Repository of Faculty of Kinesiology, University of Zagreb - KIFoREP
Not a member yet
1705 research outputs found
Sort by
Analysis of data between U19 and U17 football teams in the 1st Croatian football league: comparison and player profiling by position across different parameters
No full textGPS tehnologija zauzima ključnu ulogu u današnjem nogometu, omogućujući precizno praćenje i analizu trenažnih i natjecateljskih podataka nogometaša. Ova tehnologija omogućuje usporedbu igrača u različitim parametrima pružajući uvid u njihove trkačke kapacitete te praćenje njihovih rezultata na specifičnim pozicijama kako bi opterećenje tijekom treninga i utakmica bilo u skladu s njihovim zahtjevima. Cilj ovog istraživanja je definirati razlike U-19 i U-17 nogometnih ekipa 1. HNL u nizu deskriptivnih pokazatelja te napraviti međusobnu usporedbu i profiliranje prema pozicijama koje igraju. Uzorak ispitanika u ovom istraživanju sastoji se od 15 igrača juniorske momčadi prosječne dobi 17,87 ± 0,99 i 15 igrača kadetske momčadi prosječne dobi 16,33 ± 0,72. Kao oblik praćenja GPS podataka, korištene su varijable ukupne udaljenosti, trčanja visokim intenzitetom (19.8 – 25.2 km/h), sprinta (>25.2 km/h), akceleracije i deceleracije. Većina rezultata očekivano je bila u korist juniora, no rezultati bočnih igrača bili su gotovo jednaki, a u nekim parametrima čak i bolji kod kadeta. Na svim ostalim pozicijama, rezultati su razumljivo bili bolji kod juniora, a najveće razlike primijećene su kod veznih igrača i krilnih napadača.GPS technology plays a key role in modern football, enabling precise tracking and analysis of both training and competitive data of players. This technology facilitates player comparisons across various parameters, offering insight into their running capacities and monitoring performance in specific positions to ensure that training and match workloads are aligned with positional demands. The aim of this study is to identify the differences between U-19 and U-17 teams in the 1st Croatian Football League (HNL) across a range of descriptive indicators, to conduct a comparative analysis, and to profile players based on their playing positions. The sample consists of 15 players from the junior team (average age 17.87 ± 0.99) and 15 players from the cadet team (average age 16.33 ± 0.72). The GPS-tracked variables include total distance covered, high-intensity running (19.8 – 25.2 km/h), sprinting (>25.2 km/h), acceleration and deceleration. Most of the results were, as expected, in favor of the junior players. However, the performance of wide players was nearly identical between the groups, with cadets even outperforming juniors in some parameters. On all other positions, the juniors understandably achieved better results, with the most notable differences among central midfielders and wingers
Differences in physiological parameters during the performance of a ski turn in different conditions
No full textAlpsko skijanje određeno je kao anaerobna aktivnost s obzirom da se sve skijaške discipline izvode u manje od tri minute i zahtijevaju maksimalnu angažiranost krvožilnog sustava što posljedično dovodi do povećane akumulacije mliječne kiseline u krvi i mišićima. Zbog specifičnih uvjeta potrebnih za trening rekreativnih i profesionalnih skijaša, skijaški simulatori pružaju biomehaničke i energetske sličnosti skijaškim pokretima i prihvatljiva su alternativa za trening skijaša svih razina. Cilj ovog rada bio je utvrditi razlike u parametrima fiziološkog opterećenja tijekom izvođenja zavoja na skijaškom simulatoru i na skijaškoj stazi u trajanju od 90 sekundi. U ovom istraživanju sudjelovalo je trideset šest zdravih rekreativnih alpskih skijaša (prosječna dob 23,34±2,65 godina; 13 žena i 23 muškarca). Terensko mjerenje provedeno je u skijaškom centru Sappada na skijaškoj stazi srednje strmine. Ispitanici su, nakon prethodnog potpunog oporavka kontinuirano izvodili element vijuganja 90 sekundi u ritmu 76 otkucaja u minuti. 180 sekundi nakon završetka vijuganja uzet je uzorak krvi iz jagodice prsta ispitanika te očitana koncentracija laktata. Testiranje na skijaškom simulatoru provedeno je identičnim protokolom u Laboratoriju za primijenjenu fiziologiju na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu otprilike deset dana nakon terenskog mjerenja u Italiji. Zabilježene vrijednosti razine laktata bile su niže nakon izvođenja kratkih zavoja na skijaškoj stazi u odnosu na izvođenje zavoja na simulatoru (3,06 vs 3,39). Maksimalna frekvencija srca bila je viša na skijaškom simulatoru u odnosu na skijašku stazu (149,75 vs 147,88). Iz rezultata t-testa za nezavisne uzorke za varijable laktata na stazi i simulatoru vidljivo je da nije utvrđena statistički značajna razlika između vrijednosti laktata izmjerenih nakon izvođenja zavoja na skijaškoj stazi i na skijaškom simulatoru(rez) (p=0,24). Nije utvrđena statistički značajna razlika u frekvenciji srca izmjerenoj neposredno nakon izvođenja skijaških zavoja između grupe koja je zavoje izvodila na skijaškoj stazi i na skijaškom simulatoru (p>0,05). Razlike u koncentraciji laktata, odnosno frekvenciji srca prije se mogu pripisati individualnim razlikama ispitanika nego objektivnim razlikama u skijanju na uređenim skijaškim stazama, odnosno vijuganju na simulatoru. Sve to dokazuje da individualna fizička priprema te podizanje anaerobnog praga bez obzira na podlogu i mjesto izvođenja unapređuje izvedbu.Alpine skiing is defined as an anaerobic activity, considering that all skiing disciplines are performed in less than three minutes and require maximum engagement of the circulatory system, which consequently leads to increased accumulation of lactic acid in the blood and muscles. Due to the specific conditions required for the training of professional and recreational level skiers, ski simulators provide biomechanical and energetic similarities to ski movements and are and acceptable alternative for training skiers of all levels. The aim of this research was to determine differences in physiological load parameters during execution of turns on a ski simulator and on a ski track during 90 seconds. Thirty-six healthy recreational skiers (mean age 23,34 ± 2,65 years; 13 women and 23 men) participated in this study. The field measurement was carried out in the Sappada ski center on a medium slope ski track. The subjects, completely recovered from previous activity, continuously performed the twisting elemet for 90 seconds at the rhythm of 76 beats per minute. 180 seconds after the end of the skiing, blood sample was taken from the testee’s cheekbone and the lactate concentration was read. Testing on the ski skimulator was carried out with an identical proctocol in the Laboratory for Applied Physiology at the Faculty of Kinesiology in Zagreb approximately ten days after the field measurement in Italy. The recorded values of the lactate level were higher after performing short turns on the ski track compered to performing turns on the ski simulator (3,39 vs 3,06). The maximum heart rate was higher on the ski simulator compared to the ski track (149,75 vs 147,88). From the results of the t-test for independent samples for the lactate variables on the track and the ski simulator, it is evident that no significant difference was found between the lactate values measured after executing short turns on the ski track and on the ski simulator (p=0,24). No statistically significant difference was found in the heart rate measured immediately after performing ski turns between the group that performed short turns on the ski track and on the ski simulator (p>0,05). Differences in lactate concentration, i.e. heart rate, can be attributed to individual differences of the subjects rather than objective differences in skiing on groomed ski slopes, i.e. performing short turns on ski simulator. All that proves that individual physical preparation and raising the anaerobic threshold, regardless of the surface and place of performance, improves performance
DIFFERENCES IN HIGH-INTENSITY RUNNING AMONG WINNING TEAMS IN THE 2022. WORLD CHAMPIONSHIP FINALS YEARS
No full textVisoko intenzivno trčanje u posljednjih 15 godina veoma je dobilo na važnosti u svijetu nogometa u smislu interpretacije, modalnih vrijednosti te strategijama treniranja istog. Baš iz tog razloga ovo se istraživanje bavi povezanošću visoko intenzivnog trčanja i uspjeha na utakmici. Istraživanje je provede no na 16 reprezentacija u 15 utakmica završnice Svjetskoga nogometnog prvenstva 2022. godine, a analiziralo se kako visoko intenzivno trčanje (20 25 km/h) utječe na uspješnost (rezultat) utakmice. T testom za nezavisne uzorke ( p=0,543347 došlo se do rezultata koji govori da nema statistički značajne razlike između visoko intenzivnog trčanja (20 25 km/h) kod pobjedničkih ekipa i uspješnosti.High intensity running for the last 15 years has acquired importance in the world of soccer in the sense of interpretation, modality values and the strategy of training. For that reason this research is gathering insight of correlation between high intensi ty running and and match success. The research has been conducted on 16 national teams in 15 final matches of World Cup in 2022. by analyzing the way intensive running (20 25km/h) affects match outcome. Independent samples t test ( p=0,543347 showed th at there are no significant statistical difference between high intensity running (20 25km/h) in winning teams and match outcomes
COMPARISON OF CONTEMPORARY FOOTBALL GAME FORMATIONS 1-4-3-3 AND 1-3-5-2
No full textKao najpopularniji sport današnjice najčešće se ističe nogomet. Njegova nepredvidljivost, atraktivnost i brzina jedni su od temeljnih čimbenika koji nogometnu igru čine masovno zastupljenom i voljenom među svjetskom populacijom. Kada govorimo o nogometu, govorimo o dinamičnoj cjelini u kojoj su fizička izdržljivost, tehničke vještine i taktička inteligencija neizostavni faktori. Razvojem suvremene nogometne igre, u vidu povećanja energetskih kapaciteta kao i motoričkih sposobnosti nogometaša, taktička planiranja, predviđanja i nadmudrivanja protivnika postaju centralni alat nogometne igre kojim se nastoji ostvariti uspjeh. Posljedično, dolazi do razvoja ranije poznatih i pojave novih nogometnih sustava, odnosno rasporeda igrača na terenu, njihovih raznih varijacija i međusobnih kombinacija u različitim dijelovima nogometne igre. Cilj ovog rada je analizirati i usporediti dva najzastupljenija suvremena sustava 1-4-3-3 i 1-3-5-2, ukazati na taktičke prednosti i nedostatke u pojedinim fazama, odrediti njihov utjecaj na dinamiku, istražiti kako rješavaju pojedine situacijske probleme te uvidjeti njihovu efikasnost sa stajališta napada i obrane za vrijeme nogometne utakmice. Uloga nogometnih trenera je, između ostalog, na temelju karakteristika igrača s kojima raspolaže izabrati najpovoljniji sustav nogometne igre, odrediti osnovni, odnosno alternativne sustave, te ih kroz trenažni sustav uigrati sa stajališta napada i obrane. Izbor između 1-4-3-3 i 1-3-5-2 uz karakteristike igrača određene momčadi, ovisi o taktici protivnika i filozofiji igre trenera. Dok 1-3-5-2 svojim obilježjima pruža taktičku fleksibilnost koja olakšava prijelaze između faza igre, obrambenu stabilnost i napadačku podršku vanjskih veznih igrača napadačima, 1-4-3-3 naglašava dominaciju u posjedu lopte popraćenu napadačkim tendencijama krilnih igrača i mogućnost brzih prijelaza iz faze obrane u fazu napada. Oba sustava, uz pravilnu primjenu i prilagodbu, mogu biti vrlo učinkovita u suvremenom nogometu.When it comes to today’s most popular sport, football comes up as first. Its unpredictability, attraction and speed are one of the basic factors that make football game so widely present and liked among world’s population. When speaking of football, it is a dynamic whole which contains indispensable elements such as physical endurance, technical skills and tactical intelligence. By developing the contemporary football game, in the context of the increase in energy capacity as well as the motor skills of football players, tactical planning, predicting and outwitting the opponent become central tool of football game which strives to achieve success. As a consequence, previously known football formations, that is the layout of players on the field, its variations and mutual combinations in different stages of the game, are being developed and new ones are starting to appear. The aim of this paper is to analyse and compare two most common game formations 1-4-3-3 and 1-3-5-2, point out the tactical advantages and disadvantages in some phases, establish their influence on the dynamics, research how they solve certain situational problems/how certain situational problems are solved, and see/highlight their effectiveness from the point of view of/in attack and defence during a football game. The role of football coaches, among other things, is, based on the characteristics of players that they have on hand, to choose the most favourable football game formation, establish the main one, alternative formations too, and to play them/train them from the point of view of attack or defence through the training system. The choice between 1-4-3-3 and 1-3-5-2 among the characteristics of certain team’s players, depends on opponent’s tactics and the coach’s game philosophy. While the 1-3-5-2 features tactical flexibility that facilitates transitions between game phases, defence stability and attack support from the lateral midfield to the attackers, the 1-4-3-3 highlights the domination in ball possession followed by attack tendencies of the wingers and possibility of fast transitions from defence to attack phase. Both formations, with regular change and adjustment, can be very efficient in contemporary football
Students' Attitudes Towards Physical Education Classes in Relation to Their Level of Physical Fitness
No full textU suvremenom društvu tjelesna aktivnost, zdravlje i dobrobit djece postaju sve važniji zbog promjena u životnim stilovima i izazova koje donosi moderna tehnologija. Nastava tjelesne i zdravstvene kulture (TZK) predstavlja ključan segment obrazovnog sustava, usmjeren na promicanje zdravih navika među djecom i mladima. Cilj ovog rada bio je istražiti kako se stavovi učenika o nastavi TZK razlikuju među učenicima 8. razreda osnovnih škola s obzirom na razinu njihove tjelesne spremnosti. Istraživanje je provedeno među učenicima 8. razreda osnovnih škola u Gradu Zagrebu, Bjelovarsko - bilogorskoj, Istarskoj i Osječko - baranjskoj županiji s ukupno 361 učenikom prosječne dobi 14,1 ±0,33 godine. Učenici su ispunjavali anketni upitnik preuzet od Subramaniam i Silverman (2000), preveden na hrvatski jezik, s 20 pitanja na 5-stupanjskoj Likvertovoj ljestvici. Također su samostalno ili uz pomoć učitelja ispunjavali upitnik za procjenu tjelesne spremnosti. U okviru istraživanja korištene su CROFIT norme i FitBack izvješća za procjenu tjelesne spremnosti učenika. Prikupljeni podaci obuhvaćali su morfološka obilježja, motoričke sposobnosti i funkcionalne sposobnosti učenika te se na temelju toga utvrđivala tjelesna spremnost učenika, pomoću čega je izvršena klasifikacija učenika kao „dovoljno tjelesno spremni" ili „nedovoljno tjelesno spremni“. Dobiveni rezultati pokazuju da ne postoji statistički značajna razlika u stavovima prema nastavi TZK između učenika s različitim razinama tjelesne spremnosti. Učenici, bez obzira na tjelesnu spremnost, iskazuju pozitivne stavove prema nastavi TZK, a posebno visoko vrednuju zadovoljstvo radom svojih učitelja TZK. Također ne postoji statistički značajna razlika između učenika prema spolu s obzirom na njihovu razinu tjelesne spremnosti
SOURCES OF STRESS AND COPING STRATEGIES IN ELITE ATHLETES AND MEMBERS OF THE PROTECTION AND RESCUE SERVICES
No full textOvaj diplomski rad bavi se usporedbom izvora stresa i strategija suoĉavanja među pripadnicima službi zaštite i spašavanja (vojnici, vatrogasci, policajci) i vrhunskim sportašima. Cilj istraživanja bio je utvrditi izvore stresa koje sudionici percipiraju kao dominantne, koliki intenzitet stresa doživljavaju, kako ocjenjuju svoju efikasnost nošenja s njim, te kojim se strategijama najĉešće u suoĉavanju koriste. Ukupno je sudjelovalo 255 sudionika, muškog spola i punoljetni drţavljani Republike Hrvatske. Podatci su prikupljeni su putem upitnika, uključujući kvalitativne i kvantitativne metode analize, pri ĉemu je za ispitivanje statistiĉki znaĉajnih razlika među skupinama korištena ANOVA. Rezultati su pokazali da su dominantni stresori kod pripadnika sluţbi zaštite i spašavanja sistemski stresori i zabrinutost zbog drugih, dok sportaši ističu strah od pogreške, izazove u organizaciji vremena i manjak ravnoteže između obaveza i privatnog ţivota, zabrinutost zbog sebe te pritisak okoline. Pripadnici službi zaštite i spašavanja, konkretno policajci, percipiraju statistiĉki znaĉajno višu razinu stresa u odnosu na sportaše, dok im je percipirana efikasnost suočavanja svima jednaka. Razlikuju se i u preferiranim metodama suočavanja, službe zaštite i spašavanja češće biraju strategije usmjerene na rješavanje problema, a sportaši se češće oslanjaju na emocionalno usmjerene. Iako se obje skupine služe svim strategijama, sportaši se koriste najširim spektrom. Obje skupine najmanje koriste strategiju izražavanja emocija.
Dobiveni rezultati ukazuju na potrebu za individualiziranom psihološkom podrškom, prilagođenom specifičnim izazovima svake skupine. Zakljuĉno, ovaj rad potvrđuje važnost razumijevanja stresnih faktora i strategija suočavanja kako bi se unaprijedilo mentalno zdravlje i profesionalna učinkovitost u visokostresnim zanimanjima
ANALYSIS OF CONDITIONING PARAMETERS AND SITUATIONAL EFFICIENCY OF CENTRAL DEFENDERS AT THE FIFA WORLD CUP QATAR 2022
No full textCilj ovog istraživanja je analizirati kondicijske i parametre situacijske efikasnosti centralnih braniča iz Skupine „F“ na Svjetskom Nogometnom Prvenstvu u Kataru 2022. godine. Želi se utvrditi koji su to kondicijski parametri i parametri situacijske efikasnosti koji određuju vrhunske centralne braniče na svjetskoj razini, te odrediti modalne vrijednosti koje bi trebali postizati centralni braniči u modernom nogometu. Analizirane su tri utakmice iz skupine. Uzorak entiteta su činilo osam centaralnih braniča po dva iz reprezentacije Hrvatske, Maroka, Belgije i Kanade.
U radu su analizirane sljedeće kondicijske varijable: ukupna prijeđena udaljenost, prijeđena udaljenost visokim intenzitetom (19.8 – 25.2 km/h), broj sprintova, maksimalna postignuta brzina, ubrzavanja i usporavanja visokim intenzitetom (iznad 3 m/s²), ubrzavanja i usporavanja niskim intenzitetom (1.5 m/s² - 3 m/s²). Dok su varijable situacijske efikasnosti bile: ukupan broj pokušanih dodavanja, ukupan broj točnih dodavnja, postotak točnih dodavanja, ukupan broj pokušanih dodavanja kroz protivničke linije, ukupan broj točnih dodavanja kroz protivničke linije, postotak uspješnosti dodavanja kroz protivničke linije. Svi podatci korišteni u ovom radu su prikupljeni putem službenih FIFA-inih izvora i dodatnim izvorima pomoću sustava Sports Dynamics, profesinalne platforme za analizu nogometnih utakmica. Korištene metode su uključivale deskriptivnu statistiku , obradu podataka u RStudio, te izdvajanje rezultata unutar 85. percentila kako bi se utvrdile vršne vrijednosti.
Rezultati su pokazali značajne razlike među promatranim igračima, pri čemu je Joško Gvardiol istaknut kao kondicijski najkompletniji igrač, s najvišim vrijednostima u ukupnoj pretrčanoj udaljenosti, ukupnoj pretrčanoj udaljenosti visokim intenzitetom, sprintovima i maksimalnoj brzini. Također, parametri situacijske efikasnosti, poput postotka točnih dodavanja i uspješnog
probijanja linija, potvrdili su da moderni centralni braniči nisu samo defenzivni igrači, već ključni sudionici u izgradnji igre.
Zaključno, analiza 85. percentila pružila je referentne vrijednosti za kondicijske i parametre situacijske efikasnosti koje moderni centralni braniči trebaju zadovoljiti, ističući njihovu sve veću ulogu u napadačkoj organizaciji igre.The aim of this research is to analyze the conditioning parameters and situational efficiency indicators of central defenders from Group "F" at the FIFA World Cup in Qatar 2022. The goal is to identify the conditioning parameters and situational efficiency indicators that define elite central defenders at the global level and to determine the modal values that modern central defenders should achieve. Three group-stage matches were analyzed. The sample consisted of eight central defenders, two from each of the following national teams: Croatia, Morocco, Belgium, and Canada.
The following conditioning variables were analyzed: total distance covered, high-intensity distance covered (19.8 – 25.2 km/h), number of sprints, maximum speed achieved, high-intensity accelerations and decelerations (above 3 m/s²), and low-intensity accelerations and decelerations (1.5 m/s² - 3 m/s²). Situational efficiency variables included: total number of pass attempts, total number of successful passes, pass accuracy percentage, total number of line-breaking pass attempts, total number of successful line-breaking passes, and line-breaking pass success percentage. All data used in this study were collected from official FIFA sources and additional sources using the Sports Dynamics system, a professional platform for football match analysis. The methods applied included descriptive statistics, data processing in RStudio, and the extraction of results within the 85th percentile to identify peak values.
The results showed significant differences among the observed players, with Joško Gvardiol standing out as the most physically complete player, achieving the highest values in total distance covered, high-intensity distance covered, sprints, and maximum speed. Additionally, the situational efficiency indicators, such as pass accuracy and successful line-breaking passes, confirmed that modern central defenders are not merely defensive players but key contributors to building offensive plays.
In conclusion, the 85th percentile analysis provided reference values for the conditioning parameters and situational efficiency indicators that modern central defenders must meet, highlighting their growing role in offensive game organization
RETURN TO SPORTS ACTIVITY AFTER ARTHROSCOPIC STABILIZATION OF ANTERIOR INSTABILITY OF THE SHOULDER JOINT
No full textRameni zglob, kao najpokretljiviji zglob lokomotornog sustava, često je izložen ozljedama zbog nesrazmjera u veličini konveksnog i konkavnog tijela zgloba. Više od polovice ozljeda iščašenja svih zglobova odnosi se samo na glenohumeralni zglob, a preko 95 % iščašenja ramena predstavljaju prednja iščašenja. Traumatska iščašenja, kao najčešći oblik iščašenja, često rezultiraju nizom konkomitantnih ozljeda koje obuhvaćaju mišićne, vaskularne ali i živčane strukture. Mlađa sportska populacija, osobito ona u kontaktnim i borilačkim sportovima, smatra se velikim rizičnim faktorom za iščašenjem glenohumeralnog zgloba. Odabir liječenja prednje nestabilnosti ramena i dalje je upitna tema o kojoj se raspravlja. Razvoj operativnih oblika liječenja u protekla dva desetljeća definirao je artroskopsku stabilizaciju kao zlatni standard u liječenju nestabilnosti ramena. Uz minimalno invazivne operativne metode u liječenju nestabilnosti ramena, u nekim slučajevima, koriste se i otvorene invazivne metode. Odabir metode liječenja ovisi prvenstveno o rizičnim faktorima za pojavu recidiva, ali i sportaševim željama za nastavkom sudjelovanja u sportu. Krajnji cilj svakako jest povratak sportaša na razinu prije ozljede. Iz toga razloga najveći dio ovog rada bit će usmjeren na vrijeme i razinu povratka sportaša u sport. Glavni cilj ovog rada jest usporediti rezultate minimalno invazivne artroskopske stabilizacije i Bristow-Latarjet-a kao jedne od otvorenih invazivnih metoda liječenja u vidu povratka sportaša u sport. Anketiranjem provedenim na uzorku od 48 ispitanika vrednovali su se rezultati u Tegner, Rowe, SANE i VAS upitnicima. Rezultati upitnika subjektivne procjene funkcije ramena bolji su na strani Latarjet skupine ispitanika, dok su ispitanici nakon artroskopske stabilizacije ostvarili veći postotak povratka u sport.Shoulder joint, as the most mobile joint of the locomotor system, is often exposed to injuries due to disproportion in the size of convex and concave part of the joint. More than half of all joint dislocations refer to glenohumeral joint and more than 95 % of all glenohumeral dislocations are anterior shoulder dislocations. Traumatic dislocations, as the most common way of dislocation, often result in a series of concomitant injuries which include muscle, vascular and nerve structures. Young athletic population, especially those in contact and combat sports, is considered a major risk factor for glenohumeral jonit dislocation. The treatment for anterior shoulder instability still remains a hot topic in debate. The development of surgical treatments over last few decades has established arthroscopic stabilization as the gold standard in shoulder instability treatments. Alongside minimally invasive surgical methodes, open methodes are also used in some cases. Treatment choice primarily depends on risk factors for recurrence as well as the athletes desire to continue participating in sport. The main goal is to achieve athlete's full return to sport to their pre-injury level. For that reason, the majority of this thesis will focus on level and timing of athlete's return to activity. The main goal of this thesis is to compare the outcomes of arthroscopic stabilization and the Bristow-Latarjet procedure, which is one of the open invasive methodes, in terms of athlete's return to sport. The results of the Tegner, Rowe, SANE and VAS questionnaires were assessed through a survey conducted on a sample of 48 participants. The results of the subjective shoulder function questionnaires were better in the Latarjet group, while participants who underwent arthroscopic stabilization achieved a higher return to sport rate
Determining the validity of tests for evaluating change of direction ability
No full textIstraživanje je obuhvatilo tri glavna cilja: a) utvrditi dionicu pravocrtnog trčanja nakon koje je
moguće izazvati manifestiranje maksimalne deceleracije, b) utvrditi valjanost deficita promjene
smjera kretanja (PSK) utvrđenog na modificiranom 505 testu s kraćom dionicom linearnog sprinta,
c) utvrditi konstruktnu valjanost testova za procjenu PSK koji uključuju okrete za 180° kroz
utvrđivanje povezanosti sposobnosti deceleracije koja se postiže tijekom izvedbe testova i rezultata
u testu. U istraživanju je sudjelovalo 15 mladih zdravih muškaraca (dob = 23,67±2,19 godina;
visina = 1,82±0,05 m; težina = 84,77±10,77 kg), studenata Kineziološkog fakulteta u Zagrebu, koji
su aktivni sportaši ili rekreativci. Tijekom tri trenažne sesije ispitanici su izvodili niz testova za
procjenu sposobnosti promjene smjera kretanja, ubrzanja, deceleracija i sprintova, a svi podaci su
prikupljeni pomoću GPS sustava i foto-ćelija. Primijenjeni su sljedeći testovi: 505 test,
modificirani 505 test, test povratnog trčanja na 20 metara, 9-3-6-3-9 test i testiranje maksimalne
deceleracije na raznim distancama. Rezultati ovog istraživanja su: a) maksimalna deceleracija nije
bila značajno različita nakon udaljenosti sprinta od 10. do 30. metra, b) deficit PSK u
modificiranom 505 testu ne posjeduje veću razinu konstruktne valjanosti u odnosu na klasični 505
test c) modificirani 505 test i klasični 505 test posjeduju zadovoljavajuću razinu konstruktne
valjanosti, za razliku od testa povratnog trčanja na 20 yardi i 9-3-6-3-9 testa. U istraživanju je
potvrđeno da se maksimalna deceleracija postiže nakon sprintova kraćih od 15 metara što
omogućuje skraćivanje udaljenosti trčanja prije okreta u testovima PSK bez gubitka valjanosti.
Klasični 505 test pokazao se boljim od modificiranog 505 testa i deficita PSK za procjenu
sposobnosti promjene smjera, jer je više povezan s deceleracijom, a manje s linearnim sprintom. S
druge strane, test povratnog trčanja na 20 yardi i 9-3-6-3-9 test pokazali su slabiju konstruktnu
valjanost jer više ovise o linearnoj brzini nego o sposobnosti deceleracije. Zaključno, rezultati ovog
istraživanja mogu pomoći trenerima u odabiru valjanih testova za procjenu sposobnosti promjene
smjera kretanja te odabir optimalne distance za postizanje maksimalne deceleracije.This study encompassed three primary objectives: a) to determine the linear sprint distance after
which maximal deceleration is elicited, b) to evaluate the validity of the change of direction (COD)
deficit measured in a modified 505 test with a shortened linear sprint distance, and c) to assess the
construct validity of COD tests involving 180° turns by analyzing the relationship between
deceleration capacity and test performance outcomes. The study involved 15 young, healthy male
participants (age = 23.67±2.19 years; height = 1.82±0.05 m; body mass = 84.77±10.77 kg), students
at the Faculty of Kinesiology, University of Zagreb, who were either competitive athletes or
recreational players. Over the course of three testing sessions, participants performed a series of
assessments to evaluate change of direction ability, acceleration, deceleration, and sprinting
capacity, with data collected via GPS tracking devices and timing gates. The following tests were
administered: the 505 test, the modified 505 test, the 20-meter shuttle run, the 9-3-6-3-9 test, and
maximal deceleration tests across various distances. The main findings of this study were: a)
maximal deceleration did not significantly differ between sprint distances from 10 to 30 meters; b)
the COD deficit measured in the modified 505 test did not demonstrate higher construct validity
compared to the standard 505 test; and c) both the modified and standard 505 tests exhibited
satisfactory levels of construct validity, while the 20-yard shuttle run and the 9-3-6-3-9 test
demonstrated weaker construct validity. The findings confirmed that maximal deceleration is
achieved after sprints shorter than 15 meters, allowing for a reduction in sprint distance prior to
turns in COD tests without compromising validity. The standard 505 test proved to be a more valid
measure of COD ability than both the modified 505 test and the COD deficit, as it is more strongly
associated with deceleration and less influenced by linear sprint performance. Conversely, the 20-
yard shuttle run and the 9-3-6-3-9 test showed lower construct validity due to their greater reliance
on linear sprint capacity rather than deceleration ability. In conclusion, the results of this study may
assist coaches and practitioners in selecting valid tests for evaluating change of direction ability
and in determining optimal sprint distances for eliciting maximal deceleration
Sports Recreation as a Significant Segment of Active Leisure in Tourism
No full textTema ovog diplomskog rada usmjerena je na analizu sportskog turizma s posebnim
naglaskom na razlike između Jadranske i Kontinentalne Hrvatske. U radu su istraženi ključni
motivi i obrasci ponašanja turista te sportsko rekreacijske aktivnosti koje turisti prakticiraju za
vrijeme boravka u odabranim destinacijama. Korištenjem sekundarnih podataka iz istraživanja
TOMAS Hrvatska 2022./2023. provedena je detaljna usporedba turističkih regija, a rezultati su
ukazali na izražene razlike u motivima dolazaka, sezonalnosti aktivnosti te stupnju zadovoljstva
turističkom ponudom.
Posebna pažnja posvećena je ulozi sportskih sadržaja u ukupnoj ponudi destinacija te
potencijalima koje sportski turizam nosi za razvoj lokalnih zajednica, osobito u kontinentalnom
dijelu zemlje. Analizom postojećih podataka potvrđena je potreba za jačanjem promocije i
unapređenjem sportske infrastrukture, kako bi se povećala atraktivnost destinacija, potaknula
cjelogodišnja turistička aktivnost te doprinijelo održivom razvoju turizma.The topic of this thesis focuses on the analysis of sports tourism with a particular
emphasis on the differences between the Adriatic and Continental regions of Croatia.
The paper explores the key motives and behavior patterns of tourists, as well as the sports and
recreational activities they engage in during their stay in selected destinations. Using secondary
data from the TOMAS Croatia 2022/2023 survey, a detailed comparison of the tourist regions
was conducted. The results indicated significant differences in travel motivations, the
seasonality of activities, and the level of satisfaction with the tourism offer.
Special attention is given to the role of sports facilities within the overall destination offer and
the potential that sports tourism holds for the development of local communities, particularly
in the continental part of the country. The analysis of existing data confirms the need to
strengthen promotion efforts and improve sports infrastructure in order to enhance destination
attractiveness, encourage year-round tourism activity, and contribute to the sustainable
development of tourism