Repository of the Faculty of Humanities and Social Sciences Osijek
Not a member yet
5408 research outputs found
Sort by
The Role of Literary and Programmatic Texts of the Croatian National Revival in the Formation of National Identity
No full textRad je analiza uloge književnih i programatskih tekstova Hrvatskog narodnog preporoda u izgradnji hrvatskog nacionalnog identiteta. Metodologija završnog rada oslanja se na književnu teoriju i teoriju nacije. Za raščlambu odabranih književnih i programatskih tekstova tekstova Hrvatskog narodnog preporoda oblikotvoran je ondašnji društveno-politički i kulturološki kontekst. U konačnici svrha završnog rada je istraživanje funkcija i namjena izabranih tekstova u konstruiranju ideje nacije
The Ideal of Humanity in "Faust II" by Johann Wolfgang von Goethe
No full textIn dieser Arbeit untersuche ich das Humanitätsideal in Johann Wolfgang von Goethes Faust. Der Tragödie zweiter Teil. Ich habe dieses Thema gewählt, weil ich es interessant finde, die Beziehung zwischen Moral und Gesellschaft zu untersuchen. Ich denke, dass man in Faust II viel über verschiedene philosophische Strömungen lernen kann. Ich habe dieses Thema gewählt, um mehr über das Wertesystem und die Prioritäten zu erfahren, da Fausts Entwicklung des möglichen Fortschritts des Menschen perfekt widerspiegelt. Ein weiterer Grund ist, dass ich gerne Goethes Werke lese, bei denen es sich größtenteils um Klassiker der Weltliteratur handelt, und dass ich diese als allgemeine Kultur betrachte.
Die Arbeit ist in 12 kleinere Teile unterteilt, und der letzte Teil der Arbeit ist der Schlussteil. Nach der Einleitung am Anfang stellt das zweite Kapitel Goethes Biografie und sein philosophisches Denken vor. Im restlichen Teil der Arbeit habe ich den Protagonisten Faust, die Gesellschaft und die Kritik der Gesellschaft sowie die prominentesten Charaktere: Euphorion und Helena analysiert. Jedes der erwähnten Elemente trug auf unterschiedliche Weise zur Entwicklung von Faust bei.
Das Werk befasst sich mit der Komplexität der menschlichen Natur und dem Bedürfnis und dem Streben des Menschen nach Fortschritt. Darüber hinaus habe ich mich in Faust II mit der Verbindung von Antike und Romantik befasst.
Im Schlussteil werden alle Aspekte ermittelt, die zum Humanitätsideal führen. Das Humanitätsideal dient dem Fortschritt und wird durch Liebe und Rücksichtnahme auf andere erreicht. Letztlich ist Fausts größter Fortschritt das erfolgreiche Erreichen der Seelenvollkommenheit
Društveno i kritičko djelovanje Jelice Belović-Bernadzikowske u osječkim novinama Die Drau i Slavonische Presse u razdoblju od 1910. do 1916.
No full textJelica Belović-Bernadzikowska war eine der bedeutendsten Osijeker kulturellen Arbeiterinnen des Anfangs des zwanzigsten Jahrhunderts. Obwohl sie in wissenschaftlichen Kreisen, vor allem als Ethnologin, bekannt ist, war sie auch als Pädagogin, Literaturkritikerin, Schriftstellerin und Journalistin tätig. Diese Arbeit untersucht Belovićs journalistische Tätigkeit im Osijeker deutschsprachigen Zeitungswesen. In der Arbeit werden ihre Beiträge aus Osijeker Zeitungen Die Drau und Slavonische Presse aus dem Zeitraum zwischen 1910 und 1916 analysiert. Die Arbeit fokussiert sich auf die Artikel aus diesem Zeitraum, weil gerade zu dieser Zeit Belović in Osijeker Zeitungen am aktivsten war, wenn man die Anzahl und die thematische Vielfalt ihrer journalistischen Beiträge in Betracht nimmt. Die Artikel wurden nach folgenden Themenbereichen untersucht: Belovićs öffentliche und private pädagogische Erfahrungen, ihre literarische, literaturkritische, wissenschaftliche und emanzipatorische Wirkung und ihr Erlebnis des Ersten Weltkrieges. Der Untersuchungskorpus wurde in Bezug auf die Theorien des kulturellen Gedächtnisses Jan und Aleida Assmanns und der dreifachen Mimesis Paul Ricoeurs analysiert. Die Analyse Belovićs Beiträge zeigt, dass ihr Schreiben von der Idee der Emanzipation südslawischer Völker innerhalb der Habsburger Monarchie geprägt ist. Bei der Analyse sind die Beiträge auch in den gesellschaftlich-kulturellen Kontext jener Zeit gestellt. Im Vergleich zum Schreiben anderer zeitgenössischer kultureller Arbeiter jener Zeit, im Sinne der befürworteten Theorien und Strukturen aus der Sphäre Pädagogie, Feminismus, Literatur, Wissenschaft und Politik, ist es zu beschließen, das Belovićs Tätigkeit nicht im Einklang mit den damals vorwiegenden Ideen, sondern innovativ war.Jelica Belović-Bernadzikowska jedna je od najplodnijih osječkih kulturnih djelatnica s kraja devetnaestog te početka dvadesetog stoljeća. Autorica je zadivljujućeg broja djela te članaka iz različitih tematskih sfera. Iako je najpoznatija po svojem etnografskom djelovanju, bila je podjednako aktivna i na drugim kulturnim i društvenim poljima, kao što su pedagogija, književna i kazališna te društvena kritika. Posebice se istaknula svojim feminističkim djelovanjem. U ovom radu predstavljen je autoričin novinarski doprinos u najprominentnijim osječkim njemačkim novinama Die Drau i Slavonische Presse. Analizi su podvrgnuti svi članci koje je Belović objavila od 1910. do 1916. godine. Ovo razdoblje odabrano je jer je upravo u tome periodu Belović publicirala veliku većinu svojih osječkih članaka, koji se pritom odlikuju značajnom tematskom raznolikošću. Cilj ovoga rada je kroz analizu njezinog novinarskog doprinosa u osječkim njemačkim novinama ispitati je li društveno i kulturno djelovanje Jelice Belović-Bernadzikowske bilo pionirsko ili u skladu s vodećim idejama i tendencijama tog vremena. Rad također nudi sintezu vrijednosti i struktura koje Belović naglašava i zagovara u svojem pisanju. Kao okosnica analize odabrane su teorija trostrukog mimesisa Paula Ricoeura te teorija kulturnog pamćenja Jana i Aleide Assmann, koje su se s obzirom na profil istraživačkog korpusa te njihovu aktualnost pokazale kao povoljna polazišna točka za ovo istraživanje. Autoričini tekstovi grupirani su i analizirani prema sljedećim tematskim okosnicama: iskustva iz sfere pedagogije i odgoja, njezino literarno, kritičko, znanstveno te feminističko djelovanje te doživljaj Prvog svjetskog rata. Cjelokupni osječki novinarski opus Jelice Belović-Bernadzikowske iz gore navedenog razdoblja stavljen je u kontekst tada prevladavajućih društvenih, kulturnih i političkih obrazaca i ideja. U radu je također povučena paralela između novinarskog doprinosa Jelice Belović i ostalih suradnika koji su pisali za Die Drau i Slavonische Presse u to vrijeme. Analiza autoričinih članaka pokazala je da oni nude značajne pomake u usporedbi s tadašnjim tendencijama. U svojem javnom pedagoškom djelovanju Belović se fokusira na kritiku zastarjelog činovničkog aparata Habsburške monarhije koja se očituje u gotovo svim društvenim sferama pa tako i u školstvu. Autorica pritom ukazuje na ljudske slabosti i mane koje se mogu prepoznati i u današnjem društvu. Primjerice, kao jedan od glavnih problema prepoznaje činjenicu da sistem pogoduje pojedincima pod protekcijom, bez obzira na njihove kompetencije. Prema tome, već iz prve skupine članaka da se zaključiti da su autoričini članci primjeri komunikativnog i kulturnog pamćenja. U člancima iz sfere autoričinog privatnog pedagoškog djelovanja značajnija je zastupljenost elemenata kulturnog pamćenja, nego u člancima iz prethodne skupine, budući da tekstovi sadrže brojne motive iz južnoslavenske mitologije, kao i tradicionalne izraze koji, prema Belović igraju značajnu ulogu u odgoju djeteta. U člancima se primjećuje značajan raskorak između autoričinog stava prema odgoju te prevladavajućih pedagoških normi tog doba. Kako je i uočljivo iz brojnih tadašnjih dokumentarističkih izvora poput memoara Vilme Vukelić ili pak Stefana Zweiga, tadašnja pedagoška načela temeljila su se na smještanje djeteta u sferu drugotnosti. Prema tome, tijekom djetetova odrastanja nije se uzimala u obzir njegova individualnost. Pravo na osobne želje i preferencije te na izražavanje vlastitog mišljenja mlada osoba stjecala je tek dostizanjem punoljetnosti. Uz to, kod imućnijih društvenih slojeva, između djece i roditelja postojala je instanca guvernante, koja je bila zadužena za odgoj djece i mladih. U svojim člancima Belović nudi novu sliku odnosa majke i djeteta, potaknuta idejama Jugendstila, koji u fokus svojeg djelovanja stavlja upravo mlade. Kako u svojim člancima i sama priznaje, svoje dijete odgaja bez posredstva guvernante te mu omogućava slobodan psihološki razvoj bez ograničavanja od strane tadašnjih uvriježenih stavova o odgoju. Sljedeća tematska kategorija donosi literarna ostvarenja Jelice Belović. Njihovom usporedbom s kratkim pričama ostalih suradnica Der Drau i Slavonischer Presse kod Belović se ne primjećuju toliki pomaci u smislu obrađenih tema te korištenih motiva kao u njezinim ostalim člancima. U pričama prevladava ljubavna tematika te pretjerana sentimentalnost po uzoru na masovno tiskane ljubavne romane toga vremena. No ipak, ono po čemu se autoričine kratke priče razlikuju od ostalih je korištenje motiva iz južnoslavenske mitologije te smještanje radnje u lokalni milje. Dakle, može se zaključiti da su u ovoj skupini članaka primjetni elementi tradicije kao i elementi inovacije (Paul Ricoeur). Jedna od Ricoeurovih teza može se primijeniti i na kritike Jelice Belović. Naime njezine književne i kazališne kritike primjer su beskrajnosti kruga prenarativa, narativa i recepcije. Drugim riječima, na temelju određenog predznanja autorica stvara novi narativ, koji će biti dovršen tek od strane recepcije. Autoričini tekstovi iz sfere kritičkog djelovanja ukazuju na izvrsno poznavanje hrvatske literarne i kazališne scene. Njezine književne kritike mogu se po kvaliteti svrstati uz bok s onima tadašnjih vodećih hrvatskih književnih kritičara. Na primjer, Belović ukazuje na iste probleme o kojima piše i A. G. Matoš, kao što je hiperprodukcija nekvalitetnih literarnih ostvarenja te hvali iste autore poput Joze Ivakića te Josipa Kosora zbog njihove vjerodostojnosti te korištenja tema i motiva iz lokalne sredine. Uz to je bitno napomenuti da je, ako se uzme u obzir razdoblje između 1910. i 1916. godine, Belović bila jedina žena čije su književne i kazališne kritike objavljene u glasilima Die Drau i Slavonische Presse. Ipak, najveći broj članaka Jelice Belović pripada sferi njezina znanstvenog djelovanja, koje je, u usporedbi s tadašnjim odnosom prema tradiciji na području današnje Hrvatske bilo iznimno inovativno. Naime, Belović je također bila jedina suradnica ranije navedenih glasila, koja je u svojim člancima naglašavala važnost očuvanja materijalne i duhovne narodne tradicije. Zahvaljujući iznimnoj upućenosti u aktualna zbivanja unutar internacionalnih etnoloških krugova, Belović je vrlo rano (još u vrijeme prije osnivanja prvog etnografskog muzeja u Zagrebu) prepoznala potrebu za osnivanjem institucije posvećene očuvanju etnografskog blaga. Nažalost, kako je vidljivo iz biografije Jelice Belović, njezine težnje u Osijeku nisu naišle na plodno tlo te je njezina ideja o donaciji njezine etnografske zbirke te kuće u svrhu osnivanja takvog muzeja odbačena od strane gradskih otaca. U ovoj skupini članaka prevladavaju elementi kulturnog pamćenja. Posredstvom autoričinog pisma, nematerijalna tradicijska blaga poput rituala, vjerovanja i narodnih pjesama ostaju sačuvana u carstvu pohranjenog pamćenja. Njezini tekstovi etnografske tematike su napisani pod utjecajem ideje Jugoslavenstva, koju Belović, kao Strossmayerova učenica naglašava i u većini ostalih članaka pa tako u svojim feminističkim radovima posebnu pažnju poklanja položaju jugoslavenske žene u patrijarhalnom društvu. Autoričin feminizam umjerenog je karaktera, no unatoč tome, nudi značajne pomake u usporedbi s tada prevladavajućim stavovima o emancipaciji žena. Belović zagovara emancipaciju žena s ciljem poboljšanja njihovog društvenog i ekonomskog statusa, prihvaćajući pritom razlike između muškaraca i žena, vođena motom „različiti, ali ravnopravni“. Kao jedini put ka postizanju emancipacije žena vidi obrazovanje. Ponukana inozemnim feminističkim događanjima u koje je bila izvrsno upućena, predlaže ujedinjenje žena te osnivanje ženskih organizacija na području južnoslavenskih zemalja. Iako bi se prema pisanju Jelice Belović mogao steći dojam da su se i na ovim područjima u to vrijeme zbivali događaji značajni za emancipaciju hrvatske žene, istinsko stanje je bilo uvelike drugačije. Rijetki su se osječki autori uopće doticali te, za to vrijeme poprilično kontroverzne, društvene tematike, a kamoli o njoj pisali na tako revolucionaran način kao Jelica Belović. Osim u ujedinjenju žena, priliku za ostvarenje ekonomske i društvene samostalnosti žena, Belović vidi i u početku Prvog svjetskog rata. Budući da je većina radno sposobnih muškaraca pozvana u rat, velik broj žena preuzeo je poslove svojih supruga, očeva ili braće. Na taj su način žene, barem na kratko vrijeme, uspjele okusiti financijsku slobodu. Člancima u kojima rat doživljava kao motor ženske emancipacije (B. Biron) Belović je preduhitrila moto kojim će se u drugom valu emancipacije voditi žene koje će nakon Drugog svjetskog rata napokon uspjeti izboriti vlastitu društvenoekonomsku samostalnost. Autoričini feministički tekstovi potvrđuju Ricoeurovu tezu, prema kojoj narativ može biti dovršen tek posredstvom recepcije. Naime, prema pisanju Jelice Belović, neupućen čitatelj mogao bi doći do zaključka da su se na prostoru današnje Hrvatske zbivali značajni događaji vezani uz emancipaciju žena, iako je stvarna situacija bila drugačija. Osim feminističkih težnji, novinarski doprinos Jelice Belović karakterizira i naglašavanje patriotizma, koji je u njezinu slučaju četverostrukog karaktera. U njezinu je pisanju primjetan neobičan paradoks. Naime, iako pasionirano zagovara ideju ujedinjenja Južnih Slavena, u isto vrijeme izražava odanost Kruni, što je posebno vidljivo u njezinim ratnim člancima. Prema navedenome, dolazi se do zaključka da se Belović svojim kulturnim djelovanjem zalaže za emancipaciju južnoslavenskih naroda pod okriljem Austrougarske monarhije. Nadalje, Belović se izjašnjava kao Hrvatica te prije svega kao Osječanka. Upravo svome rodnome gradu Osijeku te njegovim stanovnicima i njihovim posebnostima posvetila je velik broj svojih novinskih priloga. Ti prilozi svjedoče o mirnom suživotu pripadnika brojnih etnija koji su početkom 20. stoljeća obitavali u Osijeku te o hibridnim identitetima njegovih stanovnika. Smještanjem autoričinog pisanja u onovremeni društveni i kulturni kontekst može se zaključiti da su stavovi koje je Jelica Belović-Bernadzikowska zastupala bili izrazito napredni pa čak u neku ruku i revolucionarni. Analiza članaka potvrđuje da su Jelice Belović primjeri i komunikacijskog i kulturnog pamćenja. Zastupljenost elemenata ovih oblika pamćenja ovisi o tematici koju autorica obrađuje. Npr., dok u člancima iz područja autoričinog javnog pedagoškog djelovanja prevladavaju elementi komunikativnog pamćenja, njezini tekstovi iz područja etnologije ukazuju na prevlast kulturnog pamćenja. Sinteza motiva i vrijednosti koje Belović u svojim člancima zagovara pokazuje da se u njezinom slučaju nije radilo o novinarki koja podilazi uvriježenim pravilima i prevladavajućim idejama nego o svestranoj intelektualki upućenoj u aktualna svjetska zbivanja iz domene kulture, politike i znanosti.Jelica Belović-Bernadzikowska is one of the most prolific cultural figures of Osijek from the end of the nineteenth and beginning of the twentieth century. She is the author of an extraordinary number of works and articles on various subjects. Although she is best known for her ethnographic works, she was also active in other cultural and social fields such as pedagogy, literature, theatre, and social criticism. She was particularly distinguished for her feminist work. This paper presents the author’s journalistic contribution in the most important German newspapers in Osijek: Die Drau and the Slavonische Presse. The analysis includes all articles published by Belović between 1910 and 1916, the period in which most of her articles appeared, which is why this period was chosen for this paper. Moreover, her articles from this period show a great thematic diversity. The aim of this thesis is to investigate whether Belović’s social and cultural work was innovative or in line with the main ideas and trends of the time. The dissertation also offers a synthesis of the values and structures Belović focused on and advocated in her work. Paul Ricoeur’s theory of triple mimesis and Jan and Aleida Assmann’s theory of cultural memory proved to be an appropriate theoretical background for this research, given their topicality as well as the profile of the research corpus. The author’s texts are grouped and analysed according to the following themes: Experiences from the pedagogical and educational field, her literary, critical, scientific, and feminist work, and the experience of the First World War. All of Belović’s journalistic work in Osijek’s newspapers from the above period is placed in the context of the prevailing social, cultural and political patterns and ideas of the time. The paper also draws a parallel between Belović’s journalistic work and the articles of some other journalists published in Die Drau and Slavonische Presse at the beginning of the twentieth century. The analysis of Belović’s articles shows that they represent a significant change compared to the prevailing trends of the time. In her public pedagogical work, Belović focuses on criticising the outdated bureaucratic apparatus whose influence manifests itself in almost all areas of society, including the school system. At the same time, the author points out human weaknesses and flaws that can also be found in today’s society. For example, one of the main problems Belović points out is the fact that the system favours the protégé over personal competences. Therefore, already the first group of Belović’s articles serves as evidence that her texts are examples of both communicative and cultural memory. Unlike the articles in the previous group, elements of cultural memory predominate in Belović’s texts from the sphere of her private pedagogical activity, as these texts contain numerous motifs from South Slavic mythology as well as traditional expressions that, according to Belović, play an important role in raising a child. The articles about her private educational experiences reveal a significant discrepancy between the author’s attitude toward child rearing and the prevailing pedagogical norms of the time. As can be seen from the numerous documentary sources such as Vilma Vukelić’s or Stefan Zweig’s memoirs, contemporary pedagogical principles were based on the classification of the child into the sphere of otherness. Therefore, the individuality of the child in its formative years was not taken into account. Personal desires and preferences, as well as the expression of opinions, could not be asserted by a young person until he or she reached adulthood. Apart from this, it was common in the higher social classes to employ a governess whose task was to educate children and young people. In her articles, Belović offers a new portrayal of the relationship between mother and child, influenced by the Jugendstil which focused its interest precisely on youth. As she admits in her articles, she raises her child alone, without the help of a governess. She allows him to have a free psychological development, which is not affected by the constraints of the prevailing educational theories of the time. The next thematic category is represented by the literary work of Jelica Belović. Comparing it with the short stories of other authors at Die Drau and Slavonische Presse, there is no discernible thematic and motivic progress as in her other articles. The main theme of her stories is romance. They are also overly sentimental, just like some other mass-produced romance novels of the time. However, unlike the other authors whose short stories are compared to Belović’s in this paper, she incorporates motifs from South Slavic mythology into her works and sets the plot in the local milieu. It can be concluded that this group of articles contains palpable elements of both tradition and innovation (Paul Ricoeur). One of Ricoeur’s theses is also applicable to Belović’s critiques. Namely, her literary and theatrical critiques are examples of the infinity of the prenarrative, narrative, and reception circle. In other words, on the basis of a certain prior knowledge, the author creates a new narrative, which is completed only through its reception. The author’s articles from the field of criticism testify to an excellent familiarity with the Croatian literary and theatrical scene. Her literary critiques are comparable in quality to those of the leading contemporary Croatian literary critics. Thus, Belović points out the same problems that A. G. Matoš recognises in his critiques, such as the mass production of lowquality literary works. Moreover, they praise the same authors, such as Joza Ivakić and Josip Kosor, for their authenticity and use of local themes and motifs. It is also important to note that Belović was the only woman whose literary and theatrical reviews were published in Die Drau and Slavonische Presse between 1910 and 1916. Most of Belović’s articles, however, deal with her scientific work, which was completely innovative compared to the prevailing attitude towards tradition in Croatia. Belović was, in fact, the first contributor to the two aforementioned newspapers to emphasise, through her writing, the importance of preserving the material and immaterial folk tradition. Due to her excellent knowledge of current developments in international ethnological scientific circles, Belović recognised very early, even before the foundation of the first ethnographic museum in Zagreb, the necessity of establishing institutions for the protection of ethnographic treasures. As mentioned in her biography, Belović wanted to donate her house and her collection of traditional treasures to the city of Osijek in order to establish an ethnographic museum there. Unfortunately, her idea was rejected by city officials. In this group of articles, the elements of cultural memory predominate. Through Belović’s writing, the non-material traditional treasures such as rituals, beliefs, and folk songs are preserved in the realm of memory storage. Belović’s articles dealing with the scientific sphere of ethnography were written under the influence of the South Slavic idea, which she, as a student of Josip Juraj Strossmayer, also represents in most of her other articles. Thus, her feminist work focuses on the position of South Slavic women in patriarchal society. Although the author’s feminism is moderate in character, it offers a significant shift in terms of prevailing views on women’s emancipation. The goal of female emancipation that Belović advocates is the improvement of women’s socioeconomic status. At the same time, she accepts the differences between men and women, guided by the motto “different, but equal”. According to Belović, the only way to emancipate women is through education. Inspired by the feminist events abroad, which she also knows very well, she proposes the unification of women in the sense of the establishment of South Slavic women’s organisations. Although from the writings of Jelica Belović one could get the impression that at the beginning of the twentieth century in this area there were numerous events that were of great importance for the emancipation of Croatian women, the truth was quite different. Few Osijek authors have taken up this then very controversial issue, let alone written about it in such a revolutionary way, as Belović. Except for the union, the author sees an opportunity for the realisation of women’s financial and social independence at the beginning of the First World War. As the majority of the male labour force was drafted into the war, a large number of women took over the jobs and businesses of their spouses, fathers and brothers. This way, woman could get a taste of their financial freedom, at least for a brief moment. With her articles advocating war as the engine of female emancipation (B. Biron), Belović anticipated the motif that would lead women through a second wave of emancipation and help them achieve their own socioeconomic independence after the end of the Second World War. The author’s feminist texts conf
Istraživanje spremnosti na komunikaciju u stvarnim i virtualnim učionicama engleskog kao stranog jezika pomoću narativnih okvira
No full textThe present study used a qualitative method of narrative frame to investigate levels of willingness to communicate (WTC) in the physical and virtual English Foreign Language (EFL) classrooms, as well as the factors influencing possible changes in the level of WTC in the two different settings. More precisely, this study took a closer look at the feelings the participants associated with speaking in two different settings, factors that influenced the participants' willingness to volunteer in both settings, and in which of the two settings participants spoke voluntarily more often. The study was conducted with seventy-five participants in one of the primary schools in Croatia. The analysis of the data gathered from the narrative frames indicated that, even though there was a generally negative perception of online classes among participants, they still associated positive feelings with speaking in both settings. Nevertheless, the results showed that the participants were more likely to speak voluntarily in the physical classroom. One of the possible reasons for low WTC in the virtual classroom were problems with technology and a lack of interpersonal communication. The most important factor influencing participants’ high willingness to communicate, especially in the physical classroom, was high-perceived communication competence. Some other factors influencing WTC gathered from the results were classroom setting, classroom atmosphere, group size and interlocutors. Since the levels of WTC changed with the change of setting, the study concluded that WTC in this research acted as a situational variable. This study suggests further investigation of processes hidden behind WTC in an online EFL setting
Heroes in Croatian Epic Poems
No full textOvaj se završni rad bavi usmenom književnošću, točnije junačkom epskom pjesmom i herojima koji su bili glavni likovi pjesama. Usmena je književnost najstariji oblik književnog stvaranja gdje je pojedinac oblikovao sadržaje koji su tada bili važni te ih prenosio usmenim putem na različite oblike. Zbog usmenog prenošenja, na usmenu književnost utjecali su mnogi faktori kao što su komunikacijski odnosi, situacije, odnosi između govornika i slušatelja, osobine i raspoloženje slušatelja i njihovi doživljaji, mimika i geste govornika te intonacija pripovijedanja. Poseban žanr o kojemu će biti riječ u ovome završnom radu je junačka epska pjesma koja ima svoje posebne elemente i karakteristike koje će biti opisane i analizirane na primjeru pjesama Mijat Tomić i Fetibegović, Oranje Marka Kraljevića, Senjanin Ive i vila Mandalina. Svaka od analiziranih pjesama prikazuje junake koji su okarakterizirani kao snažni, pametni i snalažljivi, a narod je u njima pronalazio hrabrost i ustrajnost u borbi s neprijateljem te su zato oni bili nositelji vrijednosne orijentacije naroda
Specifics of Child Upbringing in a Multicultural Family Environment
No full textU radu se analiziraju posebnosti odgoja djeteta u multikulturalnom obiteljskom okruženju kao nezaobilaznoj dimenziji suvremenog društva. Odgoj djeteta u multikulturalnom obiteljskom okruženju može biti bogato i vrijedno iskustvo, ali i veliki izazov prepun posebnosti koje roditelji moraju moći i znati prevladavati. Djeca u multikulturalnim obiteljima imaju priliku biti izložena različitim kulturama, jezicima, tradicijama, običajima i načinima razmišljanja. Ova izloženost može kod mladih osoba potaknuti otvorenost, toleranciju i empatiju prema ljudima koje će susretati tijekom života, a dolaziti će iz različitih sredina. S druge strane, multikulturalnog obiteljskog okruženja proizlaze i brojni izazovi s kojima se obitelj suočava u procesu odgoja djeteta. Najčešće se kao izazov podrazumijeva kako uspješno prevladati nesporazume ili sukobe između različitih kulturnih vrijednosti, običaja i uvjerenja, jezične barijere, kao i izazovi u prenošenju religijskih vrijednosti s roditelja na dijete. U multikulturalnim obiteljskim okruženjima isprepliću se različite ideje, vrijednosti i stvara se novi jedinstveni kulturni spoj. Svaki član obitelji s drugačijim podrijetlom sobom nosi svoje kulturno naslijeđe koje se integrira u obiteljski odgojni proces. Stoga se funkcionalnost multikulturalnih obitelji prepoznaje u razumijevanju, otvorenosti i spremnosti na prilagodbu svih njezinih čimbenika i članova
Sinkronizacija kao oblik audiovizualnog prevođenja
No full textThe aim of the paper is to explore the dubbing process as a method of Audiovisual Translation while discussing some of its key theoretical approaches. The paper starts with brief introduction to translation, followed by an overview of AVT and the nature of the AV text. Then, it focuses on dubbing as its primary subject and offers a survey of prominent researchers in the field of dubbing studies. Finally, the paper delves into the practical aspect with an intention to explore a more personal and hands-on perspective of the dubbing process.Cilj je rada objasniti proces sinkronizacije kao metode audiovizualnog prevođenja kroz nekoliko izdvojenih teorijskih pristupa. Rad započinje kratkim uvodom o prevođenju općenito, nakon čega slijedi pregled teorije audiovizualnog prevođenja i prirode audiovizualnog teksta. Napokon, rad se fokusira na sinkronizaciju kao primarni predmet rasprave te donosi pregled istaknutih područja istraživanja procesa sinkronizacije. Naposljetku, rad će preusmjeriti fokus s teorije i prijeći na opis praktičnog dijela rada kako bi se dobio uvid u praktičnu i osobnu perspektivu sinkronizacije kao metode audiovizualnog prevođenja
Kulturnospecifični izrazi u književnom prevođenju na primjeru romana Julijane Matanović "Zašto sam vam lagala"
No full textDiese Arbeit zielt darauf ab, kulturspezifische Kategorien und Übersetzungsstrategien zu analysieren, wobei der Roman Zašto sam vam lagala (1997) von Julijana Matanović und seine Übersetzung ins Deutsche (2000) von Barbara Antkowiak als Untersuchungsgrundlage dienen.
Die Forschungsziele umfassen die Definition und Klassifizierung kulturspezifischer Begriffe, die Untersuchung von Übersetzungsstrategien für diese Elemente sowie die Ermittlung der Häufigkeit der verwendeten Übersetzungsstrategien und Kategorien kulturspezifischer Elemente. Die Analyse erfolgt mithilfe deskriptiver, qualitativer und quantitativer Methoden, wobei die Taxonomie von Newmark (1988) für die Zuordnung der Kulturspezifika und Übersetzungsstrategien herangezogen wird.
Die Arbeit gliedert sich in einen theoretischen Teil, der einen Überblick über Kultur und Sprache in der Übersetzung bietet und die Entwicklung der Übersetzungswissenschaft sowie den "Cultural Turn" behandelt. Es wird kurz auf die literarische Übersetzung eingegangen. Anschließend werden Definitionen und Klassifizierungen von Kulturspezifika und deren Strategien vorgestellt, gefolgt von der Analyse, wobei die kulturspezifischen Wörter nach Kategorie in Tabellen aufgeführt werden. Der empirische Teil konzentriert sich auf die Untersuchung von Kulturspezifika und Übersetzungsstrategien, wobei die Forschungsfragen beantwortet werden
Upotreba formalnog i neformalnog jezika u titlovanju
No full textThe focus of this thesis is the type of audiovisual translation called subtitling, that is, the potential ways in which it could be brought closer to the audience. Subtitling and its recognition as a form of translation rather than just a means of adaptation is increasing every day, which is no wonder, considering that nowadays people do not only watch movies and series on television but on a variety of streaming devices that, naturally, tend to provide subtitles. However, this brings up the question of how subtitles should be presented to the audience. Since they are co-dependent on the situations happening on screen, the emotions of the characters, and the visual representations altogether – it is not enough that they solely provide translation, but they should also be adapted to everything encompassed in the scene. One of the main factors subtitlers should focus on is the audience they are making the subtitles for and the language that particular audience uses in real life. It can often be seen that subtitles are translated more formally than necessary, in all probability to make them more “polite” for the audience. That is one of the subjects to be tackled in the continuation of the thesis. This work will explain subtitling and its challenges and requirements for certain streaming services like Netflix in more detail. Furthermore, there will be mention of formal and informal language and their role in everyday communication, together with examples shown for each. English register and styles together with Croatian functional styles will be presented. In addition, the possibilities of playing with language use and ways of bringing it closer to the audience will be explored.Ovaj rad usmjeren je na vrstu audiovizualnog prijevoda koji se naziva titlovanje, odnosno na potencijalne načine na koje bi se moglo približiti gledateljima. Titlovanje i prepoznavanje titlovanja kao oblika prevođenja, a ne samo kao sredstva adaptacije, svakodnevno se povećava. To nije iznenađujuće s obzirom na to da ljudi danas ne gledaju filmove i serije samo na televiziji, već i na raznim streaming uređajima koji, naravno, imaju mogućnost pružanja prijevoda (titlova). Međutim, postavlja se pitanje kako titlove treba prezentirati gledateljima? Budući da su titlovi ovisni o situacijama koje se događaju na ekranu, emocijama likova, vizualnim prikazima u cjelini, nije dovoljno da samo pružaju prijevod, već bi trebali biti prilagođeni svemu što obuhvaća audiovizualni dio. Jedan od glavnih čimbenika na koji se prevoditelji trebaju usredotočiti su gledatelji za koje stvaraju titlove i jezik koji gledatelji koriste u stvarnom životu. Često se može vidjeti da se titlovi prevode formalnije nego što je potrebno, vjerojatno da bi bili ,,pristojniji” za gledatelje. To je jedna od tema o kojoj će se raditi u nastavku ovog rada. Tijekom rada pobliže će se objasniti titlovanje i izazovi koje obuhvaća, zajedno sa zahtjevima za određene streaming usluge poput Netflixa. Nadalje, spomenut će se formalni i neformalni jezik te njihova uloga u svakodnevnoj komunikaciji, zajedno s prikazanim primjerima za svaki. U rad je također uključen pojam registra te funkcionalnih stilova engleskog i hrvatskog jezika. Osim toga, istražit će se mogućnosti igranja upotrebom jezika i načinom približavanja gledateljima
The Dutch Cape Colony: Administration, Economy and Society
No full textU ovom diplomskom radu nalazi se prikaz organizacije Nizozemske Cape kolonije, ili Kolonije rta dobre nade u razdoblju ranoga novog vijeka, okolnosti koje su dovele do njene uspostave. Ukratko je opisan i događaj kada je kolonija prestala biti pod nizozemskom vlašću. Morski put oko rta Dobre nade je od njegova otkrića bio jedini put zapadnoeuropskim trgovačkim i kolonijalnim silama kojim su dobavljali resurse s područja azijskog kontinenta i indijskog potkontinenta. Nizozemci su uz Portugalce u 17. stoljeću imali najvećeg udjela u dobavljanju resursa iz Azije te je jedini način da se transport robe ostvari bio upravo morskim putem uz obalu južnog dijela Afrike. Iz ovoga se može spoznati važna strateška pozicija rta Dobre nade te zbog čega je upravo tu uspostavljena jedna od najbitnijih nizozemskih kolonija. Ova nizozemska (kasnije u 19. stoljeću britanska) kolonija je imala specifičnu karakteristiku većeg i organiziranijeg doseljavanja Europljana kao što je to bio slučaj i sa kolonijama južne i sjeverne Amerike, a rijetkost za afrički kontinent. Ako se uzme ova specifičnost u obzir da Nizozemska Cape kolonija nije bila samo kolonija za pristanište brodova nego kolonija za naseljavanje, očito je da su zbog toga doseljenici uspostavili kolonijalnu upravu, organiziraniju ekonomiju i udarili temelje multikulturalnom te veoma raznolikom i specifičnom društvu kakvo je i u današnjoj Južnoafričkoj Republici koja je nasljednik povijesti ove nizozemske kolonije. Pošto se ova kolonija može smatrati „pravom“ doseljeničkom kolonijom, postoji mogućnost i usporedbe sa kolonijama koje su uspostavljene na spomenutim područjima sjeverne i južne Amerike gdje su se Europljani doseljavali