Repository of the Academy of Arts, University of Osijek
Not a member yet
280 research outputs found
Sort by
Žene umjetnice u kontekstu feminističke teorije povijesti umjetnosti
Povijest umjetnosti je od svojih početaka više bila okrenuta ka muškarcu kao stvaratelju veličanstvenih umjetničkih djela, nego što je bila okrenuta umjetnici. Žena je bila vječni model i inspiracija, ali rijetko kada priznata u ovoj za većinu razdoblja muškoj profesiji. O njima je sačuvano malo pisanih dokaza, bilješki, djela općenito, jer su se u većini slučajeva bavile nepostojanim formama umjetnosti ili primijenjenim umjetnošću. Status umjetnice u društvu i povijesti umjetnosti ne bi i nije smio biti uvjetovan time što je ona žena, već njezinim talentom i kompetencijom da stvara djela jednako dobro kao muškarci. Obrazovanje je ženama godinama bilo uskraćivano, a time i njihov talent zatrt, jer je društvo stvaralo mit o ženi kao biću koje nema mentalna svojstva i umijeće postati likovnim genijem. Renesansu su obilježile talijanske slikarice koje potječu iz utjecajnih umjetničkih obitelji Firence, Bologne i Rima. Na Sjeveru su žene umjetnice bile bolje prihvaćene od svojih suvremenika te su se smjele obrazovati u radionicama poznatih slikara Antwerpena i Amsterdama. Barok je u Francuskoj iznjedrio više žena umjetnica nego cijela renesansa, a neke od njih su postale i članovi uglednih institucija i akademija. Slikarice su se proslavile izvedbama do tada nedostižnih formi kao što su mitološke, povijesne i religijske scene. Glavna i najbitnija zadaća feminističke likovne kritike i feminističke povijesti umjetnosti jest istraživati i pisati o problematici nedostatka žena umjetnica bez obzira kojem razdoblju pripadale
MODERNI POETSKI DISKURS U LUTKARSKOJ NARACIJI U PREDSTAVI «FANTAZMIJA – POETSKI TEATAR U SJENAMA»
Ovim radom opisala sam proces rada i istraživanja na diplomskoj predstavi «Fantazmija – poetski teatar u sjenama» koju sam radila u suradnji s mag. psych. Berislavom Cimermanom, čije tekstove sam uvrstila u predstavu, a koji je ujedno i redatelj predstave. Četiri lutkarske tehnike koje sam koristila su teatar sjena, marioneta, animacija tijela i dijelova tijela, te «crni» teatar, a upotpunjene su glazbom, poezijom, te glasovnim i tjelesnim promjenama. Također sam opisala važnost rada na govornom aparatu, kao i na promjeni glasovnih registara, te vježbe za tijelo i svjesnost o centru iz kojeg dolazi impuls (za to sam se služila i vježbama iz baleta). U predstavi sam upotrijebila i «moment začudnosti» koji se odnosi na izvođenje sevdaha «A njega nema...» uživo što je jedini realističan trenutak u predstavi koja je najvećim dijelom nadrealna, pa je stoga upravo taj moment još nadrealniji (V – efekt).
«Fantazmija – poetski teatar u sjenama» jest predstava koja pričom jedne žene, kroz poeziju i glazbu, govori o svim ženama, o osjećajima, ljubavi, smrti, lomu duše i snovima. Ona želi pobjeći, ali bijeg nije lagan jer na putu do slobode treba prijeći preko mnogih zapreka i ona pokušava satkati svoj život od snova, ali se snovi raspršuju: to je energičan slijed događaja i zbivanja koja nisu drugo nego kretanje u u vremenu
Rad na predstavi "Uspavanka za Uspavanka"
Moram napomenuti da sam s početkom rada donio odluku da će predstava biti prožeta edukacijskom notom o glazbenoj umjetnosti. Budući da Uspavanko putuje diljem zemaljske kugle kako bi uspavao djecu nužno je bilo pokazati mjesto radnje, a tom smo zadatku doskočili pjevanjem uspavanke na domicilnim jezicima mjesta na kojem se Uspavanko nalazi. Tako u predstavi imamo uspavanku na mađarskom, kineskom, talijanskom i hrvatskom jeziku. Predstava "Uspavanka za Uspavanka" u cjelini je temeljena na lutkarskom principu ogledala.Nadogradili smo princip doslovnog ogledala organizirajući scenu tako da dajemo iste glasove lutkama s obzirom na njihovu radnju. Predstavom "Uspavanka za Uspavanka" nastojimo podučiti djecu predškolske dobi i djecu razredne nastave osnovama pjevanja
U domu medija
Kompleksnost prirode odnosno karaktera medija televizije je vidljiva na primjeru njezine sveprisutnosti u oblikovanju svijesti o prostoru i vremenu kojemu pripadamo.Televizija nam u isto vrijeme omogućava istovremenost i prisutnost što se mogu navesti kao pozitivne posljedice medija dok je s druge strane jednosmjerna komunikacija njezina negativna posljedica.
Protagonisti priče postavljeni su ispred Tv-a koji je ujedno i jedini izvor svijetla. Svijetlost i
ton televizije daje nam smjerokaz kroz kontrast koji se ostvaruje između položaja tijela i
facijalnih ekspresija i poznate igre svijetla i sjene koja nam odmah budi sumnju i ukazuje na
nelogičnosti prostornog konteksta u kojemu se subjekt nalazi. Posljednja faza videa je
sadržana u u prikazu bez tona i kretnji kamere staticnog portreta kojom se sugerira šok
spoznajom ostavljajući promatraču da odredi smjer i ton kretanja
Istraživanje ručnog rada i etnografskih oblika regije u formi grafičke novele
Diplomski rad „Istraživanje ručnoga rada etnografskih oblika regije u formi grafičke novele“ sugerira svojevrsno putovanje od završnog rada na Preddiplomskom studiju likovne kulture u Osijeku. Polazni element moga likovnog istraživanja završnog rada na tom preddiplomskom studiju bio je simbol svastike koji sam analizirala kroz sadržaj motiva iz narodne umjetnosti. Inspiracija narodnom umjetnošću i ručnim radom Šokaca u Slavoniji nastavili su me pratiti kao istraživački poticaj likovnoga izražavanja i cijeli diplomski studij. Završni rad na preddiplomskom studiju prezentiran je kao poliptih. Svaki od radova predstavlja različite verzije motiva svastike izvedenih na tkanini u slikarskoj tehnici batika, dimenzija 100 x 100 cm. Radovi su prezentirani kao instalacija u prostoru u formi križa. Završni diplomski rad „Istraživanje ručnoga rada etnografskih oblika regije u formi grafičke novele“ nadovezuje se na dosadašnje istraživanje. Ovaj rad doživljen je kao putovanje u kojem se istražuju spoznaje različitih motiva kao dio baštine Šokaca Istočne Slavonije i oblika tradicijskih motiva s narodnih nošnji koje su integrirane u moju umjetničku praksu. Rad će se orijentirati na praktične i teorijske značajke, definicije ručnoga rada, te primijenjene umjetnosti kao nadahnuća za promišljanje i kreativno izražavanje u grafičkoj tehnici, pripremi matrica, odabira određenih motiva i intervjua
Čemer
Rad Čemer je proizvod moje težnje da estetiku prethodno načinjenog istoimenog stripa prenesem u formu trodimenzionalnih maketa i lutki koje bi se u konačnici koristile u izradi animiranog filma. Stilizirana i karikaturalna izvedba crteža, skulptura i same animacije kontrastna je motivima koji se u Čemeru pojavljuju. Namjera mi je bila da spajanjem suprotnosti uspijem kroz naivnost i donekle humor obraditi motive i teme koje su ozbiljne i ne mogu se predvidjeti iz estetike rada. Strip i animirani film Čemer su spoj medija prema kojima imam najveću privrženost
Prikaz vokalne glazbe Latinske Amerike
Prikaz vokalne glazbe Latinske Amerike je rad koji je obuhvatio područje umjetničke vokalne glazbe Latinske Amerike. Smisao ovoga rada bio je prikazati razvoj vokalne glazbe zanimljivog i egzotičnog geografskog i kulturološkog područja. U radu se daje opći prikaz karakteristika glazbe latinske Amerike kao što je raznolikost ritma (nastalog pod utjecajem afričkih ritmova), narodne melodije i plesni karakter. Razvoj glazbe u Latinskoj Americi krenuo je nakon otkrića Amerike. Latinska Amerika nema jedinstvenog teritorija te je teško reći koja se država ondje više istakla, ali bilo je važno navesti karakteristike nekih od njih. Navedene su Argentina, Brazil, Čile, Kuba, Meksiko, Peru i Venezuela. U svima se glazba počela razvijati nakon dolaska misionara. Skladatelja ima mnogo, neki su ostali anonimni, a neki su danas globalno poznati. Mnogo ih je pisalo vokalne skladbe te su neki samo s vokalnom glazbom postali popularni. Ariel Ramirez, Alberto Grau, Carlos Chavez, Astor Piazzolla, Melesio Morales samo su neki od skladatelja, koji su poznati u cijelom svijetu, a skladali su vokalne vrste od misa do opera, od solističkih do zborskih skladbi. Tokom povijesti Latinske Amerike napisan je velik broj vokalnih i zborskih skladbi te su neke i ovdje prikazane. Lista bi u svojoj sveobuhvatnosti bila toliko duga da ne bi stala na stranice ovoga rada. Prikazana su najvažnija djela koja su sakralna u formama misa, moteta, 41 psalama, ali i ona djela koja su svjetovna te barokne, klasične, romantične solo pjesme i opere. Te skladbe izvodili su brojni latinoamerički solo pjevači, a neki od njih su Bydu Sarajo, Jose Mojica, Regina Pacini i drugi
Radnje i postupci glumačke transformacije u predstavi "Djevojka koja nestaje"
Tema moga rada jest „Radnje i postupci glumačke transformacije“. Dramski je predložak pružao veliku mogućnost glumčeve igre zasnovane na unutarnjoj i vanjskoj transformaciji. Dvoje glumaca igra ukupno jedanaest uloga, od čega glumica igra tri velike uloge, a glumac dva velika glumačka zadatka i šest manjih. U središtu ove suvremene drame iz zakučastog i nepredvidljivog obiteljskog života jest mlado žensko, neobično, svojeglavo biće, imenom Elizabeta, koja se po vlastitoj odluci odaziva samo na ime koje si je sama nadjenula – Zabeciba. Njena osnovna, glavna i centralna radnja jest obrana autentične osobnosti i pronalaženje identiteta. Kao magistralno lice ona se provlači kroz sve scene, pa čak i onda kada se fizički ne pojavljuje – ona je djevojka koja često nestaje, a to zabrinjava njene bližnje. Majka i otac imaju veoma problematičan brak i izluđeni su jer ne znaju gdje ona nestaje te svašta zamišljaju; usto se međusobno optužuju, provociraju i nimalo jednostavnu situaciju oko neobičnog i svojeglavog djeteta još dodatno napinju, a tako od obiteljskog doma čine osinje gnijezdo. Odluka da je pronađu jest ujedno njihova glavna radnja. Žele ju pronaći na svim razinama, kako fizičkoj, tako i na duhovnoj, a sve u svrhu da joj pomognu u integriranju u socijalno okruženje. Uzdaju se u pomoć stručnih službi koje u drami predstavljaju: integrativna terapeutkinja, profesor – teoretičar evolucije te obiteljski psiholog. U interesu im je da pronađu i „spase“ kćer, a samim time i obitelj. Hoće li u tome uspjeti
Bešumni koraci i slijepe boje
Rad „ Bešumni koraci i slijepe boje“ bavi se psihološkom analizom lika Elisewin, djela Ocean more te razmišljanjem i pokušajem prikazivanja njezine borbe u likovnom smislu. Navedeni rad sastoji se od dvije slike jednakih formata koje nastoje biti riješene na sličan način, ali prikazane iz različitog gledišta lika i mene. Početna je skica autoportret kojim je pokušan prilagoditi i lik romana kako bih spojila sličnosti i različitost naših sudbina. Rad nastoji biti prikazan što ekspresivnije i pojednostavljeno, usmjeren prema apstrakciji kako bi se riješilo nepotrebnih detalja i za ovaj rad nevažnih crta samog lika, a opet naglasilo unutarnje stanje
Kontinuirano kretanje u mojim grafikama
Ovim tekstom predstavljam svoj završni rad pod nazivom "Kontinuirano kretanje u mojim grafikama". To je serija sastavljena od 4 grafike, a svaka će od njih u ovom radu biti opisana pojedinačno. Na završnom radu radila sam cijeli šesti semestar, u sklopu nastave grafike, ali i u slobodno vrijeme bilježeći sustavno sve što sam radila na matricama. Nastojala sam isprobati različite tehnike dubokog tiska te eksperimentirati s nekim materijalima kako bih dobila željene efekte. Tako sam u izradi završnog rada koristila bakropis, akvatintu i rezervaš, ali sam eksperimentirala i s uporabom autolaka, miješajući ga s vodom na papiru da bih dobila specifične oblike i strukture. Njih sam kasnije direktno s papira prenosila na matrice, te dobivene efekte koristila zajedno s drugim tehnikama na sve četiri grafike