Repository of the Faculty of Humanities and Social Sciences Osijek
Not a member yet
5408 research outputs found
Sort by
A Student's Essay in Language Expression Classes
No full textTema je ovoga rada učenički sastavak u nastavi jezičnoga izražavanja, ali i u nastavi Hrvatskoga jezika općenito. Cilj je rada prikazati učenički sastavak te njegovu zastupljenost u nacionalnom dokumentu Kurikulumu nastavnoga predmeta Hrvatski jezik za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj. Na početku se govori o učeničkom sastavku općenito, zatim o ulozi i mjestu sastavka u nastavi jezičnoga izražavanja te ulozi učitelja u poticanju pisanog stvaralaštva. U sljedećem poglavlju o procesu nastajanja sastavka naglasak je na učenikovu pisanju sastavka, tipovima vezanoga teksta, kompoziciji učeničkoga sastavka te tematskim područjima učeničkih sastavaka. Posljednje poglavlje teorijskoga dijela rada posvećeno je učiteljevu čitanju učeničkih sastavaka. Ovom poglavlju također pripada njegovo vrednovanje i ocjenjivanje. U istraživačkom se dijelu rada najprije donosi opis metodologije istraživanja, nakon čega slijede rezultati istraživanja. Naime, za potrebe je ovoga rada provedeno istraživanje o zastupljenosti učeničkoga sastavka u nacionalnom dokumentu Kurikulumu nastavnoga predmeta Hrvatski jezik za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj s ciljem prikaza i analize zadanih ishoda učenja u svim područjima Hrvatskoga jezika koji se odnose na učenički sastavak te njihove sadržaje i preporuke. Svi su podatci istraživanja prikazani u tablicama po razredima: 5., 6., 7. i 8. razred osnovne škole te 1., 2., 3. i 4. razred gimnazije
The Essence of Pessimism in Schopenhauer's Philosophy
No full textCilj ovog diplomskog rada je prikazati slojevitost filozofskog sustava Arthura Schopenhauera čiju centralnu točku predstavlja upravo pesimizam. Oslanjajući se i inspirirajući se filozofijom Kanta, Platona i osnovnim postavkama budizma, odnosno istočnjačkom mišlju, kreira svoje dvostruko poimanje svijeta – svijeta kao volje i svijeta kao predodžbe. Uzimajući volju kao ontološki temelj svijeta, naspram nje postavlja svijet kao pojavnost te volje. Volja i predodžba se prema svijetu odnose kao dvije strane istog novčića; volja se u svijet predodžbe objektivizira. Između volje kao Kantove stvari po sebi i svijeta predodžbe stoje Platonove ideje koje su povezane sa stupnjem objektiviranosti volje u spoznajnim objektima. Na ovu metafizičku dimenziju Schopenhauerove filozofije nastavlja se etička dimenzija koja ukazuje na iracionalnost, besciljnost i sebičnost volje koja diktira svaki aspekt ljudskog života. Upravo iz te postavke proizlazi osnova Schopenhauerovog pesimizma, nastalog kao kritika i reakcija na Leibnizov optimizam. Leibnizova teza kako je ovaj svijet najbolji od svih mogućih svjetova biva zamijenjena Schopenhauerovom tezom kako je ovaj svijet najgori od svih mogućih svjetova. Ovaj svijet predstavlja nepopravljiv izvor patnje jer žudnja za jednom stvari biva zamijenjena drugom čim prva biva zadovoljena. Taj nikad završiv ciklus u čovjeku prouzrokuje očaj kojem teško da postoji rješenje. Schopenhauer rješenje ovog problema pak pokušava pronaći u sferi umjetnosti. Umjetnost, omogućavajući čovjeku odmak od prevlasti volje kroz bezinteresno promatranje umjetničkog djela, čini da se očaj povlači pred njenom veličinom. Iako ovaj proces biva samo kratkotrajnim, nesumnjivo je kako umjetnost u okviru Schopenhauerove filozofije zauzima krucijalno mjesto, čemu svjedoči utjecaj njegove filozofije na mnoge glazbenike, umjetnike i književnike sve do danas
Non-Dimensional Prepositional Meanings in Ranko Marniković's Prose
No full textU ovom se radu opisuju i istražuju nedimenzionalna prijedložna značenja, kojima se u hrvatskom jezikoslovlju najviše bavio Ivo Pranjković. On je u nekoliko svojih radova istaknuo važnost razlikovanja tih dviju kategorija, a u Drugoj hrvatskoj skladnji ponudio je podroban pregled i kategorizaciju dimenzionalnih i nedimenzionalnih značenja. Ta je podjela okvir ovomu radu i smjernica za kategorizaciju značenja koja se analiziraju u književnom predlošku, odnosno u trima novelama Ranka Marinkovića. Ovaj rad bavi se nedimenzionalnim prijedložnim značenjima, njihovim teorijskim opisom i razradom te primjerima iz Marinkovićevih novela Samotni život tvoj, Suknja i Prah. Rad je podijeljen na dio o prijedlozima i njihov prikaz u različitoj literaturi, kako bi se postavio kontekst problematike određivanja prijedložnih značenja. Raspravlja se o navedenoj leksičkosemantičkoj podjeli, a svaki se prijedložni potpadež izlaže u okviru mišljenja različitih jezikoslovaca te se njihove teze potkrepljuju primjerima iz građe. Na kraju se donosi zaključak o čestotnosti nedimenzionalnih prijedložnih značenja u trima analiziranim novelama uz grafički prikaz
The Affect Regulation Styles and Post-Traumatic Growth in Professional Helpers in the Context of the Coronavirus Pandemic
No full textCilj je ovog rada istražiti odnos stilova regulacije afekata i posttraumatskoga rasta (eng. posttraumatic growth) kod profesionalnih pomagača u kontekstu pandemije korona virusa. Pri tome je provjeravano u kojoj su mjeri različite aktivne i pasivne strategije samoregulacije afekata povezane s posttraumatskim rastom. Nadalje, provjeravano je i u kojoj mjeri strategije samoregulacije afekata mogu predvidjeti posttraumatski rast. U istraživanju je sudjelovalo 335 osoba različitih pomagačkih struka u dobi od 25 do 69 godina. Od instrumenata su korišteni Upitnik posttraumatskog rasta (PGI; Tedeschi i Calhoun, 1996) i Mjera stilova regulacije afekata (MARS; Larsen i Prizmic, 2004). Korelacijska analiza pokazuje su kako su osobe koje su kao strategiju regulacije afekata češće koristile kognitivni angažman izvještavale o većem stupnju percipiranog posttraumatskog rasta. Također, opaženo je i kako je kognitivni angažman jedina strategija koja je pozitivno povezana sa svim aspektima posttraumatskog rasta dok je ponašajni angažman u pozitivnom odnosu s aspektom rasta u području novih mogućnosti. Isto tako, strategija izražavanja afekata pozitivno je povezana s područjem posttraumatskog rasta koja obuhvaća odnose s drugima dok su ruminacija i prihvaćanje u pozitivnoj korelaciji s dimenzijom duhovnosti. Konačno, nakon provedene hijerarhijske regresijske analize u svrhu predviđanja posttraumatskog rasta, kao jedini značajni prediktor koji pripada aktivnim strategijama regulacije afekata pokazala se kognitivna angažiranost, dok su se sve pasivne strategije pokazale neznačajnima. Rezultati ovog istraživanja objašnjavaju kako strategija kognitivne angažiranosti, u odnosu na druge pasivne i aktivne strategije regulacije afekata ima važniju ulogu u objašnjavanju i potencijalno, u predviđanju pojave posttraumatskog rasta.The aim of this paper is to investigate the relationship between affect regulation styles and post-traumatic growth in professional helpers in the context of the coronavirus pandemic. The extent to which different active and passive strategies of affect self-regulation are related to posttraumatic growth was examined. In addition, the extent to which affect selfregulation strategies can predict posttraumatic growth was examined. 335 individuals from various helping professions, aged 25 to 69 years, participated in the study. The instruments used were the Posttraumatic Growth Questionnaire and the Measure of Affect Regulation Styles. The results of the correlational analysis showed that individuals who more frequently used cognitive engagement as an affect regulation strategy reported higher levels of perceived posttraumatic growth. Moreover, cognitive engagement was found to be the only strategy positively related to all aspects of posttraumatic growth, whereas behavioral engagement was positively related to the aspect of growth in new opportunities. Similarly, the affect expression strategy is positively related to the posttraumatic growth domain involving relationships with others, whereas rumination and acceptance are positively correlated with the spirituality dimension. A hierarchical regression analysis predicting posttraumatic growth revealed that cognitive engagement was the only significant predictor belonging to the active strategies of affect regulation, while all passive strategies were found to be nonsignificant. The results of this study suggest that the strategy of cognitive engagement plays a more important role in predicting and explaining posttraumatic growth compared to other passive and active strategies of affect regulation
Representation of Disease in the Contemporary Croatian Novel
No full textOpisu bolesti u suvremenim hrvatskim romanima pristupa se metodologijom postklasične naratologije, koja je jednako usmjerena tekstu pripovijesti i njezinu kontekstu. S obzirom na to da se postklasični naratološki opis temelji na uključivanju pojmova i teorije drugih znanosti, ovaj rad ujedinjuje discipline naratologiju, književnost i medicinu na primjerima suvremenih hrvatskih romana: Belladonne Daše Drndić, Holograma straha Slavenke Drakulić te Naših ljubavi, naših bolesti Irene Vrkljan. Prožimanje navedenih triju polja vidljivo je u analizi predložaka u kontekstu narativne medicine, koja nastoji proniknuti u šira značenja komunikacije pacijenata i medicinskog osoblja kako bi osigurala kvalitetniju zdravstvenu skrb. Pozadinu te discipline čini pojam etičnosti, a njegovom analizom ulazi se u kontekst pripovijesti, koji se zatim proširuje sociološkim konceptom o ulozi bolesnika. Na kraju, sami tekst pripovijesti opisuje se u odnosu prema teoriji Arthura W. Franka o trima tipovima pripovijesti o bolesti – priči o restituciji, priči o kaosu i priči o potrazi – a u konačnici se potvrđuje njegova teza o postojanju svih navedenih tipova unutar jedne pripovijesti. Važan aspekt bolesti u romanima predstavlja i pojam identiteta, čije promjene potvrđuju antiesencijalističke pristupe identitetu kao društveno konstruiranom i promjenjivom
Indoctrination, Ideology, Fascization: Philosophical Perspective
No full textPitanje ideologije izrazito jest kompleksno: kako zbog onoga što ideologija zapravo jest, tako i pozicije iz koje možemo promatrati taj fenomen. Početna pozicija iz koje možemo promatrati ideologiju ne mora biti samo filozofska ili povijesna ona se također može promatrati iz pozicija različitih znanosti kao što su psihologija ili sociologija. Psihologija može biti izrazito korisna kada vidimo konkretno kako ideologija funkcionira, a to jest putem svjesnog i nesvjesnoga u našim mentalnim sklopovima. Ideologiju možemo shvatiti kao nekovrsni program putem kojega nas ideolozi pokušavaju motivirati da djelujemo u svrhu njihovih interesa, suzbijajući vlastite u procesu. U suvremenom dobu, proces ideološke indoktrinacije postao je toliko sofisticiran i simboličan da čovjek današnjosti ne može točno procijeniti zašto se praktično djeluje baš na takav način kako se djeluje, a o krajnjim razlozima djelovanja ne moramo ni govoriti. Krajnji cilj ideologije u svakome režimu jest taj da on od nas napravi dronove koje rade po principu algoritama što su ih ideolozi napisali
Responsible artificial intelligence
No full textCilj je ovog radi dati općeniti pregled pravilnika, smjernica i praksi za odgovorni razvoj umjetne inteligencije (UI) u okviru europskih, odnosno međunarodnih projekata. Odgovorni razvoj UI ima potencijal postati novim standardom u razvoju i primjeni UI, posebno u kontekstu Četvrte industrijske revolucije. No, potreban je oprez u razvoju takvih sveobuhvatnih sustava koji imaju veliki potencijal za inovacije i utječu na, odnosno potiču transformaciju svih aspekata društva. Stvaranje pravilnika i smjernica koje bi regulirale odgovoran razvoj i primjenu UI jedna je od najvažnijih tema u znanstvenoj i stručnoj zajednici u području razvoja UI, robotike i pametnih strojeva i sustava. Zahvaljujući razvoju strojnog učenja, inovacija u području UI i implementaciji inteligentnih tehnologija koje zajedno povećavaju učinkovitost i produktivnost sustava UI, pojavljuje se potreba za definiranjem strožih standardiziranih pravilnika i smjernica. Ovaj rad donosi pregled, opis i analizu pravilnika i smjernica u području odgovornog razvoja UI, odnosno pregled pravilnika i smjernica javnog (državnog) sektora i pravilnika i smjernica privatnog sektora. Poseban naglasak će biti na tehnologijama visokog rizika, poput potencijalnih sigurnosnih problema izravno vezanih uz implementaciju inteligentnih rješenja i sustava (npr. pitanje pristranosti, privatnosti podataka i društvenih i etičkih načela razvoja). Stvaranje jedinstvenog, sustavnog i sveobuhvatnog pravilnika u području odgovornog razvoja UI predstavlja planirani i strateški pristup razvoju i implementaciji UI te tako na odgovoran i siguran način omogućuje znanstveni i tehnološki, odnosno ekonomski i gospodarski razvoj društva. Također, takav pristup jamči sigurnost krajnjeg korisnika i smanjuje (pa čak i isključuje) mogući dehumanizirajući učinak visokotehnoloških rješenja i sustava
Media Traces of Great and Small History in the Poetry of Branko Čegec
No full textU ovom se diplomskom radu analiziraju intermedijalni tragovi povijesti u pjesništvu Branka Čegeca. Termin intermedijalnost u najširem, ali i najjednostavnije opisanom smislu obuhvaća kontaktiranje kodova umjetničkih ostvarenja iz različitih medija, a detaljnije je opisana u zasebnom poglavlju. Istraženi su i opisani medijski kontakti kodova pjesničkih tekstova Branka Čegeca i kodova velike i male povijesti. Medijski kontakti raščlanjeni su kao: vizualni, auditivni i audiovizualni. Korpus istraživanja obuhvaća izbor predložaka iz pet pjesničkih zbirki Branka Čegeca: Eros-Europa-Arafat, Zapadno-istočni spol, Melankolični ljetopis, Ekrani praznine i Tamno mjesto. Rad donosi kratak pregled povijesnih događaja koji su utjecali na oblikovanje poetike postmodernizma i hrvatskog suvremenog pjesništva. U radu su analizirani pjesnički tekstovi s obzirom na četiri tekstualne strukture: formu, temu, subjekt i stil s naglaskom na upisivanje medijskih tragova povijesti. Opisano je što su to o Branku Čegecu napisali i izrekli književni kritičari i teoretičari. Istraživanje i analiziranje pjesničkih tekstova i medijskih tragova velike i male povijesti donosi novi pogled na izrazito intermedijalnu osviještenost pjesničkih tekstova Branka Čegeca
The Absurd as an Answer to the Meaning of Life. The Case of Camus's The Stranger
No full textAlbert Camus smatra se jednim od najpoznatijih egzistencijalista u filozofiji i književnosti francuske provenijencije, ali i uopće. Iako se nije proklamirao filozofom niti egzistencijalistom, njegova misao koja se temelji na pojmu apsurda, vrijedna je za davanje potencijalnoga odgovora na smisao čovjekova života. On smatra kako je život besmislen, ali ne i ne-vrijedan življenja. Poznat po stavu da je jedino bitno filozofijsko pitanje ono samoubojstva, zagovornik je života kojeg treba ispuniti sjećanjima. Prisjećanje je značajno jer čovjeku pruža uvid u osobne vrijednosti njemu efemernog života. Smrt za Camusa nosi zaborav, a pred licem smrti od jedine vrijednosti su sjećanja. Time Camus ukazuje na ontološku determiniranost čovjeka starošću, bolestima i sličnim stanjima koja ukidaju čovjeka kao egzistenciju. Zbog toga je život prolazan, a kontemplacijom smrti zadobiva se ravnodušnost spram svijeta i čovjekove sudbine u njemu. Neprestano misliti kraj vlastite egzistencije ispunjava apsurdnoga čovjeka vitalnošću i odvodi ga u autentičnost bivanja. Sve su to razlozi zašto čovjek svjestan apsurda kao svoga metafizičkoga stanja postaje autentičan, te kao takav, oprečan društvenoj patvorenosti. Apsurdan čovjek je realan te se kao takav bazira na povjerenju u osjetila i osjetilne podražaje. Za njega je svijet koji percipira jedini za koji zna da postoji, a činjenica da misli mu je jedini dokaz sebe samog. Po tome je Camus nastavljač kartezijanske skepse i Descartesovog epistemološkog modela. Camus negira izvan-osjetilnu stvarnost te samim time postojanje Boga, zagrobnog života, duhovnog grijeha i sl. Zbog toga je apsurdni čovjek u potpunosti i misaono smješten u svijet koji mu jeste prvo i posljednje prebivalište
The Dialectic of Love in Plato's Symposium
No full textAntički filozof Platon, među mnogim značajnim mislima, prepoznaje se i po svojem shvaćanju ljubavi. Platon o ljubavi govori u nekoliko svojih djela od kojih je ovdje najbitnije Gozba, u kojemu se u središtu nalazi shvaćanje pojma ljubavi kao eros tj. strastvena ljubav. Središnje je djelo ovoga rada Gozba kroz koje sudionici na Agatonovoj gozbi govore u slavu Erosu, koji u grčkoj mitologiji predstavlja boga ljubavi te je i sam utjelovljenje ljubavi. Rad će prvo prikazati misli Sokratovih sudionika, tj. Platonovih prethodnika te ih usporediti s nekim suvremenijim shvaćanjima i njihovim interpretacijama. Središnji dio rada i centralnu misao djela iznosi Sokrat koji u svome govoru prenosi razgovor sa svećenicom Diotimom u kojem Sokrat iznosi put ka stjecanju znanja o ljubavi. Pojam ljubavi u Sokratovom i Diotiminom razgovoru se slikovito može prikazati kao uspinjanje po ljestvama do najvišeg stupnja gdje se ljubav izražava kao jedna, ljubav prema Idejama. Cilj je ovoga rada prikazati dijalektički razvoj pojma ljubavi kao jednog od središnjih pojmova u Platonovu djelu Gozba