Repository of the Faculty of Humanities and Social Sciences Osijek
Not a member yet
5408 research outputs found
Sort by
Korpusno utemeljena komparativna analiza metadiskursa u raspravljačkim esejima neizvornih i izvornih govornika engleskog jezika
No full textThe present study is a cross-cultural, corpus-based, genre-based study. The main objective of the study is to examine the use of metadiscourse in student academic writing and examine the possible variations in the use and distribution patterns of both interactive and interactional metadiscourse between the non-native and native speakers of English. To that aim, two comparable corpora of argumentative essays written by non-native and native English speakers are compared. The overall results show that that the non-native speakers tend to use metadiscourse markers more frequently than the native speakers, though not significantly so. A shared characteristic among the non-native and native writers is a relatively low lexical variation in the use of metadiscourse, indicating tendency to reuse specific markers, rather than diversifying their usage. With respect to preferences for interactive versus interactional metadiscourse categories, another notable parallel emerges in the shared emphasis on interactive metadiscourse. The results show that the non-native corpus demonstrates a more frequent use of interactive metadiscourse while the native corpus demonstrates a more frequent use of interactional metadiscourse. Although the difference in the use of both interactive and interactional metadiscourse is not significant between the two groups of speakers, this contrast still highlights differences in the two groups’ rhetorical strategies. Another parallel trend between the two corpora is evident in the order of frequency of interactive and interactional metadiscourse categories, with transition markers being most common among interactive categories and hedges among interactional categories. However, the non-native writers use transition markers and frame markers more frequently than the native writers, while selfmention markers are more common in the native speakers’ writing. With respect to distribution patterns across individual essays, a noticeable distinction emerges in a more balanced use of all interactive markers by the non-native writers and a more balanced use of the interactional category of hedges by the native speakers. Differences in distribution patterns also reveal that while the native writers distribute interactive and interactional metadiscourse markers more or less evenly throughout their essays, the non-native writers exhibit an intriguing preference for using both interactive and interactional markers more frequently in the concluding paragraph. Additionally, the analysis of distribution patterns of interactive metadiscourse categories shows no significant differences between the two groups of speakers apart from the use of transition markers which are significantly more frequently used by the non-native speakers in the body and conclusion paragraphs. Frame markers are another category where the non-native writers exhibit a significantly higher frequency consistently across all three paragraphs. In terms of distribution patterns of interactional metadiscourse categories, the results reveal significant discrepancies. While the non-native speakers employ hedges more frequently in the introduction paragraph, the use of hedges is more balanced throughout all three paragraphs by the native writers. Engagement markers display a considerably higher frequency in the body paragraph in the native speakers’ essays compared to the non-native speakers’ essays. Self-mention markers also show notable differences, with the native writers using them more frequently in the introduction and body paragraphs, while the non-native writers prominently use them in the concluding paragraph. The study also highlights disparities the particular linguistic items employed to realize metadiscourse functions, particularly in the use of frame markers, engagement markers, hedges, and self-mention markers. The non-native speakers rely more heavily on a limited set of frame markers and lack engagement markers. Both groups prefer generalizing statements and maintaining objectivity by using impersonal forms and avoiding self-representation. The pronounced scarcity of self-representation in the non-native writing as compared to the native writing is speculated to be influenced by cultural factors and educational guidelines emphasizing objectivity. In sum, this research provides a comprehensive examination of similarities and differences in the frequency and distribution patterns of metadiscourse markers between the non-native and native speakers and how these variations impact the structural and rhetorical elements of argumentative essays. The study is likely to motivate further research into academic writing conventions in L2 English and their comparison with those in L1 English.Glavni cilj ovog međukulturnog, korpusnog i žanrovski utemeljenog istraživanje jest istražiti uporabu metadiskursnih oznaka u studentskom akademskom pisanju te moguće varijacije u uporabi i obrascima distribucije interaktivnih i interakcijskih metadiskursnih oznaka među neizvornim i izvornim govornicima engleskog jezika. U tu svrhu uspoređuju se korpusi raspravljačkih eseja neizvornih i izvornih govornika engleskoj jezika. Rezultati pokazuju da su neizvorni govornici skloni učestalijem korištenju metadiskursnih oznaka u odnosu na izvorne govornike, iako ne statistički značajno. Zajednička karakteristika neizvornih i izvornih govornika jest relativno niska leksička varijacija u uporabi metadiskursnih oznaka, što ukazuje na tendenciju opetovanog korištenja specifičnih oznaka, umjesto diverzifikacije njihove uporabe. S obzirom da kod obje skupine govornika prednjače interaktivne metadiskursne kategorije, još jedna važna značajka obaju korpusa jest naglasak na uporabi interaktivnih metadiskursnih oznaka. Rezultati također pokazuju da korpus neizvornih govornika odlikuje učestalija uporaba interaktivnih metadiskursnih oznaka, dok je uporaba interakcijskih metadiskursnih oznaka u većoj mjeri prisutna kod izvornih govornika. Iako razlika u korištenju interaktivnih i interakcijskih metadiskursnih oznaka nije značajna među dvjema skupinama govornika, ovo ipak naglašava razlike u retoričkim strategijama kojima se koriste. Paralelni trend dvaju korpusa također je uočljiv u redoslijedu učestalosti interaktivnih i interakcijskih metadiskursnih kategorija, pri čemu su prijelazi najčešći među interaktivnim kategorijama, a ograđivači među interakcijskim kategorijama. Međutim, neizvorni govornici koriste prijelaze i označivače okvira učestalije od izvornih govornika, dok su oznake autoreferiranja u većoj mjeri prisutne u pisanju izvornih govornika. S obzirom na obrasce distribucije kroz pojedinačne eseje, zamjetna razlika pojavljuje se u ravnomjernijem korištenju svih interaktivnih oznaka u esejima neizvornih govornika te u ravnomjernijoj uporabi interakcijske kategorije ograđivači u esejima izvornih govornika. Razlike u obrascima otkrivaju da izvorni govornici rabe interaktivne i interakcijske metadiskursne oznake uglavnom ravnomjerno kroz svoje eseje, dok neizvorni govornici pokazuju znakovitu sklonost učestalije uporabe interaktivnih i interakcijskih oznaka u završnom odlomku. Dodatno, analiza distribucijskih obrazaca interaktivnih metadiskursnih kategorija ne pokazuje značajne razlike među dvjema skupinama govornika osim uporabe prijelaza koji su kod neizvornih govornika znatno češće upotrjebljivani u glavnom dijelu i zaključku eseja. Označivači okvira još su jedna kategorija znatno učestalija u cijeloj strukturi eseja neizvornih govornika. U pogledu distribucijskih obrazaca interakcijskih metadiskursnih kategorija, rezultati pokazuju značajna odstupanja. Uporaba ograđivača ravnomjernije je raspoređena u strukturi eseja izvornih govornika, dok ih neizvorni govornici najčešće koriste u uvodnom dijelu. U usporedbi s esejima neizvornih govornika, označivači odnosa prema čitatelju učestaliji su u glavnom dijelu eseja izvornih govornika. Značajne razlike uočljive su i u uporabi oznaka autoreferiranja. Izvorni govornici češće ih koriste u uvodnom i glavnom dijelu, dok ih neizvorni govornici redovitije koriste u završnom dijelu. Istraživanje također naglašava nejednakosti u uporabi pojedinačnih jezičnih stavki korištenih za realizaciju metadiskursnih funkcija, osobito u uporabi označivača okvira, označivača odnosa prema čitatelju, ograđivača i autoreferiranja. Neizvorni govornici uglavnom se oslanjaju na ograničen skup označivača okvira, dok im u esejima manjka označivača odnosa prema čitatelju. Obje skupine karakterizira uopćavanje izjava i održavanje objektivnosti uporabom neosobnih oblika i izbjegavanjem samoreprezentacije. Pretpostavlja se da je naglašena nedostatnost samoreprezentacije u esejima neizvornih govornika u usporedbi s esejima izvornih govornika, rezultat kulturnih čimbenika i obrazovnih smjernica koje naglašavaju objektivnost u pisanju. Zaključno, ovo istraživanje omogućilo je sveobuhvatno ispitivanje sličnosti i razlika u učestalosti i obrascima distribucije metadiskursnih oznaka u raspravljačkim esejima izvornih i neizvornih govornika te kako te varijacije utječu na strukturalne i retoričke elemente eseja.Pretpostavka je da bi ovo istraživanje moglo potaknuti daljnja istraživanja normi akademskog pisanja u engleskom kao drugom ili stranom jeziku i njihovu usporedbu s onima u engleskom jeziku kao prvom jeziku
The Seven Years' War (1756-1763): The First Global Conflict
No full textTema ovog završnog rada je Sedmogodišnji rat. Sedmogodišnji rat započeo je 1756. godine. Na području Europe, ovaj rat nastao je zbog dvaju ratova oko pokrajine Šlezije te promjene saveznika Austrije i Prusije. Ovaj rat vodio se i u Indijskom potkontinentu, Sjevernoj Americi i Africi. Smatra se da je prvi moderni globalni sukob. Prusija, Portugal i Velika Britanija su na europskom kontinentu ratovale protiv Austrije, Rusije, Francuske, Švedske, Saksonije i Francuske. Iako je Prusija uspjela zauzeti veliki dio današnje Češke, Austrija je s Rusijom, Švedskom i Saskom došla na korak do pobjede. Ono što je spasilo Prusiju je rusko povlačenje iz rata, pod vodstvom Petra III., te se taj događaj naziva Brandenburško čudo. Nakon izlaza Rusije iz rata, došlo je do zarobljavanja Šlezije i pat pozicije u ratu između Prusije i Austrije. Španjolski rat s Portugalom pretvorio se u katastrofu, a Francuska je izgubila kolonije. Mir je postignut dvama mirovnim ugovorima, Mirom u Parizu i Mirom u Hubertusburgu 1763. godine. Mirom u Hubertusburgu potvrđeno je da je Šlezija posjed Prusije, dok su Mirom u Parizu dogovorene granice kolonija. U ovom ratu su se istakli vladari poput ruske carice Elizabete, Friedricha Velikog i Marije Terezije
Narativne tehnike u romanima Tima O'Briena
No full textTim O’ Brien is a Vietnam War veteran. He served as a professor of creative writing at Texas University from 2003 to 2012. His war experience is of great importance in terms of his literary narrative. In his novels, especially The Things They Carried and If I Die in a Combat Zone: Box Me Up and Ship Me Home, O’Brien explores the moral and emotional complexities of the war he participated in. In his exploration of the previously mentioned issues, the author uses various narrative techniques. When these techniques are taken into consideration, and are appropriately listed and further elaborated, it will be shown that they were used not only to tackle certain subjects, but also to help the author to make sense of his experience
Characteristics of Play in Children with Autism Spectrum Disorder within an Educational Institution
No full textCilj ovoga rada je prikazati obilježja igre djeteta s poremećajem iz spektra autizma unutar odgojno-obrazovne ustanove. U radu su obrazloženi pojmovi igre, važnost igre u životu djeteta, pojam autizma u širem smislu kao i indikatori za prepoznavanje autizma. Posebna pažnja usmjerena je na prikaz igre djece s poremećajem iz spektra autizma kao i na teškoće na koje ona nailaze prilikom igre i ulogu učitelja u svladavanju ovih aktivnosti. Radom se opisuju pedagoški postupci i sudjelovanje u oblikovanju igre u radu s djecom s poremećajem iz spektra autizma. U metodološkom dijelu rada koristi se studija slučaja i metoda opažanja. Predmet istraživanja ovoga rada je analiza obilježja igre djeteta s poremećajem iz spektra autizma, a cilj istraživanja je bio opisati navedena obilježja njihove igre. Obilježja igre promatranog uzorka su opažana unutar odgojno-obrazovne ustanove, točnije osnovne škole, a dobivene spoznaje su bilježene i potom analizirane i interpretirane. Na postavljena istraživačka pitanja o ponašanju djeteta s poremećajem iz spektra autizma tijekom igre kao i uključenost drugih osoba u igru donose se odgovori u interpretaciji i raspravnom dijelu rada. Prikazani su kvalitativni rezultati kojima se pokazalo da promatrani uzorak za svoju igru odabire vrlo netipične materijalne objekte kojima tijekom igre određuje značenje. Prilikom igranja prisutna su stereotipna ponašanja koja najčešće uključuju mreškanje nosa, pljeskanje rukama i izokretanje zglobova. Studijom slučaja je utvrđeno da promatrani uzorak objekte za igru slaže po određenom obrascu u kojemu se ogleda potreba za perfekcionizmom. Kvalitativni rezultati pokazali su da se osobe s poremećajem iz spektra autizma pretežito igraju same i rijetko se uključuju u zajedničke aktivnosti, a kada se igraju s ostalim učenicima često ne poštuju pravila igre i potrebno ih je više puta upozoriti kako bi ih se osvijestilo da ih krše.The aim of this paper is to illustrate the characteristics of the play of a child with autism spectrum disorder within an educational institution. The paper explains the concept of play, the importance of play in a child's life, the concept of autism in a broader sense, as well as indicators for the recognition of autism. Particular attention was paid to the depiction of play by children with autism spectrum disorder, the difficulties they encounter during play, and the role of educators in mastering these activities. The paper describes pedagogical procedures and participation in the structure of play in working with children with autism spectrum disorder. The methodological part of the paper uses a case study and an observational method. The research subject for this paper is the analysis of the play characteristics of children with autism spectrum disorder, and the research aims to describe the mentioned characteristics of their play. The characteristics of the observed play pattern are observed within the educational institution, more precisely primary school, and the knowledge gained is recorded and then analyzed and interpreted. Research questions on the behaviour of a child with autism spectrum disorder during play, along with the involvement of other people in the play, are answered in the interpretation and discussion part of the paper. Qualitative results are presented, showing that the observed pattern for its play selects very atypical material objects, whose meaning is determined during the play. Stereotypical dancing behaviours are present, most commonly involving nose squinting, hand clapping, and wrist twisting. The case study determined that the observed pattern matches the play objects according to a certain pattern, which reflects a need for perfectionism. Qualitative results showed that individuals with autism spectrum disorder predominantly play alone and rarely engage in group activities. When playing with other pupils they often do not follow the rules of the play and need to be warned repeatedly to make them aware of their violation
Comparative Analysis of the Novels All the Light We Cannot See by Anthony Doerr and The Book Thief by Markus Zusak
No full textCilj je ovog diplomskog rada komparativno raščlaniti romane Kradljivica Knjiga Markusa Zusaka te Svjetlo koje ne vidimo Anthonyja Doerra. Analiza će se temeljiti na poredbi reprezentacije Drugog svjetskog rata u suodnosu književne fikcije i fakcije te prikazu tvorbenih odrednica oštećenih identiteta. Analizom ratne zbilje uočit će se podudarni i oprečni prikazi fakcijske građe koji će dokazati zbiljsku neobjektivnost uvjetovanu fikcijskim pripovijedanjem i procesom identifikacije. Prikaz referentnog svijeta u romanima determiniran je identitetskom tvorbom pa će se tako uočiti konstrukt identiteta kao zagovornika rata, pacifista i antinacionalsocijalista. Usporedbom dječjih identiteta u oba romana moguće je detektirati poremećaj kao rezultat proživljene osobne traume i ratnih okolnosti. Dječji identiteti u romanima lišeni su samoartikulacijske moći zbog nametanja ideoloških i rasnih identitetskih odrednica. Drukčijim poimanjem zbilje oni postaju identitetska Drugost u vidu neprihvatljivih i nepoželjnih subjekata te stigmatiziranog invaliditeta. Njihova Drugost u odnosu spram zbiljskog svijeta društveno je određena što rezultira marginaliziranim položajem identiteta, no to ih ne sprječava da društveno korisnim djelovanjem pokušaju kompromitirati nametnutu identitetsku stigmatiziranost
Games in the Croatian GFL Context from the Teachers' Perspective
No full textDiese Diplomarbeit beschäftigt sich mit Spielen im DaF-Unterricht an kroatischen Grundschulen aus der Perspektive der Lehrkräfte. Zunächst wird der theoretische Hintergund in Bezug auf Spiele und ihre Rolle im DaF-Unterricht beleuchtet, wobei danach der praktische Teil vorgestellt wird. Das Ziel der Untersuchung war es, die Häufigkeit, den Einsatz, die Gründe der Anwendung, die Art und Weise der Herstellung und die Vor- und Nachteile von Spielen im kroatischen DaF-Unterricht in der Grundschule aus der Perspektive der Lehrkräfte zu untersuchen. Die Analyse der Ergebnisse ergab, dass Memory die am häufigsten von Lehrenden verwendete Spielart ist. DaF-Lehrkräfte verwenden Spiele am häufigsten am Ende und in fast jeder Unterrichtsstunde. Sie erstellen hauptsächlich selbst entwickelte Spiele und nutzen oft digitale Hilfsmittel, am häufigsten Wordwall. Was digitale Spiele betrifft, gehen DaF-Lehrkräfte davon aus, dass sie sehr viele Vorteile haben, in erster Linie betonen sie die Verfügbarkeit der Spiele. Motivation ist der am häufigsten genannte Grund für die Nutzung von Spielen im DaF-Unterricht, wobei die Probanden am häufigsten mit Hilfe von Spielen die Fertigkeit Sprechen üben. Das notwendige Wissen in Bezug auf Spiele erhalten die Lehrenden durch Weiterbildungskurse. Man kann schlussfolgern, dass DaF-Lehrkräfte Spiele zu konkreten Lernzwecken einsetzen und in die Unterrichtsstunde aktiv integrieren und nicht nur zur Erholung und zum Spaß verwenden, wobei die DaF-Lehrkräfte angeben, dass Spiele so dann auch zur positiven Atmosphäre und Entwicklung der Fertigkeiten beitragen können.Ovaj se diplomski rad bavi istraživanjem igara u nastavi njemačkog kao stranog jezika kroz pogled nastavnika u hrvatskim osnovnim školama. Ovim se istraživanjem pokušalo jasnije dokazati i utvrditi koliko često nastavnici koriste igre u nastavi, koji su razlozi korištenja igara te koju ulogu igre imaju u nastavi iz perspektive nastavnika. Diplomski se rad sastoji od teorijskog i praktičnog dijela, koji sadrži upitnik i istraživački dio. Istraživačka pitanja uz pomoću kojih su se potvrdile hipoteze su sljedeća: koje vrste igara, koliko često i u kojem dijelu sata se koriste igre najviše, kako nastavnici izrađuju igre u nastavi njemačkog, koriste li pri tome digitalna sredstva i ako da koja, koje su prednosti i nedostaci digitalnih igara, koji su razlozi korištenja igara u nastavi njemačkog kao stranog jezika, koja jezična vještina se pri tome najviše razvija i gdje su nastavnici dobili potrebno znanje za izradu igara. Kroz analizu dobivenih rezultata može se zaključiti, da najčešća vrsta igre koju nastavnici koriste jest Memory. Najčešće se koristi u završnom dijelu i skoro svaki sat. Nastavnici najčešće izrađuju igre samostalno te koriste digitalno sredstvo Wordwall. Što se tiče digitalnih igara, nastavnici smatraju da su lako dostupne i da se općenito digitalne stvari previše koriste. Kao najčešći razlog korištenja igara u nastavi navodi se motivacija te tako najviše razvija jezična vještina govora. Također se može zaključiti da nastavnici svoje potrebno znanje dobivaju na stručnim usavršavanjima. Ovi rezultati ukazuju na pozitivne učinke igre u nastavi njemačkoga jezika
Customary and Performative Context of Croatian Traditional Christmas Carols
No full textU ovom završnom radu predstavit će se običajni i izvedbeni kontekst tradicijskih hrvatskih božićnih pjesmama u kontekstu hrvatske usmene književnosti te će se nešto reći o samoj usmenoj književnosti i njezinim karakteristikama. Analizirat će se nastanak božićnih pjesama te njihov povijesni pregled. Predstavit će se odabrani broj božićnih pjesama, točnije izbor od njih sedam i o svakoj navesti najbitnije činjenice i gdje su one zapisane. Spomenut će se i nekolicina drugih božićnih pjesama koje se vezuju uz običaje. Prikazat će se povezanost između tradicionalnih hrvatskih božićnih običaja, od adventa do Badnjaka, Božića i Sveta tri kralja i hrvatskih tradicijskih božićnih pjesama. Reći će se ponešto o tradiciji, što ju čini i što na nju utječe. Posebno će se istaknuti važnost kolede i koledanja te običaji vezani uz koledanje, kao jedan od izvedbenih konteksta tradicijskih hrvatskih božićnih pjesama. Definirat će se što je to koleda, kako izgledaju ophodi i tko u njima sudjeluje te gdje je najviše očuvana. Navest će se i nekoliko primjera kolede. Reći će se nešto i o položaju i važnosti samoga blagdana Božića, božićnih pjesama i božićne tradicije u današnjem društvu, i o tome gubi li tradicija na važnosti
Automated website testing using the Playwright framework
No full textOvaj rad bavi se automatskim testiranjem mrežnog mjesta u Playwright radnom okviru. Svrha ovog rada je prikazati kako automatsko testiranje pomoću Playwright-a može poboljšati proces testiranja mrežnih aplikacija, s fokusom na testiranje cijelog toka aplikacije, od početka do kraja (eng. end-to-end testing). U teorijskom dijelu rada prikazane su osnove testiranja programskih rješenja, pregled ključnih pojmova u testiranju programskih rješenja (test plan, testni slučaj i sl.), vrste, razine i metode testiranja te procesi testiranja. Također, u radu je opisano i kako napisati izvješće o pogrešci radi cjelokupnog pregleda procesa testiranja. Nadalje, rad nastoji objasniti što je automatsko testiranje te alate koji se koriste za automatsko testiranje. Također, nastoji ukazati na važnost automatskog testiranja, ali i prednosti i potencijalne rizike uvođenja automatizacije te povezanost automatskog testiranja sa regresijskim testiranjem. Osim toga, u radu je opisan Playwright radni okvir koji podržava automatsko testiranje različitih mrežnih preglednika te pruža podršku za različite programske jezike. Playwright ima ugrađene razne mogućnosti kao što su izvješća o testiranju, paralelno testiranje više preglednika i podršku za otklanjanje pogrešaka. U istraživačkom dijelu, odabrana je Demo Web Shop mrežna aplikacija koja imitira funkcionalnosti online trgovine te ju se može koristiti za testiranje raznih funkcionalnosti kao što je prijava i registracija korisnika, pregled proizvoda i dodavanje stavki u košaricu te obavljanje kupovine bez stvarnih transakcija. Istraživački dio rada obuhvaća 35 testnih slučajeva implementiranih na odabranoj mrežnoj aplikaciji, uz prikaz ključnih Playwright-ovih značajki potrebnih za implementaciju testnih slučajeva. Također, u radu je opisano kako se testni slučajevi pokreću te prikaz izvješća o rezultatima testiranja
Movement and Travel in Hugo von Hofmannsthal's Poems
No full textIn dieser Arbeit wird untersucht, wie der österreichische Schriftsteller, Dramatiker und Lyriker Hugo von Hofmannsthal in seinen Gedichten auf Motive wie Reise und Bewegung zurückgreift, die als Symbole dienen und in übertragener Bedeutung tiefere, existenzielle Zusammenhänge repräsentieren. Im Verlauf seines dichterischen Schaffens wandelt sich seine Ausdrucksweise, wodurch seine Auseinandersetzung mit diesen Themen eine zunehmend differenziertere Gestalt annimmt. Ziel der Arbeit ist es, zu zeigen, wie diese Konzepte die geistige Dimension von Bewegung und Reise in Hofmannsthals Schaffen beleuchten. Dabei soll verdeutlicht werden, wie Hofmannsthals Figuren tiefgehende Transformationen durchlaufen, die über bloße körperliche Bewegungen hinausgehen und metaphysische Reisen beschreiben.
Die Untersuchung konzentriert sich auf Hugo von Hofmannsthal und seine Gedichte. Im Speziellen werden die Gedichte Die Beiden, Weltgeheimnis, Vorfrühling, Reiselied, Erlebnis und Ballade des äußeren Lebens analysiert, um die Darstellung der Motive von Reise und Bewegung in Hofmannsthals Werk zu beleuchten. Der Autor verwendet diese Motive, um verschiedene Aspekte des menschlichen Daseins zu reflektieren. Die Gedichte werden im Kontext von Heideggers philosophischen Konzepten betrachtet, um deren Bedeutung für die Darstellung geistiger und metaphysischer Reisen in Hofmannsthals Werk herauszuarbeiten. Die Arbeit zielt darauf ab, zu zeigen, dass Hofmannsthals Gedichte durch die Linse von Heideggers Philosophie eine tiefere Bedeutung offenbaren.
Die Untersuchung verdeutlicht, dass die Motive von Reise und Bewegung in Hofmannsthals Werk nicht nur physische, sondern vor allem geistige und metaphysische Dimensionen besitzen. Heideggers philosophische Konzepte bieten einen Verstehenshorizont, der es ermöglicht, die inneren Wandlungen und Transformationen der Figuren in Hofmannsthals Gedichten zu erfassen.
Durch die Analyse der genannten sechs Gedichte zeigt sich, dass diese Motive in unterschiedlichen Kontexten verschiedene Bedeutungen annehmen. Sie ziehen sich als zentrale Metapher für innere Entwicklung und Selbsterkenntnis konsequent durch das Werk. In einigen Gedichten spiegelt die Reise emotionale Hindernisse in der Liebe wider, während in anderen der natürliche Wechsel der Jahreszeiten im Vordergrund steht. Es lässt sich festhalten, dass Hugo von Hofmannsthal in diesen Motiven eine reiche Inspirationsquelle findet und sie aus verschiedenen Perspektiven auf künstlerische Weise darstellt.U ovom radu se istražuje kako austrijski književnik, dramatičar i pjesnik Hugo von Hofmannsthal u svojim pjesmama koristi motive poput putovanja i kretanja, koji služe kao simboli i u prenesenom značenju predstavljaju dublje, egzistencijalne poveznice. Tijekom razvoja njegovog pjesničkog stvaralaštva, njegov izraz se mijenja, što omogućuje sve složeniju obradu ovih tema. Cilj rada je pokazati kako ovi koncepti objašnjavaju duhovnu dimenziju kretanja i putovanja u Hofmannsthalovom stvaralaštvu. Pritom se nastoji prikazati kako Hofmannsthalovi likovi prolaze kroz duboke transformacije koje nadilaze puku tjelesnu dinamiku, te opisuju metafizička putovanja.
Istraživanje se usmjerava na Hofmannsthala i njegove pjesme. Konkretno, analiziraju se pjesme „Die Beiden“, „Weltgeheimnis“, „Vorfrühling“, „Reiselied“, „Erlebnis“ i „Ballade des äußeren Lebens“ kako bi se naglasila upotreba motiva putovanja i kretanja u Hofmannsthalovim djelima. Autor koristi ove motive kako bi reflektirao različite aspekte ljudske egzistencije. Pjesme se promatraju u kontekstu Heideggerovih filozofskih koncepata kako bi se istražilo njihovo značenje u prikazu duhovnih i metafizičkih putovanja u Hofmannsthalovim djelima. Rad ima za cilj dokazati da Hofmannsthalove pjesme, promatrane kroz prizmu Heideggerove filozofije, otkrivaju dublju dimenziju.
Istraživanje pokazuje da motivi putovanja i kretanja u Hofmannsthalovom djelu ne posjeduju samo fizičku, već i prije svega duhovnu i metafizičku dimenziju. Heideggerovi filozofski koncepti pružaju okvir za razumijevanje unutarnjih promjena i transformacija likova u Hofmannsthalovim pjesmama.
Kroz analizu navedenih šest pjesama postaje jasno da ovi motivi u različitim kontekstima poprimaju različita značenja. Oni se provlače kao središnja metafora za unutarnji razvoj i samospoznaju kroz cijelo djelo. U nekim pjesmama putovanje odražava emocionalne prepreke u ljubavi, dok je u drugima u prvom planu prirodni ciklus izmjene godišnjih doba. Može se zaključiti da Hugo von Hofmannsthal u tim motivima pronalazi bogat izvor inspiracije i prikazuje ih iz različitih perspektiva na umjetnički način
The influence of sultanas in the Ottoman Empire
No full textU ovom završnom radu govorit će se o najutjecajnijim majkama sultanijama koje su djelovale za vrijeme takozvane vladavine žena u Osmanskom Carstvu, od 1574. do 1656. godine. U godinama nakon vladavine Sulejmana Veličanstvenog dolazi do smjene moći i promjene hijerarhije: majka sultanija preuzima ulogu sultanova suvladara i savjetnika, a veliki vezir gubi moć te se prema vezirima rađa nepovjerenje. Razdoblje vladavine žena i pojačanog utjecaja majki sultanija počinje sa sultanijom Nurbanu, to jest, s dolaskom njezina sina Murata III. na vlast, a završava dolaskom Mehmed-paše na poziciju velikog vezira. Unatoč tome, neki autori svrstavaju među najutjecajnije majke sultanije i sultaniju Gülnuş, iako je postala majka sultanija nakon dolaska Mehmed-paše na vlast pa će se spomenuti i njezin život i utjecaj