Repository of the Academy of Arts, University of Osijek
Not a member yet
280 research outputs found
Sort by
GLAZBENE AKTIVNOSTI DJECE S POTEŠKOĆAMA U RAZVOJU
Osobama s posebnim potrebama treba pomoći da otkriju i prodube duhovnu dimenziju života, a da bi to uspjeli, potrebno je surađivati s njima, organizirati susrete, da osjete prihvaćenost i svoju vrijednost; izraditi prilagođene programe; na televiziji imati osobu koja će prevoditi govorom za osobe s oštećenjem sluha i tako na različite načine stvarati mentalitet jednakosti i ravnopravnosti, dostojanstva svake osobe. Centri za socijalnu skrb trebaju surađivati sa Udrugama, kako bi korisnici mogli lakše i brže ostvariti svoja prava.Glazba pozitivno utječe na njih, stvara im ugodno raspoloženje, uz glazbu se mogu opustit, ne stvara im pritisak. Promatrajući ih kako pjevaju, plešu i slušaju glazbu vidio sam da se potpuno predaju glazbi i pjevaju pa tako zaboravljaju na druge stvari koje ih muče. Po završetku školovanja upravo mi je želja da radim u instituciji ili školi, gdje glazba povećava osjećaj ugode, smanjuje osjećaj tjeskobe i boli, ublažava depresiju, razvija komunikaciju, samouvjerenost, disciplinu i timski rad
Prostor
Od kad je čovjek nastao, razvijala se i njegova potreba da shvati prostor u kojem se nalazi. S time započinje razvoj čovjekove svijesti, ali i razvoj shvaćanja prostora. Mnoštvo grana će se zabavljati stoljećima prostorom i odnosom na relaciji čovjek-prostor. Tako se susrećemo s teorijama prostora u fizici, likovnoj umjetnosti, filozofiji, psihologiji... Prije svega razvoj spoznaje prostora se događao u svijesti samog čovjeka i bio je uvjetovan njegovom mogućnošću shvaćanja prostora, upravo kao i u današnjeg čovjeka. Čini se kao da će prostor biti vječno pitanje. Po tome možemo pretpostaviti da je prostor, kakvim god da ga opisujemo, uvijek bio samo ljudska tvorevina, tvorevina naše ideje prostora i shvaćanja te prihvaćanja istog. Nakon onog skučenog prostora u prvobitnom shvaćanju, vremenom je isti prostor počeo dobivati oblike koji ga opisuju. Ti oblici su postali dimenzije, a dimenzije su se razvijale i uvećavale kako se uvećavala mogućnost shvaćanja i prihvaćanja prostora. Iako pretpostavljamo da postoji „neki tamo“ prostor koji je ili nije izmjenjiv, koji je odavno takav kakav je, ovaj rad će se pozabaviti doživljajem i opisom prostora kojeg možda ne shvaća, ali ga može pojmiti. Prostor i vrijeme jest ono što nas čini sigurnima da postojimo u upravo ovom vremenu i prostoru, a doživljaj prostora nas čini sigurnima u to. Smisao1 prostora je sve ono što može na različite načine biti i postojati. Iako se prostorom smatra sve ono što nas okružuje, prostor ne mora nužno pripadati sferi osjetilnih „realnih prostornih zakonitosti“, već i sferi nadosjetilnog ili idealnog prostora. Ovaj rad se bavi prostorom unutar čovjeka, subjektivnim doživljajem prostora kao takvog i shvaćanjem i prihvaćanjem prostora izvan nas samih
Uloga performansa u umjetničkom izrazu Satana Panonskog
Ivica Čuljak rođen je 1960. u slavonskom selu Ceriću. Proživljava buran pubertet; nekoliko mjeseci proveo je na psihijatriji a u drugom razredu gimnazije, prekida školovanje i odlazi u Njemačku, gdje upoznaje punk i body art performans. Povratkom u Vinkovce, započinje širiti utjecaj punka i svoje umjetničko djelovanje kao vokal benda Pogreb X. U samoobrani ubija jednog od lokalnih mafijaša 1981. , i biva osuđen na dvanaest godina liječenja i čuvanja u PU Popovača. Uz naklonost medicinskog osoblja, omogućen mu je atelje u kojem godinama stvara umjetnost (slika, crta, piše, glumi, šije, pjeva, recitira) koju je objedinio u performansima, za koje je dobivao dopuštenja za izvođenje po cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Imao je velik krug obožavatelja s kojima se dopisivao i maštao o punk art komuni. 1991. godine traži amnestiju, te ju i dobiva. Odlazi u rat, gdje pogiba kao hrvatski branitelj 27.01. 1992. Svi oblici umjetnosti u kojima je stvarao se prožimaju i međusobno nadopunjuju. Izdao je zbirku poezije i proze „Mentalni ranjenik“ (1990.), koja je doživjela posthumno reizdanje naziva „Prijatelj“ (2004.) Eksperimentirao je s dizajnom odjeće. Snimao je radio-drame pod nazivom „Ugani nogu“ (1989.). Sve što je radio u bolnici, iskoristio je kao dio predstave koja je najčešće bila popraćena svirkom uživo. Performansi su bili prožeti autoagresivnim epizodama u kojima bi se rezao, probadao, palio, bacao na pod... Svirao je s raznim glazbenicima i za života objavio dva albuma („Ljuljajmo ljubljeni ljubičasti ljulj“, 1989., „Nuklearne olimpijske igre“, 1990.) i jedan posthumno („Kako je panker branio Hrvatsku“, 1992.) u produkciji izdavačke kuće Slušaj najglasnije. Najveću ulogu u širenju Satanove umjetnosti imaju kolekcionari
Doživljaj i uloga ljepote u likovnoj umjetnosti baroknog razdoblja
Tema ovog diplomskog rada bavi se istraživanjem estetike u likovnoj umjetnosti, odnosno istražuje doživljaj i poimanje ljepote. Uporište istraživanja je u naturalističkom stilu 17. stoljeća (Michelangelo Merisi de Caravaggio, Artemisia Gentileschi, Peter Paul Rubens, Rembrandt van Rijn, Bernardo Strozzi i Diego Velazques), odnosno razdoblju intenzivnog promišljanja o estetici, koja je i pojmovno definirana urazdoblju baroka. Tijekom navedenog razdoblja primjećuju se i odstupanja od estetskih obilježja umjetnosti prethodnih razdoblja. Barokni izraz uvodi novi doživljaj umjetnosti koji ju poistovjećuje sa stvarnošću. Za razliku od većine prethodnih razdoblja koji umjetnost doživljavaju kao potrebu za prikazivanjem ljepote po principu pokušaja imaginacije savršenstva, dok je ružno prikazivano u kontekstu moralizacije društva, barokni izraz izdvaja se u smislu doživljaja, odnosno pristupa umjetnosti. Granice i principi savršenstva su pomaknuti, moglo bi se reći u slučaju ovoga stila i nesavršeni, a ružno usmjereno ka prikazivanju radikalne realnosti društva. Navedeni stil isto tako znatno utječe i na estetiku kasnijih stilova, a posebno na estetiku ružnoće pojavom naturalističkog izraza romantizma.
Teorija estetike utječe na gotovo sve što umjetnost prikazuje te je zbog spomenutog utjecaja umjetnost usko povezana s filozofskim stajalištima. Često je filozofija ta koja estetskim načelima određuje umjetnički doživljaj, dok umjetnička djela poticanjem osjetilnih spoznaja utječu na promišljanja koja vode prema stvaranju stajališta o estetici.
Tematski pristupom umjetničkom djelu izražavaju se najjasnije razlike između umjetnosti baroka i prethodnih stilova tako što je upravo tema ta koja uvjetuje estetski doživljaj. Tema umjetničkog djela utječe tako što svojim sadržajem uvjetuje formu prikaza. U spomenutom je kontekstu barokna umjetnost puno slobodnija u odnosu na prethodna razdoblja zato što dopušta formi da bude jednaka ili čak i dominantnija od sadržaja.
Čovjek je jedan od najzastupljenijih motiva u umjetnosti. U ljudskoj je prirodi da promatramo svijet oko sebe u odnosu na nas same te zbog toga stvaramo i mijenjamo vlastitu okolinu prilagođavajući je našim proporcijama i sposobnostima. Na taj način postavljamo sami sebe u središte svega što se oko nas događa. S obzirom na to da je u našoj doživljajnoj prirodi okoline čovjek u glavnom fokusu tako je i u umjetnosti jedan od najzastupljenijih motiva. Čovjekom kao modelom uvjetuje se promatračev estetski doživljaj lijepog i ružnog. Stoga je pristup umjetničkom djelu prema doživljaju promatrača i njegovim poistovjećivanjem s onim što promatra ujedno i mjerilo za estetička načela gotovo svakog stila, te za estetski doživljaj općenito.
Umjetnost baroknog razdoblja koja vrši utjecaj na emocije (uvjerava, podučava, oduševljava i potiče reakcije) promatrača uvelike je povezana s neobaroknim duhom današnjice (suvremenom umjetnošću) gdje umjetnost spektaklom i izazivanjem šoka kod promatrača ima sličnu zadaću. Konzumerizam današnjeg društva estetiku je usmjerio na sveopće okružje čovjekova stvaralaštva što ju je dovelo do trijumfa u pogledu dizajna
IATROGENESIS: Malum sine materia
Osnovna tema praktičnog rada vlastito je traumatično iskustvo porođaja, reprezentirana kroz niz grafika, ilustracija i tekstova. Naime, kroz rad nastojim uputiti na nasilje koje je porođaju u najvećem broju slučajeva inherentno. Porođaju pristupam u kontekstu povijesti nasilja nad ženama, te ga razmatram kao još jednu od etapa nasilja koje sistem vrši nad ženskim tijelom.Spomenute vizualne reprezentacije izvodim tehnikom suhe igle na ofsetnim pločama. Odabir medija grafike nikako nije slučajan.Jedna od fraza koja reprezentira histeriju jest suffocation de la mere/matrice, a pojam matrice u direktoj je relaciji sa pojmom matrice, odnosno grafičke matrice koja označava obrađenu grafičku ploču koju tiskamo.Uz to sama tehnologija grafike obiluje raznim mehaničkim metodama urezivanja, jetkanja, ukucavanja koje bi mogli karakterizirati kao nasilne metode.Crna boja kojom su otisnute grafike ovdje ima isključivo simboličku ulogu: ona označava čitav niz značenja od kojih su neki (bitni za ovaj kontekst): smrt, grijeh, zlo, strah od nepoznatog, podzemni svijet, pakao, plodnost, stvaranje novog života, magna mater, nasilje
Faze emocija
Inspirirana brojnim ekspresionističkim djelima te djelima Paula Ruiza odlučila sam napraviti rad koji se zove faze emocija. Promatrajući svijet oko sebe, istražujući što je umjetnost, te kako iznijeti sebe u sliku, naslikala sam tri portreta, koja kroz introspekcijsko gledište, odražavaju tri emocionalne faze koje se odvijaju u meni, ali i u svakome od nas. Želja za prikazivanjem unutrašnjeg stanja tj. želja za ekspresijom proizlazi iz jednog kritičkog pogleda na svijet u kojemu svi imaju potrebu skrivati ono što osjećaju jer se boje tuđeg mišljenja. Te time samo potvrđuju koliko poznaju sebe i druge. Da bismo mogli reći da poznajemo neku osobu, mislim da bi ih trebali vidjeti kroz faze emocija tj. trebamo tu osobu vidjeti barem kroz tri emotivne faze, jer tek tada ćemo dobiti uvid u ono što tu osobu čini sretnom, tužnom ili ljutitom
Paraliza sna
Mnogo je ideja prošlo mojim mislima kako bih si pojasnio što zapravo želim napraviti kao završni rad. Shvativši da su ideje fluidne, promjenjive i fleksibilne, lako sam uvidio kako ih mogu primijeniti na svoj rad. Bilo mi je sasvim jasno da to mogu postići modnom fotografijom. U svijetu umjetnosti mnogo je podijeljenih mišljenja koje dovode u pitanje da li je modna fotografija umjetnost, tj., da li može biti umjetnost, služi li ona umjetnosti. Bez obzira na tu podijeljenost mišljenja, smatram da modna fotografija itekako jest umjetnost. Upravo ona može biti alat zamislima kojima raspolažemo. Takva fotografija dopušta sve, od „plitkosti“ poradi komercijalne svrhe, pa do i same najdublje osobne filozofije koje možemo izraziti upravo kroz model koji ne mora ni u samoj fotografiji predstavljati odjevni predmet. „Paraliza sna“ je samo jedna zamisao koja predstavlja ono što sam u jednom trenutku zamislio; model, vizualno, besmisleno, plitko, bizarno, bez svrhe.. kako god da izgledalo publici, svrha je da ostavi dojam, preispita položaj takve fotografije u umjetnosti, uvijek iznova dovede u pitanje da li je u modnoj fotografiji „ljepota“, „izgledno“ i „besmisleno“ upravo ono što ju čini u umjetnosti, što daje slobodu biti besmislena, a u isto vrijeme i sasvim smislena i objašnjiva. Svojim završnim radom želim istražiti i potvrditi da, kao npr. i u slikarstvu, svaka kreativna ideja može biti utjelovljena u modi, točnije, modnoj fotografiji i shvatiti karakter i ulogu mode u fotografiji, preispitati granice smislenog i besmislenog u modi, dokazati da i takva fotografija ima svoju svrhu, povijest i mjesto u umjetnosti
Ilustrirana priča
Rad „Ilustrirana priča“ djelo je koje se sastoji od četiri stranice tj. četiri slike koje čine seriju radova. Sve slike nastale su kombiniranom tehnikom akrila i olovaka u boji na daskama formata100 x 150cm. Tekst priče napisan je nekoliko godina prije nego li sam se odlučio za njeno ilustriranje. Sama priča jedna je od mnogih koje se nalaze u rukopisnoj knjizi kratkih priča i pjesama na kojoj sam radio od kraja srednje škole pa sve do druge godine preddiplomskog studija na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Iza naziva diplomskog rada krije se naslov priče. Razlog iz kojega sam priču nazvao „Kraste“ leži u činjenici da sam promatranjem građe riječi došao da zaključka da određena slova imaju veću snagu i oštrinu te da u kombinaciji s drugim slovima tvore riječi koje mogu izazvati nelagodu. Sam sadržaj priče također pokušava dočarati atmosferu nelagode kroz jednostavne, pomalo banalne rečenice bez suvišnih opisa i sa ponavljanjem ključne riječi kraste. Budući da sam kroz svoje dosadašnje radove i slike vrlo često pokušavao na ilustrativan način prikazati motive estetikom ružnoće“, odlučio sam se za spoj pomalo diletantskog teksta sa estetikom tj. stilom kojim stvaram likovna dijela. Osim toga kroz ovaj rad sam želio spojiti sve svoje afinitete, pisanje, crtanje te slikanje, što je ujedno i razlog zbog kojega su radovi nastali na velikim „slikarskim“ formatima a ne na papirima ili nekom drugom materijalu. Iako ilustracije slično kao i grafike uglavnom nastaju u namjeni kako bi se umnožavale i otiskivale u više primjeraka, kroz format radova diktiram svojevrsnu „monotipičnost“, slično kao i sa samom rukopisnom knjigom iz koje priča „Kraste“ i potječe
Solistički koncert
U ovom pismenom radu koji teorijski prati program solističkog koncerta bit će opisane kompozicije koje se nalaze na programu te njihovi skladatelji i specifičnosti razdoblja u kojima su skladali. Posebna pozornost bit će posvećena upoznavanju života skladatelja i njihovog glazbenog opusa te analizi oblika i interpretacijskih posebnosti pojedine kompozicije, a analiziran će biti sljedeći program: Giulio Caccini : Amor, ch'attendi?; G. F. Handel: Oh! had I Jubal's lyre; Franz Schubert: Gretchen am Spinnrade; Salvatore C. Marchesi: La Folletta; Josip Hatze: Veče na školju, Lađa u noći; Edvard Grieg: Solveig's song, En Dröm, Varen, To brune Ojne, En Svane; Samuel Barber: The secrets of the old, Sure on this shining night; Charles Gounod: Ah! Je veux vivre, arija Juliette iz opere Romeo et Juliette; Ivan pl. Zajc: Recitativ i romanca Jelene iz opere Nikola Šubić Zrinjski.
Ovakav program solističkog koncerta predstavlja vrlo zahtjevnu cjelinu. Kroz skladbe različitih skladatelja i stilova, od renesanse pa sve do 20. stoljeća, pjevač treba biti spreman na mnoge glazbene specifičnosti. Svako razdoblje glazbene povijesti donosilo je sa sobom brojne promjene, novosti u odlikama glazbenog izraza, nove glazbene oblike te nove tehničke zahtjeve izvođenja kompozicija pojedinog razdoblja. Za kvalitetno izvođenje ovakvog programa pjevaču je potrebno iznimno poznavanje rada njegovog vokalnog aparata i vokalne tehnike te dobra pjevačka kondicija. Proučavajući povijesna razdoblja i upoznajući živote skladatelja mnogo ćemo naučiti o samoj glazbi i djelima koje interpretiramo. Koliko god bilo zahtjevno izvesti ovakav raznolik program, upoznavanje s istim svakako je i korisno za svakoga tko želi postati kvalitetan, vjerodostojan glazbenik i pjevač koji na taj način želi uistinu glazbom doprijeti do svoje publike
Dinamizam forme
Stvaranjem nečega dinamičnoga prikazujem svijet kako je u mojoj glavi, svijet koji je skriven iza stvarnoga svijeta. Pronalaženjem "sebe" sam izbacila sve uobičajene asocijacije na stvarni pogled na svijet te stvaram neobičnu dinamiku pokreta mrlja, slaganje oblika na postojeće mrlje kojima se igram i pokušavam prikazati optičku igru u oku promatrača. Moje slike nemaju nikakav dodir sa stvarnošću, prirodom ili poviješću i zato nam ne otkrivaju prepoznatljive detalje ili naznake o svom stvarnom značenju. Važno mi je bilo stvoriti neobični ugođaj tajanstvenosti i intrige. Moje slike daju iluziju kretanja, kad ih gledatelj dulje promatra , pojavljuje se treperenje i vibracije uzoraka. Dinamika, zapravo dinamizam forme kako i sam naslov govori, znači djelotvornost, snagu, učinkovitost; filozofski sustav koji dopušta postojanje sile koja predstavlja da je gibanje i nastajanje iskonsko