Repository of Faculty of Kinesiology, University of Zagreb - KIFoREP
Not a member yet
1705 research outputs found
Sort by
SITUATIONAL EFFICIENCY INDICATORS OF CENTRAL MIDFIELDERS AND WING MIDFIELDERS IN FOOTBALL
No full textTemeljni cilj ovog diplomskog rada je utvrditi razlike između situacijskih pokazatelja efikasnosti centralnih veznih i krilnih veznih igrača u nogometu. Prikupljeni su podaci od 40 igrača Engleske lige i Nizozemske lige u sezoni 2018./19. Varijable koje su korištene u radu, a koristile su kako bi se utvrdile razlike su: golovi, asistencije, udaraci u okvir po utakmici, dodiri, kreirane velike prilike, točna dodavanja, točni centaršutevi, točne duge lopte, presijecanje po utakmici, oduzete lopte po utakmici, uspješni driblinzi, ukupni osvojeni dueli, posjeda izgubljeno i prekršaji. Korišten je Mann-Whitneyev test za utvrđivanje razlika između situacijskih pokazatelja efikasnosti centralnih veznih i krilnih veznih igrača.
U radu su utvrđene statistički značajne razlike između centralnih veznih i krilnih veznih igrača za varijable: golovi, asistencije, udaraci u okvir po utakmici, dodiri, kreirane velike prilike, točna dodavanja, presijecanje po utakmici, oduzete lopte po utakmici, ukupni osvojeni dueli, te posjeda izgubljeno. Temeljem dobivenih rezultata utvrđeno je da se centralni vezni i krilni vezni igrači statistički značajno ne razlikuju u varijablama: uspješni driblinzi i prekršaji. Ovaj rad može pomoći trenerima kod evaluacije igračkih pozicija, obzirom na njihove tehničke vještine i prilagodbu treninga na specifičnosti prema igračkim pozicijama.The main goal of this thesis is to determine the differences between situational efficiency indicators of central and wing midfielders in football. Data used in the thesis were collected from 40 players in the English and the Dutch League of the 2018/19 season. The variables used in the thesis to determine the differences are goals, assists, shots on target per game, touches, key passes, accurate passes per game, accurate crosses, accurate long balls, interceptions per game, tackles per game, successful dribbles, total duels won, possession lost, fouls. The Mann-Whitney test was used to determine the differences between situational efficiency indicators of central midfielders and wing midfielders.
Statistically significant differences were found between central midfielders and wing midfielders in variables such as goals, assists, shots on target per game, touches, key passes, accurate passes per game, interceptions per game, tackles per game, total duels won, possession lost. However, based on the obtained results, it is concluded that central and wing midfielders do not differ statistically in the variables such as successful dribbles and fouls. This thesis can help coaches to evaluate player's positions regarding their technical skills and training adaptation considering position specifics
Relationship between the public financing of sports programs and the achievements of athletes in four Croatian cities
No full textUvod: Istraživanja pokazuju da mnoge vlade i nacionalne sportske organizacije u potrazi za međunarodnim (olimpijskim) uspjehom svoje zemlje troše sve više novca, ali se istovremeno raspodjeli proračunskih sredstava za sport koji je u nadležnosti upravljačkih struktura u sportu pridaje malo pozornosti. Posljedično, nema garancije da više uloženog novca rezultira i s više ostvarenih sportskih uspjeha. Učinkovita politika upravljanja u sportu može rezultirati s više olimpijskih medalja, odnosno s većim brojem uspješnih sportaša i kod ekonomski slabije razvijenih zemalja, odnosno kod zemalja s manjim brojem stanovnika. Sva dosadašnja istraživanja bavila su se izdvajanjima sredstava iz državnog proračuna, no izdvajanjima sredstava za sport na lokalnim razinama pridavalo se malo pažnje, u najvećoj mjeri stoga što je teško doći do podataka potrebnih za provedbu istraživanja. Stoga se u kontekstu financiranja vrhunskog sporta želi ukazati na mjesto i važnost financiranja lokalnog sporta u stvaranju uspjeha sportaša u vrhunskom sportu. To je promatrano na primjeru Republike Hrvatske i četiri najveća hrvatska grada, koji primjenjuju isti postojeći zakonodavni okvir koji se odnosi na lokalni sport, ali i različite, autonomne načine upravljanja raspoloživim financijskim resursima u provođenju sportskih programa. Cilj: Cilj ovog istraživanja je utvrditi povezanost između ulaganja javnih sredstava u četiri najveća hrvatska grada te broja ukupno aktivnih i vrhunskih sportaša u 15 olimpijskih sportova (pet ekipnih, četiri borilačka i šest individualnih) od 2016. do 2019. godine. Promatrano je kako su uložena sredstva i njihova struktura (troškovi korištenja sportskih objekata, stručni rad trenera, troškovi natjecanja, razvojni programi za mlade sportaše), utjecala na ostvarene rezultate u službenim natjecanjima mjerene brojem vrhunskih sportaša I., II. i III. kategorije, te brojem aktivnih sportaša i broja financiranih klubova. S namjerom utvrđivanja ostvarenja ovog cilja postavljene su četiri hipoteze, koje su tijekom istraživanja proširene podhipotezama. H1: Postoji značajna razlika u financijskim ulaganjima u sport prema broju financiranih klubova i aktivnih sportaša između promatranih gradova. Hipoteza H1 je proširena s testiranjem za svaku grupu sportova (H1-1 ekipni sportovi; H1-2 borilački i H1-3 individualni sportovi). H2: Postoji značajna povezanost između izdvajanja financijskih sredstava iz proračuna za programsko korištenje sportskih objekata, stručnog rada, natjecanja te razvojnih programa mladih i pokazatelja sportske kvalitete mjerene brojem vrhunskih sportaša posebno I., II. i III. kategorije te masovnosti sporta mjerene brojem aktivnih sportaša u pet olimpijskih ekipnih sportova u sva četiri hrvatska grada zajedno. Hipoteza je proširena testiranjem povezanosti za svaki grad posebno za ekipne sportove (H2-1 za Zagreb, H2-2 za Split, H2-3 za Rijeku i H2-4 za Osijek). H3: Postoji značajna povezanost između izdvajanja financijskih sredstava iz proračuna za programsko korištenje sportskih objekata, stručnog rada, natjecanja te razvojnih programa mladih i pokazatelja sportske kvalitete mjerene brojem vrhunskih sportaša posebno I., II. i III. kategorije te masovnosti sporta mjerene brojem aktivnih sportaša u četiri olimpijska borilačka sporta u četiri hrvatska grada. Hipoteza je proširena testiranjem povezanosti za svaki grad posebno za borilačke sportove (H3- 1 za Zagreb, H3-2 za Split, H3-3 za Rijeku i H3-4 za Osijek). H4: Postoji značajna povezanost između izdvajanja financijskih sredstava iz proračuna za programsko korištenje sportskih objekata, stručnog rada, natjecanja te razvojnih programa mladih i pokazatelja sportske kvalitete mjerene brojem vrhunskih sportaša posebno I., II. i III. kategorije te masovnosti sporta mjerene brojem aktivnih sportaša u šest olimpijskih individualnih sportova u četiri hrvatska grada. Hipoteza je proširena testiranjem povezanosti za svaki grad posebno za individualne sportove (H4-1 za Zagreb, H4-2za Split, H4-3 za Rijeku i H4-4 za Osijek). Metode: Istraživanjem su obuhvaćena izdvajanja financijskih sredstva od 2016. do 2019. godine koja su dodijeljena klubovima i gradskim savezima iz ljetnih olimpijskih sportova i to iz pet ekipnih (košarka, nogomet, odbojka, rukomet i vaterpolo), četiri borilačka (boks, judo, karate i taekwondo), te šest individualnih sportova (atletika, gimnastika, plivanje, streljaštvo, tenis i veslanje) čiji su sportaši financirani iz sredstava gradskih proračuna, uz uvjet da su klubovi i savezi iz odabranih sportova sufinancirani u svakom od gradova: Zagreb, Split, Rijeka i Osijek. U istraživanju su korištene univarijantne i multivarijantne analize, kvazikanoničke analize za povezanosti ulaganja javnih sredstava u sportske programe i postignuća sportaša u četiri hrvatska grada zajedno mjerena brojem kategoriziranih vrhunskih sportaša, te metoda glavnih komponenti kod utvrđivanja povezanosti kod svakog grada posebno. Za testiranje razlika u financiranju između gradova i grupa sportova korištena je diskriminacijska analiza. Rezultati: Rezultati ovog istraživanja pokazuju da postoje statistički značajne razlike u ulaganjima financijskih sredstava promatranih gradova, gdje Zagreb u svim promatranim vrstama financijskih ulaganja u sport ulaže znatno više od ostalih gradova kod zadanih ili manifestnih podataka u svim grupama sportova. No, standardizacijom vrijednosti podataka, isključivanjem utjecaja broja klubova i broja aktivnih sportaša, promijenio se odnos. Stvarna financijska ulaganja u sport pokazuju da najviše ulaže Grad Zagreb, osim u sportske objekte u koje Rijeka ulaže najviše financijskih sredstava kod ekipnih sportova. Međutim, Rijeka je grad koji najmanje od svih gradova ulaže u međunarodna i domaća natjecanja kao i u razvojne programe za mlade. Osijek od svih gradova najmanje financijskih sredstava ulaže u sportske objekte i trenere. Grad Split manje ulaže u sportske objekte, ali po stvarnim ulaganjima u rad trenera, međunarodna i domaća natjecanja te u razvojne programe za mlade odmah je iza Zagreba. Razlike prema grupama sportova nisu identične, ali generalno uzevši vrijedi prethodna konstatacija. Prema I. diskriminacijskoj funkciji statistički se značajno razlikuju promatrani gradovi s obzirom na financiranje ekipnog sporta na cjelokupnom skupu promatranih varijabli s diskriminacijskom vrijednosti 1,737 a razlike su sa 2,826 standardnih devijacija. Kod borilačkih sportova diskriminacijska vrijednost je 1,694 sa razlikom 2,136 standardnih devijacija, dok je kod individualnih sportova diskriminacijska vrijednost 2,813 sa razlikom 2,348 standardnih devijacija. Stoga je moguće prihvatiti H1 hipotezu i to kod standardiziranih podataka. Kod manifestnih vrijednosti razlike su znatno veće, te su vidljive u poglavlju 4. Rezultati pod točkom 4.1. Povezanost ulaganja financijskih sredstava i broja aktivnih sportaša kod svih grupa sportova za sva četiri grada zajedno je statistički značajna, kao i povezanost izdvajanja financijskih sredstava i broja vrhunskih sportaša I., II. i III. kategorije u svim grupama sportova (ekipni, borilački i individualni). Stoga se hipoteze H2, H3 i H4 mogu prihvatiti. Izuzetak je kod ekipnih sportova gdje ne postoji povezanost financijskih ulaganja i broja vrhunskih sportaša II. kategorije. Ne postoji povezanost kod financiranja sportskih objekata i svih kategorija vrhunskih sportaša u individualnim sportovima. Sve navedeno odnosi se na podatke za sva četiri grada zajedno za svaku grupu sportova. Povezanost između financiranja ekipnih sportova i broja aktivnih sportaša i vrhunskih sportaša I., II. i III. kategorije je statistički značajna što proizlazi iz kvazikanoničke korelacije 0,847, s kvazikanoničkom determinacijom 0,717. Kod borilačkih sportova kvazikanonička korelacija iznosi 0,863, s kvazikanoničkom determinacijom 0,745, dok kod individualnih sportova kvazikanonička korelacija iznosi 0,939, s kvazikanoničkom determinacijom 0,882. Postojeće financiranje razlikuje se od stvarnog, koje je dobiveno standardizacijom vrijednosti podataka. Kod standardiziranih vrijednosti povezanosti financiranja i sportske kvalitete pojedinačno za svaki grad i grupu sportova su različite. U ekipnim sportovima prisutna je statistički značajna korelacija (Spearmanov koeficijent korelacije) oba skupa podataka, komponente financiranja i komponente kvalitete kroz kategorizaciju sportaša svih kategorija. Kod Zagreba je rs 0,719. Kod Splita su također prisutne statistički značajne korelacije rs je 0,515, kod Rijeke nema korelacije rs je 0,417, te nije statistički značajna, a u Osijeku postoji statistički značajna korelacija samo sa III. kategorijom vrhunskih sportaša rs je -0,857 i ona je negativna. Kod borilačkih sportova statistički značajne korelacije su različite od grada do grada, s time da najbolju povezanost ima grad Rijeka rs je 0,903, a kod Splita je rs -0,717, Zagreba je rs -0,659 i Osijeka je rs -0,638 te postoji povezanost ali je negativna. Kod individualnih sportova najjaču povezanost financijskih ulaganja i sportske kvalitete ima Rijeka rs je 0,800, slijede ga Split rs je 0,678 i Zagreb rs je 0,572, te Osijek rs je 0,509. Povezanosti po pojedinim varijablama su različite. Zaključak i rasprava: Promatrani gradovi u relativnom iznosu ulažu u sustav sporta s različitim postotkom svojih proračunskih sredstava, pri čemu najveći postotak izdvajanja ima Rijeka, zatim Split, Osijek, te na kraju najmanji postotak izdvajanja ima Grad Zagreb, koji ima najveći proračun, najveći broj stanovnika, najveći broj financiranih klubova, aktivnih sportaša i broja kategoriziranih sportaša. U apsolutnom iznosu, odnosi su drugačiji. Najviše sredstava za sport izdvaja Zagreb, zatim Split, pa Rijeka te Osijek. Provedenim istraživanjem na izabranih 15 olimpijskih sportova (tri grupe sportova) pokazalo se da zapravo Zagreb ulaže najviše, s velikim razlikama u odnosu na ostale gradove, ali na postojećem modelu financiranja. Isključenjem utjecaja broja klubova i aktivnih sportaša iz ulaganja u sportske programe, razlike su se nešto smanjile, no Zagreb je i dalje prvi na svim varijablama financijskih ulaganja izuzev kod sportskih objekata za ekipne sportove, gdje Zagreb ulaže nešto manje u odnosu na Rijeku. No, tu treba obratiti pažnju na činjenicu da se kod sportskih objekata radi o procjenama troškova (za objekte pod upravljanjem ustanova ili trgovačkih društava), dok su kod svih ostalih varijabli troškovi točno iskazani. Najkvalitetnijim sportskim objektima upravljaju trgovačka društva ili ustanove koje su osnovali gradovi. Ne postoje jasno izrađeni cjenici pojedinih sportskih objekata koji bi olakšali precizno iskazivanje troškova njihovog korištenja, usporedivih između gradova. Sredstva se izdvajaju za ukupno funkcioniranje pravnih subjekata koji upravljaju sportskim objektima, a ne samo za troškove sportskog korištenja objekata. U strukturi razlika među gradovima kod ekipnih sportova prema prvoj diskriminacijskoj funkciji najviše sudjeluju troškovi razvojnih programa i međunarodnih i domaćih natjecanja. Kod borilačkih sportova to su ulaganja u trenere i objekte, dok je kod individualnih sportova to ulaganje u trenere i natjecanja i to za standardizirane vrijednosti ili stvarna ulaganja. Postoje statistički značajne povezanosti broja aktivnih sportaša i financijskih ulaganja za ekipne, borilačke i individualne sportove, promatrano u četiri grada zajedno na standardiziranim vrijednostima. Povezanost financijskih ulaganja s brojem vrhunskih sportaša je prisutna u svim grupama sportova, gdje je uvijek najjača povezanost s brojem sportaša III. kategorije koja prvenstveno predstavlja nacionalne finaliste ili nekoliko prvih plasmana u nacionalnim ligama. Tu su također i sportaši s nižim plasmanima sa međunarodnih natjecanja. Ovi rezultati su očekivani jer se radi o financiranju lokalne razine, gdje u natjecanjima sudjeluje veliki broj vrhunskih sportaša nacionalne razine. Prisutna je i povezanost financijskih ulaganja sa sportašima I. kategorije koji su uglavnom sportaši sa medaljama sa OI, SP i EP ili plasmanom do 8. mjesta na takvim velikim međunarodnim natjecanjima, različito od sporta do sporta. Zanimljivo je da je prisutna značajna povezanost financijskih ulaganja s brojem vrhunskih sportaša I. kategorije, dok je povezanost sa II. kategorijom najmanja, ili kao kod ekipnih sportova, uopće ne postoji. Kod borilačkih i individualnih sportova odnos financiranja i broja sportaša I. i II. kategorije je sličan. Više ulaganja u financiranje navedenih troškova, rezultirat će većim brojem vrhunskih sportaša I. i II. kategorije. Kod individualnih sportova ne postoji povezanost niti jedne kvalitetne kategorije sportaša i sportskih objekata. Postojeće financiranje (zadane ili manifestne vrijednosti) pokazuje povezanost kod pojedinih varijabli za sve grupe sportova i svaki od gradova. No kod povezanosti komponenti financijskih ulaganja i komponenti razine sportske kvalitete za svaki grad posebno, za standardizirane vrijednosti ili stvarna ulaganja, najjača povezanost je kod ekipnih sportova u Gradu Zagrebu, kod borilačkih sportova u gradu Rijeci, a kod individualnih sportova u gradu Rijeci i Splitu. Rezultati povezanosti financijskih ulaganja i razine sportske kvalitete trebali bi biti poznati donositeljima odluka u RH na nacionalnoj razini, jer često ne postoji poveznica financiranja lokalnog i nacionalnog sporta. Ona je uglavnom simbolična, osim u posljednjim godinama kada se izdvajanje za lokalni sport pojačava od strane Ministarstva turizma i sporta - uprave za sport, dok HOO izdvaja manja sredstva za lokalni sport. Temelj svakog sporta počiva na financiranju lokalnog sporta. Ova razina financiranja mogla bi činiti onu razliku koja čini uspješnijom jednu zemlju u odnosu na ostale konkurentne zemlje, s obzirom da sve zemlje prate što se događa oko njih, te preuzimaju modele i znanja stečena kod drugih. Donositelji odluka (sportska i gradska upravna) trebali bi analizirati rezultate svojih ulaganja, radi provjere rezultata ulaganja javnih sredstava. Ovo istraživanje može predstavljati mali doprinos tom cilju.Introduction: Research shows that many governments and national sport organizations are increasingly spending money in pursuit of their country's international (Olympic) success, but at the same time, the allocation of sport budgets under the responsibility of governing sport structures receives little attention. Consequently, there is no guarantee that allocating more money results in achieving more sport success. An effective sport management policy can result in more Olympic medals, that is, a greater number of successful athletes, also in economically less developed countries or in countries with a smaller population. All the research conducted so far has dealt with the allocation of funds from the state budget, but the allocation of funds for sports at local levels has received little attention, mostly because it is difficult to obtain the data needed to conduct the research. Therefore, in the context of funding elite sport, we would like to point out the place and importance of funding local sport in creating the success of athletes in elite sport. It observed on the example of the Republic of Croatia and its four largest cities, which operate under the same existing legislative framework related to local sport, but have different, autonomous ways of managing the available financial resources in implementing sport programmes. Aim: The aim of this research is to determine the correlation between public funding in four largest Croatian cities and the total number of active and elite athletes in 15 Olympic sports (five team and six individual sports and four martial arts) from 2016 to 2019. I will observe how the allocated funds and their structure (the costs of using sport facilities, coaches’ salaries, competitions, youth development programs) affect the results achieved in official competitions. The results will be measured by the number of elite category 1, 2 and 3 athletes, the number of active athletes in the competition system and the number of clubs funded. To determine the achievement of this goal, I put forward four hypotheses, which were expanded with sub hypothesis during research. H1: There is a significant difference in funding sport by the number of funded clubs and active athletes among the cities observed. Hypothesis H1 was expanded with testing for each group of sports (H1-1 team sports, H1-2 martial arts and H1-3 individual sports). H2: There is a significant correlation between the allocation of funds from the budget for the programmatic use of sport facilities, coaches’ salaries, competitions and youth development programs and indicators of sport quality, measured by the number of elite athletes, especially category 1, 2 and 3 elite athletes, and mass participation in sport, measured by the number of active athletes in five Olympic team sports in all four Croatian cities together. The hypothesis was expanded by testing the correlations in team sports for each city separately (H2-1 for Zagreb, H2-2 for Split, H2-3 for Rijeka and H2-4 for Osijek). H3: There is a significant correlation between the allocation of funds from the budget for the programmatic use of sport facilities, coaches’ salaries, competitions and youth development programs and indicators of sport quality, measured by the number of elite athletes, especially category 1, 2 and 3 elite athletes, and mass participation in sport, measured by the number of active athletes in four Olympic martial arts in four Croatian cities. The hypothesis was expanded by testing the correlations in martial arts for each city separately (H3-1 for Zagreb, H3-2 for Split, H3-3 for Rijeka and H3-4 for Osijek). H4: There is a significant correlation between the allocation of funds from the budget for the programmatic use of sport facilities, coaches’ salaries, competitions and youth development programs and indicators of sport quality, measured by the number of elite athletes, especially category 1, 2 and 3 elite athletes, and mass participation in sport, measured by the number of active athletes in six Olympic individual sports in four Croatian cities. The hypothesis was expanded by testing the correlations in individual sports for each city separately (H4-1 for Zagreb, H4-2 for Split, H4-3 for Rijeka and H4-4 for Osijek). Methods: The research covered funding from 2016 to 2019, allocated to the clubs and city associations that govern summer Olympic sports, that is, five team sports (basketball, football, handball, volleyball and water polo), four martial arts (boxing, judo, karate and taekwondo) and six individual sports (athletics, gymnastics, rowing, shooting sports, swimming and tennis) whose athletes are funded from city budgets, provided that the clubs and associations governing the selected sports are co-funded in each of the cities: Zagreb, Split, Rijeka and Osijek. The methods used in the research were the univariate and multivariate analyses, the quasi-canonical analyses used to determine the correlation between public funding of sport programs and athlete achievements in the four Croatian cities together, measured by the number of registered elite athletes, and the main components analysis used to determine the correlations in each of the cities. Results: The results of this research have shown that there are statistically significant differences in funding among the observed cities. Zagreb allocates significantly more funds than the other cities according to the given or manifest data in all groups of sports and all observed types of sport funding. But, the correlations changed after standardizing the data values, excluding the influence of the number of clubs and active athletes. The actual allocation of funds to sport shows that the City of Zagreb allocates the most funds, except for sport facilities. Rijeka allocates the most funds for team sports facilities. However, Rijeka is the city that allocates the least funds of all the cities for international and domestic competitions, as well as for youth development programs. Osijek allocates the least funds of all the cities for sport facilities and coaches. The city of Split allocates less funds for sport facilities, but it is right behind Zagreb by actual allocation of funds for coaches’ salaries, international and domestic competitions and youth development programs. The differences by groups of sports are not identical, but the above observation stands in general. According to the first discriminant function, the observed cities differ statistically significantly in the entire set of observed variables; in team sports funding, the discriminant value is 1.737 and the standard deviation of differences is 2.826. In the martial arts, the discriminant value is 1.694 and the standard deviation of differences is 2.136, while the discriminant value in the individual sports is 2.813 and the standard deviation of differences is 2.348. It is therefore possible to accept the H1 hypothesis for standardized data. The differences are significantly larger in manifest values and they can be seen in Chapter 4 Results under item 4.1. The correlation between funding and the number of active athletes in all groups of sports in all four cities together is statistically significant, as is the correlation between funding and the number of category 1,2 and 3 elite athletes in all groups of sports (team sports, martial arts and individual sports). Therefore hypotheses H2, H3 and H4 can be accepted. There is an exception in the team sports, where there is no correlation between funding and the number of category 2 elite athletes. There is no correlation between funding of sport facilities and all categories of elite athletes in individual sports. All above observations apply to t
DESIGN OF SPORTS RECREATION PROGRAM IN FITNESS GUIDELINES
No full textUnapređenje i očuvanje zdravlja populacije predstavlja jedan od najvećih izazova današnjice. Razvijene zemlje u okviru nacionalnih strategija iznimnu pažnju poklanjaju zdravlju nacije provedbom konkretnih mjera sadržanih u programima namijenjenim svim članovima društva. Navedene strategije temeljene su na usvajanju tzv. zdravih navika, pri čemu se osobita pažnja posvećuje tjelesnoj aktivnosti (Andrijašević i Jurakić, 2011). Moderan život, sve veći zahtjevi na poslu, u školi i općenito u društvu utjecali su na zapostavljanje nekih temeljnih vrijednosti ključnih za kvalitetu života, i doveli do hipokinezije (Andrijašević i Jurakić, 2011). „Tjelesna aktivnost prirodna je potreba čovjeka, nužna za očuvanje i unaprjeđenje zdravlja, a do druge polovice 20. stoljeća bila je i temelj privređivanja za život. Danas smo svjedoci potpuno obrnutog, štetnog trenda“ (Rakovac, 2019). Oko trećine svjetske populacije odraslih osoba ne zadovoljava minimalne preporučene kriterije za provođenje tjelesne aktivnosti potrebne za održavanje zdravlja, dok kod adolescenata taj udio raste na više od 80%. „Važnost ovog problema odražava se u činjenici da je nedovoljna tjelesna aktivnost četvrti vodeći rizični čimbenik opće smrtnosti u svijetu, odmah poslije visokog arterijskog krvnog tlaka, konzumacije duhanskih proizvoda i visoke razine glukoze u krvi“ (Rakovac, 2019).
Kako bi osigurali kvalitetu i učinkovitost i smanjili rizik od ozljeda, sportsko rekreacijski program u fitnesu treba biti osmišljen i realiziran od strane stručnih osoba, kineziologa ili trenera. Cilj ovog rada je izraditi smjernice oblikovanja sportsko rekreacijskog programa u fitnesu. Također, naglasiti važnost sportsko rekreacijskog vježbanja i osmisliti fitnes program koji će objediniti postojeće preporuke i primijeniti istraživanja u praksi. Rad pruža sažete preporuke Svjetske zdravstvene organizacije o pravilnoj uravnoteženoj prehrani za koju je nužno da prati tjelesnu aktivnost, odnosno sportsku rekreaciju.Improving and preserving the health of the population is one of the biggest challenges today. Developed countries emphasize importance of general health of the nation within the framework of national strategies by implementing concrete measures contained in programs intended for all members of society. These strategies are based on the adoption of the healthy lifestyle, with special attention for physical activity (Andrijašević and Jurakić, 2011). Modern lifestyle, increasing demands at work, at school and in society in general have affected the neglect of some fundamental values crucial to quality of life, and led to hypokinesia (Andrijašević and Jurakić, 2011). „Physical activity is a natural human need, necessary for preserving and improving health. Until the second half of the 20th century it was the basis of earning a living. Today we are witnessing a completely opposite, harmful trend. About a third of the world's adult population does not meet the minimum recommended criteria for physical activity needed to maintain health, while in adolescents this share rises to more than 80%. The importance of this problem is reflected in the fact that insufficient physical activity is the fourth leading risk factor for overall mortality in the world, after high arterial blood pressure, tobacco consumption and high blood glucose levels“ (Rakovac, 2019).
In order to ensure quality and efficiency and reduce the risk of injury, a sports recreational program in fitness should be designed and implemented by professionals, kinesiologists or coaches. The aim of this paper is to develop guidelines for designing a sports recreational program in fitness. Also, it emphasizes the importance of sports recreational exercise. It designs a fitness program that will consolidate existing recommendations and apply research in practice. The paper provides concise recommendations of the World Health Organization on proper balanced nutrition, which is necessary in addition to physical activity and sports recreation
DESIGN OF SPORTS RECREATION PROGRAM IN FITNESS GUIDELINES
No full textUnapređenje i očuvanje zdravlja populacije predstavlja jedan od najvećih izazova današnjice. Razvijene zemlje u okviru nacionalnih strategija iznimnu pažnju poklanjaju zdravlju nacije provedbom konkretnih mjera sadržanih u programima namijenjenim svim članovima društva. Navedene strategije temeljene su na usvajanju tzv. zdravih navika, pri čemu se osobita pažnja posvećuje tjelesnoj aktivnosti (Andrijašević i Jurakić, 2011). Moderan život, sve veći zahtjevi na poslu, u školi i općenito u društvu utjecali su na zapostavljanje nekih temeljnih vrijednosti ključnih za kvalitetu života, i doveli do hipokinezije (Andrijašević i Jurakić, 2011). „Tjelesna aktivnost prirodna je potreba čovjeka, nužna za očuvanje i unaprjeđenje zdravlja, a do druge polovice 20. stoljeća bila je i temelj privređivanja za život. Danas smo svjedoci potpuno obrnutog, štetnog trenda“ (Rakovac, 2019). Oko trećine svjetske populacije odraslih osoba ne zadovoljava minimalne preporučene kriterije za provođenje tjelesne aktivnosti potrebne za održavanje zdravlja, dok kod adolescenata taj udio raste na više od 80%. „Važnost ovog problema odražava se u činjenici da je nedovoljna tjelesna aktivnost četvrti vodeći rizični čimbenik opće smrtnosti u svijetu, odmah poslije visokog arterijskog krvnog tlaka, konzumacije duhanskih proizvoda i visoke razine glukoze u krvi“ (Rakovac, 2019). Kako bi osigurali kvalitetu i učinkovitost i smanjili rizik od ozljeda, sportsko rekreacijski program u fitnesu treba biti osmišljen i realiziran od strane stručnih osoba, kineziologa ili trenera. Cilj ovog rada je izraditi smjernice oblikovanja sportsko rekreacijskog programa u fitnesu. Također, naglasiti važnost sportsko rekreacijskog vježbanja i osmisliti fitnes program koji će objediniti postojeće preporuke i primijeniti istraživanja u praksi. Rad pruža sažete preporuke Svjetske zdravstvene organizacije o pravilnoj uravnoteženoj prehrani za koju je nužno da prati tjelesnu aktivnost, odnosno sportsku rekreaciju.Improving and preserving the health of the population is one of the biggest challenges today. Developed countries emphasize importance of general health of the nation within the framework of national strategies by implementing concrete measures contained in programs intended for all members of society. These strategies are based on the adoption of the healthy lifestyle, with special attention for physical activity (Andrijašević and Jurakić, 2011). Modern lifestyle, increasing demands at work, at school and in society in general have affected the neglect of some fundamental values crucial to quality of life, and led to hypokinesia (Andrijašević and Jurakić, 2011). „Physical activity is a natural human need, necessary for preserving and improving health. Until the second half of the 20th century it was the basis of earning a living. Today we are witnessing a completely opposite, harmful trend. About a third of the world's adult population does not meet the minimum recommended criteria for physical activity needed to maintain health, while in adolescents this share rises to more than 80%. The importance of this problem is reflected in the fact that insufficient physical activity is the fourth leading risk factor for overall mortality in the world, after high arterial blood pressure, tobacco consumption and high blood glucose levels“ (Rakovac, 2019). In order to ensure quality and efficiency and reduce the risk of injury, a sports recreational program in fitness should be designed and implemented by professionals, kinesiologists or coaches. The aim of this paper is to develop guidelines for designing a sports recreational program in fitness. Also, it emphasizes the importance of sports recreational exercise. It designs a fitness program that will consolidate existing recommendations and apply research in practice. The paper provides concise recommendations of the World Health Organization on proper balanced nutrition, which is necessary in addition to physical activity and sports recreation
THE ROLE OF SCANNING IN FOOTBALL AND APLLICATION OF SMALL SIDED GAMES FOR ITS DEVELOPMENT
No full textPercepcija okoline kroz vid u nogometu („scanning“) definira se kao aktivna kretnja glavom prilikom koje je igračevo lice okrenuto od lopte s ciljem prikupljanja informacija za kasniji dolazak u njen posjed. S obzirom da je nogometna igra sve brža, potrebno je donositi kvalitetna rješenja u što kraćem vremenu. Zato je postalo jako bitno kako igrač koristi fazu igre u kojoj nije u posjedu lopte. Stalnim pogledima preko ramena prikuplja informacije o poziciji suigrača, protivnika, protivničkim vratima i slobodnom prostoru te sukladno tome se pravilno pozicionira i unaprijed donosi odluke koje će izvršiti kada dobije loptu. Cilj ovog rada predstaviti je ulogu percepcije okoline kroz vid u nogometu i pomoćne igre s kojima ju možemo razvijati.Scanning in football defines as active head movement where a player’s face is temporarily directed away from the ball in order to gather information for subsequently engaging with the ball. Considering that the football game is way faster nowadays, decisions have to be made as soon as possible. Therefore, the way the player behaves when he is not engaged with the ball became very important. While constantly looking over the shoulder, the player’s collecting information about his teammates's and opponents' positions, opponent's goal and empty space. That way the player chooses his body position and makes decision about the moves he will take once he gets the ball. The aim of this paper is to present the role of scanning in football and apllication of small sided games for its development
DIAGNOSIS AND TREATMENT OF PATHELAR TENDINOSIS IN ATHLETES
No full textProblematika ovog diplomskog rada temelji se na otkrivanju nastanka patelarne tendinoze, dijagnostici, odnosno prevenciji nastanka ozljede te rehabilitaciji nastale ozljede. S obzirom da je koljenski zglob najkompleksniji zglob u ljudskom tijelu, važno je poznavati mehanizme nastanka ozljede i rizične faktore kako bi se na vrijeme spriječio nastanak ozljede. Iz tog razloga vrlo je bitno provoditi preventivne treninge. Glavni cilj ovog diplomskog rada bio je opisati i prikazati različite vrste vježbi koje se odnose na prevenciju nastanka, odnosno jačanje i istezanje mišića kao sastavni dio svakog treninga. U slučaju ozljede patele, što prije započeti sa kvalitetnom rehabilitacijom. U programu rehabilitacije provoditi ekscentrične vježbe na kosini, te vježbe dinamičkog jačanja prednje i stražnje strane natkoljenice, stabilizaciju trupa i gluteusa.The problems of this thesis are based on detecting the origin of patella tendinosis, diagnosis and prevention of injuries and rehabilitation of those injuries. Since the knee joint is the most complex joint in the human body, it is important to know the mechanisms of injury and risk factors in order to prevent injury on time. For this reason, it is very important to conduct preventive training. The main goal of this thesis was to describe and present different types of exercises related to prevention, for example strengthening and stretching muscles as an integral part of any training. In case of a patella injury, startwith quality rehabilitation as soon as possible. In the rehabilitation program, eccentric exercises, perform exercises of dynamic strengthening of the front and back thigh, stabilization of the torso and gluteus
Dryland swimming training
No full textU ovom će se diplomskom radu iskazati važnost plivačkog treninga na suhom, koji ide rame uz rame treningu koji se održava u bazenu, a često je zapostavljen ili nedovoljno korišten u procesu dugoročne sportske pripreme plivača. Kako će se govoriti o kondicijskoj pripremi, naglasiti će se najvažnije motoričke i funkcionalne sposobnosti plivača i kako možemo utjecati na njihov razvoj i održavanje putem treninga na suhom. Plivanje danas poznaje 4 najvažnije natjecateljske tehnike (kraul, leptir, leđno i prsno), koja svaka za sebe zahtjeva aktiviranje različitih mišića i mišićnih skupina u različitim omjerima. Kako osnažiti i unaprijediti navedene mišiće prikazati ću primjerima trenažnih operatora koji su specifični za pojedine regije tijela, te za svaku od spomenutih tehnika, te za elemente starta i okreta.This thesis will demonstrate the importance of dry swimming training, which goes hand in hand with training held in the pool, and is often neglected or insufficiently used in the process of long-term sports preparation of swimmers. How we will talk about fitness preparation, we will emphasize the most important motor and functional abilities of swimmers and how we can influence their development and maintenance through dry training. Swimming today knows the 4 most important competitive techniques (crawl, butterfly, backstroke and breaststroke), each of which requires the activation of different muscles and muscle groups in different proportions. I will show how to strengthen and improve these muscles with examples of training operators that are specific to individual regions of the body, and for each of the mentioned techniques, and for the elements of start and turn
OPEN AND CLOSED KINETIC CHAIN EXERCISES IN RECREATIONAL TRAINING AND KINESITHERAPY
No full textU područjima rekreacije i kineziterapije nerijetko se spominje odabir vježbi iz koncepta
otvorenog i zatvorenog kinetičkog lanca. Oba koncepta imaju zajedničke karakteristike i svoju
primjenu, bitno je poznavanje njihovih osnovnih biomehaničkih i fizioloških razlika kod odabira
vježbi. Prilikom izvođenja odabranih vježbi otvorenog i zatvorenog kinetičkog lanca moguć je
diferenciran utjecaj na lokomotorni sustav ovisno o cilju kineziološkog tretmana. Vježbe
otvorenog i zatvorenog kinetičkog lanca imaju svoje prednosti i nedostatke, njihovom
usporedbom, načinom praktične primjene u treningu i kineziterapiji sa rekreativnom populacijom
može se kvalitetnije odabrati skup vježbi za rješavanje određenog kineziološkog problema. Cilj je
dobro poznavanje karakteristika oba koncepta, a ne traženja odgovora na pitanje „koji je koncept
bolji“ jer oba imaju svoje prednosti i nedostatke. Poznavanjem značajki oba koncepta odabir vježbi
za grupu i pojedinca može biti primjereniji ciljevima te se rezultati u tjelesnom vježbanju i
kineziterapiji mogu postići na brži, učinkovitiji i svrsishodniji način.In the fields of recreation and kinesitherapy, the selection of exercises from the concept of
open and closed kinetic chain is often mentioned. Both concepts have common characteristics and
applications for themselves, and it is important to know their basic biomechanical and
physiological differences. When performing selected open and closed kinetic chain exercises, we
can influence the locomotor system differently depending on the goal of the kinesiological
treatment. Open and closed kinetic chain exercises have their advantages and disadvantages, by
comparing them, the method of practical application in training and kinesitherapy with the
recreational population, you can choose a better set of exercises to solve a particular kinesiological
problem. The goal is to have a good knowledge of the characteristics in both concepts, and not to
separate them into a concept which is better because neither of those two concepts is ideal. With a
quality knowledge of the characteristics, the selection of exercises for the selected group and
individuals can be of better quality and the results can be achieved in a better and more meaningful
way
The impact of repeated sprint ability and sprint training on physical conditioning parameters
No full textCilj ovog rada je utvrditi razlike u efektima treninga sprinta i treninga ponavljanih sprintova na različite pokazatelje kondicijske pripremljenosti u prostoru funkcionalnih, motoričkih te sposobnosti ponavljanih sprintova. Eksperimentalni program, odnosno istraživanje provedeno je na 26 ispitanika (visine tijela: 180,93 ± 7,63 cm, mase tijela: 79,55 ± 8,47 kg), studenata prve godine redovnog studija Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Studenti, osim u eksperimentalnom programu, nisu sudjelovali u drugim tjelesnim aktivnostima (bili su oslobođeni praktičnog dijela nastave te su samo pohađali teorijsku nastavu na fakultetu). Ispitanici su bili podijeljeni u dvije eksperimentalne grupe. Grupa koja je provodila eksperimentalni program treninga sprinta (grupa S) sastojala se od 13 studenata i grupa koja je provodila eksperimentalni program treninga ponavljanih sprintova (grupa RSA) od također 13 studenata. Eksperimentalni proces započeo je inicijalnim testiranjem, zatim je slijedio proces treninga koji je trajao 6 tjedana s frekvencijom treninga tri puta tjedno (ukupno 18 treninga) i završio je završnim tjednom u kojemu je obavljeno finalno testiranje. Ukupno trajanje eksperimenta bilo je 8 tjedana (s uključenim inicijalnim i finalnim testiranjem). Kondicijska pripremljenost testirana motoričkim testovima (test za procjenu eksplozivne snage tipa sprinta - test 25 metara), test za procjenu eksplozivne snage tipa skoka (skok s pripremom, uzastopni skokovi), test za procjenu agilnosti (20 jardi), testom za procjenu funkcionalnih sposobnosti (progresivni test opterećenja na pokretnom sagu) i testom za procjenu sposobnosti ponavljanja sprinta (6 x 25 metara). Rezultati ovog istraživanja pokazali su značajne razlike u rezultatima kod nekih varijabli, dok su u varijablama u kojima nije bilo značajnih razlika zabilježeni različiti trendovi promjene. U varijablama za procjenu sprinta (sprint na 5 metara (SP5), sprint na 10 metara (SP10), sprint na 25 metara (SP25), eksplozivne jakosti tipa skoka – skok sa pripremom (CMJ), ponavljani skokovi (RJ) i agilnosti (20 jardi)) nisu nađene značajne razlike između grupa nakon eksperimentalnog postupka niti su utvrđene značajne promjene između inicijalnog i finalnog mjerenja. U području funkcionalnih sposobnosti 5 za varijablu maksimalni primitak kisika (VO2max) program treninga nije proizveo značajne učinke. Varijabla maksimalne brzine trčanja na pokretnom sagu (vmax) nije pokazala značajne razlike između grupa nakon eksperimentalnog postupka, no razlike između inicijalnog i finalnog mjerenja uočene su kod obje grupe. U varijabli brzine trčanja pri maksimalnom primitku kisika (vVO2max) nisu zabilježene značajne razlike između grupa, niti između inicijalnog i finalnog testiranja. Unutar varijable maksimalna frekvencija srca na progresivnom testu opterećenja (FSmax) nije zabilježena značajna razlika između grupa nakon eksperimentalnog programa, međutim između inicijalnog i finalnog mjerenja rezultat grupe RSA se značajno poboljšao. U izoliranoj varijabli (RSApro) testiranja sposobnosti ponavljanja sprintova nisu zabilježene značajne razlike između grupa nakon eksperimentalnog postupka. U varijabli (RSAnaj) zabilježena je značajna razlika kod grupe koja je izvodila trening ponavljanih sprintova. Kod varijable postotak opadanja sprinta (RSAs%dec) zabilježena je značajna razlika između grupa no nije zabilježeno značajno poboljšanje rezultata između inicijalnog i finalnog testiranja kod obje grupe. Varijabla za procjenu koncentracije laktata u krvi nakon testa ponavljanih sprintova (RSAla) nije pokazala značajnu razliku između grupa, a nisu zabilježene ni značajne razlike između inicijalnog i finalnog testiranja ni za jednu grupu. Rezultati testa za procjenu subjektivnog osjećaja opterećenja nakon testa ponavljanih sprintova (RSArpe) pokazali su značajne razlike između grupa odnosno subjektivni osjećaj opterećenja značajno se smanjio između inicijalnog i finalnog testiranja kod obje grupe. Varijabla koja je procjenjivala vršnu frekvenciju srca u testu ponavljanih sprintova (FSpeakRSA) pokazala je značajnu razliku između grupa nakon intervencije, a izoliranim promatranjem pojedine grupe vidljiva je značajna promjena koja je nastupila kod grupe koja je izvodila trening ponavljanih sprintova.The basic idea of this research is to determine the impact of sprint training and repeated sprint ability training on physical conditioning parameters. The experimental program and research was conducted on 26 respondents, first-year students of the Faculty of Kinesiology University in Zagreb. Apart from the experimental program, the students did not participate in any activities (they were exempted from the practical part of the classes and only attended theoretical classes at the faculty). Respondents were divided into two experimental groups (13 students in the group who conducted sprint training and 13 students who conducted repeated sprint ability training). The experimental process began with initial testing, followed by a training process that lasted 6 weeks with a training frequency of 3 times per week (18 trainings in total) and ended with the final week in which the final testing was done. The total duration of the experiment was 8 weeks (with initial and final testing included). Physical conditioning parameters were tested by tests for motoric ability (sprint test - 25 meters test, jump performance - counter movements jump and repeated jump, agility test - 20 yards, functional ability test - progressive load test on a treadmill and repeated sprint ability test - 6 x 25 meters). The results of this study showed statistically significant differences in the results of some variables, while in the variables in which there were no significant differences, there were recorded different trends of changes. In all variables (SP5, SP10, SP25) for the sprint, jump preformance (CMJ, RJ) and agility (20 yards) no significant differences were found between groups after the experimental procedure or between initial and final measurements. In the area of functional abilities for the variable maximum oxygen uptake (VO2max), the intervention did not cause significant differences between groups or between initial and final measurements. The variable of maximum running speed on the treadmill (vmax) did not show significant differences between the groups after the experimental procedure, however, significant differences between the initial and final measurements are visible for both groups. In the variable running speed at maximum oxygen uptake (vVO2max) no significant differences were observed between groups and between initial and final testing after the experimental program. Within the variable 7 maximum heart rate on the progressive load on treadmill test (FSmax), no significant difference was observed between the groups after the experimental program, however, a significant difference in the results of initial and final measurements was observed in the group performing repeated sprint training. No significant changes in results between groups after the experimental procedure were observed in the isolated variable (RSApro) of repeated sprint ability test. In the variable (RSAnaj), significant differences were noted between the groups, namely in the group that performed the training of repeated sprints. In the variable sprint decline percentage (RSAs%dec), significant results were recorded between groups under the influence of the experimental program. The variable for estimating concentration of blood lactate after the repead sprint test (RSAla) did not show a significant difference between the groups under the influence of the experimental procedure, nor were there significant differences between the initial and final testing for both groups. The results of the variable for assessing the subjective feeling of load after the repeated sprint test (RSArpe) showed a significant difference between groups. Results were significantly lower for both groups of subjects between the initial and final testing. The variable that assessed heart rate peak in the repeated sprint ability test (FSpeakRSA) showed a significant difference between the groups after the intervention, isolated observation of each group showed a significant difference in the results of the group that performed repeated sprint training
ANALYTICAL APPROACH OF THE 100 METERS DOLPHIN RACE AT THE 2021 WORLD CHAMPIONSHIPS
No full textSa sve većom dostupnošću i pristupom različitim plivačkim pomagalima i ergometrima, video tehnologiji, dijagnostici te računalnoj opremi dolazi do boljih saznanja i spoznaja o znanosti u plivanju tako što danas sportska znanost može pružiti ključne informacije koje mogu dovesti do bolje izvedbe. Plivanje u zadnjim desetljećima bilježi veliki kvalitetni i kvantitetni skok. Taj trend nije posljedica slučaja već plod uske suradnje kineziološke znanosti s ostalim znanstvenim i tehničkim znanjima. Uz napredak znanosti i tehnologije došlo je i do razvoja alata koji mogu biti primijenjeni u sportu bez ometanja sportaša prilikom izvedbe u vodi. Da plivanje bilježi napredak može se zaključiti uspoređujući rezultate prvih službenih natjecanja i današnjih suvremenih.
Cilj rada bio je analizirati i usporediti podatke natjecateljske utrke u plivanju u disciplini 100 m dupin održane 2021. godine na Svjetskom prvenstvu u Abu Dhabiju. Analizirana su tri plivača: hrvatski plivač N.M. (bio je plasiran 16. u polufinalu pa nije ušao u finale), zatim plivač koji je bio prvoplasirani na navedenoj disciplini M. R. i posljednji plivač koji je ušao u finale isplivavši 8. vrijeme u kvalifikacijama A.M. U radu se uspoređuju izvedbe u određenim parametrima (dužina zaveslaja, frekvencija zaveslaja, brzina plivanja, itd.), s konačnim ciljem utvrđivanja nedostataka kako bi plivači mogli raditi na njihovu poboljšanju.
Podaci su obrađeni programskim paketom Statistica 14, dok je za utvrđivanje razlika među plivačima korišten Studentov t-test za nezavisne uzorke. Rezultatima istraživanja utvrđeno je da je nulta hipoteza potvrđena, odnosno da ne postoji statistički značajna razlika između plivača u varijablama frekvencija zaveslaja, dužina zaveslaja i brzina plivanja.Ever since swimming equipment became more available like swimming treadmills that could be combined with diagnostics, video technology and computer equipment, there was progressively more and more obtained knowledge that can provide crucial information which lead to improved performance. In recent decades, swimming has seen a great jump in quality and quantity. This trend is not the result of chance, but the result of close cooperation between kinesiology science and other scientific and technical knowledge. Along with the progress of science and technology, there has also been the development of tools that can can be used in sports without disturbing the athlete when performing a specific action in water. It can be inferred that swimming is progressing, considering the results of the first official competitions and today's contemporary ones.
The purpose of this paper was to analyze and compare the data of the competitive swimming race in the 100 m butterfly discipline held in year 2021 at the World Championship in Abu Dhabi. Three swimmers were analyzed: Croatian swimmer N.M. (he was placed 16th in the semi-final race so he didn't take part in the final race), the swimmer who won the 100m butterfly event M.R., and the last swimmer that took place in the finals qualified as 8th A.M. The paper compares performances in certain parameters (stroke length, stroke frequency, swimming speed, etc.), with the ultimate goal of identifying deficiencies so that swimmers can work on improving them.
Data were processed with the Statistica 14 software package, while Student t-test for independent samples was used to determine differences between swimmers. The results of the research confirmed that the null hypothesis was not confirmed and there was no statistically significant difference among swimmers among variables: stroke frequency, stroke length and swimming speed