Repository of the Faculty of Humanities and Social Sciences Osijek
Not a member yet
5408 research outputs found
Sort by
Training "Text-to-Image" Machine Learning Model
No full textRad daje pregled aspekata generativnih modela umjetne inteligencije s fokusom na modele pretvorbe teksta u sliku. Objašnjeni su procesi potrebni za generiranje poput enkodiranja teksta, generiranja slika, mehanizma pažnje, preciznog podešavanja i dr. Također, obrađene su arhitekture generativnih modela poput autoenkodera, varijacijskih autoenkodera, transformera, generativnih suparničkih mreža i difuzijskih modela. Objašnjeni su i pojedini procesi i tehnike uključene u treniranje modela i generiranje sadržaja poput mehanizma pažnje, gradijentnog spusta, propagacije unatrag i slično. U radu se posebna pozornost pridaje preciznom podešavanju modela treniranog na slikama Mjeseca i prilagodbu niskog ranga iz konteksta praktične primjene
Interpretation of the Role of the Stranger in Society from Simmel to Contemporary Theories
No full textU ovom završnom radu definirat će se pojam stranca, njegova uloga u društvu te općenito u sociologiji kao znanosti. Pristup sociološkom proučavanju stranaca proširuje se izvan uobičajenih definicija i obuhvaća razne fenomene kao što su imigracije, kulturna raznolikost, identitet te interakcija među različitim skupinama. Različiti sociološki pristupi pružaju ključne uvide u razumijevanje stranaca kao bitnih aktera u oblikovanju suvremenih društava. Razumijevanju fenomena stranca pridonose razni sociolozi i filozofi od kojih se ističu Georg Simmel, Alfred Schütz i Zygmunt Bauman čija se shvaćanja i definiranja stranca međusobno nadopunjuju. U diskursu o strancu važnu ulogu imaju i gradovi koji privlače strance koji su u potrazi za boljim životom, bilo zbog posla, obrazovanja ili drugih razloga. Migracije zbog potrage za boljim mogućnostima i boljim životom su čest slučaj te se takvi migranti također smatraju strancima, kako u novom društvu tako i u domicilnom. U kontekstu toga u radu se donose rezultati istraživanja koja su proučavala stavove domicilnog stanovništva prema migrantima, odnosno strancima. Ovaj rad ima za cilj, ne samo razumjeti ulogu stranaca u sociologiji, već i doprinijeti širem razumijevanju društvene dinamike proizašle iz susreta različitih kultura i identiteta
Music Ontologies
No full textSvrha ovog rada je razvoj prototipa računalne ontologije u domeni glazbe s ciljem prikazivanja mogućnosti koje ona pruža glazbenicima i drugim korisnicima. Teorijski dio rada obuhvaća uvod u koncept semantičkog weba te pregled tehnologija korištenih u njegovom razvoju. Nadalje, predstavljena je evolucija ontologija, od njihovih korijena u Aristotelovoj filozofiji do suvremenih računalnih ontologija, uz različite definicije i konkretne primjere brojnih ontologija iz domene glazbe. Teorijski dio zaključuje se pregledom glazbene domene i kontekstualizacijom različitih glazbenih elemenata koji se pojavljuju u glazbenoj ontologiji razvijenoj u sklopu ovog rada. Praktični dio rada započinje iznošenjem tehničkih informacija o glazbenoj ontologiji te se nastavlja detaljnim opisom procesa njezina razvoja. Opis izrade ontologije uključuje tekstualne i slikovne primjere deklaracija klasa, objektnih svojstava, anotacijskih svojstava, svojstava tipova podataka, instanci te prikaz mogućnosti ontologije za interferenciju znanja, testiranu automatskim zaključivanjem i SPARQL upitima. Ontologija izrađena u sklopu ovog rada potvrđuje hipoteze postavljene u radu da glazbena ontologija može pomoći pri kategorizaciji instrumenata, filtriranju glazbenih djela prema glazbenim elementima koje koriste, analizi glazbenih djela, pronalaženju glazbenih primjera i otkrivanju koncepata za praktičnu uporabu u glazbenom kontekstu
Varalica Felix Krull i umjetnik Adrian Leverkühn : usporedba
No full textIn dieser Diplomarbeit werden die Gestalten Felix Krull und Adrian Leverkühn verglichen, welche die Hauptfiguren in den Romanen von Thomas Mann Die Bekenntnisse des Hochstaplers Felix Krull und Doktor Faustus sind. Beide Figuren werden ausführlich beschrieben und ihre Bedeutung für die Handlung der jeweiligen Geschichten analysiert. Zu Beginn der Arbeit werden die wichtigsten Punkte zur Entstehung und zum Inhalt der angeführten Romane erläutert. Danach wird eine detaillierte Beschreibung von Adrian Leverkühn präsentiert, die sowohl sein Leben als auch seine Charaktereigenschaften umfasst. Der Teufelspakt, als zentrales Ereignis des Buches, wird ebenfalls gründlich analysiert. Im Anschluss daran wird Felix Krull in ähnlicher Weise beschrieben, wobei sein Leben, seine Charaktereigenschaften und seine Beziehungen zu anderen Menschen im Mittelpunkt stehen, um eine Verbindung zwischen den beiden Figuren herzustellen und Ähnlichkeiten sowie Unterschiede aufzuzeigen. Abschließend wird die Funktion beider Charaktere innerhalb der Werke beleuchtet und diesbezügliche Ähnlichkeiten besprochen.U radu se uspoređuju likovi Felixa Krulla i Adriana Leverkühna, koji su glavni likovi u romanima Thomasa Manna Ispovijesti varalice Felixa Krulla i Doktor Faustus. Oba se lika detaljno opisuju i analizira njihovo značenje za razvoj radnje dotičnih romana. Na početku su rada ukratko predstavljeni nastanak i sadržaj spomenutih romana. Potom se detaljno opisuje život i karakterne osobine lika Adriana Leverkühna, kao i središnji događaj romana, Leverkühnov ugovor s vragom. U nastavku se opisuje i lik Felixa Krulla, pri čemu fokus leži na opisu njegova života, njegovih karakternih osobina i odnosa s drugim likovima kako bi se na taj način uspostavila veza između ta dva glavna lika i prikazale sličnosti i razlike među njima. Zaključno se razmatraju funkcije obaju likova unutar djela i raspravlja o njihovim sličnostima
Strategije prevođenja dječje književnosti u hrvatskim prijevodima "Gulliverovih putovanja" Jonathana Swifta
No full textThis paper focuses on the complex challenges of translating children’s literature, a genre that requires a great deal of imagination, creativity and simplicity, by examining the Croatian translations of Jonathan Swift’s Gulliver’s Travels. The study addresses the complexities involved in translating some of the book’s words, sentences, passages, phraseological units, and satirical elements, that are essential to Swift’s work. The emphasis is on examining the effectiveness of various translation strategies, including equivalence, modulation, transposition, and more, in preserving the original meaning and tone, without making it more or less difficult to read than the original.
The analysis further reveals the translators’ approaches to maintaining the satirical and moral undertones that are essential to Gulliver’s Travels. In order to give a thorough understanding of the challenges and translation techniques, three different translations, spanning from 1993 to 2015, are utilized. The conclusion of this paper is based on the analysis that was conducted, provides an overview of the methods and strategies commonly used by translators, differences and similarities from all of the translations from different periods, and finally, the level of success in producing effective translations for children
Peer Pressure and Risky Online Behaviour
No full textRazvoj tehnologije i sve veća uporaba interneta u posljednjih dvadesetak godina doveli su do porasta rizičnih ponašanja adolescenata na internetu, što postaje sve izraženiji fenomen. Pregledom literature vidljivo je da su vršnjačko nasilje putem interneta, seksting i kockanje putem interneta jedna od najučestalijih rizičnih ponašanja na internetu među adolescentima. Kao jedan od rizičnih čimbenika koji doprinosi rizičnim ponašanjima na interneta u literaturi se često navodi vršnjački pritisak. Povezanost između vršnjačkog pritiska i rizičnih ponašanja na internetu objašnjava se teorijom društevnih normi, prema kojoj adolescenti, koji percipiraju i vjeruju da se njihovi vršnjaci upuštaju u rizična ponašanja na internetu, imaju veće namjere uključivati se u rizična ponašanja na internetu. Istraživanja dosljedno pokazuju povezanost društvenih normi i upuštanje adolescenata u činjenje (1) vršnjačkog nasilja putem interneta (Piccoli i sur., 2020), (2) sekstinga (Baumgartner i sur., 2011) i (3) kockanja putem interneta (Parrado-González i sur., 2023). Posljedice rizičnih ponašanja na internetu uključuju zdrastvene, psihološke, socijalne i financijske probleme. S obzirom na veliku prevalenciju rizičnih ponašanja adolescenata na internetu i štetnih posljedica takvih ponašanja, važno je definirati i objasniti navedene konstrukte u svrhu pravovremenog prepoznavanja i adekvatnog rješavanja takvih ponašanja
Recreational Running and Some Aspects of Psychological Well-being
No full textCilj ovog istraživanja bio je usporediti neke aspekte psihološke dobrobiti rekreativnih trkača i osoba koje nisu redovito tjelesno aktivne. Istraživanje je provedeno online te je u njemu sudjelovalo 717 sudionika u dobi od 18 do 65 godina. Od ukupnog broja sudionika, njih 252 pripadalo je skupini koja se ne bavi tjelesnom aktivnošću, a 465 sudionika je predstavljalo skupinu rekreativnih trkača. U svrhu prikupljanja podataka korišteni su Upitnik sociodemografskih podataka, Upitnik o tjelesnoj aktivnosti, Upitnik o trčanju, Skala depresivnosti, anksioznosti i stresa te Kratka skala otpornosti. Rezultati su pokazali statistički značajno niže razine depresije, anksioznosti i stresa u skupini rekreativnih trkača u usporedbi sa sudionicima koji se ne bave nikakvom tjelesnom aktivnošću. Uz to, analizirana su obilježja trkačkih treninga. Iako su korelacije između razina depresije, anksioznosti i stresa te prosječnog broja pretrčanih kilometara u tjednu bile negativne, nisu dosegle razinu statističke značajnosti.
Također, skupine nisu pokazale značajne razlike u razinama psihološke otpornosti, a nije utvrđena ni statistički značajna povezanost psihološke otpornosti trkača s prosječnim brojem pretrčanih kilometara u tjednu, brojem tjednih treninga i duljinom treniranja u godinama. Ovo istraživanje jedno je od prvih na ovim prostorima koje je usporedilo bitne aspekte psihološke dobrobiti dviju različitih skupina te dovelo u vezu obilježja trkačkog treninga i navedene aspekte psihološke dobrobiti.The aim of this research was to compare some aspects of the psychological well-being of recreational runners and people who are not regularly physically active. 717 participants between the ages of 18 and 65 took part in the research. Total of 252 participants belonged to the group that did not engage in any kind of physical activity, and 465 participants represented the group of recreational runners. The research was conducted online, and the Sociodemographic Data Questionnaire, the Questionnaire on physical activity, the Questionnaire on running, the Depression Anxiety Stress Scales (DASS), Brief Resilience Scale (BRS) were used. The results indicated statistically significantly lower levels of depression, anxiety and stress among recreational runners, compared to the participants who were not engaged in any kind of physical activity. In addition, characteristics of running training were analyzed. Although the correlations between levels of depression, anxiety, and stress and the average number of kilometers run per week were negative, they did not reach statistical significance. Furthermore, groups did not differ in psychological resistance, nor was runner's resistance significantly related to the average number of kilometers run per week, the number of training sessions per week, and the length of training in years. This research, in this area, is one of the first to compare the important aspects of psychological well-being of two different groups and to connect the characteristics of running training with the mentioned aspects
(Zlo)Uporaba tijela u suvremenom anglofonom distopijskom romanu
No full textMotivated by the contemporary hyperproduction of dystopias, this doctoral dissertation explores the biopolitical violence performed on the human body in seventeen contemporary (1973–2016) dystopian novels for adults and young adults. These include J. G. Ballard’s Crash, P. D. James’s Children of Men, David Mitchell’s Cloud Atlas, Kazuo Ishiguro’s Never Let Me Go, Don DeLillo’s Zero K, and Naomi Alderman’s The Power, as well as young adult dystopian tetralogies, Scott Westerfeld’s Uglies and Neal Shusterman’s the Unwind Dystology, and Lauren DeStefano’s trilogy The Chemical Garden. Drawing on the dystopian critics’ attitude that canonical dystopian regimes, such as those in We, Brave New World, and 1984, rely on the Foucauldian biopolitical and psychological control of their populations, thus protecting life without explicit violence or capital punishment – except for the rare incorrigible dissidents – this dissertation shows that the selected contemporary dystopias exhibit societies which combine the biopolitical monitoring of subjects with explicit and often spectacular violence that is no longer reserved for criminals, but for the entire population. In combining Foucault’s theories on biopolitics, discipline, and sexuality with Freud’s psychoanalysis and death drive, Althusser’s concept of the Ideological State Apparatuses, and Baudrillard’s commodification of human bodies, the analysis shows that biopolitics, which is said to foster life of contemporary individuals rather than take it away, in fact, enables a much more profound abuse of individuals and their bodies. Contrary to Foucault’s observations on the removal of the public spectacle of torture, the violence, mutilation, and mass murder of individuals in contemporary dystopias, especially those for young adults, are revealed to be just as gruesome and deadly as the old, death-administering systems, and at times even more so. This is because in contemporary dystopias, death becomes a desirable form of utility, and self-mutilation and suicide are the only available forms of rebellion.Potaknuta suvremenom hiperprodukcijom distopija, doktorska disertacija istražuje biopolitičko nasilje nad ljudskim tijelom u sedamnaest suvremenih (1973.–2016.) distopijskih romana za odrasle i mladež. Analizirani su romani: Sudar J. G. Ballarda, Djeca čovječanstva P. D. James, Atlas oblaka Davida Mitchella, Nikad me ne ostavljaj Kazua Ishigura, Zero K Dona DeLilla, Moć Naomi Alderman te, zasad neprevedene na hrvatski jezik, distopijske tetralogije za mladež, Uglies Scotta Westerfelda i Unwind Dystology Neala Shustermana i trilogija The Chemical Garden Lauren DeStefano. Polazeći od stava distopijskih kritičara M. Keitha Bookera i Chada Walsha da se kanonski distopijski režimi u romanima Mi, Divni novi svijet i 1984. oslanjaju na foucaultovski biopolitički nadzor i psihološku torturu i kontrolu građana, te se s navodnim ciljem zaštite života odriču eksplicitnog nasilja i smrtne kazne – osim u rijetkim slučajevima nepopravljivih disidenata, a i tada potajno – disertacija pokazuje da suvremeni distopijski režimi u odabranim romanima spajaju biopolitički nadzor pojedinaca s eksplicitnim i često spektakularnim nasiljem koje više nije rezervirano za prijestupnike, već obuhvaća cjelokupnu populaciju. Štoviše, smrt postaje glavni utilitaristički motiv suvremenih distopijskih režima, a samoozljeđivanje i suicid jedine metode otpora suvremenih pojedinaca. Teorijski okvir za analizu suvremenih distopija počiva na Foucaultovoj ideji biomoći ili biopolitici, odnosno odmaku od sustava usredotočenih na iskazivanje moći kroz tjelesno mučenje i smrt osuđenika te prijelaz na nadzor i kontrolu života pojedinaca u suvremenim društvima. Cilj je pokazati da, usprkos tvrdnji o nestanku spektakla nasilja i mučenog ili osakaćenog tijela osuđenika, suvremene distopije i dalje prakticiraju sakaćenja i nasilnu smrt. Međutim, u skladu s foucaultovskom definicijom biopolitike kao pozitivne sile koja nadzire ljudski život u najsitnijim detaljima stvarajući tako pokorna tijela, svi slučajevi mučenja, sakaćenja i ubijanja protagonista predstavljaju se kao pozitivni, poželjni ciljevi kojima oni sami trebaju težiti i koji omogućuju dobrobit društva. Takav stav o smrti, prema kojem ona postaje utilitarna, a ne kazna kao u kanonskim distopijama, promatra se kroz prizmu nagona smrti i težnju pojedinaca da se, prema Sigmundu Freudu, vrate u stanje spokoja koje prethodi rođenju i postiže se smrću. Nadalje, analiza objedinjuje Foucaultov koncept seksualnosti, kao diskursa koji društvo konstruira i njime upravlja, i freudovski koncept seksualne represije ili društvenog potiskivanja seksualnosti, kako bi pokazala da suvremena distopijska društva istodobno potiskuju i potiču seksualnost radi manipuliranja pojedincima i mučenja njihova tijela. Premda teorijski okvir disertacije ne uključuje feminističku kritiku, gdje je potrebno, uvode se feminističke rasprave o biopolitičkim mehanizmima koji omogućuju pokornost i reproduktivno iskorištavanje primarno ženskih tijela. Nastavno na to, teorijska rasprava Hanne Arendt o dihotomiji moći i nasilja rabi se kao dokaz da je moć, iako su muškarci povijesno povezaniji s nasiljem na temelju svoje tjelesne nadmoći, društveni konstrukt i da se u suvremenim distopijama i dalje oslanja na sposobnost prakticiranja nasilja. Najzad, Althusserova teorija o ideološkim državnim aparatima i pojedincima kao podložnim subjektima rabi se zajedno s argumentom Jeana Baudrillarda o kapitalističkoj komodifikaciji ljudskih tijela kao potrošačkih predmeta kako bi se objasnilo sakaćenje, ubijanje i recikliranje suvremenih pojedinaca. Utemeljen na tim teorijskim postulatima, analitički dio disertacije kronološki je podijeljen na dva korpusa: šest distopijskih romana za odrasle i tri distopijska serijala za mladež. Analiza prve distopije za odrasle, Sudara J. G. Ballarda, spaja Freudovu psihoanalizu te Foucaultove pojmove biopolitike i spektakla kako bi objasnila nasilje nad ljudskim tijelima u romanu. Premda se Freudovi koncepti Eros i Thanatos, odnosno nagon života i nagon smrti, čine plodonosnijima za tumačenje tehnološkog fetišizma Ballardovih protagonista kao neobuzdanoga seksualnog instinkta, poglavlje pokazuje da Foucaultov koncept seksualnosti kao diskursa koji društvo kreira i potiče razotkriva društvene sile koje protagoniste potiču na samosakaćenje i samouništenje u prometnim nesrećama u svrhu postizanja seksualnog užitka. Primjena foucaultovskog pojma spektakla mučenja na roman Sudar pokazuje da suvremene distopije zadržavaju nasilne prizore izmučenih tijela i smrti te da smrt postaje željeni ishod pojedinca, za razliku od ranih distopija, usredotočenih na dugovječnost i izbjegavanje smrtne kazne osim u slučaju opiranja režimu. Analiza Djece čovječanstva autorice P. D. James također se temelji na pojmovima biopolitike, spektakla i utilitarnosti te zaključuje da se i u Jamesinu distopijskom romanu masovna smrt prikazuje kao društveno poželjna. U postapokalipsi nastaloj zbog nagle i neobjašnjive sterilnosti svjetske populacije, engleska vlada nadzire svoje stanovništvo i prisiljava starije osobe na samoubojstvo ili ih pogubljuje u masovnom ritualu. Osuđenici o kojima je govorio Foucault više nisu samo kriminalci i disidenti, nego starci čija je „krivnja“ tek prirodan i nezaustavljiv proces starenja. I poman nadzor mladih i zdravih koji bi razmnožavanjem mogli spasiti društvo od izumiranja razotkriva se kao biopolitičko nasilje jer obuhvaća samo zdrave Engleze, a imigrante te osobe s i najmanjom tjelesnom invalidnošću isključuje iz prakse nadzora. Nasilje je prisutno i u svakodnevnom životu među Omegama, pripadnicima posljednje generacije, te kriminalcima izloženima izgladnjivanju, kanibalizmu i općenito nasilju koje premašuje ozbiljnost njihovih zločina, a na što je Foucault upozoravao kao na odlike pred-biopolitičkih režima. Dakle, suvremeni distopijski režim u Djeci čovječanstva iskorištava, muči i ubija, predstavljajući ritualna masovna ubojstva i kontrolu zdravog stanovništva kao nužnu društvenu skrb u postapokaliptičnom dobu. Analiza trećeg romana, Atlasa oblaka Davida Mitchella, fokusira se na distopijski segment romana o futurističkoj korpokratskoj novoj Koreji, Nei So Copros. Ponovno kroz Foucaultov pojam biopolitike, s naglaskom na pokorna tijela i utilitarnost, analizira se zlostavljanje kloniranih poslužiteljica u korpokracijskom restoranu. Zaključak je da tjelesna kontrola i ograničavanje slobodne volje klonova odgovara biopolitičkom nadzoru i optimizaciji života u suvremenim društvima. Međutim, analiza pokazuje da sustav ne iskorištava klonove samo za života, već i u smrti. Iako pobunjene klonove predstavnici sustava ubijaju u javnom iskazu nasilja da bi služili kao primjer, kao i u kanonskim distopijama, oni ubijaju i sve ostale klonove za dobrobit sustava, samo u tajnosti. Njihova tijela odgovaraju Baudrillardovu konceptu komodifikacije i konzumacije ljudskih tijela kao najobičnijih potrošačkih proizvoda. Iz toga slijedi da su krajnji oblik biopolitičke utilitarnosti smrt klonova i recikliranje njihovih tijela za proizvodnju droge pomoću koje sustav upravlja živim klonovima i hrani obične ljude, što ukazuje na nasilniji tretman pojedinaca u ovome romanu nego prema Huxleyjevim klonovima i Orwellovim disidentima. Tretman klonova i njihovih tijela kroz foucaultovsku prizmu biopolitičke pokornosti i utilitarnosti analizira se i u poglavlju o distopiji Nikad me ne ostavljaj Kazua Ishigura. Ishigurovi klonovi sustavno su uvjetovani da postanu pokorni i održavaju zdravlje do srednjih dvadesetih godina, kada ih sustav ubija i njihove vitalne organe daje prirodno rođenim ljudima za čiju su dobrobit stvoreni. Iako su pogubljenja klonova skrivena od javnosti i predstavljena kao biopolitička metoda za boljitak i dugovječnost društva, njihov tretman uključuje sakaćenje i ubijanje. Dok se u Atlasu oblaka istina o pogubljenju klonova čuva u tajnosti te su Mitchellovi klonovi uvjereni da će, umjesto smrti, biti nagrađeni za svoj trud i rad, nagrada za Ishigurove klonove jest smrt, i oni su toga svjesni. Umiranje i davanje organa ljudima od kojih su klonirani njihova je društveno nametnuta svrha i čini ultimativni oblik njihove biopolitičke utilitarnosti i njihovo najveće postignuće, pri čemu se smrt ponovno nameće kao poželjan ishod za pojedince suvremenih distopija. U petom distopijskom romanu, Zero K Dona DeLilla, analizira se biopolitički pothvat koji navodno pomaže neizlječivo bolesnima i hendikepiranima, potičući ih da se podvrgnu krioprezervaciji do obećanog povratka u život u poboljšanom stanju nakon pronalaska lijeka za bolesti od kojih pate. Pritom se u analizi foucaultovski biopolitički postulat o očuvanju života kombinira s freudovskim nagonom smrti jer određeni segment društva u romanu manipulira ljudima u svrhu boljega života, za koji se ispostavlja da je zapravo smrt u krioničkoj kapsuli. Analiza psihološke manipulacije ljudskim tijelima prije postupka krioprezervacije i tjelesno sakaćenje tijekom njega te mehanizme DeLillova distopijskog režima čita kao instance biopolitičke zlouporabe tijela. Naime, posjetitelji krioničkog pogona izloženi su nasilnom i zastrašujućem sadržaju, kao što su izvještaji s bojišnica i prirodne katastrofe, kako bi ih se nagnalo na krioprezervaciju kao jedini oblik dugoročnog preživljavanja. Međutim, njihova su zamrznuta tijela prikazana kao obezglavljena, izvađenih organa i mozgova nepovratno odvojenih od tijela, čime se pothvat razotkriva kao obmana koja ljude preuranjeno gura u smrt. Uporabom Foucaultove biopolitičke teorije, analiza romana utvrđuje kako se diskurzivnom manipulacijom tvrdnjama o zaštiti života i u ovoj suvremenoj distopiji smrt konstruira kao poželjna. Iako tretiranje tijela u romanu eliminira bol i patnju tijekom umiranja, te korisnici usluge krioprezervacije na smrt prestaju gledati kao kaznu, učinak je na tijelo isti – ono se sakati, komada i pojedinac umire. Šesta i posljednja analizirana distopija za odrasle jest Moć Naomi Alderman. Iznenadna i neobjašnjiva moć koja ženskim tijelima omogućuje da odašilju strujne udare remeti davno uspostavljeni splet bioloških, političkih, administrativnih i religijskih postulata u korist muške nadmoći. Prepuna eksplicitnog nasilja, koje kroz distopijski karakter fiktivnog matrijarhata razotkriva nasilnost (suvremenog) patrijarhata, Moć kritizira biopolitičku zlouporabu rodnih dihotomija kako bi se tijela jednog spola tumačila kao nadređena nauštrb drugoga. Prizorima eksplicitnog nasilja i spektakla mučenja u obliku ženskog premlaćivanja, smaknuća, silovanja i sakaćenja muškaraca, Alderman fikcijom ukazuje na biopolitičke postulate koji omogućuju jednako zlostavljanje žena u stvarnim patrijarhalnim društvima. Oslanjajući se na foucaultovski koncept biopolitike, upotpunjen feminističkom kritikom, te raspravu Hanne Arendt o odnosu moći i nasilja, analiza pokazuje da tobože suptilni biopolitički pristup tijelu uvelike (zlo)rabi ženska tijela te i dalje pribjegava nasilju i spektaklu mučenja. U prvom analiziranom distopijskom serijalu za mladež, Uglies Scotta Westerfelda, proučava se sustavno zlostavljanje tijela putem obveznih estetskih operacija kojima se svi tinejdžeri iz ružnih pretvaraju u lijepe i time prihvatljive članove društva. Opravdana kao lijek za bolesti i ratove izazvane predrasudama, rasizmom i neravnomjernom razinom tjelesne privlačnosti kod pojedinaca, operacija zapravo uključuje temeljito sakaćenje pojedinaca. Uporabom foucaultovske teorije o pokornim tijelima, uljepšavanje prikazano kao sredstvo postizanja društvene ravnoteže razotkriva se kao biopolitičko nasilje i nadzor jer, osim što radikalno manipulira tijelima tinejdžera, zahvat uključuje lobotomiju. Spojem takve tjelesne i psihološke manipulacije kroz ismijavanje prirodnog izgleda mladih i uvjeravanjem da su ružni, sustav ih tjera da požele smrt svojeg prirodnog tijela. Tako ubijenih prirodnih tijela i osakaćenih mozgova, preobraženi lijepi okreću se nasilnim spektaklima i samoozljeđivanju kako bi razbistrili pomućene umove. U tome je smislu Westerfeldov serijal proročanski jer svjedočimo sličnim praksama i posljedicama u suvremenom društvu. Nasuprot kanonskim distopijama, koje rabe eugeniku i psihološku manipulaciju ali bez pogubljenja (Divni novi svijet) ili psihološko mučenje i pogubljenje disidenata (Mi, 1984.), serijal Uglies nasilnije tretira tijelo pojedinca. Tjelesno mučenje i pogubljenje disidenata, sakaćenje i nadzor pokornih pojedinaca te psihološka manipulacija koja neprirodno čini poželjnim nametnuti su dio svakodnevnice, a jedina metoda otpora jest samoozljeđivanje. Drugi analizirani distopijski serijal za mladež, Unwind Dystology Neala Shustermana, prikazuje eksplicitnu (zlo)uporabu tijela tinejdžera kroz komadanje i donaciju organa kao apsurdno biopolitičko rješenje sukoba između zagovornika pobačaja i zagovornika prava nerođene djece. Takvo nasilje koje rezultira smrću mladih opravdano je tezom da raskomadani tinejdžeri i dalje „žive“ u primateljima njihovih organa. Budući da ta okrutna praksa spaja eksplicitno zlostavljanje, ubijanje i komadanje pojedinaca te njihovu uporabu za dobrobit društva, analiza se oslanja na Foucaultovu teoriju o nadzoru i biomoći, odnosno na sustavnu kontrolu, manipulaciju tijela i smrt pod izlikom društvene dobrobiti. Analiza pokazuje da se spektakl mučenja u odvija u tajnosti, ali se javno promovira kao pozitivna društvena praksa. Prema tome, Shustermanovo distopijsko društvo prakticira smrtnu kaznu kao masovni fenomen s ciljem ostvarenja biopolitičke utilitarnosti. U skladu s otporom protagonista i nasiljem kao glavnim odrednicama književnosti za mladež, serijal također prikazuje kako tinejdžeri vide samoozljeđivanje i samoubojstvo kao jedinu metodu otpora sustavu, što pak odgovara freudovskome nagonu smrti, prisutnom u svim analiziranim distopijama za mladež. Treći i posljednji odabrani distopijski serijal za mlade, The Chemical Garden Lauren DeStefano, proučava se kroz prizmu biopolitičkog zlostavljanja tinejdžerica u svrhu razmnožavanja i znanstvenog eksperimentiranja. Pojavom smrtonosnog virusa koji ubija svu populaciju u ranim dvadesetim godinama, DeStefanino distopijsko društvo kao jedino rješenje za rapidno odumiranje stanovništva vidi eksplicitno zlostavljanje mladih djevojaka s ciljem prisilnog razmnožavanja ili eksperimentiranja u potrazi za lijekom. Za razliku od Atwoodine Sluškinjine priče, gdje je iskorištavanje s ciljem prisilnog rađanja zadaća odraslih žena, DeStefanina distopija za mladež prikazuje surovije društvo koje prisiljava djevojčice od jedva trinaest godina na uzastopne trudnoće i porođaje, s tendencijom da se dobna granica dodatno snizi. Štoviše, sa ženskim se tijelima loše postupa i u smrti, kada se rabe za znanstveno eksperimentiranje u svrhu pronalaska lijeka za smrtonosni virus. Uslijed tih okolnosti, mnoge djevojke pokazuju frojdovski smrtni nagon jer smrt vide kao jedini mogući spas od eksploatatorskoga biopolitičkog režima. Analiza svih sedamnaest romana potvrđuje hipotezu da suvremene distopije prikazuju eksplicitniji i nasilniji tretman tijela u odnosu na kanonske, pri čemu je smrt često poželjnija od života. Iz ovoga istraživanja proizlaze tri glavna zaključka: suvremeni distopijski režimi prakticiraju spektakle nasilja, mučenja, silovanja i pogubljenja nad općom populacijom, a ne samo nad kriminalcima i disidentima, što je bio slučaj u ranijim distopijama; smrt postaje utilitarna i poželjna među suvremenim pojedincima; samoozljeđivanje i samoubojstvo istodobno su modus operandi društva i jedini dostupni oblici otpora, čime nasilje postaje temeljni oblik funkcioniranja književnih likova u tim romanima. Dakle, biopolitički režimi suvremenih distopija uz sustavni nadzor i kontrolu života populacije prakticiraju sakaćenje, mučenje i ubijanje koje predstavljaju kao metode za postizanje opće dobrobiti, nadilazeći tako zlostavljanje tijela u kanonskim distopijama koji se ograničavao na eugeniku i psihološku manipulaciju ili psihološko nasilje, a tjelesna eliminacija bila je rezervirana za nepopravljive odmetnike. Takav razvoj distopijske proze potvrđuje njezin proročanski karakter jer su književni prikazi društvenog nasilja nad pojedincem prethodili sličnim pojavama u stvarnom društvu, što se vidi napose kroz komodifikaciju tijela, poželjnost estetskih operacija, učestalije samoozljeđivanje mladih i problematiku eutanazije. Omogućena naglim i nezaustavljivim razvojem znanosti i tehnologije, biopolitička (zlo)uporaba tijela pojava je koja će u budućnosti potencijalno poprimati sve veće razmjere kako u književnosti, tako i u stvarnom životu, stoga ova disertacija može poslužiti kao polazišna točka za daljnje rasprave o biopolitičkim distopijskim mehanizmima nasilja nad tijelom koji se predstavljaju kao utopijski
Problems in Adolescents' Behaviour in the Frame of Ecological Model Theory
No full textCilj je ovog rada ispitati fenomenologiju i istražiti etiologiju problema u ponašanju adolescenata uključenih u institucionalni tretman i adolescenata u općoj populaciji srednjoškolaca u okviru rizično-zaštitnih podsustava ekološkog modela, koji utječu na razvoj, odgoj, obrazovanje i socijalizaciju mladih. U teorijskom dijelu rada opisane su karakteristike adolescencije kao životnog razdoblja i objašnjena je fenomenologija problema u ponašanju adolescenata iz perspektive socijalne pedagogije, gdje su pritom problemi u ponašanju definirani kao središnji pojam koji obuhvaća tri skupine ponašanja: rizična ponašanja, teškoće u ponašanju te poremećaje u ponašanju. Problemi u ponašanju kategorizirani su kao internalizirani i eksternalizirani oblici problema u ponašanju te je objašnjena etiologija problema u ponašanju kroz biološke, psihološke, sociološke i biopsihosocijalne pristupe istraživanju ponašanja mladih. U radu je korištena Bronfenbrennerova teorija ekološkog modela u odgoju i socijalizaciji mladih prema kojoj je najvažnije sagledati i uzeti u obzir kombinaciju individualnih karakteristika pojedinca te intenzitet utjecaja društva i okoline. Prema Bronfenbrennerovom modelu ljudskog razvoja opisani su rizični i zaštitni čimbenici u odgoju i socijalizaciji mladih na svim razinama društvenog ekosustava. U empirijskom dijelu rada analizirani su podatci prikupljeni na uzorku od 455 ispitanika, adolescenata iz opće populacije i adolescenata koji su na području Republike Hrvatske korisnici institucionalnog tretmana – centara za pružanje usluga u zajednici te odgojnih zavoda u Požegi i Turopolju. Prikupljeni podatci uneseni su i obrađeni primjenom statističkog programa za računalnu obradu podataka (SPSS, verzija 26.0), postupcima deskriptivne i inferencijalne statistike: t-test za nezavisne uzorke, Mann Whitney test, Kruskal Wallis H test uz post hoc usporedbu, Spearman Rho korelacijska analiza i hijerarhijska regresijska analiza. Rezultatima istraživanja utvrđene su značajne razlike na svim razinama društvenog ekosustava i u problemima u ponašanju s obzirom na sociodemografska obilježja ispitanika. Utvrđena je značajna pozitivna povezanost između problema u ponašanju i niže samoprocjene kvalitete obiteljskih odnosa, između problema u ponašanju i niže samoprocjene kvalitete provođenja slobodnog vremena te značajna povezanost internaliziranih i eksternaliziranih oblika problema u ponašanju. Dobiveni su značajni prediktori problema u ponašanju, među kojima se od sociodemografskih varijabli kao primarni prediktor pokazao školski uspjeh, a od varijabli društvenog ekosustava primarni prediktori su čimbenici iz razine mikrosustava (obitelj, škola, vršnjaci) te makrosustava (vrijednosti). Od varijabli internaliziranih i eksternaliziranih oblika problema u ponašanju kao primarni prediktori ističu se samoprocjena problema lijenosti te samoprocjena problema ovisnosti. Rezultati rada doprinose razumijevanju etiologije i fenomenologije problema u ponašanju kod adolescenata, obogaćujući znanstveni i stručni sadržaj novim saznanjima, a upućuju na višestruke zaštitne i rizične čimbenike višestrukih indikatora problema u ponašanju. Dobiveni rezultati rada mogu doprinijeti spoznajama socijalne pedagogije u boljem razumijevanju zaštitnih i rizičnih čimbenika u odgoju i socijalizaciji mladih. Mogu biti korisni u kreiranju metoda intervencija za rad s mladima i mogu se primijeniti u unapređenju kvalitete odgoja i sustava obrazovanja, socijalne skrbi, obiteljskih centara te penalnih sustava. Djelatnicima u odgojno-obrazovnim sustavima rezultati ovog rada mogu pomoći u pravovremenoj identifikaciji mladih u riziku, a dobivene informacije mogu im koristiti u osmišljavanju i planiranju preventivnih odgojno-obrazovnih strategija i programa vezanih za probleme u ponašanju mladih. Također, dobiveni podatci mogu doprinijeti planiranju strategija vezanih za unaprjeđenje nastavnog procesa, razvoj odgojnih kompetencija nastavnika, roditelja i studenata svih nastavničkih smjerova te oblikovanju školskih kurikuluma.The aim of this paper is to examine the phenomenology and investigate the etiology of behavioral problems of adolescents involved in institutional treatment and adolescents in the general population of high school students within the framework of the risk-protective subsystems of the ecological model, which affect development, upbringing, education and socialization. In the theoretical part of the work, the characteristics of adolescence as a period of life are described and the phenomenology of adolescent behavioral problems is explained from the perspective of social pedagogy, where behavioral problems are defined as a central concept that includes three groups of behaviors: risky behaviors, behavioral difficulties, and behavioral disorders. Behavioral problems are categorized as internalized and externalized forms of behavioral problems, and the etiology of behavioral problems is explained through biological, psychological, sociological and biopsychosocial approaches to the research of youth behavior. The paper uses Bronfenbrenner's theory of the ecological model in the upbringing and socialization of young people, according to which it is most important to look at and take into account the combination of the person's individual characteristics and the intensity of the influence of society and the environment. According to Bronfenbrenner's model of human development, risk and protective factors in the upbringing and socialization of young people at all levels of the social ecosystem are presented. In the empirical part of the work, data collected from a sample of 455 respondents, adolescents from the general population and adolescents who are beneficiaries of institutional treatment in the Republic of Croatia - community service centers and educational institutes in Požega and Turopolj were analyzed. The collected data were entered and processed using a statistical program for computer data processing (SPSS, version 26.0), descriptive and inferential statistics procedures - t-test for independent samples, Mann Whitney test, Kruskal Wallis H test with post hoc comparison, Spearman Rho correlation analysis and hierarchical regression analysis. The results of the research revealed significant differences at all levels of the social ecosystem and in behavioral problems with regard to the sociodemographic characteristics of the respondents. A significant positive correlation was found between behavioral problems and lower self-assessment of the quality of family relationships. Also, a significant positive correlation was found between behavior problems and lower self-assessment of the quality of spending free time. A significant connection between internalized and externalized behavioral problems was also established. Significant predictors of behavioral problems were obtained, among which school success was the primary predictor of the sociodemographic variables, and factors from the microsystem (family, school, peers) and macrosystem (values) were the primary predictors of the social ecosystem variables. Of the variables of internalized and externalized forms of behavioral problems, the primary predictors were the self-assessment of the problem of laziness and the self-assessment of the problem of addiction. The results of the work contribute to the understanding of the etiology and phenomenology of behavioral problems in adolescents, enriching the scientific and professional content with new knowledge, and point to multiple protective and risk factors of multiple indicators of behavioral problems. The obtained work results can contribute to the knowledge of social pedagogy in a better understanding of protective and risk factors in the upbringing and socialization of young people. They can be useful in creating intervention methods for working with young people and can be applied in improving the quality of education systems, social welfare, family centers and penal systems. The results of this work can help employees in educational systems in the timely identification of young people at risk, and the information obtained can help them design and plan preventive educational strategies and programs related to problems in the behavior of young people. Also, the obtained data can contribute to the planning of strategies related to the improvement of the teaching process, the development of the educational competencies of teachers, parents and students of all teaching majors, and the design of school curricula
Social Context of the Main Characters in Goethe's Werther and Fontane's Effi Briest
No full textIn der Abschlussarbeit werden zwei Romane verglichen, die von zwei verschiedenen Autoren in unterschiedlichen Zeiträumen geschrieben wurden. Ich möchte auf Ähnlichkeiten und Unterschiede zwischen diesen zwei Romanen hinweisen, um von da aus ihre Rolle zu deren Entstehungszeit zu erörtern. Es handelt sich um den Roman Die Leiden des jungen Werther von Johann Wolfgang Goethe und um Theodor Fontanes Roman Effi Briest. Eine Gemeinsamkeit bzw. Ähnlichkeit, die mich in beiden Romanen angezogen hat, ist die Art und Weise, auf die der sozialen Kontext dargestellt ist, in den die Hauptfiguren dieser Romane eigebettet sind.
Im ersten Teil der Arbeit wird das Leben beider Autoren kurz beschreiben, wonach die Einführung in den Inhalt der beiden Romane und das Vorstellen der Hauptgestalten folgen. Im zentralen Teil der Arbeit wird das soziale Umfeld, in dem sich die Hauptfiguren bewegen, genauer untersucht. Abschließend wird anhand der gemeinsamen Eigenschaften und der Rolle, die in den Romanen die Hauptgestalten spielen, der Schlüssel zur Erklärung der in beiden Romanen dargestellten sozialen Strukturen entworfen.U završnom se radu uspoređuje ustroj glavnih likova iz Goetheova romana Patnje mladoga Werthera i Fontaneova romana Effi Briest, kako bi se ukazalo na sličnosti i razlike između tih likova, odnosno između ta dva romana te razmotrila njihova uloga u socijalnom kontekstu njihova doba. Sličnost koja me privukla u oba romana društveni je kontekst s obzirom na koji autori portretiraju svoje glavne likove.
U prvom dijelu rada ukratko su opisani životni putevi obaju pisaca, nakon čega se izvješćuje o fabuli romana te predstavljaju njihovi glavni likovi. U središnjem dijelu rada detaljnije se propituje društvena sredina u kojoj se kreću glavni likovi romana, da bi se naposljetku na temelju prethodno provedene analize svojstva središnjih likova i njihove romanske uloge nastojao pronaći ključ za objašnjenje društvenih struktura prikazanih u oba romana