Repository of the Faculty of Humanities and Social Sciences Osijek
Not a member yet
5408 research outputs found
Sort by
BIOPOLITICS - Contemporary Philosophical Perspective
Biopolitika čini važno područje razmatranja unutar filozofije politike, a koja se nastoji pojasniti različitim perspektivama. Njezinim začetnikom smatra se Michel Foucault koji pod njom pretpostavlja ulazak znanja i ljudskoga života u područje kalkulacija i računa moći čime se biološko po prvi put ogleda u političkom. Glavni je objekt biopolitike stanovništvo, nad kojim se provodi upravljanje s različitim tehnikama moći. Ono što pak uočava Gilles Deleuze prelazak je s disciplinarnih društava na društva kontrole, u kojima se nastoji regulirati život »slobodno-plutajućom« kontrolom, a koja se više ne daju svesti na ograđeni prostor. Kako bi se to ostvarilo, državni aparat, u ekonomskom društveno-političkom režimu kapitalizma, stanovništvo segmentira; prostor se iz glatkoga pretvara u izbrazdani te dolazi do deteritorijalizacije pri čemu glavno mjesto otpora čini tijelo bez organa. Giorgio Agamben »homo sacera« smatra glavnim objektom suverene moći koja ga, proglašenjem izvanrednog stanja, uključuje u politički sustav na temelju njegova isključenja. Ključan prostor u kojemu navedeno biva vidljivo jest »logor kao biopolitička paradigma moderne«. Različiti filozofi poput Kanta, Benjamina, Arendt i samoga Foucaulta naglašavaju otpor naspram postojećeg, ali ustvari nevaljalog, političkog poretka temeljenog na upravljanju, regulaciji i kontroli. Stoga je od velike važnosti ponovno čovjekovo preuzimanje vlastitog života u svoje ruke i njegovo aktivno političko djelovanje
The Relationship Between Morality and Cheating in Academic Context
Akademsko nepoštenje je sveprisutan fenomen koji se pojavljuje u svim disciplinama na razini visokog obrazovanja te obuhvaća ponašanja poput plagiranja, prepisivanja, korištenja nedopuštenih sredstava i drugih oblika varanja. Često se dovodi u vezu s niskom razinom moralnosti jer odražava spremnost pojedinca da krši etičke norme radi osobne koristi. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati odnos između različitih aspekata moralnosti i sklonosti akademskom nepoštenju studenata. U istraživanju je sudjelovao 251 student različitih studijskih usmjerenja Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Korišteni su upitnik za mjerenje akademskog nepoštenja (RAINZ-S), koji mjeri učestalost različitih neetičnih ponašanja u akademskom kontekstu, te upitnik moralnosti (Moral Character Questionnaire), koji mjeri globalni moralni karakter i šest moralnih domena (iskrenost, suosjećanje, pravednost, odanost, čistoću i poštenje). Rezultati su pokazali da globalni moralni karakter nije značajan prediktor akademskog nepoštenja, dok se domena moralnosti pravednost pokazala značajnim prediktorom, iako model u cijelosti nije bio značajan. Ostale domene nisu se pokazale značajnim prediktorima. Ovo istraživanje upućuje na potrebu uključivanja dodatnih čimbenika u buduća istraživanja, poput institucionalnih pravila, akademske kulture, i percepcije pravednosti u evaluaciji.Academic dishonesty is a widespread phenomenon occurring across all disciplines in higher education, encompassing behaviors such as plagiarism, cheating, the use of unauthorized materials, and other forms of misconduct. It is often associated with low levels of morality, as it reflects an individual's willingness to violate ethical norms for personal gain. The aim of this study was to examine the relationship between different aspects of morality and students' propensity for academic dishonesty. The study included 251 students from various study programs at Josip Juraj Strossmayer University of Osijek. The questionnaires used were the questionnaire that measures academic dishonesty (RAINZ-S), which measures the frequency of various unethical academic behaviors, and a morality questionnaire (Moral Character Questionnaire), which assesses global moral character and six moral domains (honesty, compassion, fairness, loyalty, purity, and respect). The results showed that global moral character was not a significant predictor of academic dishonesty, while the moral domain of fairness emerged as a significant predictor, although the overall model was not statistically significant. Other moral domains were not found to be significant predictors. This study highlights the need to include additional factors in future research, such as institutional policies, academic culture, and perceptions of fairness in evaluation
The Relationship Between Maladaptive Daydreaming and Depression and Anxiety
Cilj ovog istraživanja bio je ispitati odnos maladaptivnog sanjarenja s depresijom i anksioznosti uz kontrolu razine stresa te ispitati moderiraju li spol i dob taj odnos. Istraživanje je provedeno online, a sudjelovalo je 200 sudionika (132 ženskog spola, 68 muškog spola) u dobi od 18 do 60 godina. Sudionici su ispunjavali Upitnik o sociodemografskim podacima, Upitnik maladaptivnog sanjarenja te Skalu depresivnosti, anksioznosti i stresa – kratku formu. Rezultati korelacijske analize upućuju na postojanje statistički značajne pozitivne povezanosti depresije i anksioznosti sa maladaptivnim sanjarenjem. Također su provedene hijerarhijske regresijske analize čiji rezultati ukazuju da su depresija i anksioznost, nakon kontrole stresa, prediktor maladaptivnog sanjarenja. Također je provedena i moderacijska analiza čiji rezultati nisu bili statistički značajni, odnosno odnos maladaptivnog sanjarenja s depresijom i anksioznosti nije bio moderiran spolom i dobi sudionika. Unatoč ograničenjima, rezultati istraživanja ističu važnost depresije i anksioznosti u razumijevanju čimbenika koji doprinose maladaptivnom sanjarenju te u isto vrijeme proširuju dosadašnje spoznaje
Orthographic and Morphosyntactic Errors in Argumentative Texts of Croatian Students of German as a Foreign Language
In der heutigen Zeit, in der die Fähigkeit zur präzisen und effektiven schriftlichen Kommunikation von zentraler Bedeutung ist, stehen Studierende, die eine neue Sprache erlernen, vor spezifischen Herausforderungen. Besonders im Bereich „Deutsch als Fremdsprache“ (DaF) treten orthografische und morphosyntaktische Fehler häufig auf. Diese können die Verständlichkeit und Qualität schriftlicher Texte erheblich beeinträchtigen. Ziel der vorliegenden Arbeit ist es, die häufigsten orthografischen und morphosyntaktischen Fehler in argumentativen Texten kroatischer DaF-Studierender zu untersuchen. Dabei werden deren Häufigkeit und mögliche Ursachen analysiert.
Im theoretischen Teil der Arbeit werden die Prozesse, Methoden und Herausforderungen des Fremdsprachenunterrichts erörtert, wobei der Schwerpunkt auf der Entwicklung der Schreibkompetenz liegt. Begriffe wie Fehler, Fehlerkorrektur und Feedback werden im Kontext des schriftlichen Ausdrucks aus der Perspektive verschiedener Autor:innen definiert und diskutiert.
Die empirische Untersuchung wurde in Zusammenarbeit mit dem Zentrum für Sprachforschung an der Fakultät für Geistes- und Sozialwissenschaften in Osijek im Rahmen des Projekts „Lokale Kohärenz in geschriebenen Texten in der Erstsprache und in einer Fremdsprache: Kontrastive Analyse des Gebrauchs von Konnektoren“ unter der Leitung von Univ.-Prof. Dr. Leonard Pon durchgeführt. An der Untersuchung nahmen 49 Studierende des ersten Jahres des Bachelorstudiums Deutsch als Fremdsprache an der Fakultät für Geistes- und Sozialwissenschaften in Osijek teil. Sie verfassten argumentative Texte mit einer Länge von 200 bis 230 Wörtern zu den Themen „Leben in der Stadt“ oder „Online-Shopping“.
Die Ergebnisse zeigen, dass orthografische Fehler fast doppelt so häufig auftreten wie morphosyntaktische Fehler. Darüber hinaus lassen sich signifikante Unterschiede im Sprachstand der Studierenden feststellen, obwohl sie alle im ersten Jahr des Bachelorstudiums der deutschen Sprache an der genannten Fakultät eingeschrieben waren.U današnje vrijeme, kada je sposobnost precizne i učinkovite pisane komunikacije od presudne važnosti, studenti koji uče novi jezik suočavaju se s posebnim izazovima. Osobito u području njemačkog kao stranog jezika (DaF) ortografske i morfosintaktičke pogreške česta su pojava koja može znatno narušiti razumljivost i kvalitetu pisanih tekstova. Cilj ovog rada je istražiti najčešće ortografske i morfosintaktičke pogreške u argumentativnim tekstovima hrvatskih studenata njemačkog kao stranog jezika, pri čemu se analiziraju njihova učestalost i mogući uzroci.
U teorijskom dijelu rada razmatraju se procesi, metode i izazovi u nastavi stranih jezika, s posebnim naglaskom na razvoj vještine pisanja. Pojmovi poput pogreške, ispravljanja pogrešaka i povratne informacije definiraju se i analiziraju u kontekstu pisanog izražavanja iz perspektive različitih autora.
Empirijsko istraživanje provedeno je u suradnji s Centrom za lingvistička istraživanja Filozofskog fakulteta u Osijeku u sklopu projekta „Lokalna koherencija u pisanim tekstovima na prvom i inom jeziku: kontrastivna analiza uporabe konektora“, pod vodstvom izv. prof. dr. sc. Leonarda Pona. Na istraživanju je sudjelovalo 49 studenata prve godine prijediplomskog studija njemačkog kao stranog jezika na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Studenti su pisali argumentativne tekstove u duljini od 200 do 230 riječi na teme „Život u gradu“ ili „Online kupovina“.
Rezultati pokazuju da su ortografske pogreške gotovo dvostruko učestalije od morfosintaktičkih pogrešaka. Osim toga, primjetne su značajne razlike u razini znanja njemačkog jezika među studentima prve godine prijediplomskog studija njemačkog jezika na spomenutom fakultetu
Academic Success and Academic Self-Efficacy as Predictors of Cheating in Academic Context
Istraživanja varanja na studiju većinom su usmjerena na ulogu motivacije, stavova prema varanju i moralnog rasuđivanja u varanju. Cilj ovog rada bio je provjeriti može li se na temelju akademskog uspjeha i akademske samoefikasnosti predvidjeti varanje na studiju na uzorku studenata Sveučilišta u Osijeku te ispitati postojanje mogućih razlika među studentima u ispitivanim varijablama s obzirom na rod, vrstu studija te prisutnost nastavnika za vrijeme testiranja. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 256 studenata svih sastavnica Sveučilišta, od toga je bilo 98 muškaraca (38,3%) i 155 žena (60,5%) u dobi od 19 do 29 godina.
Ispitane su dvije prediktorske varijable: prosječna ocjena na dosadašnjoj razini studija kao pokazatelj akademskog uspjeha i akademska samoefikasnost (Pintrich i sur., 1991), a za kriterijsku varijablu odabrano je neetično ponašanje u akademskom kontekstu (Stephens i sur., 2024). Uz navedene instrumente, prikupljeni su demografski podaci o sudionicima (rod, dob, trenutna godina studija te upisuju li redovno godine). Podaci su prikupljeni uživo, na fakultetima, pomoću online obrasca.
Rezultati pokazuju da postoji niska statistički značajna povezanost varanja, odnosno neetičnog ponašanja sa akademskom samoefikasnošću no nije utvrđena povezanost varanja i akademskog uspjeha. Nadalje, pomoću akademskog uspjeha i akademske samoefikasnosti ne može se predvidjeti varanje na studiju. Također, nije utvrđeno postojanje razlika u ispitivanim varijablama s obzirom na rod, dok je utvrđeno postojanje razlika u akademskom uspjehu i učestalosti akademskog nepoštenja s obzirom na vrstu studija. Konačno, utvrđeno je postojanje razlika u učestalosti varanja s obzirom na prisutnost nastavnika tijekom testiranja.Research on cheating in studies has mostly focused on the role of motivation, attitudes towards cheating and moral reasoning in cheating. The aim of this study was to test whether academic success and academic self-efficacy can be used to predict cheating in studies among students at the University of Osijek and to examine the existence of possible differences among students in the variables tested with regard to gender, type of study, and the presence of teachers during testing. A total of 256 students from all University units participated in the study, of which there were 98 men (38,3%) and 155 women (60,5%) aged 19 to 29 years.
Two predictor variables were examined: the average grade at the previous level of study as an indicator of academic success and academic self-efficacy (Pintrich et al., 1991), and unethical behavior in an academic context was selected as the criterion variable (Stephens et al., 2024). In addition to the above instruments, participants were asked a few demographic questions (gender, age, current year of study, and whether they are enrolled regularly). Data were collected in person, at the faculties, using an online form.
The results show that there is a low statistically significant association between cheating and academic self-efficacy, but no association between cheating and academic success was established. Furthermore, academic success and academic self-efficacy cannot predict cheating in studies. Also, no differences were found in the variables examined with respect to gender, while differences were found in academic success and the frequency of academic dishonesty with respect to the type of study. Finally, differences were found in the frequency of cheating with respect to the presence of a teacher during testing
The Impact of Task Complexity and Multitasking on Visual Search Task Performance
Vizualne scene s kojima se susrećemo u svakodnevnom životu ispunjene su ogromnom količinom perceptivnih informacija. Vidna pažnja je kognitivni fenomen koji ograničava obradu dolaznih informacija na samo određeni podskup podražaja, a vrlo često se te sposobnosti provjeravaju paradigmom zadatka vidne pretrage. U tom slučaju, pažnja se može poprilično opteretiti povećanjem distraktora, odnosno težine zadatka te zahtijevanjem obavljanja još jednog zadatka paralelno s prvotnim. Cilj ovog istraživanja bio je provjeriti na koji će način složenost zadatka vidne pretrage te prisutnost višezadaćnosti utjecati na točnost i brzinu vidne pažnje. U istraživanju se koristila eksperimentalna procedura na prigodnom uzorku od 32 sudionika, studenata prijediplomskih studija Prava, Socijalnog rada i Upravnog studija u Osijeku. U svrhu prikupljanja potrebnih podataka za zadatak vidne pretrage korištena je platforma PsyToolkit, a kao distraktor, odnosno u svrhu ispitivanja višezadaćnosti, lista riječi. Rezultati su pokazali da porast broja distraktora značajno usporava vrijeme reakcije, ali ne smanjuje vrijeme odgovora u obje skupine (značajna razlika dobivena je samo u eksperimentalnoj skupini). Suprotno očekivanjima, prisutnost višezadaćnosti nije imala značajan negativan utjecaj na izvedbu na zadatku vidne pretrage, a također nije utvrđena ni značajna interakcija između složenosti zadatka i višezadaćnosti. Ovo je prvo istraživanje u Republici Hrvatskoj koje eksperimentalno ispituje zajednički utjecaj složenosti zadatka i višezadaćnosti na vidnu pažnju, čime popunjava prazninu u domaćoj literaturi iz kognitivne psihologije. Dobiveni rezultati mogu poslužiti kao temelj za razvoj obrazovnih i profesionalnih strategija u kontekstima gdje je brzo i precizno procesiranje vizualnih informacija u kombinaciji s drugim zadacima ključno, poput obrazovanja, zdravstva ili prometa.The visual scenes we encounter in everyday life are filled with an enormous amount of perceptual information. Visual attention is a cognitive phenomenon that limits the processing of incoming information to only a certain subset of stimuli, and these abilities are very often tested using the paradigm of the visual search task. In this case, attention can be significantly burdened by increasing the number of distractors, i.e. the difficulty of the task, and by requiring the performance of another task in parallel with the original one. The aim of this study was to test how the complexity of the visual search task and the presence of multitasking will affect the accuracy and speed of visual attention. The study used an experimental procedure on a convenient sample of 32 participants, undergraduate students of Law, Social Work and Administrative Studies in Osijek. To collect the necessary data for the visual search task, the PsyToolkit platform was used, and as a distractor, i.e. for the purpose of testing multitasking, the word list was used. The results showed that increasing the number of distractors significantly slowed reaction time, but did not reduce response time in both groups (a significant difference was obtained only in the experimental group). Contrary to expectations, the presence of multitasking did not have a significant negative impact on performance on the visual search task, and no significant interaction between task complexity and multitasking was found. This is the first study in the Republic of Croatia to experimentally examine the joint influence of task complexity and multitasking on visual attention, thus filling a gap in the domestic literature in cognitive psychology. The results obtained can serve as a basis for the development of educational and professional strategies in contexts where fast and accurate processing of visual information in combination with other tasks is crucial, such as education, healthcare, or traffic
Evaluation of the Psychometric Properties of the Personality Functioning Scale
U području psihopatologije dolazi do promjene dominantne paradigme te se ona počinje usmjeravati ka dimenzionalnom pristupu. Na tragu toga, DSM-5 pruža alternativni model poremećaja ličnosti koji uvodi dimenzionalne elemente. U sklopu alternativnog modela poremećaja ličnosti važno je procijeniti stupanj oštećenja u funkcioniranju ličnosti. Zbog nedostatka mjernih instrumenata za procjenu funkcioniranja ličnosti na hrvatskom jeziku, cilj ovog istraživanja bio je prevesti i adaptirati Skalu funkcioniranja ličnosti (PFS; Stover i sur., 2020) te provjeriti njezine psihometrijske karakteristike. U istraživanju je sudjelovalo 506 sudionika u dobi od 18 do 65 godina koji su ispunili Skalu funkcioniranja ličnosti, WHO-5 indeks dobrobiti, Subjektivnu skalu sreće, Skalu samopoštovanja od jedne čestice, Upitnik o interpersonalnim odnosima te Skalu kvalitete interpersonalnih odnosa. Indikatori pogodnosti skale PFS dobiveni konfirmatornom faktorskom analizom ukazuju na dobro pristajanje empirijskih podataka originalnom modelu potvrđujući originalnu dvofaktorsku strukturu. Dva faktora skale PFS su oštećenje u interpersonalnom funkcioniranju te oštećenje u selfu. Koeficijenti pouzdanosti obje subskale su zadovoljavajući te usporedivi s onima originalne verzije skale. Subskala oštećenja u interpersonalnom funkcioniranju predviđala je funkcioniranje s drugima, u vidu privrženosti i kvalitete interpersonalnih odnosa, a subskala oštećenja u selfu unutarnje osjećaje, poput dobrobiti, sreće i samopoštovanja. S obzirom na dobivene nalaze, skala PFS adekvatno je adaptirana na hrvatskom jeziku i pokazuje zadovoljavajuće psihometrijske karakteristike te se stoga može koristiti kao mjera oštećenja u funkcioniranju ličnosti na hrvatskoj populaciji u budućim istraživanjima.In the field of psychopathology, there is a shift in the dominant paradigm, which is beginning to move toward a dimensional approach. In line with this, the DSM-5 provides an alternative model of personality disorders that introduces dimensional elements. Within this alternative model, it is important to assess the degree of impairment in personality functioning. Due to the lack of measurement instruments for assessing personality functioning in the Croatian language, the aim of this study was to translate and adapt the Personality Functioning Scale (PFS; Stover et al., 2020) and to examine its psychometric properties. The study involved 506 participants aged 18 to 65 who completed the Personality Functioning Scale, the WHO-5 WellBeing Index, the Subjective Happiness Scale, the Single-Item Self-Esteem Scale, the Relationship Questionnaire, and the Interpersonal Relationship Quality Scale. The Goodness of fit indices obtained through confirmatory factor analysis suggest a good fit of the empirical data to the original model, confirming the original two-factor structure. The two factors of the PFS are impairment in interpersonal functioning and impairment in self-functioning. The reliability coefficients of both subscales are satisfactory and comparable to those in the original version of the scale. The interpersonal functioning impairment subscale predicted functioning with others, in terms of attachment and quality of interpersonal relationships, while the self-functioning impairment subscale predicted internal experiences, such as well-being, happiness, and selfesteem. Based on the findings, the PFS scale has been adequately adapted into Croatian and demonstrates satisfactory psychometric properties, and can therefore be used as a measure of impairment in personality functioning in the Croatian population in future research
Pedagogical Influences of Selected Classics of World Literature
Tijekom povijesti svjetske književnosti napisana su mnoga književna i odgojna djela. Neka od njih su brzo izblijedjela dok su druga od dana nastanka pa sve do danas ostala za čitanje i proučavanje mnogim generacijama, odnosno postali su klasici. A određeni su autori klasika dio svoga pisanja posvetili odgoju te omogućili uvid u njihove odgojne ideje i stajališta. Tema diplomskog rada pedagoški su utjecaji triju velikih pisaca svjetske književnosti, točnije pedagoška stajališta i ideje Michela de Montaignea, Jean-Jacquesa Rousseaua i Lava Nikolajeviča Tolstoja. Cilj je rada analizom sadržaja odabranih uzoraka književnih djela navedenih autora dobiti uvid u njihove pedagoške ideje vezane uz obrazovanje, školu, učitelje, fizičko kažnjavanje i stajališta o utjecaju religije prilikom odgoja te poticanju samoljublja u odgoju djece. U radu se uspoređuju primjeri i savjeti upućeni učiteljima, prikazuje se važnost poticanja učeničkog interesa za nastavu. Radom se analizira prikaz tadašnje školske klime u odabranim književnim djelima i stavovi odabranih pisaca o odgojno-obrazovnom sustavu, iznose se mišljenja o perspektivi gledanja svjetskih pisaca na postupak kažnjavanja učenika te prenose stavovi o utjecaju religije prilikom odgoja i poticanju samoljublja prilikom odgoja djece. Za metodu analize sadržaja dostupne književne literature koriste se uzorci iz djela Eseji Michela de Montaignea, Emil ili ob uzgoju Jean-Jacquesa Rousseaua i Djetinjstvo, dječaštvo, mladost Lava Nikolajeviča Tolstoja. Na kraju rada donosi se opis kvalitativnog pristupa i hermeneutičke paradigme uz upotrebu metode analize sadržaja odabranih književnih djela koja su se koristila u empirijskom dijelu rada.Throughout the history of world literature, numerous literary and educational works have been written. While some quickly faded into obscurity, others have endured for generations, remaining subjects of study from the time they were written to the present day. This is how classic writers emerge whose names also became classics known to everyone. When these writers also devoted part of their work to pedagogy, it provided an opportunity to explore their educational philosophies. This thesis examines the pedagogical influences of three great figures in world literature, that is, the pedagogical views and ideas of Michel de Montaigne, Jean-Jacques Rousseau and Leo Nikolayevich Tolstoy. The aim of this study is to analyze selected passages from their works to gain insight into their educational ideas regarding schooling, teachers, teaching methods, physical punishment, and their views on the role of religion and self-love in child-rearing. The paper compares examples and advice addressed to educators, emphasizing the importance of stimulating and motivating students' interest in learning. It also examines how these selected works portray the school environment of their time and the writers' perspectives on the education systems in which they lived. Furthermore, the study explores their opinions on physical punishment and presents their thoughts on the influence of religion and self-love in the upbringing of children. The research is conducted using content analysis, drawing from literary sources including Essays by Michel de Montaigne, Émile or On Education by Jean-Jacques Rousseau and Childhood, Boyhood, and Youth by Leo Nikolayevich Tolstoy. The study employs a qualitative approach within a hermeneutic framework, utilizing content analysis as the primary method for examining selected literary texts in the empirical section of the paper.At the end of the paper, a description of the qualitative approach and hermeneutic paradigm is provided, utilizing content analysis as the primary method for examining selected literary texts that were used in the empirical section of the paper
Future Parents? Young People's Attitudes Toward Parenthood and Family Life
Ostvarivanje uloge roditeljstva i upuštanje u obiteljski život jedan je od funkcionalnih životnog ciklusa, koji je pod utjecajem raznih individualnih, društvenih i ekonomskih čimbenika, kao i osobnih i društvenih vrijednosti. Suvremeno društvo nameće brojne pozitivne i negativne promjene u području roditeljstva, poput koncepta odgovornog roditeljstva, promjena u rodnim ulogama, suvremenih oblika zajedničkog života, svjesne apstinencije od djece te odgođenog roditeljstva. Ove promjene dovode do preispitivanja i odbacivanja tradicionalnih vrijednosti obitelji i roditeljstva te usvajanja novih vrijednosti, koje su u skladu s trenutnim očekivanjima i potrebama suvremenog društva. Stoga je cilj ovog rada istražiti stavove mladih prema roditeljstvu i obiteljskom životu te utvrditi koji čimbenici, i na koji način, utječu na njihove odluke. Istraživanje je provedeno na uzorku od 203 ispitanika od 18 do 35 godina. Istraživanjem je utvrđeno da postoji statistički značajna razlika u stavovima prema roditeljstvu i obiteljskom životu s obzirom na razinu obrazovanja ispitanika, pri čemu ispitanici s niskom razinom obrazovanja imaju pozitivnije stavove odnosu na ispitanike s visokom razinom obrazovanja. Također, utvrđena je statistički značajna povezanost između ispitanika koji se izjašnjavaju kao religiozni i onih koji nisu religiozni s obzirom na planiranje ili ostvarivanje roditeljske uloge, pri čemu religiozni ispitanici u znatno većem postotku planiraju imati djecu ili ih već imaju u odnosu na ispitanike koji nisu religiozni. Osim toga, korelacijskom analizom utvrđena je snažna pozitivna povezanost obiteljske pozadine i općih stavova mladih o roditeljstvu i obiteljskom životu, što nam ukazuje da obiteljsko okružje ima značajan utjecaj na oblikovanje stavova mladih o ovoj temi.Entering parenthood and engaging in family life represent one of the functional stages of the life cycle, influenced by various individual, social, and economic factors, as well as personal and societal values. Contemporary society imposes numerous positive and negative changes in the domain of parenting, such as the concept of responsible parenting, changes in gender roles, modern forms of cohabitation, conscious childlessness, and delayed parenthood. These changes lead to a re-examination and rejection of traditional family and parenting values and the adoption of new values aligned with the current expectations and needs of modern society. The aim of this paper is to explore young people's attitudes toward parenthood and family life, and to identify the factors that influence their decisions and the ways in which they do so. The research was conducted on a sample of 203 respondents aged 15 to 35. The findings indicate a statistically significant difference in attitudes toward parenthood and family life based on education level, with participants with low education levels holding more positive attitudes compared to those with high education levels. Additionally, a statistically significant relationship was found between religiosity and the intention to become a parent, showing that religious respondents are much more likely to plan to have children or already have them compared to non-religious respondents. Moreover, correlation analysis revealed a strong positive relationship between family background and young people's general attitudes toward parenthood and family life
Student Engagement in University Teaching: The Role of Peer Relationships
Angažiranost i vršnjački odnosi predmet su brojnih istraživanja na nižim razinama obrazovanja, poput osnovnoškolskog i srednjoškolskog. U domaćoj literaturi vrlo je malo ponuđenih izvora koji govore o ovim pojmovima u kontekstu visokog obrazovanja, a posebice o međusobnoj povezanosti angažiranosti i vršnjačkih odnosa među studentima. Angažiranost studenata odnosi se na cjelokupno njihovo djelovanje na nastavi, izvršavanje obveza i zadataka, sudjelovanje u različitim aktivnostima, prisutnost na nastavi, trud i rad. Podrška vršnjaka među studentima stvara jednu sigurnu zajednicu učenja, u kojoj su svi studenti prihvaćeni i poštovani. Takva zajednica koja se temelji na pomoći i podršci, posebice prilikom suočavanja s akademskim izazovima, potiče angažiranost studenata, utječe na njihovu motivaciju i akademski uspjeh. Suprotno, negativni vršnjački odnosi i konflikti dovode do osjećaja izoliranosti, manjka motivacije i angažiranosti, kao i osjećaja neprihvaćenosti. Studenti percipiraju vršnjačku podršku kao ključan čimbenike njihove angažiranosti na nastavi. Stoga, cilj ovog rada bio je istražiti povezanost vršnjačkih odnosa i angažiranosti studenata u visokoškolskoj nastavi te dublje razumjeti kontekst njihovog odnosa. Istraživanje je provedeno anketiranjem i ostvarivanjem fokus grupe sa studentima diplomskih studija. Dobiveni kvantitativni i kvalitativni podaci obrađeni su statističkom analizom podataka i tematskom analizom sadržaja. Rezultati istraživanja ukazuju na statistički značajnu povezanost vršnjačke podrške i angažiranost, uz isticanje i drugih faktora koji bi dublje i bolje objasnili povezanost.Engagement and peer relationships are the subject of numerous studies at lower levels of education, such as elementary and secondary school. In the domestic literature, there are very few sources that address these concepts in the context of higher education, and especially the interconnection between student engagement and peer relationships at the university level. Student engagement refers to their overall participation in class, fulfillment of duties and tasks, involvement in various activities, attendance, effort, and work. Peer support among students creates a safe learning community in which all students are accepted and respected. Such a community, based on help and support—especially when facing academic challenges—encourages student engagement and influences their motivation and academic success. Conversely, negative peer relationships and conflicts lead to feelings of isolation, lack of motivation and engagement, and a sense of not being accepted. Students perceive peer support as a key factor in their classroom engagement. Therefore, the aim of this paper was to investigate the relationship between peer relationships and student engagement in higher education and to gain a deeper understanding of the context of their interaction. The research was conducted through a survey and a focus group with graduate students. The obtained quantitative and qualitative data were analyzed using statistical data analysis and thematic content analysis. The results indicate a statistically significant correlation between peer support and engagement, while also highlighting other factors that could further and better explain this relationship