Repository of Faculty of Kinesiology, University of Zagreb - KIFoREP
Not a member yet
1705 research outputs found
Sort by
Analysis of metabolic demands of multidirectional running
No full textCilj: kretanje se u ekipnim sportovima vrlo često izvodi u pravcima koji nisu isključivo prema naprijed, no nedostaje informacija o zahtjevima takvih vrsta kretanja. Primarni cilj ovog istraživanja bila je usporedba vršnih vrijednosti primitka kisika koje se ostvaruju u progresivnom testu opterećenja i testovima kontinuiranog trčanja različitih smjerova. Sekundarni cilj je analiza razlike u brzini trčanja i frekvenciji srca pri 60, 70, 80, 90 i 100% od maksimalnog primitka kisika ostvarenog u progresivnom testu opterećenja i u testovima kontinuiranog trčanja različitim smjerovima.
Metode: U eksperimentu je sudjelovalo 18 zdravih ispitanika muškog spola. Uključujući kriteriji za sudjelovanje u istraživanju bili su: (i) muški spol, stariji od 18 godina, tjelesno aktivni, (ii) minimalno 5 godina iskustva u bavljenju ekipnim sportovima (nogomet, košarka ili rukomet), te (iii) uspješno savladana tehnika bočnog trčanja na pokretnom sagu. U prvom dolasku ispitanicima je utvrđen maksimalni primitak kisika (VO2max) na progresivnom testu opterećenja (PTO). Dalje su ispitanici pristupili utvrđivanju vršnog primitka kisika (VO2p) u testovima kontinuiranog trčanja u različitim smjerovima (prema naprijed (KT-N), bočno u lijevu (KT-BL) te desnu (KT-BD) stranu i trčanje unatrag (KT-NT)). Tijekom testova KT, praćene su vrijednosti subjektivne procjene opterećenja (SPO), a po završetku protokola i vrijednosti subjektivne procjene opterećenja treninga (SPOt) u kontekstu kardiorespiratornog (KR) i neuromuskularnog (NM) opterećenja. Svi testovi su provedeni na pokretnom sagu u laboratorijskim uvjetima Sportsko dijagnostičkog centra Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Po završetku glavnog dijela eksperimenta, ispitanicima je izmjerena maksimalna brzina trčanja. Brzina sprinta je izmjerena u četiri smjera, (i) prema naprijed (60m), bočno (40m) u (ii) lijevu te (iii) desnu stranu te (iv) unatrag (40m).
Rezultati: Jednosmjernom ANOVOM za ponovljena mjerenja utvrđena je statistički značajna razlika (p=0,001) u VO2max između različitih smjerova trčanja. Usporedbom parova utvrđena je značajna razlika između VO2max te VO2p dobivenog testom kontinuiranog trčanja (KT) unatrag (p=0,001; -6,0%). Usporedba VO2max između PTO i KT-BD nije bila značajna (p=0,562; -2,0%), kao ni usporedba VO2max između PTO i KT-BL (p=0,109; -3,4%). Analiza razlika brzine trčanja pri različitim intenzitetima (60, 70, 80, 90 i 100% VO2max), je ukazala na statistički značajnu razliku (p<0,05) u svim promatranim uvjetima. Analiza razlika frekvencije srca pri različitim intenzitetima (60, 70, 80, 90 i 100% VO2max), je ukazala na statistički značajnu razliku (p<0,05) na intenzitetima od 60% VO2max u PTO. Na intenzitetu od 70% VO2max utvrđena je razlika između trčanja naprijed i trčanja natrag, a na intenzitetu od 80% VO2max između trčanja naprijed i natrag te bočno lijevo. Na intenzitetima od 90 i 100% VO2max nije utvrđena statistički značajna razlika između promatranih uvjeta. Utvrđeno je da postoji statistički značajna razlika u relativnim vrijednostima primitka kisika između četiri uvjeta u kojima se izvodio kontinuirani test trčanja. Na svim brzinama najniža vrijednost VO2p je ostvarena u KT trčanja prema naprijed. Razlika se povećava s povećanjem intenziteta. Usporedbom parova (KT-N↔KT-NT; KT-N↔KT-BD; KT-N↔KT-BL) Wilcoxonovim testom sume rangova utvrđena je statistički značajna razlika na svim intenzitetima između protokola KT prema naprijed i svih drugih smjerova trčanja. Analiza vrijednosti subjektivne procjene opterećenja treninga (SPOt) je ukazala na više vrijednosti kardiorespiratornog opterećenja tijekom trčanja prema naprijed, dok su tijekom trčanja bočno i prema natrag značajno veće vrijednosti neuromuskularnog SPOt.
Zaključak: Ovo istraživanje je pokazalo da se trčanjem bočno može dosegnuti razina maksimalnog primitka kisika. No, trčanjem prema natrag se ipak mogu dosegnuti samo nešto niže vrijednosti VO2max. Analiza ostalih rezultata ukazala je da vjerojatan razlog ovakvih rezultata donekle i u distribuciji razine treniranosti uključenih ispitanika. Naime, ispitanici s nižim VO2max su „lakše“ ostvarivali više vrijednosti VO2p tijekom trčanja bočno i prema natrag, dok kod ispitanika s višim vrijednostima VO2max je slučaj bio obrnut. Nadalje, zanimljivi rezultati su zabilježeni i u distribuciji SPOt, gdje se vidi da trčanje prema naprijed generira nešto više vrijednosti KR SPOt, dok trčanje prema natrag te bočno u obje strane ima značajno veće vrijednosti NM SPOt. To ukazuje da vjerojatno postoje značajna biomehanička ograničenja u trčanju bočno i prema natrag u odnosu na uobičajeno trčanje prema naprijed.Objective: movement in team sports is very often performed in directions that are not exclusively forward, but there is a lack of information about the requirements of such types of movement. The primary objective of this study was to compare the maximum values of oxygen uptake achieved in the graded exercise test and the continuous running tests of different running directions. The secondary objective is the analysis of the difference in running speed and heart rate values at 60, 70, 80, 90 and 100% of the maximum oxygen uptake achieved in the graded exercise test and in the continuous running tests in different directions.
Methods: 18 healthy male subjects participated in the experiment. The inclusion criteria for participation in the study were: (i) male, over 18 years old, physically active, (ii) experience in team sports (soccer, basketball, or handball) for at least 5 years, and (iii) successfully mastered the lateral running technique on a motorized treadmill. In the first visit, the subjects' maximum oxygen intake (VO2max) was determined on the progressive graded exercise test (GXT). Next, the subjects proceeded to determine the peak oxygen uptake (VO2p) in tests of continuous running in different directions (forward (KT-FR), sideways to the left (KT-SL) and right (KTSR) side and backward running (KT-BR)). All tests were performed on a motorized treadmill in the laboratory conditions of the Sports Diagnostic Center Faculty of Kinesiology University of Zagreb. At the end of the main part of the experiment, the subjects' maximum sprint speed was measured. Maximum sprint speed was measured in four conditions, (i) forward (60m), sideways (40m) in (ii) left and (iii) right side and (iv) backward (40m) Results: One-way ANOVA for repeated measurements revealed a statistically significant main effect (p=0.001) for VO2max between different running directions. By comparing pairs, a significant difference was found between VO2max and VO2p obtained during the continuous running test (KT) backwards (p=0.001; -6.0%). The comparison of VO2max between GXT and KT-SR was not significant (p=0.562; -2.0%), and neither was the comparison of VO2max between GXT and KT-SL (p=0.109; -3.4%). The analysis of differences in running speed at different intensities (60, 70, 80, 90 and 100% VO2max) indicated a statistically significant difference (p<0.05) in all observed conditions. Analysis of heart rate differences at different intensities (60, 70, 80, 90 and 100% VO2max) indicated a statistically significant difference (p<0.05) at intensities of 60% VO2max in GXT. At an intensity of 70%VO2max, a difference was found between running forward and running, and at an intensity of 80%VO2max, between running forward and backward and sideways to the left. At the intensities of 90 and 100 %VO2max, no statistically significant difference was found between the observed conditions. It was found that there is a statistically significant difference in the relative values of VO2p between the four conditions in which the continuous running test was performed. At all speeds, the lowest VO2p value was achieved in forward running KT. The difference increases with increasing intensity. By comparing pairs (KT-FR↔KT-BR; KT-FR↔KT-SR; KT-FR↔KTSL) the Wilcoxon rank sum test revealed a statistically significant difference at all intensities between the forward KT protocol and all other running directions. Analysis of session rate of perceived exertion (sRPE) showed significantly higher values od cardiorespiratory sRPE during frontal running, while running sideways in both directions and backwards showed significantly higher values of neuromuscular sRPE.
Conclusion: This study showed that sideways running can generate values of VO2max but the same thing is not possible while running backwards, even though high level of VO2max was reached during BR. Analysis of other results suggest that these results are probably due to the subject’s level of fitness. Namely, it seems that subjects with lower level of VO2max were more likely to achieve higher levels of VO2p during SR, SL and BR. On the other hand, subjects with higher level of VO2max achieved lower levels of VO2p during continuous running tests. Furthermore, interesting results were found in the analysis of sRPE which showed that we can expect lower values of cardiorespiratory sRPE during FR, while during sideways and BR significantly higher values of neuromuscular sRPE were found. That indicates that there are probably significant biomechanical limitations during sideways and BR in comparison to F
SITUATION AND PERSPECTIVES OF WATER SPORTS ON LASTOVO ISLAND
No full textOvaj diplomski rad imao je za cilj ispitati stavove i mišljenja učenika koji pohađaju osnovnu školu Braća Glumac na otoku Lastovu i njihovih roditelja o trenutačnom stanju i potencijalnomu razvoju sportova na vodi u njihovu domicilnom okruženju.
Istraživanje je provedeno anketnim upitnikom za ciljanu populaciju i nije bio javan. Ciljana populacija obuhvatila je učenike viših razreda osnovne škole „Braća Glumac“ iz Lastova i njihove roditelje. Anketni upitnik sastojao se od dvaju dijelova, prvi je dio bio namijenjen učenicima, a drugi dio roditeljima. Učenici su odgovarali na 18 pitanja, a roditelji na 6 pitanja koja su međusobno bila različita. U ispitivanju je sudjelovalo 20 učenika, od kojih je 12 pripadnika muškoga spola i 8 pripadnica ženskoga spola. Na otoku Lastovu postoje četiri naselja - Zaklopatica, Ubli, Skrivena Luka i Lastovo koje se jedino ne nalazi na obali mora. Iz naselja Skrivena Luka nema učenika koji pohađaju više razrede osnovne škole "Braća Glumac" na Lastovu. Od preostale tri lokacije, Zaklopatica ima 3 učenika, Ubli također ima 3 učenika, a najveći je broj, 14 učenika, iz Lastova.
Deskriptivnom statistikom i frekvencijom čestica analizirala su se mišljenja i stavovi ispitanika koji žive na otoku Lastovu vezano uz sportove na vodi. Svi ispitanici, odnosno učenici (dalje: ispitanici) i njihovi roditelji (dalje: roditelji ispitanika), u potpunosti podupiru ideju o razvoju sportova na vodi na otoku (100 %) te bi se većina ispitanika uključila na takve aktivnosti (70 %), kada bi za to imali mogućnosti. Također bi roditelji ispitanika u velikom postotku od 85% uključili svoju djecu na sportove na vodi. Više od polovine ispitanika (65 %) bi se učlanilo u klub sportova na vodi da takav isti i postoji, a 95% ispitanika podupire ideju o osnivanju takvog kluba. Ispitanici su u većem broju bili upoznati s terminom sportova na vodi (60 %), no 70 % ispitanika nema nikakvog dosadašnjeg iskustva i znanja s jedrenjem u malim klasama, jedrenjem na dasci i kajakom. Sport koji je odabrala većina ispitanika bilo je jedrenje na dasci (30 %) , a slijede ga jedrenje u malim klasama (20 %) i kajak (5 %). Niječni je odgovor dalo 5 ispitanika, koji se uopće ne žele uključiti u sportove na vodi, a 4 ispitanika (20 %) žele biti uključeni u sve navedene sportove. Roditelji ispitanika su se u potpunosti izjasnili (100 %) kako bi ovakva vrsta aktivnosti i sporta uvelike poboljšala sliku sporta na Lastovu.The aim of this graduation thesis was to examine the attitudes and opinions of students attending the Braća Glumac elementary school on the island of Lastovo and their parents about the current state and potential development of water sports in their home environment.
The research was conducted with a survey questionnaire for the target population and was not public. The target population included students of the upper grades of the "Braća Glumac" elementary school from Lastovo and their parents. The questionnaire consisted of two parts, the first part was intended for students and the second part for parents. Students answered 18 questions, and parents answered 6 questions that were different from each other. 20 students participated in the examination, of which 12 were male and 8 were female. There are four settlements on the island of Lastovo - Zaklopatica, Ubli, Skrivena Luka and Lastovo, which is the only one not located on the coast. There are no students from the village of Skrivena Luka who attend the upper grades of the "Braća Glumac" elementary school in Lastovo. Of the remaining three locations, Zaklopatica has 3 students, Ubli also has 3 students, and the largest number, 14 students, is from Lastovo.
Descriptive statistics and particle frequency were used to analyze the opinions and attitudes of respondents living on the island of Lastovo regarding water sports. All respondents, i.e. students (hereinafter: respondents) and their parents (hereinafter: parents of respondents), fully support the idea of developing water sports on the island (100 %), and the majority of respondents would participate in such activities (70 %), when would have the opportunity to do so. Also, a large percentage of 85% of respondents' parents would include their children in water sports. More than half of respondents (65%) would join a water sports club if such a club existed, and 95% of respondents support the idea of establishing such a club. Most of the respondents were familiar with the term water sports (60%), but 70% of the respondents have no previous experience and knowledge with sailing in small classes, windsurfing and kayaking. The sport chosen by the majority of respondents was windsurfing (30%), followed by sailing in small classes (20%) and kayaking (5%). A negative answer was given by 5 respondents, who do not want to be involved in water sports at all, and 4 respondents (20%) want to be involved in all mentioned sports. The parents of the respondents fully declared (100%) that this type of activity and sport would greatly improve the image of sport in Lastovo
EFFECTS OF LOADING AND WEARING POLICE EQUIPMENT ON CHANGES IN PLANTAR PRESSURE OF POLICE OFFICERS
No full textNošenje policijske opreme je neizbježan dio svakog radnog dana policijskih službenika. Cilj ovoga rada bio je utvrditi postoji li razlika u plantarnom pritisku policijskih službenika sa obaveznom policijskom opremom i bez opreme. Uzorak ispitanika sastojao se od 275 ispitanika (n=186) i ispitanica (n=89) Hrvatske policijske akademije koji su bili testirani na tlačnoj platformi sustava Zebris FDM. Testiranje se provodilo 15 sekundi u mirnom stajanju s opterećenjem osnovne policijske opreme (3.5 kg) i 15 sekundi bez takve opreme. U rezultatima se vidi da razlika između dva navedena uvjeta nije statistički značajna tj. da opterećenje od 3.5 kg nije dovoljno veliko da izazove promjene u plantarnom pritisku na pojedine regije stopala. Takvi rezultati sugeriraju da su se policijski službenici kroz treninge koje odrađuju na policijskoj akademiji navikli na takvu vrstu opterećenja te da im ona ne izaziva disbalanse.Wearing police equipment is an inevitable part of every working day for police officers. The aim of this work was to determine if there is a difference in the plantar pressure of police officers with and without mandatory police equipment. The sample of subjects consisted of 275 subjects (n=186) and subjects (n=89) of the Croatian Police Academy who were tested on the pressure platform of the Zebris FDM system. Testing was carried out for 15 seconds while standing still with the load of basic police equipment (3.5 kg) and 15 seconds without such equipment. The results show that the difference between the two mentioned conditions is not statistically significant, i.e. that the load of 3.5 kg is not large enough to cause a change in plantar pressure on certain regions of the foot. Such results suggest that through the training they do at the police academy, police officers have become accustomed to this type of workload and that it does not cause them an imbalance
Effects of menstrual cycle phases on training and sports performance in women
No full textCilj ovog rada bio je istražiti nalaze studija koje su proučavale učinke različitih faza menstrualnog ciklusa na performanse u treningu i sportsku izvedbu u ženskoj populaciji. Ovaj pregled sadrži općenito opis menstrualnog ciklusa te njegovih faza i fiziološke promjene koje prate pojedinu od tih faza . Analizirana je sportska izvedba i trening kod žena s obzirom na neko liko izdvojenih parametara bitnih za sportašice. Kao što su san, prehrana i ozljede koje prate razne promjene s obzirom na fazu menstrualnog ciklusa. U radu se navode razne hormonalne promjene koje utječu na ženski organizam odnosno organske sustave te se na taj način posljedice održavaju u sportskoj izvedbi . Najveći učinak ogleda se u fluktuaciji hormona estradiola odnosno estrogena te progesterona čija se razina povećava ili smanjuje s obzirom na folikularnu i luteinsku fazu u menstrualnom ciklusu. S obzirom na spoznaje dosadašnjih studija pokazalo se kako je utjecaj kod žena sa eumenorejom vrlo mali, gotovo zanemariv. Također većina je studija proučavala samo jednu fazu menstrualnog ciklusa. Smatra se da je folikularna faza ona u kojoj dolazi do više osjetnih promjena u izvedbi. Često dolazi i do neslaganja između više različitih studija. Nešto zbog lošije i manje kvalitetne provedbe istraživanja, a nešto zbog slabije dostupnih podataka. S obzirom na analizu ovog rada može se reći da još nema konkretnih i čvrstih dokaza koji bi potvrdili pitanje značajnijeg utjecaja faza menstrualnog ciklusa na sportsku izvedbu i trening, no bez obzira na to, a s obzirom da je interes o ovoj temi sve veći, gotovi svi izvori slažu se kako bi svakoj sportašici trebalo pristupiti individualno zbog zavisnosti vrhunskih rezultata i malih nijansa koje mogu presuditi u istom.The aim of this work is to investigate the findings of studies that studied the effects of different
phases of the menstrual cycle on training performance and sports performance in the female
population. This overview contains a general description of the menstrual cycle and its phases
and the physiological changes that accompany each of these phases. Sports performance and
training in women were analyzed with regard to several selected parameters important for
female athletes. Such as sleep, diet and injuries that accompany various changes with respect
to the phase of the menstrual cycle. The paper mentions various hormonal changes that affect
the female organism, i.e. organ systems, and in this way the consequences are maintained in
sports performance. The greatest effect is reflected in the fluctuation of the hormones estradiol,
that is, estrogen and progesterone, the number of which increases or decreases with regard to
the follicular and luteal phase in the menstrual cycle. Considering the findings of previous
studies, it has been shown that the impact in women with eumenorrhea is very small, almost
negligible. Also, most studies only looked at one phase of the menstrual cycle. The follicular
phase is considered to be the one where more noticeable changes in performance occur. There
are often disagreements between several different studies. Some of it is due to poorer and lower
quality research implementation, and some of it is due to less available data. Considering the
analysis of this paper, it can be said that there is still no concrete and solid evidence that would
confirm the issue of a significant influence of the phases of the menstrual cycle on sports
performance and training, but regardless of that, and considering that the interest in this topic
is increasing, almost all sources agree that each athlete should be approached individually due
to the dependence of top results and small nuances that can determine the same
PERFORMANCES OF CROATIAN TABLE TENNIS PLAYERS AT MAJOR INTERNATIONAL COMPETITIONS SINCE INDEPENDENCE
No full textStolni tenis je jedan od najmasovnijih sportova koji se u Hrvatskoj igra u svakom kutku, od Slavonije do najudaljenijih otoka. Hrvatski reprezentativci osvajali su nekoliko desetaka medalja na svjetskim, europskim prvenstvima i olimpijskim igrama, prvo nastupajući za reprezentaciju Jugoslavije, a nakon toga za reprezentaciju Hrvatske. Upravo je tako i prva medalja hrvatskog sportaša na svjetskim prvenstvima bila stolnoteniska (Žarko Dolinar 1939.) Od međunarodnog priznanja Hrvatskog stolnoteniskog saveza 1992. godine u siječnju hrvatski stolnotenisači su osvojili na europskim i svjetskim seniorskim prvenstvima 29 medalja od toga 6 zlatnih, 10 srebrnih i 17 brončanih. Na europskim prvenstvima za juniore i kadete od 1992. osvojeno je 20 zlatnih, 15 srebrnih i 36 brončanih medalja te su na juniorskim svjetskim prvenstvima osvojene 3 medalje (1 srebro i 2 bronce). Naravno vrijedilo bi spomenuti 14 medalja s mediteranskih igara i 1 odličje s Europskih igara. Svjetski kup i Europski top 16 kultna su stolnoteniska natjecanja s kojih naši predstavnici imaju još 17 odličja. Svi ovi značajni uspjesi stolni tenis dovode u red najuspješnijih hrvatskih sportova.Table tennis is one of the most popular sports that is played in every corner of Croatia, from Slavonia to the most remote islands. Croatian national team members won dozens of medals at the world and European championships, but for the Yugoslav national team, the first medal of a Croatian athlete at the world championships was in table tennis (Žarko Dolinar in 1939). Since the international recognition of the Croatian Table Tennis Association in 1992 in May, Croatian table tennis players won 29 medals at the European and world senior championships, including 6 gold, 10 silver and 17 bronze. In junior and cadet disciplines at the European championships since 1992, 20 gold, 15 silver and 36 bronze medals have been won, and 3 medals (1 silver and 2 bronze) have been won at the junior world championships. Of course, it would be worth mentioning 14 medals from the Mediterranean Games and 1 medal from the European Games. The World Cup and European Top 16 are iconic table tennis competitions from which our representatives have another 17 awards. All these significant successes make table tennis one of the most successful Croatian sports
Utjecaj školskih programa vezanih uz tjelesnu aktivnost na prevenciju pretilosti
No full textThis dissertation identified the most effective programs in the school environment aimed at combatting childhood obesity, provided evidence for the effectiveness of a long-lasting program at the population level, and offered evidence for a time-efficient intervention within physical education (PE) as a tool to improve fitness among students. It includes three distinct studies with related research questions and aims.
Study 1 involved a systematic search of the literature performed to compare the effects of interventions that targeted reduction of sedentary behaviours or increase of physical activity (PA) or physical fitness on primary prevention of obesity in 6- to 12-year-old children. The search identified 146 reports that provided relevant data for meta-analysis. Point estimates in % body fat were higher for fitness interventions compared with PA interventions (standardised mean difference = −0.11%; 95%CI = −0.26 to 0.04, and −0.04%; 95%CI = −0.15 to 0.06). Including sedentary behaviour in a PA- or fitness-oriented intervention was not accompanied by an increase in intervention effectiveness as evidenced by the point estimates being slightly smaller compared with those for PA- or fitness-only interventions. Overall, the effects tended to be larger in girls than in boys, especially for PA + sedentary behaviour interventions. There was some evidence of inequality in that the effects on body mass index (BMI) were seen when interventions were delivered in the general population (standardised mean difference = −0.05, 95%CI = −0.07 to −0.02), but not in groups of disadvantaged children (standardised mean difference = −0.01, 95%CI = −0.29 to 0.19).
Study 2 involved an examination of the effectiveness of a population-based, real-world, long-duration, PA intervention for children aged 6–14 in Slovenia, called Healthy Lifestyle. The intervention provided two or three additional lessons of PE per week. Although the focus was the improvement of physical fitness, it examined the intervention’s effectiveness from the perspective of body mass index (BMI) units decreased and obesity cases reversed. The study studied over 34,000 participants from the Healthy Lifestyle project/cohort and compared their results with a matched sample of nonparticipants from the same schools. It employed generalised estimating equations to assess the effects of different durations of exposure to the program on BMI (from 1 to 5 consecutive years of participation) in children who enrolled with normal weight, overweight, or obesity at the start of the program. The intervention group had a significantly greater reduction in BMI than did the control group across all participation durations and irrespective of baseline weight status. The largest effect was observed in girls with obesity at baseline, whose BMI was 1.4 kg/m2 lower after 3 years of intervention compared with controls. The reversal of obesity was more pronounced in girls for whom statistically significant differences were observed between the control and intervention group after 2 years (2(1,1112) = 5.776, p = 0.016), 3 years (2(1, 669) = 9.570, p = 0.002), 4 years (2(1, 343) = 5.107, p = 0.024), and 5 years of participation (2(1, 192) = 4.551, p = 0.033). In boys, obesity reversal-rate differences between intervention and control groups attained statistical significance only after 3 years (2(1, 766) = 6.435, p = 0.011) and 5 years (2(1, 198) = 4.863, p = 0.027) of participation. Also, the number needed to treat (NNT) decreased steadily with the duration of the program in both sexes, with generally lower numbers for girls. The lowest NNTs were seen for 5 years of participation in the program (NNT = 17 and 12 for girls and boys, respectively). The proportion of obesity cases stratified by intervention participation and sex across all five years was 5-7%. Notably, a reduction in intervention effectiveness was evident in the year the program was hindered by a lack of funding. Intervention was effective with the largest BMI reduction in children presenting initially with obesity, and smallest in normal-weight children, indicating that the PA intervention(s) were able to benefit the children needing it most.
Study 3 determined the efficacy of a high-intensity interval training (HIIT) intervention lasting 12 weeks on the health-related fitness and adiposity of 10- to 15-year-old students implemented during PE. The focus of this study was to compare two approaches for increasing fitness level among adolescents, one approach focusing on regular PE sessions in accordance with the curriculum and the other on regular PE classes augmented by HIIT. A cluster randomised control trial (RCT) (pretest/posttest) was conducted. The total number of students across both groups was 207. I used general linear models to compare fitness and adiposity changes in both groups based on the Eurofit fitness test battery. A significant effect of the HIIT intervention was present for the 20-meter shuttle-run test scores (p = 0.001). The effect of the intervention compared with the control was estimated as an additional 181.2 metres, 95% CI (70.4 to 292.0). An additional intention-to-treat (ITT) analysis showed that the effect of the HIIT intervention on the 20-meter shuttle-run test remained statistically significant (p < 0.011), although the magnitude of the estimated effect was reduced from 181.2 meters; SE = 55.4 to 119.6 meters; SE = 46.4. The effect on the 20-meter shuttle run test scores occurred with a relatively low dose of HIIT in PE lessons undertaken twice a week. Whilst it appears HIIT had the opposite of the expected effect on body fat percentiles, the effect on body composition was inconsistent. The effect of the regular PE classes compared to HIIT intervention is estimated as 2.76 percentiles, 95% CI (0.3, 5.1), with lower values among controls. However, this was also no longer evident following the ITT analysis (from p=0.03 to p=0.086). The intervention is registered with the Australian New Zealand Clinical Trials Registry (ANZCTR) [ACTRN12622000209796].
The overall and final conclusion resulting from this dissertation is that school-based PA programs represent a powerful tool for obesity management and cardiorespiratory fitness (CRF) enhancement. Tailoring interventions toward increasing fitness among children and adolescents should be a priority because these interventions have a twofold benefit: 1) they are effective in preventing and treating obesity, and 2) if implemented using an HIIT approach, they can effectively increase CRF in a relatively short period of time. A scaled-up, long-lasting approach should be the goal of any intervention because this approach was shown to be effective not only for preventing obesity but also for reversing obesity among children and adolescents. The longer the intervention lasts, the more effective it becomes, especially for individuals who need the intervention the most, that is, those who suffer from obesity.Glavni cilj ove doktorske disertacije bio je ispitati učinke različitih školskih programa povezanih s tjelesnom aktivnošću na prevenciju pretilosti i poboljšanje fitnesa. U ovoj disertaciji identificirani su najučinkovitiji programi u školskom okruženju usmjereni na prevenciju pretilosti u dječjoj dobi (studija 1), pruženi dokazi o učinkovitosti dugotrajnog programa tjelesne aktivnosti na populacijskoj razini (studija 2) i ponuđeni dokazi za vremenski učinkovitu intervenciju visoko intenzivnog intervalnog treninga unutar nastave tjelesne i zdravstvene kulture, kao alata za poboljšanje fitnesa učenika i učenica (studija 3). Ova disertacija imala je trostruku svrhu: 1) izvršiti sustavni pregled i meta-analizu kako bi se usporedili učinci školskih intervencija usmjerenih ka sjedilačkom ponašanju, tjelesnoj aktivnosti ili fitnesu na prevenciju dječje pretilosti; 2) ispitati učinke populacijske, dugotrajne, fitnes orijentirane intervencije tjelesne aktivnosti kod učenika slovenskih osnovnih škola na prevenciju pretilosti; 3) utvrditi djelotvornost tromjesečne intervencije temeljene na intervalnom treningu visokog intenziteta uklopljenog u satove tjelesne i zdravstvene kulture na zdravstveni fitnes učenika. Rezultati ovog istraživanja pomoći će u optimizaciji i davanju prioriteta školskim programima tjelesne aktivnosti u prevenciji dječje pretilosti.
Metode Studija 1
Ova studija uključivala je sustavni pregled i meta-analizu studija koje izvještavaju o učincima školskih politika povezanih s tjelesnom aktivnošću na ishode povezane s pretilošću. Pretražili su se MEDLINE, The Cochrane Central Register of Controlled Trials (CENTRAL), Scopus, LILACS, OpenGrey, Open Access Thesis and Dissertations, Clinical Trials i WHO International Clinical Trials Registry. Recenzirane studije objavljene od 1.1.1994. uzete su u obzir. Istraživačko pitanje dizajnirano je pomoću PICOT okvira, koristeći MeSH pojmove u Medline plus pretrazi ključnih riječi. Kriteriji uključivanja bili su: (1) randomizirani ili nerandomizirani kontrolirani pokus, studija sa kontrolom prije i poslije ili prirodni pokus; (2) kontrolna grupa; (3) ispitanici od 6 do 12 godina (srednja vrijednost godina na početku studije = 5.5 do 12.49); (4) intervencije bilo kojeg trajanja usmjerene na: a) povećanje tjelesne aktivnosti i/ili tjelesnog fitnesa; b) smanjenje sjedilačkog ponašanja; (5) provedene primarno u školskom okruženju; (6) nastavak praćenja u trajanju od minimalno 12 tjedana od početka intervencije; (7) mjereni ishodi povezani sa pretilošću. Ekstrahirale su se sljedeće informacije: autori, godina, period studije, broj klastera i ispitanika, demografske karakteristike, detalji o tipu intervencije i sadržaju, trajanje intervencije i perioda praćenja, i štetni ishodi. Ishodi povezani sa pretilošću zasebno su se ekstrahirali. Korišteni su Cochrane “Rizik od pristranosti” alat za procjenu za randomizirane studije i modificirana Newcastle-Ottawa skala za nerandomizirane studije. Studije koje su uključivale sljedeće ishode uključene su u ovaj sustavni pregled: indeks tjelesne mase, indeks tjelesne mase z-vrijednosti i % tjelesne masti, opseg struka, te učestalost i zastupljenost pretilosti. Meta-analiza provedena je pomoću modela slučajnih učinaka koji uzima u obzir heterogenost unutar i između studija. Pristranost publikacija procijenila se uz pomoć Egger testa na asimetriju. Intervencije koji su utjecale na tjelesnu aktivnost, tjelesni fitnes ili sjedilački oblik ponašanja kategorizirane su. Zatim su intervencije razvrstane na one koji koriste jednu komponentu ili više komponenti (tj. tjelesna aktivnost + sjedilačko ponašanje ili tjelesni fitnes + sjedilačko ponašanje). Analize su stratificirane po jednokomponentnim i višekomponentnim intervencijama kao i po spolu. Za analizu osjetljivosti, analize su stratificirane, odvojeno za jednokomponentne i višekomponentne intervencije, prema dizajnu studije, riziku pristranosti, razdoblju studije, i prosječnoj dob sudionika.
Rezultati Studija 1
Pretragom je identificirao 146 studija koje su pružile relevantne podatke za meta-analizu. Procjene bodova u % tjelesne masti bile su veće za fitness intervencije u usporedbi s intervencijama usmjerenih na tjelesnu aktivnost (standardizirana srednja razlika = −0,11%; 95% CI = −0,26 do 0,04, odnosno −0,04%; 95%CI = −0,15 do 0,06). Uključivanje sjedilačkog ponašanja u intervenciju orijentiranu na tjelesnu aktivnost ili fitnes nije bilo popraćeno povećanjem učinkovitosti intervencije, jer su bodovne procjene bile nešto manje u usporedbi s onima za intervencije usmjerene samo na tjelesnu aktivnost ili fitnes. Sveukupno, učinci su obično bili veći kod djevojčica nego kod dječaka, posebno za intervencije usmjerena na tjelesnu aktivnost + sjedilačko ponašanje. Bilo je nekih dokaza za nejednakost, budući da su učinci na indeks tjelesne mase vidljivi kada su intervencije provedene u općoj populaciji (standardizirana srednja razlika = −0,05, 95% CI = −0,07 do −0,02), ali ne i u skupinama djece u nepovoljnom položaju (standardizirana srednja razlika = −0,01, 95% CI = −0,29 do 0,19).
Zaključak Studija 1
Školske intervencije tjelesne aktivnosti učinkovita su strategija u primarnoj prevenciji pretilosti kod djece od 6 do 12 godina starosti, ali usmjerenost na smanjenje sjedilačkog ponašanje uz povećanje tjelesne aktivnosti ili fitnesa ne doprinosi povećanju učinkovitosti intervencije.
Metode Studija 2
Nacionalna intervencija „Healthy Lifestyle“ provođena je u Sloveniji od 2011 do 2018. Intervencijom je osigurana svakodnevna nastava tjelesna aktivnost za djecu od 6 do 14 godina. Intervencija je bila organizirana u obliku izbornog predmeta na temelju dobrovoljnog sudjelovanja i bila je dostupna svoj djeci. Prvi krug uključivanja započeo je sa 78 škola u školskoj godini 2010/11., 32 u 2011/12., 19 u 2012/13., 17 u 2013/14., 16 u 2014/15., 33 u 2015/16., 8 u 2016/17. i 13 u 2017/18., Ukupno je bilo uključeno 216 škola (između 18000 i 35000 učenika) tijekom zadnje godine provedbe. Kako bi se uočile moguće promjene u zastupljenosti pretilosti, potreban je bio podatak o zastupljenosti prije početka programa. Uključeni su oni učenici koji su sudjelovali najmanje jednu godinu u intervenciji. Štoviše, u analizu su bila uključena samo ona djeca koja su upisana u pojedinu školu već godinu dana prije prvog uključivanja škole u intervenciju. Oko 30000 bilo je uključeno u intervencijsku skupinu, a oko 35000 djece činilo je kontrolnu skupinu. Kvazi-eksperimentalni nacrt koristio se na temelju usporedbe intervencijske i kontrolne skupine s brojem uzastopnih godina sudjelovanja ili nesudjelovanja u intervenciji. Hi-kvadrat test koristio se za provjeru početnih razlika u broju dječaka i djevojčica u intervencijskoj i kontrolnoj skupini, a t-test za nezavisne uzorke za provjeru osnovnih razlika u dobi, triceps kožnom naboru, visini i početnoj prevalenciji pretilosti u pojedinoj školi ispitane na temelju podataka dobivenih putem SLOfit sustava praćenja između intervencijske i kontrolne skupine. Jednadžba generalizirane procjene koristila se za analizu mogućeg učinka intervencije na zastupljenost pretilosti u intervencijskoj i kontrolnoj skupini. Statistička značajnost bit će postavljena na = 0,05.
Rezultati Studija 2
Intervencijska skupina imala je značajno veće smanjenje trenda porasta indeksa tjelesne mase od kontrolne skupine tijekom svih pet mogućih trajanja sudjelovanja i bez obzira na početni status tjelesne mase. Najveći učinak primijećen je kod djevojčica s pretilošću na početku intervencije, čiji je indeks tjelesne mase bio 1,4 kg/m2 niži nakon 3 godine intervencije u usporedbi s kontrolama. Preokret pretilosti prema normalnoj tjelesnoj masi bio je izraženiji kod djevojčica za koje su primijećene statistički značajne razlike između kontrolne i intervencijske skupine nakon 2 godine (2(1,1112)=5,776, p=0,016), 3 godine (2(1,669)= 9,570, p=0,002), 4 godine (2(1, 343)=5,107, p=0,024) i 5 godina sudjelovanja (2(1, 192)=4,551, p=0,033). Kod dječaka, razlike u stopi preokreta pretilosti između intervencijske i kontrolne skupine dosegnule su prag statističke značajnosti tek nakon 3 godine (2(1, 766)=6,435, p=0,011) i 5 godina (2(1,198)=4,863, p= 0,027) sudjelovanja. Potreban broj uključene djece da bi se preokrenuo jedan slučaj pretilosti također se ravnomjerno smanjivao s trajanjem programa u oba spola, s općenito nižim brojevima za djevojčice. Najniži brojevi zabilježeni su za 5 godina sudjelovanja u programu (17 odnosno 12 za djevojčice i dječake). Također, smanjenje učinkovitosti intervencije bilo je vidljivo u godini kada je program bio ometen nedostatkom financijskih sredstava.
Zaključak Studija 2
Utvrđeno je da je intervencija tjelesne aktivnosti na populacijskoj razini provedena u stvarnim uvjetima usmjerena na djecu i adolescente u dobi od 6 do 14 godina učinkovita u smanjenju stope pretilosti. Štoviše, ta su smanjenja bila najveća kod djece koja su u početku imala pretilost, a najmanja kod djece normalne tjelesne mase, što znači da je intervencija najviše koristila onoj djeci kojoj je bila i najpotrebnija.
Metode Studija 3
Ova intervencija provedena je u jednoj osnovnoj školi u Zagrebu tijekom drugog polugodišta školske godine 2021/2022. Intervencija je pružila dva podražaja visoko intenzivnog intervalnog treninga tjedno uklopljena u nastavu tjelesne i zdravstvene kulture djeci od 10 do 15 godina starosti. Intervencijska skupina započinjala je svaki nastavni sat sa 10 minuta visoko intenzivnog programa. Petra Jurić, mag. cin. provodila je intervenciju te je bila potpuno uključena u proces provedbe. Studenti Kineziološkog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu trenirani za postupke mjerenja, provodili su ista s punom transparentnošću, zasljepljeni od grupne raspodijele. Efekti intervencije procijenili su se prije početka intervencije, te nakon tri mjeseca provedbe. Vezano uz prijenos instrumenata, isti su se kalibrirali prije svakog novog ciklusa uporabe, dok je prijenos biti izveden uz mjere opreza s ciljem minimiziranja mogućnosti oštećenja. Netaknuti razredi nasumično su se podijeliti u intervencijsku ili kontrolnu skupinu. Izvješće o zdravstvenom statusu dostavio je roditelj, a utvrđen je od strane liječnika. Glavni cilj intervencije bio je poboljšanje zdravstvenog fitnesa kao primarnog ishoda, te pretilost kao sekundarnog ishoda. Proveo se klaster randomizirani kontrolirani pokus. Intervencijska skupina provodila je visoko intenzivan intervalan trening na početku nastave, a kontrolna uobičajenu nastavu propisanu planom i programom. Eurofit baterija testova koristila se za procjenu učinaka intervencije. Opći linearni modeli korišteni su za usporedbu konačnih vrijednosti fitnessa i adipoznosti između intervencijske i kontrolne skupine, prilagođenih za početne rezultate testova, početnu dob, početne vrijednosti percentila postotka tjelesne masti i spola pomoću MinitabTM statističkog softvera.
Rezultati Studija 3
Značajan učinak intervencije bio je prisutan za rezultate 20-meter shuttle run testa (p=0,001; d=0,31). Učinak intervencije u usporedbi s kontrolom procijenjen je kao dodatnih 181,2 metra, 95% CI (70,4 do 292,0). Dodatna analiza namjere liječenja (eng. intention-to-treat) pokazala je da je učinak intervencije na 20-meter shuttle run testu ostao statistički značajan (p<0,011), iako je veličina procijenjenog učinka smanjena sa 181,2 metra; SE=55,4 na 119,6 metara; SE=46,4. Iako se čini da je intervencija imala suprotan učinak od očekivanog na vrijednosti percentila postotka tjelesne masti, ovaj anomalični statistički događaj više nije bio vidljiv nakon analize namjere liječenja.
Zaključak Studija 3
Utvrđeno je da je tromjesečna intervencija visoko intenzivnog intervalnog treninga koja se provodila na redovnoj nastavi tjelesne i zdravstvene kulture učinkovita za poboljšanje kardiorespiratornog fitnesa procijenjenog putem rezultata testa trčanja. Taj se učinak dogodio s relativno niskom dozom visoko intenzivnog intervalng treninga. Učinkovitost intervencije na kardiorespiratorni fitness održana je čak i nakon korištenja analize namjere liječenja, čineći naše zaključke još jačima s najvišom razinom kliničkih dokaza
ANALYSIS OF THE DIFFERENCES IN THE PERFORMANCE OF TESTS WITH AND WITHOUT THE BALL IN FOOTBALL
No full textNogomet je kompleksan sport, vrlo zahtjevan s fiziološkog, informacijskog, tehničkog, taktičkog, i psihološkog aspekta, tj. s aspekta vanjskih i unutarnjih opterećenja igrača. Danas je najpopularniji sport na svijetu, iz dana u dan napreduje, te je evolucija ove igre nezaustavljiva. Sam razlog tome je njegova dostupnost svima, te svjetska popularnost uz medijsku popraćenost. To je igra na raznim razinama kvalitete u kojima prevladavaju aerobno-anaerobni energetski kapaciteti. Igra se na pravokutnom terenu, jednako brojčanom odnosu igrača s dva gola koji su postavljeni jedan nasuprot drugom na kraćim linijama. Linije su označene bijelom bojom. Cilj igre je zabiti gol više od protivničke ekipe, bilo kojim dijelom tijela osim ruke. Ruke jedino golman može koristiti u svom prostoru za branjenje gola. U današnje vrijeme zahtjevi nogometne igre stavljaju pred nogometaša visoke zahtjeve. Ukupna udaljenost koju sportaši danas prijeđu na nogometnoj utakmici su minimalno od 10 do 13 kilometara. Za samu igru je dovoljan prazan prostor, predmeti od kojih se naprave golovi, te lopta koja je jeftina i dostupna na svakom koraku. Ulaskom djece u nogomet, ona zadovoljavaju potrebu za druženjem, odnosno socijalizacijom. Dolazi do razvoja određenih funkcionalnih i motočkih sposobnosti, kognitivnih znanja kao i motoričkih znanja. Motoričke sposobnosti su, prema Zaciorskom (2002), oni aspekti intenziteta (jačina ili brzina) i ekstenziteta (trajanje ili broj ponavljanja) motoričke aktivnosti koji se mogu opisati jednakim parametarskim sustavom, izmjeriti i procijeniti identičnim skupom mjera i u kojima djeluje analogni fiziološki, biokemijski, morfološki i biomehanički mehanizmi. Te sposobnosti značajno sudjeluju u realizaciji svih vrsta gibanja. U njihovoj osnovi leži učinkovitost organskih sustava čovjekova tijela, osobito živčano-mišičnoga, koji je odgovoran za intenzitet, trajanje i strukturnu regulaciju kretanja. Motoričke sposobnosti omogućavaju snažno, brzo, dugotrajno, precizno ili kordinirano izvođenje različitih motoričkih zadataka. Motorički, radne sposobnosti koju pojedinac postiže pod utjecajem nasljednih faktora i sustavnoga treninga. U ovom radu analizirana je razlika u testovima koji su se provodili s i bez lopte, je li postoje razlike u lateralnoj agilnosti između lijeve i desne strane, te je li sportaš unutar dva (2) mjeseca može poboljšati aerobne kapacitete. Opisane su motoričke sposobnosti: agilnost te aerobna izdržljivost. Također su opisane vježbe koje se mogu provoditi sa sportašima za razvoj navedenih motoričkih sposobnosti.Soccer is a complex sport, very demanding from the physiological, informational, technical, tactical, and psychological aspects, that is from the aspect of external and internal loads of players. Today is truly the most important thing in the world "Football is the most popular sport in the world today, it is progressing day by day and the evolution of this game is unstoppable. The very reason for this is its availability to all, and worldwide popularity with media coverage. For the game itself is enough empty space, objects from which goals are made, and a ball that is cheap and available at every step. By entering children in football, they meet the need for socializing, i.e. socialization. It leads to the development of certain functional and motor abilities, cognitive skills as well as motor skills. Motor abilities, according to Zaciorski (2002), are those aspects of intensity (strength or speed) and extent (duration or number of repetitions) of motor activity that can be described by the same parameter system, measured and evaluated by an identical set of measures and in which the analog physiological, biochemical, morphological and biomechanical mechanisms. These abilities significantly participate in the realization of all types of movements. Their basis lies in the efficiency of the organic systems of the human body, especially the neuromuscular system, which is responsible for the intensity, duration and structural regulation of movement. Motor abilities enable strong, fast, long-term, precise or coordinated performance of various motor tasks. Motor, working abilities that an individual achieves under the influence of hereditary factors and systematic training. This paper analyzes the difference in tests conducted with and without the ball, and the differences between dominant and non-dominant legs. Motor skills are described: agility and aerobic endurance. It also describes exercises that can be carried out with athletes for the development of these motor skills
Pain therapy and motor recovery with the help of kinesitherapy in a patient with a rupture of the anterior cruciate ligament
No full textPuknuće prednjeg križnog ligamenta može biti vrlo iscrpljujuće i bolno te dovodi do gubitka opsega pokreta koljena, poteškoća pri hodanju i nestabilnosti zgloba. U ovom završnom radu raspravljat ćemo o anatomiji i funkciji koljena, uzrocima i simptomima pucanja prednjeg križnog ligamenta i mogućnostima liječenja istog. Ruptura prednjeg križnog ligamenta (ACL) uobičajena je ozljeda koljena, osobito kod sportaša koji se bave sportovima visokog intenziteta koji uključuju nagle promjene smjera ili zakretne pokrete. Rekonstrukcija ACL-a kirurški je zahvat koji uključuje zamjenu pokidanog ACL-a novim graftom ligamenta. Međutim, još uvijek je u tijeku rasprava u medicinskoj zajednici o optimalnom vremenu i tehnici za rekonstrukciju ACL-a, kao i učinkovitosti različitih rehabilitacijskih protokola. Osim toga, postoji rizik od ponovnog kidanja rekonstruiranog ACL-a, što može zahtijevati daljnju operaciju i odgoditi oporavak. Sveukupno, ponovna ruptura i rekonstrukcija ACL-a složena je tema koja zahtijeva pažljivo razmatranje i individualizirano planiranje liječenja. Rehabilitacija nakon rekonstrukcije ACL kritičan je aspekt procesa oporavka i prilagođena je individualnim potrebama i ciljevima svakog pacijenta. Postoje različiti rehabilitacijski programi koji imaju za cilj optimizirati cijeljenje transplantata, poboljšati raspon pokreta, snagu i stabilnost te omogućiti siguran povratak sportu i drugim aktivnostima. Ovi programi obično uključuju kombinaciju vježbi, manualne terapije, neuromuskularnog treninga i funkcionalnih vježbi. Vrijeme i intenzitet svake faze procesa rehabilitacije varira ovisno o dobi pacijenta, razini tjelesne aktivnosti i vrsta transplantata koji se uzima za rekonstrukciju. Neophodno je blisko surađivati s fizikalnim terapeutom ili sportskim trenerom koji ima iskustva s rehabilitacijom ACL-a kako bi se osigurali najbolji mogući ishodi. Bitno je istaknuti da je proces rehabilitacije specifičan i često dugotrajan proces koji zahtijeva strpljenje i predanost pacijenta kako bi došlo do optimalnih rezultata.An anterior cruciate ligament tear can be very debilitating and painful, leading to loss of knee range of motion, difficulty walking, and joint instability. In this final paper, we will discuss the anatomy and function of the knee, the causes and symptoms of an anterior cruciate ligament tear, and treatment options for the same. Anterior cruciate ligament (ACL) tears are a common knee injury, especially in athletes who play high-intensity sports that involve sudden changes of direction or pivoting movements. ACL reconstruction is a surgical procedure that involves replacing the torn ACL with a new ligament graft. However, there is still an ongoing debate in the medical community regarding the optimal timing and technique for ACL reconstruction, as well as the effectiveness of different rehabilitation protocols. In addition, there is a risk of re-tearing the reconstructed ACL, which may require further surgery and delay recovery. Overall, ACL re-rupture and reconstruction is a complex topic that requires careful consideration and individualized treatment planning. Rehabilitation after ACL reconstruction is a critical aspect of the recovery process and is tailored to each patient's individual needs and goals. There are various rehabilitation programs that aim to optimize graft healing, improve range of motion, strength and stability, and enable a safe return to sports and other activities. These programs usually include a combination of exercises, manual therapy, neuromuscular training and functional exercises. The time and intensity of each phase of the rehabilitation process can vary depending on factors such as the age of the patient, the level of physical activity and the type of graft used in the reconstruction. It is essential to work closely with a physical therapist or athletic trainer experienced in ACL rehabilitation to ensure the best possible outcomes. It is important to note that the rehabilitation process is a specific and often long-term process that requires patience and engagement of the patient in order to achieve optimal results
Supplementary activities to cross-country skiing and application of cross-country skiing in athletes fitness
No full textSkijaško trčanje smatra se najstarijim načinom kretanja čovjeka na skijama. Nastalo je u skandinavskim zemljama koje su većim dijelom godine prekrivene snijegom. U zimskim je mjesecima ono služilo kao najjednostavniji način putovanja kroz snijeg, a tek se kasnije razvilo u iznimno popularan sport. Za razliku od natjecatelja iz skandinavskih zemalja, skijaški se trkači iz južnijih dijelova svijeta zbog nedostatka snijega nemaju mogućnosti baviti skijaškim trčanjem tijekom cijele godine. S obzirom na to da je skijaško trčanje sezonski sport, trkači su primorani za vrijeme ljetnih mjeseci, u kojima nema snijega, pronaći dopunske aktivnosti kako bi se pripremili za novu skijašku sezonu. U ovom radu istražuju se sportovi i aktivnosti koji su slični skijaškom trčanju i koje mogu najbolje poslužiti skijaškim trkačima u razvoju motoričkih i funkcionalnih sposobnosti uz zadržavanje ispravne tehnike izvođenja gibanja. S druge strane, skijaško trčanje jedan je od funkcionalno najzahtjevnijih sportova. Zbog klizne komponente, incidencija nastanka ozljeda u ovome sportu je iznimno niska, što ga čini vrlo sigurnom aktivnošću za sportaše i rekreativce. Veliki broj sportova zbog svoje strukture nije u mogućnosti provoditi treninge i natjecanja tijekom zimskih mjeseci. Zbog toga ti sportaši pronalaze dopunske aktivnosti za održavanje i razvoj svojih sposobnosti. Zato se u ovom radu pobliže istražuje kojim je sportovima skijaško trčanje tehnički i funkcionalno slično te kojim bi sportašima skijaško trčanje moglo poslužiti kao zamjenska aktivnost za razvoj sposobnosti izvan natjecateljske sezone.Cross-country skiing is considered to be the oldest form of human movement on skis. It
originated in the Scandinavian countries, which are covered with snow throughout most of the
year. It served as the simplest way of traveling through the winter snow, and only later it
developed into an extremely popular sport. Unlike competitors from Scandinavian countries,
cross-country skiers from the southern parts of the world do not have the opportunity to crosscountry ski all year round due to the lack of snow. Since cross-country skiing is a seasonal sport, competitors are forced to find additional activities during the summer months, when there is no snow, in order to prepare for the new ski season. This paper explores sports and activities that
are similar to cross-country skiing and that can best serve cross-country skiers in the
development of motor and functional abilities while maintaining the correct technique
throughout the whole movement.
On the other hand, cross-country skiing is one of the most functionally demanding
sports. Due to the sliding component, the incidence of injuries in this sport is extremely low,
which makes it a very safe activity for athletes and recreational runners. Due to their structure,
a large number of sports are unable to conduct training and competitions during the winter
months, which is why these athletes find additional activities to maintain and develop their
abilities. That is why, this paper investigates which sports is cross-country skiing technically
and functionally similar to, and to which athletes could cross-country skiing serve as a substitute
for developing abilities during the offseason
FOOTBALL IN ZAGREB WITHIN THE PHYSICAL CULTURE (FISKULTURA) MOVEMENT IN 1945
No full textTokom 1945. godine zagrebački sport, uključujući i nogomet prošao je kroz politički orkestriran proces preoblikovanja. Dotadašnje sportske klubove zamijenila su fiskulturna društva koja su, uz provedbu tjelovježbenih programa, također sudjelovala i u brojnim političkim zadaćama nove vlasti. Na području Zagreba tokom 1945. godine djelovalo je 21 fiskulturno društvo, a njih 16 je sudjelovalo u nogometnom prvenstvu Zagreba. Značajan utjecaj na začetak jugoslavenskog fiskulturnog pokreta imao je SSSR. Tokom 1945. godine u Zagrebu su odigrani brojne prijateljske utakmice, a njihova zadaća nerijetko je bila promocija aktualnih političkih pitanja. U kolovozu su u sklopu Fiskulturnog sleta Hrvatske na području Zagreba odigrane brojne prijateljske utakmice hrvatskih selekcija po regijama. Prema izvorima korištenim u ovom radu, Zagreb je u drugoj polovici 1945. godine brojao šest nogometnih igrališta, od čega su tri korištena u natjecateljskim susretima. Fiskulturna društva nisu posjedovala navedena igrališta, već su određena društva imala upravu nad istima, ali vlasništvo nad igralištima bilo je u rukama ZFOH-a. Tokom 1946. godine, obnovom međuregionalnih natjecanja, na području Jugoslavije ponovno dolazi do pojave navijačkih nereda, potaknutih međunacionalnom mržnjom, a gašenih intervencijom političkog vrha. Značajni neredi zabilježeni su na utakmicama zagrebačkih i beogradskih klubova. Jedino nogometno natjecanje na području Zagreba u 1945. godini bilo je Prvenstvo Zagreba. Cilj navedenog prvenstva bio je promocija budućih prvorazrednih momčadi, a specifičnost samoga natjecanja ležala je u heterogenoj populaciji igrača. Neki susreti započinjali su u osam sati ujutro, a uvjeti na terenu u brojnim su slučajevima bili neregularni, ali su utakmice svejedno održane. U ranom poslijeratnom razdoblju nad zagrebačkim su sportom počinjeni brojni zločini. Brojni zagrebački nogometaši pritom su streljani, veliki broj sportskih društava zauvijek je ugašeno, a Zagreb je napustio veliki broj perspektivnih nogometaša. Tokom 1946. godine neka su zagrebačka fiskulturna društva procesom fuzija stvorila nova, jača fiskulturna društva, koja će kasnije prerasti u neke od najuspješnijih Hrvatskim sportskih klubova.In 1945, the Zagreb sports system, including football, underwent a politically orchestrated transformation process. The previous sports clubs were replaced by physical culture (fiskultura) clubs, which, in addition to implementing exercise programs, also participated in numerous political tasks of the new government. During 1945, 21 fiskultura clubs operated in the Zagreb area, and 16 participated in the Zagreb football championship. The USSR significantly influenced the beginning of the Yugoslav fiskultura movement. During 1945, numerous friendly matches were played in Zagreb, and their goal was often to promote current political issues. In August of 1945, several friendly matches of the Croatian regional selections were played in Zagreb as part of the Croatian fiskultura festival. According to the sources used in this paper, in the second half of 1945, Zagreb had six football fields, three of which were used in competitive matches. The aforementioned clubs were not the owners of the mentioned fields, but some were in charge of managing them. The ownership of the playgrounds was in the hands of ZFOH. During 1946, with the renewal of interregional competitions, fan riots occurred again in the territory of Yugoslavia, fueled by hatred between the nations and extinguished by the intervention of the political leadership. Significant riots were recorded at matches between Zagreb and Belgrade clubs. The only football competition in Zagreb held in 1945 was the Zagreb Championship. The goal of the championship was the promotion of future first-class teams, and the specificity of the competition itself lay in the heterogeneous population of players. Some matches started at eight o'clock in the morning, and the conditions on the field were irregular in many cases, but the matches were held anyway. In the early post-war period, numerous crimes were committed against Zagreb sports. Numerous Zagreb soccer players were shot, many clubs were closed forever, and many promising soccer players left Zagreb. In 1946, some Zagreb fiskultura clubs merged to create new, stronger fiskultura clubs, which would later grow into some of the most successful Croatian sports clubs