreške i praktički zaustavili čamac svakom većom pogreškom. Varijabla impuls zaveslaja je u jako velikoj korelaciji s ukupnim izveslanim vremenom posade tj. posade s većim vrijednostima su postigle bolje rezultate. Napomenimo i da je akceleracija u velikoj korelaciji, a brzina u gotovo savršenoj korelaciji s ukupnim izveslanim vremenom odnosno uspješnosti posade na dionici od 500 metara. Istraživanje je pokazalo da ne možemo očekivati jednaku povezanost biomehaničkih pokazatelja izvedbe i uspješnosti u veslanju kod studenata početnika kao što očekujemo isto kod vrhunskih veslača. Kod veslača početnika uspješnost posade uvelike određuje broj i veličina tehničkih pogrešaka.The aim of this study was to investigate the relationship between biomechanical performance indicators and rowing performance in novice students. Based on a review of the literature, it was found that the relationship between biomechanical performance indicators with boat speed and crew performance has not been sufficiently investigated. The sample consisted of 72 third-year students of the Faculty of Kinesiology, 27.78% of students (N = 20) and 72.22% of female students (N = 52) who they had the task of crossing the 500-meter section of the school quartet as fast as possible into pairs with the coxswain. All respondents have the same level of knowledge of rowing technique since they are beginners in rowing. The obtained results showed that a greater number of strokes during the 500 meter race in adult beginners is not positively related to the total rowing time, which is interesting considering that nowadays top rowers want to achieve as many strokes per minute as possible because it should be positive related to speed and time taken. In terms of speed and acceleration results, we got the expected results because faster crews had higher mean values of speed and acceleration, but it is interesting that the fastest crews did not necessarily have the maximum speed and acceleration, but less major errors that would significantly impair the speed of the boat. For the results that tell us about the time required to perform one stroke cycle, we can say that less successful crews had large maximum values of this variable, which leads to the conclusion that they had bigger mistakes and practically stopped the boat with every bigger mistake. For the paddle impulse variable, we can say that it is in a very large correlation with the total set time of the crew, i.e. that crews with higher values achieved better results. Note that the acceleration is highly correlated, and the speed is almost perfectly correlated with the total time set, i.e. the performance of the crew on the section of 500 meters. Research has shown that we cannot expect the same correlation between biomechanical performance indicators and rowing performance in beginner students as we expect the same in top rowers. For novice rowers, crew performance is largely determined by the number and magnitude of technical errors
Učinci oporavka u hiperoksiji nakon intervalnog treninga visokog intenziteta u hipoksiji na transportni sustav za kisik i aerobne sposobnosti
No full textSports experts and coaches have been continuously looking for new approaches and methods to improve athletic performance across different sports. Out of the methods proposed are the hypoxic and the hyperoxic training methods, which have recently gained popularity. Hyperoxia was previously used in special clinics; however, it has become easily accessible to athletes with the development of ‘on-the-spot’ equipment. The proposed study aims at determining the potential impact of added hyperoxic conditions during recovery and post-high-intensity interval training (HIIT) in hypoxic conditions. The study posed two hypotheses: a combination of intermittent high intensity hypoxic training and recovery in hyperoxia significantly improves the aerobic capacity than when recovering in normoxia and a combination of intermittent high intensity hypoxic training and recovery in hyperoxia significantly improves the oxygen transport parameters than when recovering in normoxia. The study’s sample included 49 athletes, aged 18 to 20. Athletes were divided into three groups adhering to the intervention protocol as follows: (1) Hypo+Hyper group (N=16) which performed HIIT in hypoxia with a recovery protocol 15 minutes at FiO2=0.40, (2) Hypo group (N=16) which performed HIIT in hypoxia followed by recovery in normoxia, and (3) a control group (N=17) which performed their everyday activities. Each of the four weeks, the intensity of the HIIT and continuous training is increased by 5%. HIIT hypoxia exercise protocol consists of six bouts of one minute at 80 to 95% of HRmax, each week at higher rate, respectively, followed by 2 minutes at 60% of HRmax. The study adopted a quantitative approach through recording athletes’ blood samples pre- and post- intervention to measure red blood cell parameters related to oxygen transport as well as the aerobic capacity measured by the all-out treadmill test. The intervention lasted for four weeks with three sessions of training per week. The most evident changes recoded among the groups within the aerobic endurance parameters pertain to the hyper-hypo group. At maximal exertion the significant changes were observed in maximal oxygen uptake (VO2max) and the maximal speed reached as Hypo-Hyper group had a larger increase as opposed to control group as expected (p < 0.05 and p <0.01, respectively) as well as opposed to Hypo group (p<0.01). Significant changes at anaerobic threshold involved significant increase in oxygen uptake when Hypo-Hyper group was compared to controls (P<0.05) while in only Hypo group that effect was not confirmed. As for hematological parameters, the most important change pertain to significant hemoglobin increase within the Hypo+Hyper group as opposed to the control group (p<0.01). The significant difference in hemoglobin between the Hypo group and controls was not noted. The study contributes to the body of knowledge regarding the effects of such a design on aerobic endurance parameters and the effects of HIIT training in hypoxia and hyperoxia recovery and concludes that the optimal training method for short periods like 4 weeks is that of the high intensity interval training group with hyperoxia recovery (HIIT+O2), accepting both hypotheses proposed by this doctoral dissertation. Indeed, a combination of intermittent high intensity hypoxic training and recovery in hyperoxia significantly improves the aerobic capacity and the oxygen transport parameters than when recovering in normoxia.Sportski stručnjaci i treneri kontinuirano traže nove pristupe i metode za poboljšanje atletskih performansi u različitim sportovima. Od predloženih metoda su popularne su od nedavno i hipoksična i hiperoksična metoda treninga, koje. Hiperoksija se ranije koristila u posebnim zdravstvenim institucijama međutim, s razvojem opreme 'na licu mjesta' postala je lako dostupna sportašima. Ovo istraživanje je imalo za cilj utvrditi potencijalni utjecaj intervalnog treninga visokog intenziteta (HIIT) u hipoksičnim uvjetima u slučaju oporavka u hiperoksiji. Postavljene su dvije hipoteze: kombinacija HIIT treninga u hipoksiji s oporavkom u hiperoksiji značajno poboljšava pokazatelje aerobne izdržljivosti u usporedbi s istim protokolom uz oporavak u normoksiji, te također poboljšava hematološke pokazatelje sustava za prijenos kisika. Uzorak ispitanika uključivao je 49 aktivnih mladih muškaraca u dobi od 18 do 20 godina podijeljenih u tri skupine ovisno o protokolu intervencije kako slijedi: (1) Hypo+Hyper skupina (N=16) koja je izvodila HIIT u hipoksiji s protokolom oporavka 15 minuta pri FiO2=0,40n; ( 2) Hypo skupina (N=16) koja je izvodila HIIT u hipoksiji nakon čega je uslijedio oporavak u normoksiji i (3) kontrolna skupina (N=17) koja je obavljala svoje svakodnevne aktivnosti. Intervencija je trajala 4 tjedna uz 3 treninga tjedno. U svakom od četiri tjedna, intenzitet treninga povećavao se za 5%. Protokol vježbanja HIIT hipoksije sastoji se od šest sesija trajanja jednu minutu pri 80 do 95% HRmax (ovisno o tjednu), nakon čega slijede 2 minute pri 60% HRmax. Najvažnije promjene zabilježene među skupinama unutar pokazatelja aerobne izdržljivosti odnose se na Hyper-Hypo skupinu. Pri maksimalnom naporu uočene su značajne promjene u maksimalnom primitku kisika (VO2max) i maksimalnoj postignutoj brzini tračanja i Hypo-Hyper skupina je imala očekivano veći porast u odnosu na kontrolnu skupinu (p < 0,05 i p <0,01), kao veći od Hypo grupe (p<0,01). Promjene na anaerobnom pragu uključivale su značajno povećanje primitka kisika u Hypo-Hyper skupini u usporedbi s kontrolom (P<0,05), dok u Hypo skupini taj učinak nije potvrđen. Što se tiče hematoloških parametara, najvažnija promjena odnosila se na značajno povećanje koncentracije hemoglobina u Hypo+Hyper grupi u usporedbi s kontrolnom (p<0,01) dok takva razlika između Hypo skupine i kontrolne nije potvrđena. Ovo istraživanje pridonosi saznanjima o učincima upravo ovakvog dizajna treninga na pokazatelje aerobne izdržljivosti. Prihvaćajući obje hipoteze predložene ovom doktorskom disertacijom zaključuje se da je optimalna metoda treninga od istraživanih, posebno za kratka razdoblja poput 4 tjedna, ona uz HIIT trening u hipoksiji uz oporavak u hiperoksiji
Acute and chronic effects of different types of loads on bilateral vertical jump performance with regard to the force – velocity profile
No full textUvod: Evaluacija F-v profila vertikalnoga skoka sve je učestalija u procesu dijagnostike, a ispitivanje učinaka usmjerenog treninga na temelju takve vrste dijagnostike provedeno je u nekoliko studija dosad. Međutim, pregledom literature je utvrđeno da ne postoji istraživanje koje je na ispitanicima iste vrste F-v profila provjeravalo utjecaj različitih vrsta opterećenja na izvedbu vertikalnoga skoka. Stoga, temeljni cilj ovoga istraživanja je bio evaluirati akutni i kronični utjecaj dvije različite vrste opterećenja na izvedbu bilateralnoga vertikalnoga skoka kod ispitanika deficitarnih silom u F-v profilu.
Metode: U istraživanju akutnih učinaka je sudjelovalo osamnaest ispitanika koji su bili podvrgnuti provedbi dvije vrste predopterećenja. Jedan protokol se odnosio na izvedbu stražnjeg polučučnja s opterećenjem u vrijednosti 85% od jednog maksimalnog ponavljanja (1RM) i označavao je predopterećenje u smjeru sile, dok se u drugom izvodio skok iz čučnja s rasterećenjem od 25% tjelesne mase te je označavao predopterećenje u smjeru brzine. U ovome dijelu istraživanju analizirala se vršna visina u skoku iz čučnja pri inicijalnom mjerenju te 1'30'', 4', 6'30'' i 9' nakon provedbe predopterećenja. Jednosmjernom i dvosmjernom ANOVOM za ponovljena mjerenja provjeravala se postavljena hipoteza. Ukupno trideset ispitanika, jedankobrojno podijeljenih u dvije grupe, participiralo je u istraživanju kroničnih učinaka. Grupa sila je tijekom sedmotjednog programa treninga izvodila stražnji polučučanj s opterećenjem u vrijednosti 80 – 85% 1RM, dok je grupa brzina tijekom jednakog perioda provodila treninge skokova iz čučnja s rasterećenjem od 25% tjelesne mase. Razlike u izvedbi vertikalnoga skoka između inicijalnog i finalnog mjerenja unutar protokola testirane su t – testom za zavisne uzorke ili Wilcoxonovim testom sume rangova. Značajnost interakcije faktora vrijeme mjerenja i program treninga ispitivana je 2 x 2 miješanim ANOVA modelom.
Rezultati: Jednosmjernom ANOVOM je utvrđena statistička značajnost tijekom protokola predopterećenja u smjeru brzine, s naglaskom na značajnoj nižoj vrijednosti visine skoka iz čučnja u 9.' nakon provedbe predopterećenja u komparaciji s inicijalnim mjerenjem. Suprotno tome, unutar protokola predopterećenja u smjeru sile nisu zabilježene značajnosti. Dvosmjernom ANOVOM je notirana značajnost interakcije faktora vrijeme mjerenja i protokola predopterećenja, no Bonferroni testom nisu pronađene statističke značajnosti između analiziranih parova. U istraživanju kroničnih učinaka primjetne su neznačajne promjene u svim kinematičkim i kinetičkim varijablama vertikalnoga skoka kod grupe brzina. Također, kod spomenute grupe nije došlo do značajnih promjena u F-v profilu. Grupa sila bilježi suprotne trendove, pa su u većini kinematičkih i kinetičkih varijabli primjetne značajnosti, s naglaskom na poboljšanjima. Navedena poboljšanja su popraćena značajnom optimizacijom mehaničkog F-v profila. Vrijedi istaknuti velik učinak provedenog treninga na promjenu u vršnoj visini skoka iz čučnja, vršnoj snazi skoka iz čučnja, vršnoj snazi skoka iz čučnja s pripremom te srednji učinak na promjenu u vršnoj visini skoka iz čučnja s pripremom.
Zaključak: Rezultati grupe brzina u istraživanju kroničnih učinaka, kao i rezultati protokola predopterećenja u smjeru brzine pri istraživanju akutnih učinaka, potkrjepljuju hipotezu da dominantno izvođenje podražaja koji su oprečni deficitarnoj komponenti mehaničkog F-v profil mogu prouzrokovati nepromjenjivost u izvedbi ili čak izazvati pogoršanje. Hipotezu o efikasnosti programa treninga usmjerenog ka razvoju deficitarne komponente F-v profila uvelike argumentiraju rezultati grupe sila u istraživanju kroničnih učinaka, dok evidentirani akutni učinci predopterećenja u smjeru sile pokazuju samo blagi potencijal za takvo što, nipošto snažne indikacije.Introduction: Evaluation of the F-v profile of the vertical jump has become increasingly common in the diagnostic process, and examination of the effects of targeted training based on this type of assessment has been conducted in several studies up to today. However, by reviewing the literature it has been found that there is no study of the influence of different types of loads on the performance of a bilateral vertical jump examined on subjects of the same type of F-v profile. Therefore, the basic goal of this study was to evaluate the influence of two different types of loads on the performance of squat jumps in subjects deficient in force in the F-v profile.
Methods: Eighteen subjects participated in the part of research concerning acute effects. All subjects were tested in two different protocols. One protocol referred to the performance of a half back squat with a load of 85% of one maximum repetition (1RM) and indicated a pre-load in the direction of force. During another protocol subjects performed a squat jump with an unloading of 25% of body weight and that indicated a preload in the direction of velocity. Peak height of squat jump was analyzed during the initial measurement and 1'30 '', 4 ', 6'30' 'and 9' after the pre-load. The set hypothesis was tested with one-way and two-way ANOVA for repeated measurements. A total of thirty subjects, equally divided into two groups, participated in the study of chronic effects. During the seven-week training program, the force group performed a half back squat with a load of 80-85% 1RM, while the velocity group performed squat jumps with an unloading of 25% of body weight during the same period. Differences between initial and final measurements within the protocol were tested by t - test for dependent samples or Wilcoxon signed-rank test. The significance of the interaction of the measurement time factor and the training program was examined with a 2 x 2 mixed ANOVA model.
Results: Statistical significance was determined by one-way ANOVA during the pre-load protocol in the direction of velocity, with an emphasis on a significantly lower value of squat jump height at 9' after the pre-load performance in comparison with the initial measurement. In contrast, no significance was observed within the pre-loading protocol in the force direction. The significance of the interaction between the measurement time factor and the preloading protocol was noted with two-way ANOVA, but the Bonferroni test did not find statistical significance between the analyzed pairs.
In the study of chronic effects, non-significant changes in all kinematic and kinetic variables of the vertical jump at the velocity group are noticeable. Also, in the mentioned group there were no significant changes in the F-v profile. The group of forces records opposite trends, so in most kinematic and kinetic variables they are of noticeable significance, with an emphasis on improvements. These improvements are accompanied by significant optimization of the mechanical F-v profile. It is worth noting the large effect of the training on the change in the peak height of the squat jump, the peak force of the squat jump and the peak power of the countermovement jump. Medium effect on the change in the peak height of the squat jump with preparation. Additionally, a medium effect on the change in peak height of countermovement jump squat was observed.
Conclusion: The results of the velocity group in the study of chronic effects, as well as the results of the pre-loading protocol in the direction of velocity in the study of acute effects, support the hypothesis that dominant performance of stimuli contrary to the deficient component of mechanical F-v profile may cause invariance or even a decrease in performance. The hypothesis of the effectiveness of a training program aimed at developing a deficient component of the F-v profile is largely argued by the results of force group in the study of chronic effects, while recorded acute effects of pre-load in the direction of force show only slight potential for such strong indications
OVERVIEW AND ANALYSIS OF FOOTBALL PLAYGROUNDS IN THE CITY OF ZAGREB
No full textNogometna infrastruktura izrazito je važan čimbenik u unaprjeđivanju razvoja nogometa. Kako bi se razvijali potencijalni vrhunski sportaši i uključivalo što više rekreativaca, a posebno djece i mladih, potrebno je razraditi određene parametre. Predmet istraživanja ovog završnog rada jest utvrđivanje postojećeg stanja nogometnih igrališta u Gradu Zagrebu sa sveobuhvatnom statistikom i smjernicama za stvaranje boljih uvjeta. U prvom dijelu rada analiziran je prikaz ukupnog broja nogometnih igrališta na području gradskih četvrti sa statističkim podacima o broju stanovnika i površinama istih, upravljačima, imovinsko-pravnim odnosima, kategorizacijama, dimenzijama glavnih i pomoćnih terena sa pratećim sadržajima poput podloge koje se koriste, raspolažu li rasvjetom, kapacitetom sjedećih mjesta te za koju natjecateljsku ligu, prema standardima Hrvatskog nogometnog saveza zadovoljavaju uvjete. U drugom dijelu prikazani su podaci o klubovima upravljačima sa registriranim dobnim kategorijama i objektivnim potrebama za trenažni proces u omjeru sa infrastrukturom kojom raspolažu. Treći dio prikazuje podatke o financijama, odnosno visinu iznosa sredstava koja Grad Zagreb izdvaja za nogometna igrališta putem Programa za korištenje drugih sportskih objekata za trening i obuku sportaša paralelno sa prethodnim godinama te realizacija investicija kroz kapitalna ulaganja i održavanja. Rad će poslužiti kao podloga za prezentaciju, a preporuka ovog istraživanja jest da se pomnije i temeljitije pristupa planiranju unaprjeđivanja postojećih nogometnih igrališta, potencijalnu izgradnju novih te da se uzmu u obzir svi navedeni parametri i potrebe klubova kako bi razvoj nogometa u Gradu Zagrebu bio na nivou koji dolikuje glavnom gradu države koja je aktualni viceprvak svijeta.Football infrastructure is an extremely important factor in improving the development of football. In order to develop the potential of top athletes and include as many recreational players as possible, especially children and young people, it is necessary to work out certain parameters. The subject of this final thesis is to determine the current state of football fields in the City of Zagreb with comprehensive statistics and guidelines for creating better conditions. In the first part of the paper, the presentation of the total number of football fields in the area of the city quarter was analyzed with statistical data on the number of inhabitants and their areas, managers, property-legal relations, categorizations, dimensions of the main and auxiliary fields with accompanying content such as the surfaces that are used, available or lighting, seating capacity and for which competitive league, according to the standards of the Croatian Football Association, they meet the conditions. In the second part, data are presented on the management clubs with registered age categories and the objective needs for the training process in proportion to the infrastructure at their disposal. The third part shows data on finances, i.e. the amount of funds that the City of Zagreb allocates for football fields through the Program for the use of other sports facilities for training and training of athletes in parallel with previous years, and the realization of investments through capital investments and maintenance. The work will serve as a basis for the presentation, and the recommendation of this research is to take a more careful and thorough approach to planning the improvement of existing football fields, the potential construction of new ones, and to take into account all the mentioned parameters and the needs of the clubs, so that the development of football in the City of Zagreb is at the level which befits the capital of the country that is the current vice-champion of the world
THE DIFFERENCE BETWEEN MOTOR AND FUNCTIONAL ABILITIES IN AGE CATEGORIES IN SOCCER
No full textUspješnost sportaša određena je kombinacijom pravilnih i kontinuiranih treninga te znanjem stručnog tima, ali i sportaševim antropološkim, funkcionalnim i motoričkim karakteristikama. Usklađivanjem svih parametara sportaš ima mogućnost zadovoljiti vrhunske kriterije. Razvojem tehnologije dolazi i do razvoja različitih dijagnostičkih postupaka koji mogu poslužiti kao kriterij za selekciju sportaša. Cilj je u ovome radu analizirati rezultate vrijednosti morfoloških, funkcionalnih i motoričkih sposobnosti nogometaša u različitim dobnim kategorijama. U radu je analizirano ukupno 75 nogometaša 1.HNL, i to 25 pionira, 25 kadeta i 25 juniora. Prikazanom analizom promatranih varijabli potvrđena je hipoteza kako su razlike među dobnim skupinama očite u svim kategorijama, a najviše su uočljive između igrača pionirskog i juniorskog uzrasta obzirom na raspon kronološke dobi. Suprotno tomu, razlike su najmanje evidentne kod pionira i kadeta, s obzirom da su te dvije skupine igrača približno jednake kronološke dobi. Iako su se juniori pokazali superiorniji u mnogim varijablama, i mlađi igrači imaju odlične rezultate, što upućuje na mogućnost ostvarenja vrhunskih rezultata, kroz vrijeme i uz predan rad.The success of athletes is determined by a combination of proper and continuous training and the knowledge of the professional team, but also by the athlete's anthropological, functional and motor characteristics. By harmonizing all parameters, the athlete has the opportunity to meet the highest criteria. The development of technology also leads to the development of various diagnostic procedures that can serve as criteria for the selection of athletes. The aim of this paper is to analyze the results of the morphological, functional and motor abilities of football players in different age categories. The paper analyzed a total of 75 football players of the 1st HNL, namely 25 pioneers, 25 cadets and 25 juniors. The presented analysis of the observed variables confirmed the hypothesis that differences between age groups are evident in all categories, and are most noticeable between players of pioneer and junior age considering the chronological age range. On the contrary, the differences are least evident in pioneers and cadets, considering that these two groups of players are approximately the same chronological age. Although the juniors proved to be superior in many variables, younger players also have excellent results, which points to the possibility of achieving top results, over time and with dedicated work
Osnove treninga s otporom
No full textTreningu s otporom u posljednjih dvadesetak godina znatno raste popularnost. To je oblik tjelesne aktivnosti koji se tradicionalno percipirao kao sastavni dio programa treninga ograničenih na vrhunske sportaše, bodybuildere i dizače utega koji nastoje poboljšati svoje izvedbe. Međutim, ta koncepcija više nije istinita. Opsežna istraživanja otkrivaju da je trening s otporom ne samo učinkovita metoda za poboljšanje mišićne izdržljivosti, jakosti i snage, nego i za poboljšanje zdravstvenog stanja većine pojedinaca, a ne isključivo natjecateljskih sportaša. Iako je do sada objavljen veliki broj knjiga i priručnika koji prikazuju razne vježbe s otporom za različite mišiće i mišićne skupine, nedostaje priručnik u kojem se detaljno opisuje metodski postupak uz prikaz niza slika karakterističnih struktura gibanja, položaja tijela, namještanja utega i trenažera prilikom izvedbe pravilne tehnike neke vježbe. Stoga je namjera autora ovog priručnika bila prikupiti i prikazati što veći broj različitih vježbi za razvoj mišićne izdržljivosti, jakosti i snage, njihovu pravilnu izvedbu po fazama, moguće varijante i tipične greške te ih kategorizirati s obzirom na mišićnu skupinu i vrstu otpora s kojom se izvode. Priručnik je stoga primjeren početnicima za samostalno učenje sadržaja, iako je prvenstveno namijenjen edukaciji stručnjaka iz područja fitnesa, ali i drugim stručnjacima u području kineziologije, trenerima i sportašima. Prvi dio priručnika opisuje osnove treninga s otporom i njegove dobrobiti te prikazuje hipotetski model razvoja mišićne izdržljivosti, jakosti i snage, dok se drugi dio odnosi na prikaz vježbi s vlastitom tjelesnom masom, slobodnim utezima, bučicama i na trenažerima
THE IMPORTANCE OF LUMBAL STABILITY IN FOOTBALL
No full textLumbalna stabilnost nužna je za svakodnevno normalno čovjekovo funkcioniranje, a važnost uloge trupa za lumbalnu stabilnost kod nogometaša nakon određenog se razdoblja pokazala od velike važnosti. Također, ona je preduvjet za uspješne nogometaše, njihovu uspješnost i učinkovitost. Iako se veliki broj radova bavi lumbalnom stabilnošću, kada je riječ o proučavanju lumbalne stabilnosti u specifičnim uvjetima pojedinog sporta literatura je nešto skromnija, iako je sve veći interes za ovu temu. Stoga će se u ovom radu pažnja posvetiti upravo lumbalnoj stabilnosti nogometaša. Cilj je ovog diplomskog rada objasniti zašto je važna stabilnost trupa, a naglasak je stavljen na jakost i stabilnost nogometaša. Potrebno je i istaknuti da veća lumbalna stabilnost omogućuje istaknutiju biomehaničku funkciju da bi ljudski organizam mogao proizvoditi maksimalnu silu, a prema tomu i ublažiti opterećenje koje ima na zglobove kralježnice. Lumbalna stabilnost temelj je za uspješne i vrhunske rezultate kod nogometaša, stoga će se u ovomu radu govoriti o njezinom značaju, funkciji i ulogama u životu sportaša, točnije nogometaša. Također, dat će se i uvid u program za vježbanje za razvoj lumbalne stabilnosti nogometaša te će se opisati postupci i vježbe kojima se lumbalna stabilnost može regenerirati i rehabilirati. Na kraju svega navedenog dat će se zaključak zašto je važna lumbalna stabilnost kod nogometaša te kako ju općenito poboljšati i razvijati.Lumbar stability is necessary for the daily normal functioning of a person, and the significant function of the trunk for stability and force generation in soccer players has proven to be of great importance over time. Also, it is a prerequisite for successful soccer players, their success and efficiency. Nowadays, there is an extremely small number of papers devoted to the importance of lumbar stability in soccer players, so this paper will focus on that. So, I will explain why the body is important, and the emphasis is placed on the strength and stability of football players. It is also important to point out that greater stability of the trunk enables more efficient biomechanical function so that the human body can generate maximum force and thus reduce the load on the joint. Lumbar stability is the basis for successful and top results in soccer players, so this paper will talk about its significance, function and roles in the life of an athlete, more specifically a soccer player. Also, an insight into the training program for the development of lumbar stability of soccer players will be given, and the procedures and exercises that can be used to regenerate and rehabilitate trunk stability will be described
ACUTE EFFECTS OF SODIUM BICARBONATE SUPPLEMENTATION ON BENCH PRESS PERFORMANCE
No full textCilj ovog istraživanja bio je utvrditi akutne učinke suplementacije natrijevim hidrogenkarbonatom na mišićnu izdržljivost, izlaznu snagu i brzinu pri izvedbi vježbe potisak s ravne klupe. Devetnaest ispitanika s prethodnim iskustvom u treningu s otporom sudjelovalo je u ovom randomiziranom, dvostruko slijepom, placebo kontroliranom istraživanju. Ispitanici su unijeli 0,3 g/kg natrijeva hidrogenkarbonata ili 0,21 g/kg placeba (natrijev klorid) u tri vremenske točke (180, 120, 60 min) prije početka eksperimentalnog protokola. Ispitanici su izvodili vježbu potisak s ravne klupe sa 70 % od jednog maksimalnog ponavljanja do mišićnog otkaza. Analizirani su ukupan broj ponavljanja po serijama, kao i ukupan broj ponavljanja kroz sve tri serije kako bi se utvrdili učinci natrijeva hidrogenkarbonata na kvantitetu izvedbe. Parametri snage i brzine korišteni su kako bi se utvrdili učinci na kvalitetu izvedbe na način da se izjednačio broj ponavljanja između dva uvjeta.
Pronađene su statistički značajne razlike za natrijev hidrogenkarbonat u sljedećim varijablama: a) broj ponavljanja u trećoj seriji (Hedgeov g: 0,30, p = 0,046); b) ukupan broj ponavljanja kroz sve tri serije (g = 0,23; p = 0,04); c) vršna snaga u drugoj seriji (g = 0,19; p = 0,03); d) prosječna brzina (g: 0,30; p = 0,02) i prosječna snaga (g = 0,23; p = 0,03) u trećoj seriji.
Rezultati ovog istraživanja ukazuju na ergogene učinke suplementacije natrijevim hidrogenkarbonatom na mišićnu izdržljivost, izlaznu snagu i brzinu pri izvedbi vježbe potisak s ravne klupe. Navedeni ergogeni učinci vidljivi su tek u drugoj i trećoj seriji što podupire mehanizme djelovanja natrijeva hidrogenkarbonata na način da smanjuju negativne učinke acidoze na mišićnu kontrakciju te omogućuje daljnje obavljanje rada.The aim of this study was to explore acute effects of sodium bicarbonate supplementation on muscular endurance, power, and velocity output in the bench press exercise. Nineteen resistance-trained men participated in this randomized, double-blind, placebo-controlled study.
Participants ingested either 0,3 g/kg of sodium bicarbonate or 0,21 g/kg of placebo (sodium chloride) in three time points (180, 120, 60 minutes) before starting the experimental protocol. Participants performed the bench press exercise with loads corresponding to 70 % of one-repetition maximum performed to muscular failure throughout 3 sets. To assess quantity of performance, the number of repetitions in each set and throughout all three sets were analyzed. In addition, power and velocity of repetitions were explored to assess the quality of performance by matching the number of repetitions between the two conditions.
Statistically significant differences following sodium bicarbonate ingestion were found for the following variables: a) number of repetitions in the third set (g: 0,30, p = 0,046); b) the total number of repetitions throughout all three sets (g = 0,23; p = 0,04); c) peak power in the second set (g = 0,19; p = 0,03); d) peak velocity (g: 0,30; p = 0,02) and peak power (g = 0,23; p = 0,03) in the third set.
Results indicate that sodium bicarbonate supplementation elicits ergogenic effects on muscular endurance, power, and velocity output in the bench press exercise. These effects were observed only in the second and third set. This supports mechanisms of sodium bicarbonate which acts by attenuating negative effects of acidosis on muscle contractility and allows an athlete to perform further work
APPLICATION OF EXERCISES TO IMPROVE THE GAME IN POSITIVE AND NEGATIVE TRANSITION IN FOOTBAL
No full textNogomet karakterizira izrazita dinamičnost koja se očituje u stalnim izmjenama napada i obrane. Dolazi do stalne promjene posjeda lopte odnosno do tranzicije. Trenutak osvajanja lopte predstavlja početak pozitivne tranzicije, a gubitak lopte početak negativne tranzicije. Za postizanje uspješnih rezultata ekipe moraju težiti usavršavanju obje faze igre. Kvalitetna tranzicija nakon osvojene lopte ključna je za uspješno ugrožavanje protivničkih vrata dok tranzicija nakon izgubljene lopte važna je u sprječavanju suparnika u postizanju pogodaka.Football is characterized by distinct dynamism, which is manifested in costant changes of attack and defense. There si constant change in possession of the ball, i.e. transition. The moment of winning the ball represents the beginning of a positive transition and losing the ball reperesents the beginning of a negative transition. To achive successful results, teams must strive to improve both phases of the game. Quality transiton after winning the ball is key to successfuly threatening the opponent's goal, while transition after losing the ball is important role in preventing opponents from scoring goals