Repository of the Academy of Arts, University of Osijek
Not a member yet
280 research outputs found
Sort by
Odiseja ili otisak unutarnjeg procesa
Rad uključuje seriju apstraktnih radova, slika, većih dimenzija suhim pastelom na tanjoj ljepenci čiji prah nanosim na papir razmazivanjem i otiskivanjem prstima i rukama (cijelim dlanom), a fokus je na crnoj boji te tonovima plave boje.
Nanoseći boju pastelom započinjem rad slobodno,bez prethodne skice, krečući od nekog središta utiskujem ju i širim po papiru.
Boju papira tretiram jednako kao i boju pigmenta koju nanosim na papir koji postaje također dio kompozicije, a ona nagovještava prostor iza oblika i mrlja koje ponegdje kao da plutaju u sredini. Slike su apstraktne i kroz njih istražujem likovne elemente poput boje i linije koje se kostantnim ponavljanjem i preklapanjem stapaju u mrlju
NALIČJA
Četiri ulja na platnu koja čine rad Naličja, predstavljaju prokušaj prodiranja u dublje slojeve
vlastite svijesti. Površina ljudske kože, koja kao membrana koja doslovno i metaforički
omotava čovjekov unutrašnji svijet, te njene specifične formacije usmjeravaju promatračev
pogled „ispod kože“. Korištena je prigušena paleta boja koja već na prvi pogled upućuje na
površinu blijede ljudske kože. Oblik i međusobni kontrast ispupšenih i udubljenih dijelova u
kontastu su s naoko spokojnim mekim prijelazima i zagasitoj paleti. Na prve tri slike, koje
prikazuju izbočenja an face, fokus je na samom procesu gibanja, odnosno mijenjanja. Pokret
koji je uhvaćen u tom momentu, ukazuje na pokret i proces preobrazbe, koji je neizostavan
aspekt kad god promatramo ljudsku svijest ili podsvijest. Slika koja odstupa od cjeline je ona
koja se najmanje zrcali u samoj sebi, prikazujući najistaknutiju izbočinu u profilu. Forma koja
želi izaći iz same sebe tako je svojevrsni klimaks u prikazu izbočenja na ljudskom tijelu. Ako
je prednja strana metafora za svijest, nalične nužno predstavlja podsvijest, a izbočine su stoga
nepoznate nakupine do kojih ne možemo prodrijeti. Iz toga iščitavamo cilj nastanka ove serije
– fokusiranje vlastite, a potom i promatračeve pažnje na te nedokučive formacije i
nepravilnosti u ljudskoj percepciji i samoj podsvijesti
Rad na lutkarskoj predstavi Veliko pužovanje; raditi predstave za djecu i mlade
Kroz predstavu Veliko pužovanje primila sam i ja najveći dar koji nam kazalište za djecu i mlade može dati.Sam početak rada na predstavi temeljio se na tri poznanice: događaju predstave, činjenici da treba biti lutkarska predstava i da na raspolaganju imam, osim sebe, još dva glumca/lutkara. Lutkarstvo je živa umjetnost koja zahtjeva praksu, a ljudi koji se time bave svjesni su da će biti puno promašaja, puno probavanja i traženja, svjesni su da nisu gotovi glumci i lutkari i da je za dobar posao potrebno svo znanje koje imaju, sve informacije kojima raspolažu, upornost i tek na kraju talent. Događaj djela: puž se nađe na mjestu koje nije tipično za njega.Kako se on nosi s tim i što sve mora učiniti da bi se vratio?Ideja je bila da pokažemo kako svako i najmanje biće ima svoju priču i da trebamo obratiti pozornost na sitne stvari. Da bismo djeci to što lakše dočarali, počeli smo s kontrastom, s nečim velikim i nepreglednim – svemirom. Htjeli smo pokazati koliko smo mi ljudi mali u usporedbi sa beskonačnim svemirom, sa Sunčevim sustavom, s našom planetom, s kontinentom, državom, gradom… Svaki lik koji se pojavljuje u predstavi Veliko pužovanje ima svoj značaj. Spontano se razvila ideja da svaka scena ima svoj song, tako da smo se zabavljali smišljajući pjesme koje će se svidjeti djeci i koje će nositi određenu poruku. Cijela se naša predstava odvija u crnoj kutiji, velikom prijenosnom paravanu.Raditi za djecu otvorenog uma i toplog srca najljepši je posao na svijet
Portreti
Autoportret kao refleksija samoga sebe na prošlost, sadašnjojst i budućnost. Ono što mene čini mene, jest ono što je u meni i postupci koje činim rezultat su moje postojanosti.Odlučila sam 30 dana posvetiti dokumentiranju pogleda na sebe. Svakoga dana 30 minuta je bilo posvećeno gledajući odraz svoj u ogledalo i suočavanje sa sobom i slikanje toga na preparirani lesonit ploču ,alla prima. Slijed događaja, stanja i trenutaka kada ću izdvojiti tih 30 minuta bio je neodređen. Pomalo poput performansa koji izvodim sama za sebe. Zadak je bio svaki dan napraviti jednu sliku. Onaj najtežio dio bio je ulaganje emocija
Rad na liku i ulozi Zoje u drami Prst
Djelo koje daje odgovor na pitanje: Je li moguće pobijediti u ratu?! - nagrađivani dramski
tekst Prst ocrtava suživot i sukob dvaju žena – 45-godišnje Zoje i 30-godišnje Škurte, koje
žive u zamršenom od pamtivijeka, gotovo arhetipskom odnosu svekrve i snahe. Obje su
suočene s gubitkom voljene osobe; muškarca koji ih je spojio i vezao u gordijski čvor, a svaka
od njih se pokušava nositi s prazninom nakon gubitka na svoj način. Naime, Zoja je ostala bez
sina i muža, koje su odveli za vrijeme rata i otad im se gubi svaki trag, a Škurta je izgubila
supruga – ljubav svog života.Vrlo je bitno da glumac lukavo rasporedi snagu, te da ne odigra sto posto svog lika već u
prvim scenama. Na taj način postižemo dvije bitne stvari; raspoređujemo i čuvamo snagu za
cijeli maraton te svoj lik činimo intrigantnim i zanimljivim.Upravo su ti neočekivani, nedogovoreni i, rekla bih, neposredni detalji, ono
što predstavu čini živom, a ne upeglanom i mrtvom
Rad na ulozi Karle u predstavi Helverova noć
Helverova noć, naslov je predstave Gradskog kazališta Požega i ujedno diplomski rad iz glume
Marijane Matoković i Vanje Jovanovića pod mentorstvom doc. art. Jasmina Novljakovića na
Umjetničkoj akademiji u Osijeku, na odsjeku za kazališnu umjetnost, smjer gluma i lutkarstvo. U
ovom pismenom radu Marijana opisuje proces rada na predstavi s naglaskom na analizu procesa
kreiranja uloge Karle. Na početku iznosi činjenice o autoru, o porijeklu dramskog teksta, o procesu
nastanka ispita i predstave u kazalištu u Požegi. Navodi se cjelokupni autorski tim i analizira proces
rada na predstavi. U analizu su uključeni elementi odnosa glumica - lik - uloga i opisana sredstava
pomoću kojih Marijana kreira lik Karle. Tu su uključeni scenski pokret, govor, činjenice koje se
odnose na Karlu, radnje koje obavlja, vizualno oblikovanje (kostim, scenografija, oblikovanje
zvuka). Na kraju je izveden zaključak u kojem je navedeno da se radi o uspješnom diplomskom
ispitu koji je imao privilegiju da postane predstava koja se nastavila igrati i dalje nakon premijere.Helver’s night - a title of a theatre play performed in City Theatre Požega and also masters exam in
acting performed by Marijana Matoković and Vanja Jovanović, mentored by doc.art Jasmin
Novljaković, on Academy of Arts in Osijek, theatre department, acting and puppetry. In this written
thesis Marijana describes process of creating theatre play with a focus on creating role of Karla. In
the beginning there are facts about author, about play, about process of creating exam and theatre
play in Požega. Whole team is listed and detailed description of process also. Analyses includes
description of relationship between actress, character and role. Also it is described which means are
used to create role of Karla. It includes scene movement analyses, speech, facts written in text,
actions, visual design (costume, scenography, sound design). In the end there is conclusion that it is
very successful exam which continued to live after premiere in theatre
IRWIN – NSK - LAIBACH
1984. godine ujedinjenjem tri grupe – multimedijalno-glazbenog sastava Laibach, grupe
vizualnih umjetnika IRWIN te kazališne skupine Gledališče sester Scipion Nasice nastao je
umjetnički kolektiv – Neue Slowenische Kunst (NSK). Iste godine, osnovana je i četvrta –
odsjek za dizajn Novi kolektivizam. Kasnije su se u okviru NSK oblikovali još Odsjek za
čistu i praktičnu filozofiju, Retrovizija, Film i Graditelji. IRWIN kolektiv, osnovan 1983.
godine, umjetničku filozofiju sažeo je u terminu retro-princip odnosno retroavangarda koja se
temelji na premisi da traume iz prošlosti utječu na sadašnjost i da se opcija nekonfliktne
budućnosti može realizirati samo kroz vraćanje na konfliktne događaje iz prošlosti. Drugi
vodeći princip radova grupe IRWIN je prioritet korištenja motiva nad umjetničkim stilom,
opisanim kao „diktatura motiva“ nad „diktaturom stila“. Osim motiva, sekundaran je i autor,
stoga su svi radovi potpisivani od strane kolektiva.
Djela NSK kolektiva, uključujući javne iskaze, manifeste, kodeks odijevanja i ponašanja
svjedoče o glavnoj preokupaciji kolektiva – državi koju nazivaju apstraktnim organizmom
čije granice nisu teritorijalne nego umne. NSK država napušta koncept društva kao zajednice
ljudi i usvaja koncept države bez nacije, čime imitira institucionalne manifestacije današnjih
država, istovremeno parodirajući svojom deklaracijom što vjernije oponašajući ono što
parodira
RAD NA PREDSTAVI RIKARD TREĆI U ČETVERO
Glumački aspekt, nama kao ansamblu, bio vodilja i glavni razlog zbog kojeg smo odlučili kao glumci napraviti predstavu Rikard treći u četvero. Sama ideja da trojica glumaca i jedna glumica rade, i konačno igraju Shakespeareovog Rikarda trećeg, u kojem ima pedesetak lica, je izazov koji sa sobom nosi puno problema koje valja prebroditi. Izazov nosi probleme, ali isto tako otvara mogućnosti.Radom na predlošku teksta, napravili smo prvu radnu varijantu Rikarda III u četvero.U radu na predstavi, lik postupno postaje dio glumčeve svakodnevice.Skladan ansambl, koji je u stanju bezbroj puta isprobavati samo jednu scenu bio je, po mom mišljenju, najvažniji čimbenik stvaranja naše predstave. Zato su prve probe u prostoru postajale sve učinkovitije od trenutka kada smo se prepustili zajedničkoj igri. Možda nismo došli do velikih, vidljivih rezultata, ali smo postali partneri i prijatelji u igri, što je za daljnji rad bilo neprocjenjivo važno postignuće. U smislu koncepta, naša predstava je temeljena na glumačkim sredstvima pričanja priče. Od početka smo htjeli da bude glumačka predstava u kojoj je prvenstveno glumac taj koji gradi predstavu. Scenografije gotovo da i nema, kostimi su samo naznake na crnoj podlozi, posebne šminke isto tako nema, već se glumom dočaravaju starost, mladost, ljepota ili ružnoća.Rikard III u četvero svakako nije predstava fizičkog teatra jer pokret nije stiliziran niti doveden u prvi plan kao tehničko sredstvo, već je sveden u logici dramskog sukoba dinamičkih sila. Zato slobodno možemo reći da je Rikard III u četvero glumačka predstava čak i onda kada govorimo o redateljskom konceptu
RAD NA ULOZI RAKIJE U PREDSTAVI LOV NA MEDVJEDA TEPIŠARA
„Drama, komedija, tragedija ne postoje za glumca. Postoji: Ja, čovjek u datim okolnostima.“28
Posljednja riječ kojom ću okončati svoje petogodišnje ili šestogodišnje formalno glumačko obrazovanje valjda bi trebala biti nešto veliko i značajno. Iako nisam čovjek od pustih riječi, već više onaj koji sažima, konkretizira i djela, tako ni ovaj put možda ne ću znati valjano izreći sve što mi je u glavi i u duši. A puno je toga uistinu. Sve te godine mnogo su me promijenile, i nekako na bolje, čini mi se. Barem tako kažu. Odrasla sam i sazrjela, iako čovjek raste i uči dok je živ, za to uvijek treba ostaviti prostora. Gluma mi je pomogla da osvijestim sebe, tko sam, što sam, što želim, i koliko vrijedim. Usmjerila me na put umjetnosti koja pažljivo promišlja i djeluje, a da bi djelovala mora se znati odakle se kreće i kojim sredstvima se služi. Zato mislim da prije svega glumac mora biti čovjek, ali čovjek koji prepoznaje istinske i pozitivne životne vrijednosti. Kažu da se dobar glumac uvjerljivo transformira u nekog drugog i da je to jedna od njegovih najvećih vještina. Ja bih dodala da ako se tom glumcu u oku kao ogledalu unutrašnjeg svijeta ne vidi dubina duše osobe koju zapravo zastupa, ako ju ne ćuti i u sebi ne brani najvećom životnom snagom koju u tom trenutku posjeduje, i dužan ju je do posljednje kapi, pa i preko toga, potrošiti, taj tada ne osjeća život i umjetnost u sebi, već sebe u nečemu što umjetnošću isprazno zove. Nema mistifikacije ovog poziva. Tu sam ja, čovjek, osoba, duša, u svim prirodnim, već viđenim, već proživljenim okolnostima, ponovljenim po ne znam koji put- nebrojeno puno, a uvijek živim i svrsihodnim
Meteoropat
Skulptura prikazuje strašilo i sastoji se od metalnih, drvenih i platnenih materijala. Njezin ambijentalni prostor je granica između vrta i polja. Postavljena u otvoreni prostor, skulptura propituje temu meteoropatije. Kako bi odnos strašila i različitih vremenskih uvjeta bio zabilježen i približen publici, snimljen je film Meteoropat koji traje 5 minuta i 46 sekundi. Glazba u filmu prati ponašanje strašila i prenosi ugođaj trenutne meteorološke situacije.This scarecrow sculpture is made of metal, wood and cloth. It's ambient space is a border between crop field and garden. Set in exterior, this sculpture deals with meteoropathy as it's topic. A 5 minutes and 46 seconds short piece entitled Meteoropathic is filmed for the spectators to see what kind of impact various weather conditions have on scarecrow. Musical audio track is synchronized with scarecrow's movements and the weather mood