Repository of the Faculty of Humanities and Social Sciences Osijek
Not a member yet
5408 research outputs found
Sort by
Sleep Paralysis
Paraliza sna jedna je od poremećaja spavanja koja spada u REM parasomnije a definira se kao prolazno razdoblje u kojemu osoba nema mogućnost izvođenja voljnih pokreta i govora neposredno prije uspavljivanja ili nakon buđenja iz sna. Čak 7.6% populacije doživjelo je barem jednu epizodu paralize sna tijekom cijelog života. Kada se paraliza sna pojavljuje više puta i neovisno o drugim poremećajima i stanjima, tada je riječ o rekurentnoj izoliranoj paralizi spavanja. Sama paraliza tijela se događa zbog mišićne atonije koja je uobičajena za REM fazu spavanja, no zbog preranog buđenja atonija opstaje iako je osoba budna i potpuno svjesna. Mišićna atonija je ujedno i jedini nužni simptom za uspostavljanje dijagnoze. Osim toga, paralizu sna karakterizira osjećaj straha, uznemirenosti, tjeskobe, pritiska na prsima i gušenja, a često ju prate osjećaj prisutnosti u sobi i živopisne halucinacije koje mogu biti vizualne, auditivne pa čak i taktilne. Paraliza sna često se javlja kao simptom narkolepsije a postoji i povezanost sa drugim poremećajima poput anksioznog poremećaja i posttraumatskog stresnog poremećaja. Briga o higijeni spavanja koja poboljšava kvalitetu sna može pomoći pri smanjivanju simptoma paralize sna ili pri potpunoj eliminaciji njenih epizoda. Osim toga, postoje psihofarmakološka i psihoterapijska rješenja, kao i meditacija koju može provoditi sam pacijent dok traje epizoda. Iako su znanstvena objašnjenja za nastanak paralize sna ponuđena, u folkloru se još uvijek naglašava njezina povezanost s noćnim posjećivanjem duhova, demona ili vještica. Potrebno je još istraživanja sa novijim metodama kako bi se utvrdio točan uzrok ovog zastrašujućeg stanja, kao i proučile moguće nove tehnike suočavanja
Metodologija opisa stanja knjižnične građe
Cilj ovog rada je predstaviti metodologiju opisa stanja knjižnične građe kojom se omogućava uvid u fizičko stanje građe te planiranje i provedba aktivnosti zaštite knjižnične građe. Zaštita knjižnične građe složen je proces te je pri razumijevanju istoga potrebno razriješiti ključna pitanja poput tko se zapravo treba smatrati odgovornim za zaštitu knjižnične građe i kako pravilno pristupiti njezinim oštećenjima. Važan dio planiranja i provođenja aktivnosti zaštite je ispitivanje stanja knjižničnog fonda te se u radu predstavlja Atlas oštećenja knjižnične građe (eng. Library damage atlas), alat kojim se opisuju oštećenja specifična za građu pohranjenu u knjižnicama. Atlas je izrađen prema određenom modelu opisa stanja knjižnične građe (eng. Universal procedure for library assessment; Univerzalni postupak procjene stanja knjižnične građe) i zorno prikazuje oštećenja građe u knjižnicama te upravo iz tog razloga može poslužiti kao pogodan alat za procjenu oštećenja karakterističnih za knjižničnu građu. Atlasom je predstavljena jednostavna podjela oštećenja knjižnične građe na oštećenja na koricama knjiga, oštećenja na konstrukciji knjiga, oštećenja knjižnog bloka te na biološka oštećenja. Atlas može biti kvalitetan alat za knjižničare i druge informacijske stručnjake zbog detaljnog opisa oštećenja koja mogu biti uzrokovana prirodnim ili mehaničkim utjecajima, na temelju kojih knjižničari s osnovnim poznavanjem materijala knjižnične građe i područja zaštite knjižnične građe mogu provesti ispitivanje stanja fonda. Oštećenja su u Atlasu klasificirana kao umjerena i ozbiljna vrsta oštećenja te su ona u konačnici pokazatelj mogućnosti korištenja knjižnične građe i upućuju na planiranje i provođenja mjera zaštite koje će biti u skladu s rezultatima ispitivanja knjižničnog fonda
Characteristics of Critical Information Literacy
Kritična informacijska pismenost predstavlja nijansiraniji i dublji pristup klasičnoj informacijskoj pismenosti, naglašavajući društveno-političke postavke i strukture moći koje oblikuju stvaranje i prijenos informacija. Ovaj završni rad istražuje povijesni razvoj, različite aspekte, prednosti i ograničenja kritičke informacijske pismenosti u odnosu na klasični oblik. Kroz rad se naglašava razvoj oba oblika, s ciljem što jasnije razumijevanje cijele tematike rada, od ranog naglaska na tehničke vještine do uključivanja kritičke teorije, naglašavajući važne doprinose mislilaca poput Paula Freirea. Rad otkriva bitne aspekte kritičke informacijske pismenosti, uključujući poboljšano kritičko razmišljanje, etičku svijest i zagovaranje socijalne pravde. Unatoč raznim prednostima, kao što je povećano sudjelovanje i osnaživanje osoba, ovaj se proces također suočava s otežanom implementacijom u praksi, većim zahtjevima za resursima, protivljenjem promjenama i složenošću. Rad završava analizom budućeg razvoja, tvrdeći da su kontinuirano istraživanje, tehnološki pomaci i suradničke inicijative ključni za održivi uspjeh. Kroz rad se ističe primarni cilj kritičke informacijske pismenosti, a to je izgradnja obrazovanijeg i pravednijeg društva podizanjem kritičke svijesti i preispitivanjem postojeće dinamike utjecaja. Ova temeljita procjena naglašava potrebu uključivanja kritičke informacijske pismenosti u obrazovnu praksu kako bi se sve osobe mogle obrazovati za aktivan i odgovoran angažman u informacijskom društvu
Comparison of Japan and Denmark in the 18th Century
Unutar ovog završnog rada će se analizirati i uspoređivati Japan i Danska u 18. st. Period Japana u pitanju je takozvani Edo period, koji je započeo u 17. st. i traje još uvijek u 18. st., dok je kod Danske u pitanju period apsolutističke vladavine, koja također započinje u 17. st. i u drugoj polovici 18. st. prelazi u prosvjećeni apsolutizam, kada nastaju bitne promjene za dansku državu. Na povijesnoj, međunarodnoj sceni, Danska se obnavlja od dvostoljetnog perioda ratovanja protiv Švedske, te biva u dobrom odnosu sa jakim silama, zauzima Grenland kao koloniju i još uvijek drži Norvešku unutar svojih granica. Japan se izolira, ujedinjuje svoj teritorij i protjeruje kršćane u nadi za obnovom od dvostoljetnog građanskog rata u Sengoku periodu. Dok je Japan svoje društvo u Edo periodu striktno držao u njihovim staležima, Danska je pridala slobodu svojem, prvenstveno seljaštvu, bez obzira na to da je u obje države seljaštvo bilo glavni izvor privrede. Moć plemstva periodično opada u Japanu, dok u Danskoj u potpunosti. Obje države u drugoj polovici 18. st. imaju nesposobne vladare iza kojih stoje ličnosti koje uzimaju moć i donose reforme. Iako ih je japanska vlada često zanemarivala, umjetnici i trgovci postaju sve bitnijim čimbenikom Edo Japana i oblikuju ga kao razdoblje izuzetno bogato kulturom, dok je prosvjetiteljstvo uzimalo maha u Danskoj, mijenjajući oblik vlasti i struju misli među stanovništvom, budeći u njemu želju za razvijanjem danskog nacionalnog identiteta
Review of the Development and Critique of Historicism from the Mid-19th to the Mid-20th Century
Ovaj rad se bavi pregledom nastanka i razvoja historizma u periodu od sredine 19. do kraja prve polovine 20. st. Francuskom revolucijom i prosvjetiteljstvom udareni su temelji daljnjeg razvoja intelektualne djelatnosti u području buduće njemačke države. Sveto Rimsko Carstvo, koje se raspada 1806. i politika restauracije u Njemačkoj Konfederaciji 1816. isto tako očituju se na razvoj historizma. Naime, od filozofa Immanuela Kanta, koji razrađuje teoriju o vječnom miru te se poziva na konfederaciju njemačkih naroda, do Johanna Gottlieba Fichtea koji po prvi put zaziva njemačku naciju da se ujedini protiv vanjskog neprijatelja, a kasnije će se ostali njemački mislioci pozivati na ideje navedenih Kanta i Fichtea kako bi promovirali ideju ujedinjenja njemačke države. Historizam tako proizlazi iz političkih i intelektualnih revolucija koje se događaju u 19. st., a njegov predstavnik Leopold von Ranke postavit će temelje na koje će njegovi nasljednici nadodavati. Centralizirana moć te ujedinjenje njemačkog naroda pod pruskim vojno-birokratskim sustavom zastupat će svi povjesničari iz pravca historizma, od kojih će svaki od njih dati svoj osobni pogled na državu, državnu moć, međunarodnim odnosima i razvoj njemačke nacije te njezin ideal u uspostavljanju nacije-države. Tako će se obraditi mišljenja sljedbenika historizma Johanna Gustava Droysena, Heinricha von Sybela i Heinricha von Treitschkea. Historizam zapada u krizu početkom 20. st. te je pod napadom brojnih kritičara koji iz različitih perspektiva kritiziraju historizam i njegov pogled na povijest. Prisutne su pojedine kritike, naime liberalna Jacoba Burckhardta, filozofska kritika Friedricha Nietzschea te zadnja kritika Waltera Benjamina u 20. st. koji kritizira s marksističko-teološkog pogleda na povijest, a kritike navedenih mislioca su značajne jer su dovele do krize historizma. Na kraju rada će se navesti Friedrich Meinecke kao glavni autoritet historizma 20. st. i njegov pogled na razvoj historizma i njemačke države te odnos između Trećeg Reicha i Meineckea
Behind the Scenes of Manipulation : Psychological Mechanisms Underlying Mass Manipulation and Propaganda
Ovaj završni rad temelji se na analizi psihološke manipulacije, s posebnim naglaskom na manipulaciju masama, korištenjem propagandnih tehnika. Propaganda se posebno ističe kao alat kojim se u totalitarističkim režimima oblikuju mišljenja i stavovi masa, dok mediji imaju ključnu ulogu u širenju propagandnih poruka. Također, opisani su i različiti mehanizmi koji stoje u podlozi odabranih ponašanja mase, a koja stvaraju plodno tlo manipulaciji, poput informacijskog i normativnog socijalnog utjecaja, pokoravanja autoritetu, grupne zaslijepljenosti i grupne polarizacije te deindividualizacije. Rad također razmatra ulogu jezika u Hitlerovoj manipulaciji i propagandi te ističe kako metafore, polarizacija i samoprezentacija mogu oblikovati percepciju stvarnosti. Danas, medijska manipulacija kroz vijesti, televiziju i reklame značajno utječe na formiranje javnog mnijenja. Tako reklamna industrija često
koristi manipulativne tehnike fokusirane na emocionalnu osnovu stava pojedinca kako bi prodala svoje proizvode i usluge. Političke stranke također se oslanjaju na propagandne metode kako bi privukle glasače i oblikovale javno mnijenje u svoju korist, što dodatno naglašava potrebu za medijskom pismenošću i kritičkim razmišljanjem. Dakle, manipulacija može imati ozbiljne posljedice na pojedince i društvo u cjelini, dovodeći do gubitka autonomije i povećanja ranjivosti na dezinformacije, a u ekstremnim slučajevima, može
rezultirati i nasiljem i sukobima. Stoga, rad naglašava važnost osvještavanja o metodama manipulacije i ističe mogućnosti obrane od istih
TikTok Language
U ovome će radu biti riječi o društvenoj mreži TikTok te će se analizirati jezik na TikToku. Opisuju se razlozi nastanka riječi na TikToku poput potrebe za imenovanjem novih pojava i predmeta. Nadalje, definira se algospeak, jezik koji je karakterističan za TikTok i koji služi za izbjegavanje automatiziranog moderiranja sadržaja. Algospeak su kodne riječi sa zvjezdicama, točkama, brojevima i simbolima ili sinonimi riječi. Algospeak se može usporediti s jezikom karakterističnim za specifičnu grupu – argotom. Raspravljat će se o uvjetima uspješne komunikacije od kojih je jedan primjerenost jezičnih elemenata. Ključ je uspješne komunikacije s TikTok izrazima poznavanje tih izraza što može biti izazovno zbog viralnosti, odnosno velike brzine širenja sadržaja i velikog broja trendova i izraza koji nastaju svakodnevno. Ponekad ni svakodnevno korištenje TikToka nije garancija da će korisnik poznavati svaki TikTok izraz. Također će biti riječi o svrsi TikToka i o utjecaju TikTok slenga. TikTok ima značajan utjecaj na društveni i profesionalni život. Brojni su ljudi upravo s pomoću TikToka i jezika na TikToku izgradili uspješne karijere. TikTok sleng može pomoći pri učenju stranoga jezika te se smatra jednom od modernih aktualnih metoda učenja stranih jezika. Opisivat će se odnos TikToka i purizma te će se detaljnije prikazati priroda neologizama i razlozi nastajanja neologizama. Zatim slijedi analiza jezika društvenih mreža općenito te analiza jezika na Facebooku, Instagramu i X-u. Postoje brojne sličnosti i razlike između jezika na navedenim društvenim mrežama i jezika na TikToku. Na kraju rada slijedi analiza jezika na TikToku na ortografskoj razini, grafostilističkoj, morfološkoj, sintaktičkoj, semantičkoj i leksičkoj razini
Youth Addiction
Adolescencija predstavlja ključno razdoblje u životu mladih, koje obuhvaća prijelaz iz djetinjstva u odraslu dob, obično između 12 i 25 godina. U tom razdoblju, mladi stječu nove vještine potrebne za ostvarenje vlastitog identiteta i neovisnosti. Međutim, visoke razine traženja noviteta u adolescenciji mogu dovesti do rizičnih ponašanja, uključujući eksperimentiranje sa supstancama, što može dovesti do ovisnosti. Noviji podaci istraživanja ističu kako su ovisnosti o psihoaktivnim supstancama sve češći problem među mladima s obzirom na to da se ovisnost pojavljuje već u ranoj dobi. Proučavanje ovisnosti kod mladih je važno jer je adolescencija razdoblje u kojem su mozak i tijelo posebno osjetljivi na vanjske utjecaje, uključujući sredstva ovisnosti. Ovisnost može imati dugoročne negativne posljedice na fizičko, psihičko i socijalno zdravlje mladih, stoga su rano prepoznavanje, edukacija i preventivni programi ključni u smanjenju rizika od ovisnosti. Veliku ulogu u prevenciji same ovisnosti kod mladih imaju njihove obitelji, vršnjaci i zajednica u kojoj žive, a preventivni se programi usmjeravaju na razvoj otpornosti i jačanje socijalnih vještina koji također mogu pomoći mladima da se lakše nose s izazovima i stresom bez pribjegavanja štetnim supstancama. No, kako nemaju svi mladi jednake potrebe i odgovor na liječenje, pojavila se potreba za primjenom različitih terapijskih metoda kao što su kognitivno-bihevioralna terapija (KBT), obiteljska terapija, motivacijsko intervjuiranje (MI) te se relativno nedavno pojavio samostalni tretman – program u 12 koraka
The Family as a Context for the Development of Emotional Intelligence
Koncept emocionalne inteligencije uključuje sposobnosti procesiranja emocionalnih informacija koje su se pokazale važnima u prilagodbi pojedinca zahtjevima okoline u kojoj živi i postizanju životnog uspjeha i zadovoljstva. Ustanovljeno je da različiti individualni i okolinski faktori oblikuju emocionalne sposobnosti pojedinca. Svrha ovog završnog rada je predstaviti kako se emocionalna inteligencija razvija unutar konteksta obitelji. Pokazalo se da djeca od obitelji usvajaju emocionalnu bazu znanja, u obitelji stječu osjećaj sigurnosti za izražavanje emocija te u obiteljskom kontekstu razvijaju sposobnosti regulacije emocija i ponašanja. Bitnu ulogu u razvoju emocionalne inteligencije imaju kvaliteta privrženosti u odnosu djeteta i skrbnika, stilovi odgoja skrbnika, kvalitetno obiteljsko funkcioniranje (komunikacijski stil, kohezija, obiteljska prilagodljivost na promjene, odnosi s braćom i sestrama) te karakteristike skrbnika (uvjerenja o emocijama i emocionalna inteligencija skrbnika). U istraživanjima su dobivene pozitivne povezanosti emocionalne inteligencije i sigurne privrženosti, autoritativnog odgojnog stila, tople emocionalne komunikacije, kohezije, obiteljske prilagodljivosti na promjene, kvalitete odnosa s braćom i sestrama te uvjerenja roditelja o vrijednosti emocija i njihova emocionalna inteligencija. S druge strane, utvrđene su negativne povezanosti emocionalne inteligencije i sva tri obrasca nesigurne privrženosti, autoritarnog, permisivnog i neuključenog odgojnog stila, hladne emocionalne komunikacije te uvjerenje roditelja o tome da su emocije opasne. Obitelj može izravno i posredno djelovati na razvoj emocionalne inteligencije te postavlja temelje za buduću emocionalnu stabilnost, socijalne odnose i ukupnu dobrobit pojedinca. Znanja iz ovog područja mogu pomoći u prevenciji razvoja psiholoških teškoća pružajući ljudima strategije za suočavanje sa svakidašnjim problemima koje možda nisu usvojili u svom obiteljskom kontekstu
The Formation of Value Systems Through Sibling Relationships in Childhood
Cilj je ovoga rada prikazati kako odrastanje uz braću i sestre utječe na oblikovanje sustava vrijednosti pojedinca. Vrijednosti označuju poželjne ciljeve i ideje, a sustav vrijednosti oblikuje se ponajprije u obitelji. Zadaće obiteljskog odgoja prepoznaju se u oblikovanju, prenošenju i usvajanju odgojnih vrijednosti. Iako je u većini literature naglasak stavljen na odnos roditelj-dijete, odnos među braćom i sestrama isto je tako jedan od važnih odnosa u životima svake osobe. Braća i sestre su uz roditelje najbliži članovi obitelji pa je njihov utjecaj na oblikovanje sustava vrijednosti neizbježan. Bratsko-sestrinske odnose kao važan podsustav obitelji karakterizira međusobna podrška, suradnja, ljubav, kompromis, ali i suparništvo kao sastavni i neizbježan dio odrastanja. Djeca vrijednosti usvajaju u svakodnevnim interakcijama s braćom i sestrama, a redoslijed rođenja može znatno utjecati na prirodu toga odnosa i na izgradnju vrijednosti. Ovim se radom nastoji prikazati na koji način odnosi među braćom i sestrama utječu na razvoj pojedinačnih vrijednosti i kako se braća i sestre mogu odgajati međusobno za društveno prihvatljive vrijednosti. Utjecaj odrastanja uz braću i sestre ponajviše se manifestira u procesu socijalizacije koji se očituje u smislu za društveni život kao odgojna vrijednost. Starija braća i sestre najčešće su u ulozi učitelja i služe kao model za učenje budućih životnih uloga i doprinose razvoju moralnih vrijednosti