Repository of the Faculty of Humanities and Social Sciences Osijek
Not a member yet
5408 research outputs found
Sort by
Comparison of teachers' and parents' attitudes about parental involvement in the co-construction of the school curriculum
No full textCilj empirijskoga dijela ovoga doktorskog rada bio je ispitati i usporediti stavove roditelja i učitelja osnovnih škola o školskom kurikulumu te roditeljsku uključenost u školski život djeteta.
U istraživanju su postojala dva uzorka: uzorak roditelja i uzorak učitelja. Radilo se o prigodnim uzorcima roditelja i učitelja s područja Zagrebačke županije, prikupljenih posredstvom škola. Poduzorak roditelja činilo je 825 roditelja, a poduzorak učitelja 226 učitelja. Iako se težilo metodi jednostupanjskog klaster uzorkovanja kao tipa probabilističkog uzorkovanja te se izabrao nasumičan uzorak škola s područja Zagrebačke županije, sudionici su imali pravo odbiti sudjelovanje u istraživanju, pa nisu ispitani kompletni školski klasteri, nego dostupni pojedinci.
Istraživanje je provedeno online putem tijekom školske godine 2020./2021. na temelju upitnika koji su u svojem radu koristile Pahić, Miljević-Riđički i Vizek Vidović (2010). Spomenute autorice prevele su na hrvatski i validirale Upitnik o roditeljskoj uključenosti u školske aktivnosti (Family and community involvement in the elementary and middle grades: Student survey and parent survey) autora Sheldon i Epstein (2007). Provedeno je predistraživanje kojim su provjerene karakteristike prilagođenih instrumenata iz izvornog upitnika te su za potrebe ovog istraživanja izdvojene čestice koje su obuhvaćale čimbenike od interesa. Navedene skale ispitivale su kod obiju skupina ispitanika stavove prema školskom kurikulumu, procjenu kvalitete odnosa učitelja i roditelja te stavove o roditeljskoj uključenosti, a uključena je i procjena stvarne uključenosti roditelja u obrazovanje djeteta. U završnom pitanju otvorenog tipa obje skupine ispitanika mogle su iznijeti svoje mišljenje o tome koji je najvažniji način na koji roditelji mogu biti uključeni u obrazovanje svoga djeteta.
Rezultati istraživanja pokazali su djelomično pozitivne stavove obiju skupina ispitanika uključenošću u sukonstrukciju školskog kurikuluma. Tako je utvrđeno da učitelji imaju pozitivniji stav prema školskom kurikulumu, a roditelji prema roditeljskoj uključenosti. Isto tako, pozitivniji stav prema školskom kurikulumu imaju roditelji niže i srednje stručne spreme čija djeca pohađaju niže razrede, a u skupini učitelja to su mlađi učitelji koji imaju do 10 godina radnog iskustva. Također, učitelji razredne nastave roditeljsku uključenost smatraju važnijom od svojih kolega u predmetnoj nastavi. U obrazovanje svoje djece više su uključeni mlađi roditelji s pozitivnijim stavom prema školskom kurikulumu čija djeca pohađaju niže razrede, a učitelji razredne nastave, bez obzira na godine radnoga iskustva, percipiraju roditeljsku uključenost višom nego njihovi kolege u predmetnoj nastavi.
Kroz skalu stavova prema roditeljskoj uključenosti u obrazovanje djeteta čiji su odgovori imali informativnu vrijednost te su rezultati razmatrani pojedinačno po česticama vidjelo se da su obje skupine sudionika imale podjednake stavove te su se u odgovorima na samo četiri čestice mogle primijetiti minimalne, ali statistički značajne razlike. Odgovori su, kod obiju skupina sudionika, bili očekivano usmjereni prema tzv. tradicionalnom ili partnerskom odnosu. Obje skupine sudionika većinom nisu uzimale u obzir vlastiti utjecaj te moguću međusobnu komunikaciju oko pojedinih tvrdnji, što bi svakako omogućilo sagledavanje šire perspektive procesa odgoja i obrazovanja. Stoga je nužno raznim edukacijskim programima za učitelje i roditelje raditi na osnaživanju i razvoju partnerskog odnosa.
U pitanju otvorenog tipa najveći broj roditelja ukazao je na potrebu kvalitetnije komunikacije sa školom, a najveći broj učitelja na potrebu roditeljske pomoći djeci u školskim obvezama.
Prema svemu navedenom, može se reći da postoji prisutnost kurikulumskog suradništva koje se razvija prema partnerstvu, no da bi na tom području obje strane trebale aktivnije doprinositi u cilju sveobuhvatnog razvoja učenika jer suvremene i nepredvidive promjene u društvu iziskuju od škole stalne prilagodbe svih odgojno-obrazovnih procesa. „Kurikulumski pristup kreiranju odgojno-obrazovnog procesa pretpostavlja ciljno usmjereno promišljanje i neprekidno povezivanje i usklađivanje međuodnosa cilja i ishoda“ (Jukić, 2015: 11). Sukonstruktivni pristup podrazumijeva ravnomjeran razvoj svih učenikovih potencijala „na području kognitivnoga, emocionalnoga, konativnoga, fizičkoga, socijalnoga i duhovnoga razvoja koji su uvijek u određenoj svezi i relaciji“ (Mijatović, 1999 a: 24). Dakle, struktura suvremenog kurikuluma i temeljnih kompetencija koje bi se pomoću njega trebale razviti pokazuje da one zahtijevaju interdisciplinaran pristup i međupredmetno povezivanje te holistički pristup učenikovu znanju (Marsh, 2003).
Upravo se zato u teorijskom dijelu rada daje prikaz suvremenog određenja kurikuluma, pregled teorijskih polazišta sukonstrukcije školskog kurikuluma, razmatra se uloga učitelja i roditelja kao glavnih sudionika u oblikovanju školskog kurikuluma te se naposlijetku pokušavaju odrediti stavovi učitelja i roditelja kao partnera u procesu sukonstrukcije školskog kurikuluma.
Uže područje ovoga rada odgovorilo je na pitanje važnosti uključivanja roditelja kao aktivnih sukreatora kurikulumskog partnerstva kroz školski kurikulum kao važne pedagoško-didaktičko-metodičke paradigme suvremenog odgojno-obrazovnog procesa iz perspektive roditelja i učitelja te naglasilo važnost sveobuhvatnijeg i ozbiljnijeg pristupa navedenoj problematici. Rezultati se mogu usporediti te poslužiti za poboljšanje učinkovitosti odgojno-obrazovnog sustava naglašavanjem potrebe za jasnijom pravno-zakonskom regulativom kojom bi se škole obvezalo na uključivanje roditelja, a njima omogućilo aktivniju interakciju. Ujedno, konstruirani mjerni instrumenti mogu se koristiti za praćenje kvalitete partnerskog odnosa na razini pojedinih odgojno-obrazovnih ustanova.
Gledano sveukupno, rad doprinosi jasnijem viđenju problematike uključivanja roditelja kao sukonstruktora u oblikovanje školskog kurikuluma, i na teorijskoj i na praktičnoj razini, te pokazuje važnost razumijevanja i razvoja partnerskih odnosa u unapređenju kvalitetne komunikacije svih sudionika odgojno-obrazovnog procesa, ali i odgojno-obrazovnog sustava u cjelini.The purpose of the empirical part of the paper was to examine and compare the views of parents and primary school teachers regarding the school curriculum and parental involvement in their children’s school life.
The survey included two samples, a parent sample and a teacher sample. These were convenience samples of parents and teachers in Zagreb County, collected via schools. The sub-sample of parents consisted of 825 parents, and the sub-sample of teachers consisted of 226 teachers. Although the one-stage cluster sampling method was pursued as a type of probabilistic sampling, and a random sample of schools within Zagreb County was chosen, the participants had the right to refuse participation in the survey, therefore complete school clusters were not examined but the individuals available.
The survey was conducted online during the 2020/2021 school year, based on the questionnaire used by Pahić, Miljević-Riđički and Vizek Vidović (2010). The aforementioned authors translated into Croatian and validated the Questionnaire on Parental Involvement in School Activities (Family and Community Involvement in the Elementary and Middle Grades: Student Survey and Parent Survey) by Sheldon and Epstein (2007). The preliminary survey verified the characteristics of the adapted instruments from the original questionnaire and, for the purposes of this survey, the units that included factors of interest were selected. These scales were used to examine in both subject groups their views of the school curriculum, assess the quality of the partnership between the teachers and parents and examine views regarding parental involvement, including an assessment of the actual level of parental involvement in their children’s education. Each questionnaire ended with an open-ended question where both groups of subjects could present their opinions about the most relevant way a parent can be involved in their children’s education.
The results of the survey showed that both subject groups expressed partially positive views of involvement in the co-construction of the school curriculum. In addition, teachers were found to have a more positive view of the school curriculum, whereas parents tended to have a more positive view of their own involvement. Also, parents with primary and secondary education degrees whose children are in lower grades tended to have more positive views of the school curriculum, as did younger teachers with up to 10 years of professional experience in the teacher group, however, lower-grade teachers also found parental involvement to be more important compared to their peers teaching higher grades. Younger parents of children in lower grades with positive views of the school curriculum tend to be more involved in their children’s education, whereas teachers of lower grades, irrespective of their professional experience, perceive the level of parental involvement to be higher compared to their peers teaching higher grades.
The Scale of Views of Parental Involvement in Children’s Education, where the answers had informative value and results were considered separately for each unit, showed that both groups expressed similar views, with minimal yet statistically significant differences established between answers in only four units. In both groups, the answers were expectedly in favor of the so-called traditional relationship or partnership. For the most part, neither group took into account their own influence and potential mutual communication regarding certain claims, which would surely allow them to gain a wider perspective of the educational process. It is therefore necessary to consolidate and develop a partnership through educational programs intended for both teachers and parents.
In their answers to the open-ended question, most of the parents indicated a need to improve communication with the school, whereas most teachers found it necessary for parents to help their children with their school duties.
Based on the foregoing, curricular collaboration can be said to exist and to be developing in the direction of a partnership, however, both sides should make more active contributions to the comprehensive development of each student in this context because contemporary unpredictable changes in society require that schools constantly adapt all their educational processes. “A curricular approach to creating the educational process is presupposed by targeted thinking and constant connecting and aligning of interrelationships between the targets and outcomes” (Jukić, 2015: 11). Such co-constructive approach implies equal “cognitive, emotional, conative, physical, social and spiritual development of each student, which are always somehow connected and related” (Mijatović, 1999 a: 24). Therefore, the structure of the modern curriculum and the essential competences to be developed through it shows that they require an interdisciplinary approach and interdisciplinary connection, as well as a holistic approach to a student’s knowledge (Marsh, 2003).
This is why the theoretical part of the paper presents the modern curricular premises, provides an overview of theoretical baselines for school curriculum co-construction, considers the roles of teachers and parents as the main stakeholders in the process of designing the school curriculum, and ultimately attempts to determine the views of teachers and parents as partners in the process of school curriculum co-construction.
The specific part of the paper provided an answer to the question of whether or not it is important to involve parents as active co-constructors of a curricular partnership, with the school curriculum being an important pedagogic and didactic methodical paradigm of modern teaching from both parents’ and teachers’ perspectives and emphasized the importance of taking a more comprehensive and serious approach to these issues. The results can be compared and used to improve the efficiency of the educational systems by underlining the need for clearer legislation that would make it mandatory for schools to involve parents and would in turn allow parents to engage in more active interaction. In addition, measuring instruments have been designed, which can be used to monitor the quality of the partnership on the level of each educational institution.
Overall, this paper helps see more clearly the issue of involving parents as co-constructors of the school curriculum, both on the theoretical and practical levels, and demonstrates the importance of understanding and developing partnerships to improve the quality of communication between all stakeholders in the education process, but also the educational system as a whole
Folk Poetry
No full textU ovome radu istražuje se što je folklor, folkloristika i folklorno pjesništvo. Folklor je književno stvaralaštvo koje je nastalo na temeljima usmene književnosti. Ono što čini folklor posebnim upravo je njegova sklonost promjenama koja nastaje zbog usmenog prenošenja. Folklor ima puno definicija no niti jedna ne može obuhvatiti folklor u cijelosti te zbog toga postoje poteškoće u definiranju folklora. Folklor se razvija paralelno sa književnošću te je zato bitno spomenuti njihove sličnosti i razlike odnosno prikazati odnos između usmene i pismene književnosti. Folkloristika je znanstvena disciplina koja se bavi proučavanjem folklora, njegova razvoja i njegovih karakteristika. Ono što folkloristika ističe je to da folkloristi trebaju prestati inzistirati na čistoći folklorne građe te početi uzimati u obzir kontekst pronađene folklorne građe. Alan Dundes progovara o dva glavna razloga koji su odgovorni za izumiranje folkloristike. Narodna književnost je književnost koja obuhvaća usmenu, pučku i popularnu književnost. U narodnu književnost spadaju djela koja su nastala iz naroda i koja nemaju poznatoga autora. Narodna djela karakteriziraju narodni običaji mjesta iz kojega narodni autor dolazi. Pučka književnost je književnost koja je namijenjena nižim društvenim slojevima te nosi obrazovnu ulogu. Popularna književnost javlja se vremenski nakon pučke književnosti. Popularna književnost je književnost koja je namijenjena svim društvenim slojevima te primarno ima zabavnu ulogu. Uspoređivanjem narodne pjesme Bunjevački bećarci, pučke pjesme Sveti Mikula i popularne pjesme Vezak vezla prikazuju se sličnosti i razlike u tematici, ulozi u društvu, raspoređenosti strofa i stihova narodne, pučke i popularne književnosti. Folklorno pjesništvo prisutno je i danas u životima ljudi kroz različite svečanosti i prigode na kojima se rado pjevaju i recitiraju različite narodne, pučke i popularne pjesme
Cognitive Diversity in "I Am Sam" (2001)
No full textOvim se radom pristupa filmu I am Sam iz 2001. godine kao predlošku čija je primarna težnja reprezentacija invaliditeta. Film je američka drama, a režirala ga je i napisala Jessie Nelson. Nastoji se probuditi svijest o invaliditetu koji je dio svakodnevnice te da mu se treba pristupati bez predrasuda i straha od nepoznatog. Temelj rada jesu odrednice pripovjednih reprezentacija invaliditeta potvrđenih i izraženih u filmu. U središtu se nalaze mentalno različit otac Sam i njegova kćer Lucy te njihova borba za skrbništvom
Minority Identities in Harper Lee's "To Kill a Mockingbird"
No full textPredmet ovog završnoga rada jest manjinski identitet u različitim kategorijama, a ponajviše u kategorijama rase i roda. Svrha ovog završnog rada jest teorijski prikazati pojam identiteta, odnosno prikazati invaliditet kao (manjinski) identitet te prikazati na koji način je manjinski identitet prisutan u predlošku Ubiti pticu rugalicu. Ujedno je svrha ovoga završnoga rada odrediti kakav utjecaj ima društvo na formiranje identiteta te kako ono gleda na subjekt čiji je identitet manjinski, a naposljetku i kako se društvo odnosi prema manjinama. Osim toga, razmotrit će se i važna uloga književnosti u tematizaciji invaliditeta, ali i uloga invaliditeta u književnosti. Istraživanje je provedeno na predlošku Ubiti pticu rugalicu Harpera Lee (1960.), a analiza je potkrijepljena citatima iz primarne i sekundarne literature. Invaliditet nije samo tjelesna disfunkcija ili bolest, nego se može promatrati kao vrsta manjinskog identiteta. Jednako kao i pripadanje različitim rasnim, vjerskim, nacionalnim i sl. skupinama koje nisu brojne, odnosno koje ne prevladavaju, ni osobe s invaliditetom društvo često ne prihvaća zbog njihove različitosti. Kako bi neki identitet bio valjan, potrebna je društvena potvrda koja u mnogim slučajevima izostaje. Roman Ubiti pticu rugalicu tematizira odnos društva prema Afroamerikancima i ženama te na taj način postavlja temeljna etička pitanja i pretpostavke te eventualno potiče empatiju kod čitatelja. Roman pripovijeda o nečemu što je marginalizirano i nekonvencionalno, stoga je nerijetko bio zabranjivan. Invaliditet i drugi manjinski identiteti zahtijevaju priču, odnosno jezičnu artikulaciju kako bi bili zaokružena cjelina stoga su pripovjedne reprezentacije invaliditeta vrlo važne kako društveno, tako i kulturno, obrazovno i odgojno
Ethical aspects of micro-targeting
No full textCilj je ovoga rada objasniti metodologiju mikrociljanja te njegovu problematiku razmotriti s etičke točke gledišta. Mikrociljanje, odnosno hiperpersonalizirano ciljanje korisnika proces je ciljanog oglašavanja koji se odvija na temelju prikupljenih podataka o korisnicima različitih društvenih mreža i internetskih stranica. Bihevioralno mikrociljanje specifičan je oblik mikrociljanja koji osim demografskih podataka poput dobi, spola, etničke pripadnosti, seksualne orijentacije i slično, prikuplja i podatke o povijesti pretraživanja, i postavljanju oznaka „sviđa mi se“ na društvenim mrežama, odnosno iskazanim osobnim interesima te temeljem navedenih podataka kreira individualno prilagođene sadržaje koji će pridobiti veću pažnju i zainteresiranost osobe koja je „ciljana“. Pomoću mikrociljanja nastaju ciljane ponude i oglasi koji su rezultat onoga što je korisnik ranije pretraživao putem interneta te rezultat onoga za što je korisnik pokazivao interes. Mikrociljanje je proces koji donosi brojne blagodati korisnicima ukoliko se koristi etično i s unaprijed definiranim i transparentnim namjerama, međutim moguće ga je koristiti i u manipulativne svrhe. Pojedinci ili organizacije koji se odluče koristiti mikrociljanje u manipulativne svrhe, imaju slične motive, a oni su najčešće ostvarivanje osobne ili financijske koristi. Političko mikrociljanje posebno je problematična praksa gledano sa šire društvene perspektive jer manipuliranje glasačima narušava demokratske procese. U radu se opisuju primjeri neetične uporabe mikrociljanja u kontekstu marketinga i politike
Reconstruction Era (1865 - 1877)
No full textOvaj rad bavi se pregledom američke političke scene nakon Američkog građanskog rata 1865. U prvom dijelu rada prikazuju se različiti aspekti života prije Građanskog rata i razni pokušaji „Predsjedničke Rekonstrukcije“. Uništenje prouzrokovano ratom, repatrijacija južnjačkih država, uspostava Ku Klux Klana i njihov utjecaj na ondašnjem Jugu, sve su to odlični pokazatelji tadašnje situacije na američkom Jugu. Pokušaji predsjednika Lincolna i njegovog nasljednika Johnsona da vrate Jug nazad u Uniju su analizirani u kontekstu tadašnjih događaja i procesa. Drugi dio rada bavi se dobom tzv. „Radikalne Rekonstrukcije“, kada je Kongres, uz pomoć novoizabranog predsjednika, Ulyssesa S. Granta, počeo provoditi svoj oblik Rekonstrukcije na Jugu. Tema je opsežna jer bavi se dugim razdobljem, stoga će neki detalji biti izostavljeni. Rekonstrukcija je analizirana u tadašnjem ekonomskom i političkom kontekstu te će u zadnjem dijelu rada biti ocijenjen njezin utjecaj na daljnji razvoj SAD-a i koliki je uspjeh zapravo postignut Rekonstrukcijom i koliko je dugotrajan utjecaj ona ostavila na ljude diljem SAD-a, a pogotovo na Jugu
Character Analysis in "Crna kraljica" by Higin Dragošić
No full textSvrha je rada prikazati obilježja izgradnje likova u trivijalnom povijesnom romanu Crna kraljica Higina Dragošića. Rad se bavi prikazom početka razvoja trivijalnog romana u hrvatskoj književnosti i analizom obilježja pseudopovijesnog romana Crna kraljica. Utvrđeno je da je Higin Dragošić lik Crne kraljice ili Barbare Celjske izgradio na temelju narodne predaje i legendi, pri čemu se može razaznati nedostatak točnih povijesnih činjenica, najčešće zanemarivanje ostalih obilježja Barbare Celjske kao povijesne ličnosti. Da Barbara Celjska gotovo u potpunosti odgovara inventaru osobina fatalne žene koji je ustanovio Krešimir Nemec, potvrđuje pregled njezina djelovanja potkrijepljen citatima iz djela. Na sličan je način provedena usporedba Zlatinog lika s inventarom osobina kućnog anđela, svetice i progonjene nevinosti, pri čemu također potvrđuje popis osobina, ali se ne razvija puni potencijal lika kao suparnice koja se može suprotstaviti Barbari Celjskoj. Ipak, Dragošić nije bio jednako uspješan prilikom izgradnje muških likova, što potvrđuje konačan rasplet sudbine gričkog junaka Valentina, koji ne uspijeva ispuniti svoje ciljeve i pokorava se Fridriku Celjskom, čime se dokida koncepcija junaka viteških vrlina. Uz likove dobra ističu se likovi zla koje uz Barbaru Celjsku predvode Stjepan Šilipetar i Leonard Žitomirski, koji će se izravno ili neizravno sukobiti s Valentinom. Utvrđeno je kako Dragošić nije nasljedovao šenoinsku koncepciju samo prilikom pripovijedanja, već se temom koja u prvi plan stavlja sukob Gričana i Medvedgrada, odnosno knezova Celjskih, približio zapletu Zlatarovog zlata, gdje je također prikazan sukob građana slobodnog kraljevskog grada s moćnim i oholim plemstvom, odnosno Stjepkom Gregorijancem. Iako se Dragošićeva Crna kraljica smatra prvim hrvatskim pseudopovijesnim romanom, zbog zamjerki koje mu se mogu pripisati roman ne zadobiva značajno mjesto u povijestima hrvatske književnosti. Od velikog broja zapleta koji opterećuju glavnu fabularnu nit, a do kraja romana se ne raspliću u potpunosti do odviše kratkog završetka koji ne otkriva najavljene tajne i nedovoljno izgrađenih i brojnih likova, Crna kraljica iz naslova na trenutke može djelovati kao sporedan lik. Dva su nastavka nedovoljna za tako ambicioznu povijesno utemeljenu priču, kako bi se svi likovi i zapleti mogli kvalitetno prikazati. Ono što se može pohvaliti je izbor originalne teme, osim Dragošića o Crnoj su kraljici pisali Josip Freudenreich i kasnije Miro Gavran, riječ je o dramskom obliku u oba slučaja, dok je August Šenoa preduhitrio i Higina Dragošića napisavši pjesmu Zmijska kraljica. Barbara Celjska fascinantna je povijesna ličnost neiskorištenog potencijala kako u historiografiji, tako i u hrvatskoj književnosti. Zaključno, čitateljstvo može privući neprestana napetost koja se jednako održava od početka do kraja romana te stil pripovijedanja i opisa koji dokazuje da je Dragošić bio odličan učenik, a Šenoa još bolji učitelj
Managing People in the Workplace: Leadership Styles and Influence Strategies
No full textSvrha rada je opisati upravljanje ljudima na radnom mjestu, s posebnim naglaskom na stilove vodstva i strategije utjecaja. Radom se naglašava važnost vodstva u suvremenim organizacijama te se ističe razlika menadžmenta i vodstva. Dalje se proučavaju pristupi vodstva; pristup osobina, bihevioralni pristup i kontingencijski pristup s pripadajućim teorijama. U bihevioralnom se pristupu opisuju McGregorova teorija X i teorija Y te Reddinova trodimenzionalna teorija, dok se u pristupu opisuje Fiedlerov kontingencijski model i teorija puta do cilja. Nakon toga se analiziraju transformacijsko, transakcijsko i situacijsko vodstvo i naglašavaju sličnosti, razlike, prednosti i nedostatci svakog stila. Vezano uz to se definira moć i njeni osobni i pozicijski izvori. Osobni se izvori dijele na stručnost, trud, legitimnost i privlačnost, a pozicijski na centralitet, fleksibilnost, relevantnost i vidljivost. Posljednje se navode strategije za transformiranje moći u utjecaj, a one se dijele na retribuciju, reciprocitet i razum. U svakoj se strategiji opisuju izravni i neizravni utjecaji te se ističe utjecaj prema gore kao posebni slučaj strategije razuma
Knowledge and Perception of Alzheimer's Disease Among Students of Information Science
No full textU radu se predstavljaju rezultati istraživanja provedenog s ciljem utvrđivanja znanja studenata informatologije o Alzheimerovoj bolesti te njihove percepcije uloge narodnih knjižnica u pružanju knjižničnih usluga osobama oboljelima od Alzheimerova bolest i drugih demencija i članovima njihovih obitelji. Istraživačka pitanja na koja se željelo odgovoriti odnose se na to u kojoj mjeri su studenti informatologije upoznati s Alzheimerovom bolešću, postoji li razlika u znanju između onih ispitanika koji su se ranije susreli s osobama s tom bolešću i onih koji nisu imali nikakav kontakt a njom, kako studenti informatologije percipiraju zadaću knjižnica kada su u pitanju osobe s Alzheimerovom bolesti te jesu li studenti informatologije pripremljeni za rad u knjižnicama s osobama oboljelima od Alzheimerove bolesti. Istraživanje je provedeno u razdoblju od veljače do travnja 2022. godine. Podaci su prikupljeni uz pomoć online i tiskanog upitnika. U istraživanju je korištena skala znanja o Alzheimerovoj bolesti (Alzheimer’s Disease knowledge Scale, ADKS) koja se sastoji od 7 domena i 30 čestica. Od ukupno 287 studenata informatologije, upisanih na Sveučilištu J. J. Strossmayera u Osijeku i Sveučilištu u Zadru akademske godine 2021./2022., u istraživanju je sudjelovalo 183 studenta, što predstavlja odaziv od 63,76%. Rezultati istraživanja su pokazali nesigurnost i nedovoljno znanja ispitanika o Alzheimerovoj bolesti pri čemu je postotak točnih odgovora prema ADKS bio 35,87%. Ispitanici su najviše znanja pokazali u domeni liječenja i upravljanja, a najmanje u domeni faktora rizika. Znanje studenata informatologije o Alzheimerovoj bolesti je slabo i ispodprosječno (manje od 50% točno odgovorenih pitanja). Također, rezultatima istraživanja utvrdilo se kako ispitanici koji su bili u kontaktu s osobama s Alzheimerovom bolešću, u pravilu pokazuju bolje znanje o samoj bolesti. Studenti su pokazali visok stupanj slaganja s većinom izjava koje se odnose na uključivanje narodnih knjižnica u izgradnju demenciji prijateljskih zajednica kroz izgradnju specijalnih zbirki, ponudu prilagođenih programa i uključivanje osoba s demencijom u kulturni život zajednice te informiranje i senzibilizaciju javnosti o ovoj bolesti, u svrhu njezine društvene destigmatizacije. Konačno, studenti smatraju kako nisu spremni niti dovoljno obučeni za rad s osobama s Alzheimerovom bolešću
Barnum Effect, Locus of Control, Superstition and Personality Traits
No full textCilj ovog istraživanja bio je ispitati Barnumov efekt i njegov odnos s lokusom kontrole, praznovjerjem i osobinama ličnosti HEXACO modela. Barnumov efekt izražen je stupnjem u kojem pojedinci općenitu povratnu informaciju o vlastitim osobinama prihvaćaju istinitom. Istraživanje je provedeno uživo na N=141 studentu Filozofskog fakulteta u Osijeku. Mjera Barnumovog efekta konstruirana u svrhe ovog istraživanja, a osim nje korištene su još Rotterova skala unutrašnjeg naprama vanjskom mjestu kontrole potkrepljenja, Skala praznovjerja te Kratki HEXACO Inventar. Nije dobivena statistički značajna povezanost Barnumovog efekta s praznovjerjem i lokusom kontrole. Nije dobivena statistički značajna povezanost Barnumovog efekta s osobinama ličnosti, osim s otvorenošću ka iskustvu. Pokazalo se kako su osobine ličnosti, a posebice otvorenost ka iskustvu statistički značajni prediktori Barnumovog efeka. Rezultati istraživanja su prokomentirani u kontekstu poteškoća s pouzdanostima skala u ovom istraživanju te općenitim poteškoćama ispitivanja Barnumovog efekta. Konačno, navedene su preporuke za buduća istraživanja u kontekstu metodologije te implikacije ovog istraživanja u različitim kontekstima.The aim of this study was to examine the Barnum effect and its association with the locus of control, superstition, and personality traits of the HEXACO model. The Barnum effect is expressed as the degree to which individuals accept general feedback about their own traits as true. The research was conducted live on N=141 students of the Faculty of Humanities and Social Sciences in Osijek. The measure of the Barnum effect was constructed for the purposes of this research and, in addition to it, the following instruments were used: Rotter's Internal-External Locus of Control Scale, the Superstition Scale, and Brief HEXACO Inventory. No statistically significant association of the Barnum effect with superstition and the locus of control was found. No statistically significant association of the Barnum effect with personality traits was found, other than with openness to experience. It has been found that personality traits, especially openness to experience, are statistically significant predictors of the Barnum effect. The results are reviewed in the context of reliability difficulties in this study and in the context of difficulties with research of the Barnum effect in general. Finally, recommendations for future research in the context of methodology are given, as well as implications of this research in different contexts