Repository of the Academy of Arts, University of Osijek
Not a member yet
280 research outputs found
Sort by
Zlatno doba američke ilustracije
Zlatno doba američke ilustracije je bilo razdoblje izvrsnosti ilustracije u knjigama i časopisima. Za ovakav razvoj i popularnost ilustracije zaslužni su tehnološki napreci koji su prijenos slika u tisak činili jeftinima. Najčešće vremensko ograničenje ovog razdoblja postavlja od 1880.do 1920. godine. U uvodu se propituje status ilustracije danas, koja se često opisuje kao banalna. Ideja ovog rada je istražiti okolnosti jednog razdoblja, utjecaj umjetnosti na svakodnevicu običnog čovjeka, te ukazati na ostavštinu zlatnog doba ilustracije u vidu utjecaja na svijet dizajna i popularne kulture. Istražio sam povijesni kontekst i razvoj tehnologije koji je omogućio procvat ilustracije, te sakupio biografske podatke najznačajnijih slikara i crtača ove ere. Kroz istraživanje statusa ilustratora u zlatnom dobu, vidljivo je da su imali velik utjecaj na društvo, bili cijenjeni i imali mogućnost vizualno komunicirali izravno sa svakim čitateljem. Najznačajniji ilustrator ovog razdoblja sigurno je Howard Pyle, koji svojom nepokolebljivom radnom etikom i težnji prema autentičnosti postaje uzor mnogima. Zaključio sam da je ovo razdoblje ostavilo brojne posljedice na generacije ilustratora, ali i niz drugih zanimanja u likovnom području, koja tada još nisu postojala. Djela nastala u ovom razdoblju kasnije su opisana terminom narativni realizam, dok se većina današnje ilustracije naziva fantastičnim slikarstvom. Ostavština zlatnog doba je velik utjecaj na filmsku fotografiju, strip i video igre
Corpus Slavonica - Tražim svoje ime
Ciklus »Tražim svoje ime«, kao završni rad u sklopu šireg opusa »Corpus Slavonica« koji kontinuirano gradim kroz svoj cjelokupni rad i studij, predstavlja jedan fragment emotivne i likovne ispovjedi odnosno uprizorenje jednog autobiografskog traganja za određenom figuracijom identiteta. Ciklus je od svojega začetka više sklop promišljanja o smislu vlastitog postojanja, ilustrirana dokumentacija intimnog, koja je ujedno i povijest osobnog rasta i trag psihičke dinamike razvoja. Želja i cilj postižu istu svrhu, utemeljiti se u slobodnoj individui i omogućiti razvoj stvaralačke osobnosti do krajnjih potencijala
Individualna mitologija u grafičkom otisku
Fascinacija grafičkim tehnikama, njihovo istraživanje i djedovo pismo rezultirali su radom Individualne mitologije u grafičkom otisku. Kroz rad, kao što i njegovo ime govori, provlači se snažna isprepletenost mog umjetničkog rada s društvenim kontekstom i mjestom boravka. Krenuvši od istraživanja grafičke tehnike akvatinte i transfera, dolazim do pisma pomoću kojeg bilježim memoriju. U toj funkciji su i slova utkana u rad. Boja također ima veliku i važnu ulogu, progovara o zemlji, zavičaju, običajima, navikama i povijesti jedne obitelji. Odgovore koje sam dobila istraživanjem odlučila sam zadržati za sebe, a gledatelju prepustiti da stvori svoju sliku koju neću mijenjati ni ispravljati. Likovnost i pisana riječ isprepliću se u službi upisivanja memorije i pohranjivanja sjećanja
Akcenti prolaznosti
Završni rad pod nazivom Akcenti prolaznosti je rezultat umjetničkih intervencija izvedenih u sklopu prostora stare tvornice „Slavonija tekstil“ u Osijeku. Već niz godina u šetnjama Osijekom pozornost mi privlače napuštene tvornice poput „Kožare“, „OLT-a“ i „Šibicare“. Razmišljala sam na koje bi se načine ti prostori mogli reaktivirati u umjetničkom smislu. Ugledavši zgradu „Slavonije“ obraslu korovom, širom otvorenih razbijenih vrata, ušla sam i poželjela taj propali prostor iskoristiti za svoj umjetnički rad. Prezentiran je kroz fotografije i video uradak, koji su osim popratne i dokumentarne dimenzije, kroz proces nastanka ovog rada, postali moji novi, dodatni likovni mediji. Nanošenjem fluorescentnog spreja na arhitektonske i ostale zatečene objekte, napušteni prostor tretirala sam suptilnim manipulacijama, koristeći ga kao podlogu za svoje likovno istraživanje. Poželjela sam senzibilizirati društvo prema takvom, oronulom i neiskorištenom javnom prostoru. Boju sam koristila kao medij, markirajući lokacije na zidu, podovima, prozorima i raznim odbačenim objektima. U već postojeće, za mene intrigantno i inspirativno mjesto intervenirala sam unoseći osobni pečat. Reaktivacija arhitektonskih dijelova bojom u takvom okruženju promijenila je moj doživljaj i viđenje napuštenoga prostora
Permakultura i njezini principi
Permakultura je relativno nov pojam u današnjem društvu, a s vremenom postaje moderan, te se pretvara u predstavu samoodrživosti kroz protok kapitala koji sa sobom nose razni permakulturni tečajevi, radionice i akcije. Ukazujem na to da, uz sva tehnološka dostignuća i razvoj genetskog inžinjeringa, čovjek zaboravlja tko je zapravo, što je ispod skupe odjeće i što se zapravo krije iza skupe večere u otmjenom restoranu. Smatram da bi svi trebali obnoviti odnos sa prirodom i promjeniti perspektivu gledanja, ustanoviti nov svjetonazor koji neće biti temeljen da nepravdi, već na onome kako je zapravo, s nama ili bez nas. Prikazala sam skup permakulturnih principa na praktičnim primjerima, kako bih pojednostavila shvaćanje i pristup životu, gledateljima koji nikada ne razmišljaju odakle i na koji način je došlo to što jedu, nose, voze ili osjećaju. Ovim radom želim potaknuti na oslobođenje od kalupa moderne osobe, koja sa užitkom otplaćuje kredit do kraja života, ili ne izlazi iz kuće nenašminkana. Bitno je što jedemo, kakav zrak udišemo i koliko pitke vode imamo
Dramsko - lutkarska adaptacija romana "Slika Doriana Graya" Oscara Wildea
Gluma kao zanat podrazumijeva otkrivanje i suočavanje pojedinca sa svojim psihofizičkim sposobnostima i ograničenjima, te pokušavanje proširivanja svojih mogućnosti kako bi igrom publici prenio neku poruku. Lutkarstvo podrazumijeva ista pravila, ali usmjerena na lutku. Animator treba prenijeti svu svoju pozornost na lutkine mogućnosti. Njegov tjelesni i glasovni instrument postaje sredstvom kojim lutki udahnjuje život. Sva pažnja izvođača i publike usmjerena je na lutku. Kao što je rekao Sergej Obraszcov; ukoliko maksimalno iskoristimo lutkine mogućnosti, publika će uistinu povjerovati da lutka može sve. Iako me put nije odveo na one staze koje bi me dovele u rad s lutkama, ne mogu reći da mi je rad s lutkom ikada bio mrzak. Lutka je oduvijek predstavljala nešto preko čega sam otkrivala više o sebi, o svom odnosu prema svijetu. Ona je bila most između mene i moje podsvijesti. Iako izučavanje lutkarske tehnike zahtijeva mnogo strpljenja, vježbe, kondicije i discipline, svaki izričaj s lutkom otkrivao mi je nove mogućnosti kako se lutka može jako dobro iskoristiti. Kroz rad na svojoj diplomskoj predstavi iz lutkarstva najviše sam se usredotočila na odnos između glumca i lutke; do koje granice djeluje glumac i kada prepušta vodstvo i pažnju lutki. Koje su mogućnosti glumačkog, a koje lutkarskog izričaja i kada se preklapaju? Mnogo zanimljivih zaključaka proizašlo je iz simbioze mene kao glumice i lutke kao mog scenskog partnera
Video umjetnice u Hrvatskoj
Uspoređujući sa ostalim granama umjetnosti, video umjetnost i umjetnost novih medija su relativno nove u povijesti umjetnosti. Video umjetnost je svakako jedna od najdemokratičnijih umjetnosti, danas dostupna gotovo svima, omogućujući svima da budu umjetnici. Također, vrlo je pogodna za eksperimentiranje, te se može reći da malo ovisi o galerijskim prostorima. Video umjetnost na prostoru Hrvatske se počinje razvijati sedamdesetih godina, u sklopu eksperimentiranja sa novim umjetničkim medijima. Većina umjetnika koji tada iskušavaju video medij, se osamdesetih godina vraća tradicionalnim medijima. Videa se drže Dalibor Martinis i Sanja Iveković, koji se bave tim medijem i danas. Devedesetih godina, razvojem nove video tehnologije, umjetnost novih medija postaje pristupačna mnogim umjetnicima i umjetnicama, te se razvija nova generacija video umjetnika/ca. Nakon devedesetih video kao medij postaje globalni fenomen, video umjetnost postaje multimedijalna. Pojam ženske umjetnosti se pojavljuje šezdesetih godina 20. stoljeća, pojavom feminizma, feminističke umjetnosti i likovne kritike. Pojam ženske umjetnosti nedjeljiv je od feminizma, u feminističkom pokretu može imati pozitivne ili negativne konotacije, te su mišljenja o takvoj vrsti umjetnosti i da li ona postoji podijeljena. Video umjetnica koja djeluje od početka videa u na ovim prostorima, pa sve do danas je Sanja Iveković, koja se osim multimedijalnom umjetnosti, bavi i aktivizmom, zalažući se za feminističke ideale. Osim radova S. Iveković, kritiku društvenih i političkih situacija u svojim radovima daje i većina drugih umjetnica. Ana Hušman, na primjer, u nekim svojim radovima ispituje društvene konvencije, Renata Poljak traži granicu između prošlih i sadašnjih ideala i javnoga mišljenja, dok Sandra Sterle, Breda Beban i Vlasta Delimar koriste svoje tijelo kako bi ispitale moralne granice okoline. Za neke radove, poput radova Irme Omerzo i Vlaste Ţanić, se na prvi pogled može reći da su potpuno osobni i privatni, bez drugog konteksta. Smatram da je svaki od ovih radova (kao i poput mnogih drugih umjetničkih radova) vrlo osoban, ali u isto vrijeme koristi tu osobnu dimenziju, kako bi prikazao neke ideje i pitanja koja se nalaze, rekla bih, svakoj osobi u glavi
Gajbe
Diplomski rad jednostavnog naziva „Gajbe“ govori o mom susretu s tim otpadnim materijalom i o tome kako sam ga počeo koristiti kao sredstvo vlastitog kiparskog izričaja. Govori o estetskoj vrijednosti tih predmeta povezanih u skulpture i reljefe te provlači moja djela od drvenih gajbi kroz razne umjetničke pravce s kojima se povezujem i uspoređujem. Cilj pisanog dijela diplomskog rada je bio definirati, odnosno pronaći vezu sa spomenutim referentnim pravcima, autorima i njihovim djelima. Nakon toga utvrditi zbog čega ta veza nije postojana odnosno u kojem segmentu se moje djelo razilazi od poetike i izričaja konkretnog autora ili pokreta i ne pripada mu. Opisane su primarne pobude i razlozi nastanka tih drvenih skulptura kao i proces rada u kojemu uživam isto koliko u izlaganju tih radova. Proces od skupljanja, rastavljanja, preslagivanja i lijepljenja pa do gotovih skulptura ili reljefa je dug i zanimljiv. Gajbe su jedan veliki opus skulptura u nastanku kojemu se zasada ne sluti kraj jer su mogućnosti i kombinacije istih beskrajne. Gotovo svakim susretom sa materijalom koji je duži od deset sati, otkrivaju se nove mogućnosti i varijacije u preslagivanju i spajanju skulptura
Identitet
Identitet osobe je skup mnoštva faktora koji su pod utjecajem odgoja u djetinjstvu, genetike, oblika društva u kojem osoba živi, vanjskih utjecaja kao što su pop kultura i mediji, te mnogih drugih. To je kompleksna i promjenjiva tvorevina, koja se stvara cijeli život, a ne samo u djetinjstvu. Pojedinac uglavnom nije svjestan svih aspekata svoga identiteta, kao ni svih utjecaja na oblikovanje identiteta, kako kod drugih osoba, tako ni kod sebe. Smatram da je jedan od važnih zadataka za samorazvoj pojedinca, taj da osoba mora biti svjesna barem dijela faktora koji utječu na oblikovanje njegova identiteta. Tek kada prepozna neke od tih faktora i utjecaja, moći će sam/a utjecati na svoj razvoj, te preuzeti kontrolu nad sobom i svojim životom. U svojem radu, bavim se nekim od tih faktora koji utječu na razvoj osobe i njezinog identiteta smatram da su to neki od očitijih faktora, iako ih mnogi ljudi ne primjećuju i uzimaju zdravo za gotovo. Stoga sam u njihovo istraživanje ušla s namjerom da ih učinim što vidljivijima i očitijima nego što jesu. Uzela sam u obzir tri faktora, može se reći društvene tvorevine, koje utječu na pojedinca i izgradnju njegova identiteta. To su mediji i reklamna industrija, političke institucije i religiozne institucije. Svaki od tih faktora sam prikazala u kratkom video radu
Carousel
Ovaj diplomski rad se bavi se promišljanjem o vremenu i prolaznosti i isčezavanju tragova kao posljedice vremena u prostoru. Diplomski rad nudi uvid u postupke tehničkog dijela izrade carousela koji je sastavni dio u riješavanju ideje. ''Carousel'' je okosnica je svih mojih radova kroz studijske godine na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, popraćen cjelokupnim materijalom koji se bavi ključnim pojmovima ovog rada (konj, carousel, mobilna skulptura i manjež). Cilj ovog rada i svojevrsnog projekta je oživljavanje nekadašnjeg vremena i svakodnevnice u manježu, prošlih konjskih života, kao i sam prostor te njegova namjena. Konstrukcija carousela (vrtuljka) kao mobilna skulptura, koja je postavljena u manježu osječke vojarne, sredstvo je pomoću kojeg sam prikazala konje iz davnog vremena, odnosno konje austro-ugarske vojne škole jahanja. Za potpuno ostvarenje ideje koristila sam izvor svjetlosti koje je upereno prema konjima, koji preko žice fiksno vise s carousela uz zvukove konjskih koraka reprodiciranih s CD player-a. Idejom carousela u manježu željela sam stvoriti ambijent te ostaviti trag u vremenu u čast konja. Rad ima namjeru postati zapis nečega čega više nema i više se neće ponoviti, o konjima koji su nekada ondje bili svakodnevnica, a sada su zaboravljena prošlost na policama arhiva.Master's thesis engage deliberation about time and transience, spatial-temporal consequence of trace perishing. Thesis gives the insight of technical part in construction as a component idea of carousel. "Carousel" is a backbone of all my art works which was made through all study years in Academy of arts in Osijek, followed by material as a key point of this art piece (horse, carousel, mobile sculpture and manege). Goal of art piece project vivify old times and everyday of manege, horses past life as well as space itself and its purpose. Construction of carousel, like mobile sculpture, which is placed in manege barrack of Osijek, is used as instrument of showing horses from ancient times, to be precise, horses from Austro-Hungarian military riding school. For complete realization of idea is used light source which illuminates carousel of hanging horses and is followed by sounds of horse trot reproduced from CD player. Along with the idea of carousel in manege, I wanted to create an environment and leave a mark in time to honor the horses. Art piece have a purpose to become recorded evidence of something that is already gone and won’t repeat itself anymore, it’s about horses that lived there and now are only forgotten in shelves of archive files