Repository of Faculty of Kinesiology, University of Zagreb - KIFoREP
Not a member yet
1705 research outputs found
Sort by
DIFFERENCES IN SOME PHYSIOLOGICAL PARAMETERS BETWEEN CONTINUOUS AND DISCONTINUOUS SWIMMING
No full textOvaj rad će promatrati razlike između kontinuiranog i diskontinuiranog načina plivanja, pokušat će dokučiti razloge i način kretanja fizioloških pokazatelja indikatora umora i razraditi problematiku održavanja brzine strategijom tempa. Tempo i njegovo održavanje predstavlja vrlo bitnu stavku trenažnog procesa vrhunskih plivača te je neophodno razumjeti što više faktora koji na njega utječu. Razlike će se ispitivati metodom studentovog t-testa. U testiranju i u zaključku će doći do nekih novih spoznaja vezanih uz ovo polje istraživanja i uz uređaje za davanje tempa. Također će se pratiti brzina plivanja po dionicama u oba načina plivanja te će se usporediti promjene brzine uslijed umora ili mogućnost sportaša da svoju brzinu održava. Rad će predstaviti koristi nekih instrumenata i tehničkih pomagala u trenažnom procesu i navesti će njihove nedostatke i smjer u kojem bi se trebali razvijati radi uspješnije i preciznije uporabe.This paper is going to observe differences between continuous and discontinuous swimming, it will try to figure out why and how do physiological parameters that indicate fatigue alter during activity and it will work on the issue of pacing strategies. Pacing and maintaining speed take up a major role during the training process of elite swimmers and it’s necessary to understand as many factors that influence them as possible. The differences will be tested using student t-test. Within testing and in conclusion there will be some newfound data related with this field of research and pacing training devices. Also, speed parameters will be kept track of in both tests and the change in speed will be compared between them whether the swimmers start to slow down due to fatigue or they manage to maintain their speed. This paper will present useful functions of some instruments and technical tools in training and it will mention some of their flaws and which direction should be taken to improve them so their use is more efficient and more precise
Fascial system of the human body
No full textFascija je vrsta vezivnog tkiva koje se neprekinuto proteže poput mreže u ljudskom tijelu. Novija istraživanja ističu kompleksnost fascije i njezine uloge u lokomotornom sustavu čovjeka. Osim što fascija obavlja strukturnu ulogu odnosno drži strukture zajedno, ona sudjeluje i u prijenosu sila te omogućava da mišićna vlakna klize jedna preko drugih jer fascija može biti postavljena u više smjerova. Glavni cilj ovog rada je omogućiti opsežniji uvid u fascijalni sustav ljudskoga tijela. Nomenklatura fascije mijenjala se kroz godine te je potrebno točno odrediti njezinu definiciju i što ona obuhvaća, kako u anatomskom tako i u funkcionalnom smislu. Podjela sustava fascija u ljudskom tijelu može se razmatrati na nekoliko načina dok njezinu inervaciju omogućuju specijalizirani receptori. Svaki fascijalni receptor osjetljiv je na određenu vrstu podražaja. Fascija i fascijalni sustav obavljaju različite funkcije, a među njih ubrajamo i zaštitnu funkciju. Kako bi ljudsko tijelo normalno funkcioniralo od iznimne je važnosti shvatiti važnu ulogu fascije.Fascia is a type of connective tissue that stretches continuously like a network in the human body. Recent research highlights the complexity of the fascia and its role in the human locomotor system. In addition to the fact that the fascia performs a structural role (i.e., holds the structures together), it also participates in the transmission of the force and allows muscle fibres to slide over each other because the fascia can be placed in several directions. The main goal of this thesis is to provide a more comprehensive insight into the fascial system of the human body. The nomenclature of the fascia changed throughout the years and it is necessary to determine its exact definition and what it includes, both in anatomical and functional terms. The classification of the fascial system in the human body can be defined in several ways while its innervation is caused by specialised receptors. Each fascial receptor is sensitive to a particular type of stimulus. The fascia and the fascial system perform different functions, and among them is the protective function. For the human body to function normally, it is extremely important to understand the important role of the fascia
THE EFFECT OF SOUND STIMULUS ON THE BALANCE OF VISUALLY IMPAIRED ADOLESCENTS
No full textRavnoteža je složena sposobnost čiju uspješnost određuje veliki broj sustava. Za sada se najviše značaja pridaje vestibularnom, vidnom i somatosenzornom sustavu, no novija istraživanja uzimaju u obzir i slušni sustav. Primarni cilj ovog istraživanja bio je utvrditi utjecaj različitog zvučnog signala na ravnotežu slabovidnih adolescenata tijekom mirnog stajanja na nestabilnoj površini. Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za sve ispitanike, svi zadaci provodili su se bez obuće, u čarapama. Ispitanici su provodili testove ravnoteže u tri uvjeta s različitim zvučnim podražajima: 1. tišina, 2. nasumični zvučni podražaji, 3. ritmični zvučni podražaji. Provedeno je jedno ponavljanje u svakom uvjetu, a redoslijed testiranja u pojedinim uvjetima je za svakog ispitanika bio drugačiji. U obradi podataka koristile su se varijable dobivene Gyko uređajem: 1. ukupno prijeđena antero-posteriorna udaljenost centra pritiska, 2. prosječno kvadratno odstupanje od početne točke i 3. prosječna frekvencija gibanja centra pritiska. Dobiveni rezultati obrađeni su u programu Statistica 14.0, a metode obrade koje su se koristile bili su Cohenov indeks i ANOVA za ponovljena mjerenja. Rezultati nisu pokazali statistički značajnu razliku u testovima ravnoteže između pojedinih uvjeta iako se može primijetiti tendencija pogoršanja rezultata u uvjetima kada su puštani nasumični zvučni podražaji. Takva tendencija podudara se s ostalim istraživanjima koja su provedena na ovu temu. Uzimajući u obzir dosadašnje spoznaje, možemo zaključiti da slušni sustav doprinosi sposobnosti održavanja ravnoteže, no potrebna su daljnja i detaljnija istraživanja koja će utvrditi kako i na koji način određena vrsta zvučnog podražaja utječe na održavanje ravnoteže.Balance is a complex ability whose success is determined by a number of systems. For now, vestibular, visual and somatosensory systems are of greatest importance, but more recent studies also take in consideration the auditory system. The main goal of this research was to determine the effect of various sound stimuli on balance of visually impaired adolescents while performing a steady standing stance task on an unstable surface. In order to ensure equal conditions for each subject all tasks were performed without wearing shoes, in socks. Subjects performed the given balance task in three conditions with different sound stimuli: 1. silence, 2. random sound stimulus, 3. rhythmic sound stimulus. One repetition was performed in each condition, and the order of testing in individual conditions was different for each subject. Variables obtained with Gyko device were used in data processing: 1. total distance, 2. average squared deviation from the starting point and 3. average frequency of movement of the centre of gravity. Obtained results were processed in Statistica 14.0 and the processing methods used were Cohen′s index and repeated measures ANOVA. The results show no significant difference between the three conditions, although tendency to worsen the results can be observed when random sound stimuli was played. Thus, the tendency coincides with other research conducted on this topic. Considering previous research that has been carried out on this topic, it may be concluded that auditory system contribute to the ability of maintaining balance, but further, more detailed, research is needed to determine how and in what way a certain type of sound stimulus affects the maintenance of balance
POSSIBLE REASONS FOR PLAYING SPORTS FROM THE PERSPECTIVE OF CHILDREN INVOLVED IN SPORTS ACTIVITIES IN PRIMARY SCHOOL
No full textSport je neizostavan element u procesu razvoja djeteta. Tjelesnim odgojem u školskim ustanovama, učitelji nastoje pobuditi volju i želju kod djece za bavljenjem sportom. Škole igraju važnu ulogu u promicanju tjelesne aktivnosti, prehrambenih navika i socijalne interakcije, kao i razvoju zdravih vještina i navika. Podaci naglašavaju važnu ulogu koju učitelji tjelesne i zdravstvene kulture imaju u razvoju tjelesnih vještina djece te kod procesa treniranja izvan škole. Ovaj rad naglašava niz načina na koje osnovna škola kroz rad učitelja može utjecati na dječje uživanje u sportu mladih, kroz njihovo sudjelovanje unutar i izvan sportskih okruženja. Ilustrira složenost dječjeg uključivanja u sport i važnost razumijevanja roditeljskih iskustava pri davanju smjernica roditeljima o tome kako bi trebali biti uključeni u sport svog djeteta. Važno je prepoznati da nisu sva djeca ista, umjesto toga djeca imaju različite preferencije u pogledu uključivanja svojih roditelja, a roditelji će se suočiti s različitim izazovima kada podržavaju svoju djecu u sportu.Sport is an indispensable element in the process of child development. Through physical education in school institutions, teachers try to arouse children's will and desire to play sports. Schools play an important role in promoting physical activity, eating habits, social interaction, and developing healthy skills and habits. The data emphasize the important role that physical and health education teachers play in the development of children's physical skills and in the process of training outside of school. This paper highlights a number of ways in which elementary school, through the work of teachers can influence children's enjoyment of youth sports, trouthrough their participation inside and outside sports environments. illustrates the complexity of children's involvement in sport and the importance of understanding parental experiences when providing guidance to parents about how they should be involved in their child's sport. It is important to recognize that not all children are the same, instead children have different preferences regarding their parents' involvement and parents will face different challenges when supporting their children in sport
The effects of additional plyometric training on fitness and training load parameters in soccer players
No full textOsnovni cilj ovog istraživanja je utvrditi utjecaj programa dodatnog pliometrijskog treninga malog volumena i visoke učestalosti na kondicijsku pripremljenost te na subjektivni doživljaj trenažnog opterećenja. Istraživanje je provedeno na 33 nogometaša juniorskog uzrasta u dobi od 17,3 ± 0,9, članova nogometnog kluba Maksimir iz Zagreba. Ispitanici su bili randomizirano raspoređeni u kontrolnu (visine tijela: 180,40 ± 4,88, mase tijela: 71,0 ± 7,9) i eksperimentalnu grupu (visine tijela: 180,52 ± 6,86, mase tijela: 69,8,0 ± 7,2). Eksperimentalni program treninga trajao je šest tjedana u kojemu su ispitanici iz eksperimentalne skupine četiri puta tjedno izvodili dodatni pliometrijski trening, te je ukupno realizirano 24 trenažne jedinice. Prije i nakon trenažnih intervencija ispitanici su podvrgnuti testiranju morfoloških karakteristika (visina tijela, masa tijela i postotak potkožnog masnog tkiva), kondicijskih sposobnosti u kontekstu eksplozivne jakosti tipa skoka, eksplozivne jakosti tipa sprinta, sposobnosti ponavljanja sprintova i sposobnosti promjena smjera kretanja. Isto tako, mjerile su se i funkcionalne sposobnosti ispitanika. Osim navedenog, svakodnevno su se pratili subjektivni parametri doživljaja trenažnog opterećenja putem ocjena subjektivnog osjećaja opterećenja te wellness upitnika. Eksperimentalni program treninga rezultirao je promjenom i značajnim smanjenjem razine potkožnog masnog tkiva kontrolne skupine, dok su izostale promjene u ostalim testiranim varijablama morfoloških karakteristika.
U testovima varijabli eksplozivne jakosti tipa sprinta (trčanje na 5 m, 10 m i 25 m) zabilježene su značajne razlike u grupama nakon provedenog eksperimentalnog programa. Rezultati sprinta na 5 metara poboljšali su se kod eksperimentalne skupine za 1,8 % (p <0,005) i kod kontrolne skupine za 0,8 % (p= 0,023), sprint na 10 metara poboljšao se kod eksperimentalne skupine za 2,6 % (p <0,005) i kod kontrolne skupine za 2,3 % (p <0,005) , te rezultati u sprintu na 25 metara bili su bolji kod eksperimentalne skupine za 1,3 % (p <0,005) i kod kontrolne skupine za 1,5 % (p <0,005) .
Testiranje eksplozivne jakosti tipa skoka nakon eksperimentalnog programa pokazala je značajnu razliku u rezultatima između kontrolne i eksperimentalne skupine na univarijantnoj razini. Unutar eksperimentalne skupine zabilježeno je poboljšanje rezultata u testu skok iz čučnja za 8,5 % (p <0,005) te u testu skok s prethodnom pripremom za 9,4 % (p <0,005) značajnih razlika kod kontrolne skupine nije bilo (p= 0,563). Varijabla za procjenu agilnosti nakon eksperimentalnog postupka pokazala je značajno poboljšanje rezultata kod obje grupe. U rezultatima je također vidljiv trend poboljšanja rezultata i to kod eksperimentalne za 2,2 % (p <0,005) i kod kontrolne za 1,7 % (p <0,005). U testu i varijablama sposobnosti ponavljanja sprintova primijećeno je značajno poboljšanje rezultata u varijabli RSAnaj kod eksperimentalne skupine za 2,6 % (p <0,005) te kod kontrolne skupine 1,0 % (p <0,005). Također kod varijable koja je procjenjivala prosjek sprintova primijećena je značajna razlika rezultata kod eksperimentalne skupine za 2,5 % (p <0,005), te kod kontrolne skupine za 1,2 % (p <0,005).Testiranje funkcionalnih sposobnosti nakon pliometrijskog tretmana pokazalo je značajno poboljšanje rezultata kod obje grupe ispitanika. Statističkom analizom zabilježeno je poboljšanje u eksperimentalnoj skupini za 2,6 % (p <0,005) i u kontrolnoj skupini za 3,1 % (p <0,005). Analizom varijance u prosječnim ocjenama subjektivnog doživljaja opterećenja kroz šest tjedana nisu zabilježene značajne razlike između eksperimentalne i kontrolne grupe na razini svakog tjedna. Također, prosječne ocjene Wellness upitnika prikazale su značajne razlike između eksperimentalne i kontrolne grupe kroz prva dva tjedna, u kojima su ispitanici kontrolne skupine imali veće prosječne vrijednosti. U ostalim tjednima značajnih razlika između grupa nije bilo.Rezultati istraživanja ukazuju da provedbom šest-tjednog pliometrijskog treninga malog volumena i visoke učestalosti rezultira značajnim poboljšanjem rezultata eksplozivne jakosti tipa skoka, također trend poboljšanja vidljiv je na varijablama sprinta na 5 i 10 metara. Isto tako, značajne adaptacije kod obje grupe na nogometni trening rezultirale su poboljšanjem funkcionalnih sposobnosti i sposobnosti promjena smjera kretanja. Temeljem rezultata se zaključuje da pliometrijski trening malog volumena i visoke učestalosti ne doprinosi kako različitom subjektivnom doživljaju opterećenja jednog treninga tako i doživljaju psihološkog i fiziološkog stresa kod ispitanika eksperimentalne skupine. Rezultati istraživanja potvrđuju da je pliometrijski trening specifična trenažna tehnologija te se njegovom primjenom na razini malog volumena i visoke učestalosti može pozitivno djelovati na adaptacije sportaša u prostoru motoričkih sposobnosti bez većeg subjektivnog osjećaja opterećenja treninga i doživljaja psihološkog i fiziološkog stresa kod nogometaša.The main goal of the study was to evaluate the effects of additional low-volume and high-frequency plyometric training on physical conditioning, rate of percieved exertion and wellnes status. The investigation was conducted on the sample of 33 junior soccer players from football club Maksimir from Zagreb (age: 17,3 ± 0,9 ). The subject sample was randomized into two groups: control (height: 180,40 ± 4,88 ; mass: 71,0 ± 7,9 ) and experimental (height: 180,52 ± 6,86 ; mass: 69,8,0 ± 7,2). The experimental training programme lasted for six weeks and included 24 training sessions. Before and after training programmes anthropometric measurements was assesed by tests for body weight, height and percent of body fat. Physical conditioning was assesed by tests for sprint and jump performance, repeated sprint agility and test for functional capacities. As addition, the subjective parameters of the training load were monitored on a daily basis through rate of percieved exertion (sRPE) and wellness questionnaire. The experimental training program resulted in significant decrease in the percentage of body fat in the control group, while no change was observed in the other tested anthropological characteristics. In the tests of sprint performance (running at 5 meters, 10 meters and 25 meters) program resulted in significant differences in both groups. 5 meters sprint performance were better in ekperimental group for 1,8 % (p <0,005) and in control group for 0,8 % (p <0,005). 10 meters sprint results were better in experimental group for 2,6 % (p <0,005) and in control group for 2,3 % (p <0,005). 25 meters sprint also showed statistically significant differences in both groups, in experimental for 1,3 % (p <0,005) and in control for 1,5% (p <0,005). Results of the jump performance showed a significant difference in the results of experimental group. The results in the squat jump test were improved by 9,4 % (p <0,005) and for countermovement jump 8,5 % (p <0,005). Statistically significant differences in control group were not observed.The variable of the assessment of the agility after the experimental procedure showed a signicificant improvement in the results in the both groups, experimental and control. The results show improved results in both grups: experimental by 2,2 % (p <0,005) and in control group by 1,7 % (p <0,005). In the test of the repeated sprint ability significant improvement were observed in the experimental group in the RSAnaj variable. The results show improved results by 2.6 % in experimental group (p <0,005) and in control group for 1,0 % (p <0,005). Also in variable RSApro there was significant difference in both groups, in experimental for 2,5 % (p <0,005) and in control for 1,2 % (p <0,005). Other variable for repeated sprint ability test showed no significant differences were observed between the experimental and control groups after the experimental program. Testing of functional abilities after plyometric treatment showed a significant improvement in the results in both groups. Statistical analysis showed an improvement in the experimental group by 2,6 % (p <0,005) and in the control group by 3,1 % (p <0,005). Analysis of variance in the average estimates of the rate of percieved exertion of six weeks did not show significant differences between the experimental and control group at the level of each week. Also, the average scores of the Wellness questionnaire showed significant differences between the experimental and control groups during the first two weeks, after that in the next four weeks there was no significant difference.The results of the research indicate that the implementation of six-week low volume, high frequencies plyometric training results in significant improvement in the results of jump performance, and also trend of improvement of results were observed in sprint performance. Also, significant adaptations to football training resulted in improved functional abilities and the agility in both groups. Also results conlude that plyometric training of low volume and high frequency does not have a significant effects on the difference in the rate of percieved exertion and average wellness ratings during six weeks in experimental group.
The results of the research confirm that plyometric training is a specific training technology and its application at the level od low volume and high frequency can have a positive effects on soccer players adaptations in the area of motor skills without significant experience of training load
Yoga as the content of sports recreation
No full textCilj ovoga rada je prikazati jogu kao dio sportske rekreacije s naglaskom na pozitivno djelovanje joge na sniţavanje razine stresa. Suvremeni ĉovjek ţivi uţurbanim ţivotom koji najĉešće dovodi do lošeg raspoloţenja, anksioznosti te naposljetku i do depresije. U ovom radu prikazani su znanstveno dokazani, pozitivni uĉinci djelovanja joge i vjeţbi disanja na ĉovjeka. Primjenom joge i vjeţbama disanja dolazi do izgradnje snage, kako na fiziĉkoj razini, tako i na mentalnoj razini što posljediĉno dovodi do pronalaska unutarnjeg mira. U radu je opisan proces disanja i znaĉaj pravilnog disanja kao i znaĉaj pravilne posture na koje se moţe utjecati napisanim programom vjeţbanja u smislu korekcije ili prevencije bilo kakvih nepravilnosti. Opisan je kratak povijesni pregled nastanka joge u svijetu i u Hrvatskoj, pojašnjeni su osnovni pojmovi koji se koriste u praksi joge, navedeni su razliĉiti stilovi joge te je naveden i program vjeţbanja koji se sastoji od slijeda poloţaja (asana) te vjeţbi disanja (pranayama), prikazane su i naprednije verzije asana za iskusnije vjeţbaĉe. Mnogobrojni pozitivni uĉinci na ĉovjekovo psihofiziĉko zdravlje postiţu se tek redovitom joga praksom. Njena vrijednost dolazi sve više do izraţaja i zbog toga je danas joga sve popularnija kao sadrţaj sportske rekreacije, koristi se ĉak i u terapijske svrhe.The aim of this thesis is to present yoga as part of sports recreation with an emphasis on the positive effects of yoga on lowering stress levels. Modern man lives a hectic life that often leads to bad mood, anxiety and ultimately depression. This thesis presents the scientifically proven, positive effects of yoga and breathing exercises on humans. Yoga practice and breathing exercises are building strength, on physicaly and mentaly, which leads to the discovery of inner peace. The thesis describes the process of breathing and the importance of proper breathing as well as the importance of proper posture that can be influenced by a exercise program, that is written in this thesis, in terms of correction or prevention of any irregularities. A brief of historical overview of the origins of yoga in the world and in Croatia is described, the basic terms used in yoga practice are explained, different styles of yoga are listed and an exercise program is written that includes a sequence of positions (asanas) and breathing exercises (pranayama), there are also written advanced versions of asanas for more experienced practitioners. Many positive effects on a person's psychophysical health are achieved only through regular yoga practice. Its value is becoming more and more pronounced and that is why yoga is becoming more and more popular today as the content of sports recreation, it is even used for therapeutic purposes
IMPORTANCE OF PREPARATION PROTOCOLS BEFORE DANCE TRAINING IN AMATEUR FOLK DANCE GROUPS
No full textGlavni cilj ovog diplomskog rada bio je istražiti navike o zagrijavanju u amaterskim folklornim društvima, te dobiti širu sliku o načinima funkcioniranja uvodno-pripremnog dijela plesnih proba. Istraživanje je provedeno na temelju prikupljenih odgovora putem anonimnog online anketnog upitnika koji se sastojao od 12 pitanja i koji je ispunilo 39 ženskih i 100 muških ispitanika u rasponu od 14 do 60 godina. Između svih odgovora dobiveni su podatci za 41 amatersko folklorno društvo.
Rezultati su pokazali kako od ispitanih društava njih 37 (87,8%) redovito provodi zagrijavanje prije plesnih proba. Kod 17 društava (47,2%) to je zagrijavanje u trajanju od 10 minuta, dok ostatak društava provodi zagrijavanje u trajanju od 5 ili 15 minuta. Broj plesnih proba u tjednu se također razlikuje, pa tako 27 društava (65,9%) tjedno provodi 2 plesne probe, dok 12 društava (29,2%) provodi samo jednu plesnu probu. Ostala 2 društva (4,9%) provode po 3 plesne probe tjedno. Trajanje plesnih proba kreće se između 60 i 120 minuta, pa tako 24 društava (58,5%) provodi probu u trajanju od 120 minuta. Samo jedno društvo provodi probu u trajanju od 60 minuta, dok kod ostatka društava proba traje 90 minuta. Čak 125 ispitanika (89,9%) smatra kako je zagrijavanje važno ili jako važno, što se i poklapa sa ostalim dobivenim podatcima. Također je ispitana i tjelesna aktivnost ispitanika koja ne uključuje bavljenje narodnim plesom, te ozljede pretrpljene bavljenjem narodnim plesom. Nekom drugom tjelesnom aktivnošću bavi se 81 ispitanika (58,3%), dok je od ukupnog broja ispitanika njih 29 (20,9%) pretrpjelo neku vrstu ozljede, no zbog dodatnih tjelesnih aktivnosti kojima se bavi velik broj ispitanika nije moguće sa sigurnošću tvrditi kako je upravo folklorna aktivnost razlog njenog nastajanja.
Uključivanje kineziologa u rad amaterskih folklornih društava u svrhu napretka rada društva, poboljšanja kvalitete društva, te radi povećanja sigurnosti bavljenja narodnim plesom, velik je korak naprijed za folklorni amaterizam u Republici Hrvatskoj.The main goal of this thesis was to examine the habits of warming up prior to physical activity in an amateur folk dance groups and to get a wider picture of the preparations done before folk dance training. The research was conducted based on the answers from the anonymus online questionnaire wihich consisted of 12 questions. The questionnaire gathered 100 female and 39 male respondents with the age between 14 and 60 years old. The respondents were a part of 41 different amateur folk dance gropus.
The results showed that of all the dance groups 37 (87,8%) of them practices regular warm-up prior to dance training. The duration of warm-up is 10 minutes in 17 (47,2%) groups, while the rest of the groups practices warm-up in the duration of 5 or 15 minutes. The number of dance training sessions per week also varies. Two sessions per week are performed by 27 (65,9%) groups, 1 session by 12 (29,2%) groups and 3 sessions by 2 (4,9%) groups. The duration of sessions varies between 60 and 120 minutes. And so, 120 minute sessions are performed by 24(58,5%) groups, only 1 group performs 60 minute sessions, while the rest of the groups perform 90 minute sessions. Of all the respondents, 125 of them considers warm-up to be importan tor very important prior to dance training, which matches with the questionnaires results. The results also show that the 81 respondents engage in physical activity outside the folk dance group, while 29 (20,9%) of the respondents suffered un injury while performing dance training. Because of the limited information on the injuries it cannot be claimed with certainty that the folk dance activity is the main cause of the injury.
The inclusion of kinesiologist in the amateur folk dance groups for the sake of improving the quaily of the groups and to increase the safety of engagaing in the folk dance activity is a big step forward for the folk amateurism in Croatian Republic
Fundamentals of urban calisthenics in Physical education classes
No full textDiplomski rad prikazuje bitne teorijske osnove potrebne za poučavanje urbane kalistenike te osposobljavanje učenika i učenica za samostalno tjelesno vježbanje u nastavi i izvan nastave Tjelesne i zdravstvene kulture. Prvi pozitivni primjeri pojave urbane kalistenike u nastavi osnovnog i srednjeg školstva javili su se 2013. godine u osnovnim i srednjim školama grada Zagreba suradnjom nastavnika, učitelja i Hrvatskog street workout saveza. Odlukom o donošenju kurikuluma Ministarstva znanosti i obrazovanja 2019. godine, omogućeno je uvođenje elemenata urbane kalistenike u redovitu nastavu Tjelesne i zdravstvene kulture prema odgojno obrazovnim ishodima za određeni razred. Ovaj rad predstavlja informacije potrebne za objašnjavanje prednosti i svrhe vježbanja urbane kalistenike kao i informacije potrebne za uvođenje razrednih odjela u programe vježbanja urbane kalistenike. Poglavlje Osnove urbane kalistenike obrađuje i područje povijesti urbane kalistenike, određivanje ciljeva u urbanoj kalistenici na primjerima, prevenciju ozljeda u urbanoj kalistenici te planiranje i programiranje treninga urbane kalistenike na primjeru jednog mikrociklusa vježbanja. Poseban doprinos rada je prilagođavanje urbane kalistenike senzitivnim fazama razvoja motoričkih sposobnosti učenika i učenica. Programski sadržaji izneseni u radu predstavljaju, osim samih motoričkih znanja, način razmišljanja kako samostalno osmisliti i modificirati određene vježbe urbane kalistenike kao i druge vježbe koje se koriste u nastavi Tjelesne i zdravstvene kulture. U četvrtom poglavlju navedeni su primjeri nastavnih sati za osnovnu i srednju školu s uputama kako se pripremiti za vježbanje te kako određene elementarne igre prilagoditi urbanoj kalistenici modifikacijom sadržaja, organizacijom rada i pravilima pojedine igre. U petom poglavlju opisuje se primjer vrednovanja odgojno obrazovnog rada načinom vrednovanja „vrednovanje kao učenje“. U zaključku su iznesene dodatne preporuke za poučavanje ove tjelesne aktivnosti. Za kraj ostaje pročitati, modificirati, pripremiti i koristiti dijelove ovog rada u funkciji vježbanja urbane kalistenike i postizanja odgojno obrazovnih ishoda te individualnih ciljeva u vježbanju.The thesis presents important theoretical foundations required for teaching urban calisthenics and training students for independent physical exercise in school classes and outside the context of physical education classes. The first positive examples of the appearance of urban calisthenics in primary and secondary school classes was recorded in 2013, namely in primary and secondary schools in the city of Zagreb, through cooperation between primary and secondary school teachers and the Croatian Street Workout association. The decision to adopt the curriculum of the Ministry of Science and Education in 2019 enabled the introduction of elements of urban calisthenics in regular physical education classes according to the educational outcomes for a particular grade. This paper presents the information needed to explain the benefits and purposes of urban calisthenics exercise, as well as the information needed to introduce students to urban calisthenics exercise programs. The chapter Fundamentals of Urban Calisthenics also deals with the history of urban calisthenics, setting goals in urban calisthenics with examples, prevention of injuries in urban calisthenics, as well as planning and programming urban calisthenics on the example of one training micro-cycle. A special contribution of the paper is the adaptation of urban calisthenics to the sensitive phases of the development of motor skills of primary and secondary school students. In addition to motor knowledge, the program-related content presented in the paper represents a way of thinking about how to independently design and modify certain urban calisthenics exercises, as well as other exercises used in physical education classes. The fourth chapter provides examples of primary and secondary school classes with instructions on how to prepare for exercising and how to adapt certain elementary games to urban calisthenics through modification of content, organization of work and the rules of each game. The fifth chapter describes an example of the evaluation of educational work using the “evaluation as learning” method of evaluation. The conclusion provides additional recommendations for teaching this physical activity. Finally, parts of this paper remain to be read, modified, prepared and used in the function of urban calisthenics exercise, as well as achieving educational outcomes and individual goals in exercise
Differences In Effects Of Two Foam Rolling Techniques On Delayed Onset Of Muscle Soreness
No full textCilj ovog istraživanja bio je usporediti postoje li razlike u učincima između dviju tehnika mehaničkoga podraživanja mišićne fascije pjenastim valjkom (roling) na redukciju simptoma sindroma odgođenog mišićnog bola (DOMS). Istraživanje je provedeno na prigodnom uzorku od 56 muških ispitanika, studenata druge godine Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, slučajnim odabirom podijeljenim u dvije skupine. U prvom dijelu istraživanja provedena su predtestna mjerenja te je učinjen protokol za oštećenje mišića inducirano vježbom (EIMD), koji se sastojao od tri serije maksimalnih sunožnih skokova s pripremom do otkaza. Odmah nakon EIMD-protokola provedeno je mehaničko podraživanje mišićne fascije pjenastim valjkom tako da je prva skupina provodila kontinuirane kretnje uzdužno po tretiranoj mišićnoj skupini (skupina RK), dok je druga skupina provodila kratke undulirajuće kretnje niz mišićnu skupinu uz brzu kontinuiranu kretnju natrag (skupina RU). Drugi dio istraživanja proveden je 48 sati nakon provođenja EIMD-protokola te su učinjena završna mjerenja opsega natkoljenice, intenziteta bola na vizualno-analognoj ljestvici, aktivnosti kreatin-kinaze, jakosti kvadricepsa, visine maksimalnog sunožnog skoka s pripremom, fleksibilnosti te bola prilikom provođenja rolinga. Nije uočena statistički značajna razlika u promatranim parametrima između dviju tehnika rolinga. Na temelju dobivenih rezultata možemo zaključiti da nema razlike u učincima dviju promatranih tehnika mehaničkoga podraživanja mišićne fascije pjenastim valjkom na redukciju pojave simptoma DOMS-a te da se tehnika rolinga u oporavku nakon intenzivne tjelesne aktivnosti može izabrati prema vlastitoj preferenciji, dok su potrebna daljnja istraživanja koja bi razjasnila moguću povezanost odnosa tehnike rolinga i vrste mišićne kontrakcije.The aim of this study was to compare whether there are differences in the effects between the two techniques of selfmyofascial release with a foam roller (rolling) on reducing the symptoms of delayed onset of muscle soreness (DOMS). The research was conducted on a convenience sample of 56 male subjects, second-year students at the Faculty of Kinesiology, University of Zagreb, who were randomly divided into two groups. In the first part of the study, pre-test measurements and exercise induced muscle damage (EIMD) protocol were performed, which consisted of three sets of countermovement jumps with preparation for exhaustion. Immediately after the EIMD protocol, selfmyofascial release was performed with a foam roller in such a way that the first group performed continuous movements in the longitudinal direction of the treated muscle group (group RK), while the second group performed short undulating movements downward into the muscle group with a rapid continuous movement back (group RU). The second part of the study was conducted 48 hours after the EIMD protocol. This included final measurements of thigh circumference, pain intensity, creatine kinase activity, quadriceps strength, maximal countermovement jump, flexibility, and pain sensation during foam rolling. No statistically significant difference was found in the observed parameters between the two foam rolling techniques. Based on the obtained results, we can conclude that there are no differences in the effects of the two observed techniques of selfmyolfascial release with a foam roller on the reduction of DOMS symptoms, and that the rolling technique can be chosen according to personal preference during recovery from intense physical activity, while further research is needed to elucidate the possible relationship between the rolling technique and the type of muscle contraction
Kineziološka metodika u visokom obrazovanju
No full textKineziološka metodika u visokom obrazovanju obvezni je predmet za studente 5. godine integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija kineziologije na Kineziološkom fakultetu koji je u nastavnom planu i programu od 2009./2010. ak. godine. Predmet se sadržajno nastavlja na metodiku tjelesne i zdravstvene kulture u srednjoškolskom obrazovanju, a jedan od ciljeva predmeta je istaknuti posebnosti nastavnog procesa tjelesne i zdravstvene kulture u visokom obrazovanju. Djelatnost visokog obrazovanja obavljaju visoka učilišta. Pod pojmom visoka učilišta podrazumijevamo: sveučilište: fakultet i akademije u njegovu sastavu, te veleučilište i visoke škole. Teorijska i praktična znanja iz ovog predmeta omogućuju studentima Kineziološkog fakulteta bolje razumijevanje uloge i statusa predmeta Tjelesna i zdravstvena kultura koji se na većini hrvatskih visokih učilišta provodi kao obvezan predmet za studente prve dvije godine studija. U usporedbi s visokoškolskim sustavima drugih europskih država, Hrvatska se ubraja u manji broj članica Europske unije koja provodi obveznu nastavu tjelesne i zdravstvene kulture u visokom obrazovanju. Prema publiciranim radovima provedenim na studentskoj populaciji možemo zaključiti da se Tjelesna i zdravstvena kultura provodi kao obvezni i/ili kao izborni predmet na europskim visokim učilištima u Slovačkoj, Mađarskoj, Sloveniji, Portugalu i Poljskoj. Posljednjih nekoliko godina proveden je veći broj znanstvenih istraživanja na hrvatskim studentima čiji će rezultati biti prikazani u ovom priručniku. Visoko obrazovanje je posljednja stepenica u sustavu obrazovanja tijekom koje možemo osvijestiti važnost redovitog zdravstveno usmjerenog tjelesnog vježbanja tijekom i nakon studija