Repository Faculty of Agriculture University of Zagreb
Not a member yet
3827 research outputs found
Sort by
Utjecaj sušnog stresa tijekom klasanja na agronomska i morfološka svojstva ozime pšenice te njezin fiziološki i molekularni odgovor
No full textWheat (Triticum aestivum L.) is the most important cereal crop in the world. It contributes
as a major source of protein and calories in the daily human diet. Wheat production is
severely threatened by unfavourable climate changes, resulting in drought stress. Drought
can significantly reduce wheat growth and development as well as final grain yield.
Therefore, achieving a high grain yield of wheat is a challenge for breeders. In order to
explore the effects of drought on different agro-morphological and physiological traits of six
wheat varieties, the experiment was set up during two growing seasons (2021/2022 and
2022/2023) in field conditions, where it was not possible to isolate one stress. Therefore, a
corresponding experiment was also set up in a greenhouse where drought stress was
simulated at two intensities (mild and severe) by withholding watering for 45 and 65% of
the volumetric soil moisture content (VSMC) for 14 days at the anthesis stage. The
objectives of this research were to determine the agro-morphological and physiological
response of winter wheat varieties to two intensities of drought stress at the anthesis stage
and to define the expression level of genes related to drought resistance of wheat varieties.
In the field conditions, different amounts of rainfall and average temperatures during the
two-year field experiment were recorded. In the first growing season, a dry period (from
January to April) was recorded, but a good grain yield was achieved. Further, grain yield
was significantly positively correlated with 1000 kernel weight and maximum quantum yield
of primary photochemistry (TRO/ABS) at the second measurement point, coinciding with the
tillering stage. Only in the highest-yielding variety Bubnjar, the TRO/ABS value was at the
same significance between the second and third measurement points (tillering and stem
elongation stage). In contrast to the first growing season, there was more rainfall in the
second growing season (especially through April and May), which led to the occurrence of
more diseases, resulting in reduced grain yield. The three highest-yielding varieties more
efficiently escaped yellow rust pressure at the stem elongation stage and showed the lowest
increase in TRO/ABS. In both growing seasons, variety Bubnjar had the highest grain yield
and the lowest protein content.
In a greenhouse, on the 14th day after drought stress, morphological parameters were
measured and flag leaves were collected to identify physio-biochemical and molecular
changes. Severe drought stress led to abscisic acid (ABA) accumulation in the flag leaves
and resulted in a significant decrease of chlorophyll a content in the drought sensitive
variety, indicating a severe loss of photosynthetic reaction centres. The content of
carotenoids, which could play an important role in resistance to drought stress, tended to
increase in drought tolerant variety. Further, a significant decrease in catalase (CAT)
activity was observed at mild drought stress, compared to control, in drought sensitive
variety, and at severe drought stress, in all medium sensitive varieties. Drought tolerant and
medium tolerant varieties responded to both drought stresses with a decrease in total
glutathione (tGSH) content. The results of gene expression analysis showed that severe
drought increased the levels of DHN5 and WZY2 genes in drought tolerant variety, whose
grain weight, area, and length did not significantly change in maturity. On the other hand,
drought sensitive and medium sensitive varieties showed the greatest decrease in grain
yield-related traits. Both drought stress conditions induced variety-specific responses that
depended on the severity of the drought stress. The identification of different mechanisms
under drought can contribute to the selection of drought tolerant varieties.Pšenica (Triticum aestivum L.) je najvažnija, vrlo hranjiva, široko uzgajana i najviše
konzumirana žitarica u svijetu. Pridonosi kao glavni izvor proteina i kalorija u svakodnevnoj
ljudskoj ishrani. Povećana potražnja za hranom zbog rasta populacije čini važnost
proizvodnje pšenice još većom. Ima višestruku upotrebu u različitim industrijama, poput
mlinarske i prehrambene. Također ima veliki utjecaj u industriji stočne hrane i stočarstvu.
S napretkom načina života dolazi do sve većeg iskorištavanja prirodnih resursa, a
negativne posljedice klimatskih promjena povećavaju učestalost raznih vrsta abiotičkog
stresa što u konačnici rezultira smanjenjem produktivnosti pšenice. Suša je postala jedan
od najznačajnijih abiotičkih stresova koji značajno utječe na cjelokupnu proizvodnju pšenice
na globalnoj razini. Glavni uzroci sušnog stresa su nedovoljne količine oborina ili njihov
nepovoljan raspored tijekom vegetacije, povećana razina CO2 u atmosferi, porast
atmosferske temperature te vrući i suhi vjetrovi. Suša je u biljkama uzrok morfoloških,
fizioloških i biokemijskih promjena kao što su smanjenje sadržaja klorofila i fotosintetskih
aktivnosti u biljnim tkivima, smanjenje nakupljanja škroba što u konačnici smanjuje urod
zrna. Sušni stres se može pojaviti tijekom svih faza rasta i razvoja pšenice, no najkritičniji
je onaj koji se javlja tijekom reproduktivne faze rasta jer dovodi do značajnog smanjenja
uroda zrna i postao je važan ograničavajući faktor za sigurnost hrane na globalnoj razini.
Kako bi se istražio utjecaj sušnog stresa na agronomska i morfološka svojstva ozime
pšenice te njezin fiziološki i molekularni odgovor, šest sorti ozime pšenice (Bubnjar,
Anđelka, Pepeljuga, Rujana, Fifi i Silvija) izloženo je sušnom stresu u stakleniku, a ujedno
pokus je postavljen i u poljskim pokusima kroz dvije vegetacijske godine (2021/2022 i
2022/2023) na Poljoprivrednom institutu Osijek (45°27′ N, 18°48′ E). Tijekom obje
vegetacijske godine primijenjene su standardne agrotehničke mjere. Mjerila su se
morfološka svojstva (visina stabljike i biljke) te parametri fotosinteze. Zabilježen je datum
klasanja, a nakon žetve izmjerena su agronomska svojstva i kvaliteta zrna. Budući da je u
poljskim uvjetima prisutan cijeli niz stresnih čimbenika pokus je postavljen i u stakleniku
gdje su simulirana dva intenziteta sušnog stresa smanjenjem zalijevanja za 45 i 65%
volumetrijskog sadržaja vlage u tlu tijekom 14 dana počevši od faze klasanja. Nakon
dvotjednog simuliranja sušnog stresa izmjereni su morfološki parametri (visina stabljike i
biljke, duljina i širina lista zastavičara, broj listova po biljci i broj plodnih izdanaka) i
uzorkovani su listovi zastavičari za daljnje fiziološke, hormonske i molekularne analize.
Nakon zriobe utvrđen je broj klasića po klasu, broj zrna po klasu, masa 1000 zrna i
morfološka svojstva zrna (duljina, širina, površina i kružnost)
Uspoređujući vremenske uvjete u dvogodišnjim poljskim pokusima, prvu vegetacijsku
godinu karakterizirala je pojava sušnog perioda od siječnja do travnja, ali su unatoč tome
ostvareni visoki urodi zrna. Za pretpostaviti je da su biljke pšenice vjerojatno apsorbirale
vodu iz rezervi tla akumuliranih u razdoblju od listopada do prosinca 2021. Posebno bi ovo
moglo biti od značaja za sortu Bubnjar, koja je ranije bila deklarirana kao otporna na sušu,
a kod koje je ujedno zabilježen i najveći urod zrna. Nadalje, urod zrna bio je u značajnoj
pozitivnoj korelaciji s masom 1000 zrna i maksimalnim kvantitativnim prinosom fotosustava
II (TRO/ABS) u drugom mjerenju (faza busanja). Samo je sorta Bubnjar pokazala vrijednosti
TRO/ABS na istoj značajnoj razini između druge i treće točke mjerenja (faze busanja i
vlatanja). Drugu vegetacijsku godinu karakterizirala je veća količina oborina tijekom travnja
i svibnja što se u konačnici negativno odrazilo na urod zrna. Rezultat smanjenja uroda zrna
je bio jači intenzitet bolesti (pojava žute hrđe). Najmanje smanjenje uroda zrna zabilježeno
je kod sorte Bubnjar koja je ujedno bila najrodnija i u drugoj vegetacijskoj godini, a s
najnižim sadržajem proteina. Sorta Bubnjar je ujedno i jedna od najviših i najkasnijih sorti
koja je učinkovitije izbjegla pritisak žute hrđe u fazi vlatanja s najvećim porastom indeksa
učinkovitosti na bazi apsorpcije (PIABS) u zadnjem sedmom mjerenju (faza zriobe) u odnosu
na šesto (faza cvatnje). Na taj način dulje je održana vitalnost lista zastavičara što se u
konačnici pozitivno odrazilo na urod zrna.
Smatra se da listovi svojim oblikom, veličinom, intenzitetom voštane prevlake i brzinom
kojom ulaze u senescenciju mogu pridonijeti tolerantnosti na sušni stres. U ovom
istraživanju kod većine ispitivanih sorti nisu zabilježene značajne promjene u veličini lista
zastavičara (duljina i širina) u uvjetima oba sušna stresa u odnosu na kontrolu, ali je relativni
sadržaj vode u listu zastavičaru značajno smanjen kod većine ispitivanih sorti, što ukazuje
na gubitak vode u uvjetima jačeg sušnog stresa. Značajno smanjenje visine biljke uslijed
jačeg sušnog stresa zabilježeno je kod dvije sorte (Bubnjar i Rujana). Nadalje, tolerantne
sorte tijekom sušnog stresa održavaju nižu visinu biljke kako bi se smanjila potreba za
vlagom i spriječio gubitak vlage zbog transpiracije. Stoga se čini da sorta Bubnjar reagira
na jači sušni stres značajnim smanjenjem visine stabljike i cijele biljke. Također, jači sušni
stres rezultirao je povećanim nakupljanjem apscizinske kiseline (ABA) u listu zastavičaru
kod svih ispitivanih sorti, što nije bio slučaj za salicilnu kiselinu (SA) kod koje je zabilježen
blagi porast i neznačajna promjena u odnosu na kontrolu. Nakon zrelosti, Bubnjar i
Pepeljuga (tolerantna i srednje tolerantna sorta), nisu značajno smanjile broj zrna po klasu
i masu 1000 zrna u oba sušna stresa, što ih definira tolerantnijima na sušni stres od ostalih.
S druge strane, Rujana, Fifi, a posebno Silvija imale su najveće smanjenje svojstava
vezanih uz urod zrna, te se smatraju osjetljivijima na sušni stres.
Pšenica je razvila različite mehanizme tolerantnosti kako bi preživjela u uvjetima sušnog
stresa. Prema prijašnjim istraživanjima, nakupljanje prolina, sinteza antioksidacijskih
enzima poput askorbat-peroksidaze (APX) i katalaze (CAT), osmotske prilagodbe i
nakupljanje ABA u biljnom tkivu rezultiralo je jačom otpornosti na sušni stres. U ovom
istraživanju uslijed jačeg sušnog stresa zabilježeno je značajno smanjenje sadržaja klorofila
u sorti osjetljivoj na sušni stres, što ukazuje na snažan gubitak fotosintetskih reakcijskih
centara. Nasuprot tome, kod Bubnjara, sorte deklarirane kao tolerantne na sušni stres
sadržaj karotenoida se značajno povećao u uvjetima blažeg sušnog stresa. Nadalje, kod
sorte osjetljive na sušni stres (Silvija) zabilježeno je značajno smanjenje CAT u oba sušna
stresa, u usporedbi s kontrolom, te kod srednje osjetljivih sorti (Rujana i Fifi) pri jačem
sušnom stresu. Također, oba intenziteta sušnog stresa rezultirala su padom ukupne
koncentracije glutationa kod tolerantnih i srednje tolerantnih sorti. Dehidroaskorbat
reduktaza (DHAR), monodehidroaskorbat-reduktaza (MDHAR) i glutation-reduktaza (GR)
enzimi su askorbat-glutationskog ciklusa, koji su zajedno s CAT sudjelovali u detoksikaciji
proizvedenih reaktivnih kisikovih jedinki (ROS) pri jačem sušnom stresu. Rezultati analize
ekspresije gena pokazali su da je jači intenzitet suše povećao razine ekspresije gena DHN5
i
WZY2 u sorti tolerantnoj na sušni stres, čija se masa, širina i duljina zrna nisu značajno
mijenjale pri blažem sušnom stresu u usporedbi s kontrolom. Također, vidljivo je da je
ekspresija DHN5 bila u značajnoj pozitivnoj korelaciji s duljinom zrna i sadržajem prolina
pri blažem sušnom stresu.
Ukratko, oba sušna stresa uzrokovala su odgovore specifične za sortu, koji su ovisili o jačini
sušnog stresa. Razumijevanje povezanosti aktivnosti antioksidacijskih enzima i ekspresije
gena s genetskim varijacijama u tolerantnosti na sušu važno je za daljnju identifikaciju
čimbenika koji kontroliraju antioksidacijsku obranu. Odgovor obrambenih sustava u
tolerantnim sortama pokazao je da proučavani geni i enzimi imaju značajnu ulogu u
obrambenim reakcijama na sušu. To je vrlo značajno jer je najbolja opcija za proizvodnju
usjeva i poboljšanje stabilnosti uroda zrna u uvjetima sušnog stresa razvoj sorti otpornih na
sušni stres
Production and enological evaluation of grapevine varieties tolerant to fungal diseases in the conditions of the Zagreb wine region
No full textMeđuvrsni križanci nastali su križanjem američkih vrsti s različitim sortama europske loze (Vitis vinifera L.) s ciljem stvaranja sorata s otpornošću na gljivične bolesti plamenjaču i pepelnicu. Prve generacije križanaca nastale u drugoj polovici 19. stoljeća imale su odličnu otpornost ali jako lošu kvalitetu vina. Proces križanja nastavljen je do danas, a najnovije generacije sorti imaju zadovoljavajuću otpornost na bolesti ali i kvalitetu vina. Cilj ovog rada je utvrditi gospodarska i enološka svojstva novijih generacija sorata vinove loze tolerantnih na gljivične bolesti u uvjetima Vinogorja Zagreb. Analizirane su sorte 'Cabernet Volos', 'Vidoc', 'Cabernet Cortis', 'Artaban', 'Accent' i 'Merlot Khorus'. Istraživanja se odnose na karakteristike prinosa (prinos i broj grozdova po trsu), kemijsku analizu mošta i vina, te organoleptička svojstva vina. Istraživanjem je potvrđeno da najveći prinos po trsu ima sorta 'Accent' (3,02 kg), a najmanji 'Merlot Khorus' (1,37 kg). Najveći sadržaj šećera u moštu imala je sorta 'Cabernet Cortis' (100 °Oe), a najmanji 'Artaban' (58 °Oe). Sadržaj ukupnih kiselina bio je najviši kod sorte 'Cabernet Cortis' (9,23 g/L), dok je najniža vrijednost zabilježena kod sorte 'Artaban' (5,83 g/L). Senzorska analiza vina pokazala je varijacije u kvaliteti među sortama, a najbolje ocijenjene sorte su 'Accent', 'Cabernet Volos' i 'Merlot Khorus', svaka s prosječnih 78 bodova, dok je 'Cabernet Cortis' imao najnižu prosječnu ocjenu (71 bod). Rezultati ukazuju da navedene sorte imaju zadovoljavajuće parametre kvalitete grožđa i vina u specifičnim uvjetima Vinogorja Zagreb.Inter-species hybrids have been developed by crossing American grapevine species with various cultivars of European grapevine (Vitis vinifera L.), with the aim of creating varieties resistant to fungal diseases such as downy mildew and powdery mildew. The first generations of these hybrids, developed in the second half of the 19th century, exhibited excellent disease resistance but produced wines of very poor quality. The breeding process has continued to the present day, and the latest generations of varieties show satisfactory resistance to fungal diseases while also offering improved wine quality. The objective of this study was to determine the economic and oenological characteristics of newer generations of grapevine varieties tolerant to fungal diseases under the conditions of the Zagreb Winegrowing Region. The following varieties were analyzed: ‘Cabernet Volos’, ‘Vidoc’, ‘Cabernet Cortis’, ‘Artaban’, ‘Accent’, and ‘Merlot Khorus’. The research focused on yield characteristics (yield and number of clusters per vine), chemical analysis of must and wine, and the organoleptic properties of the wines. The study confirmed that the highest yield per vine was recorded for the variety ‘Accent’ (3.02 kg), while the lowest yield was observed in ‘Merlot Khorus’ (1.37 kg). The highest sugar content in the must was found in ‘Cabernet Cortis’ (100 °Oe), and the lowest in ‘Artaban’ (58 °Oe). Total acidity was highest in ‘Cabernet Cortis’ (9.23 g/L) and lowest in ‘Artaban’ (5.83 g/L). Sensory analysis of the wines revealed variations in quality among the varieties, with the highest-rated wines being ‘Accent’, ‘Cabernet Volos’, and ‘Merlot Khorus’, each receiving an average score of 78 points. The lowest-rated wine was ‘Cabernet Cortis’, with an average score of 71 points. The results indicate that the studied varieties exhibit satisfactory grape and wine quality parameters under the specific conditions of the Zagreb Winegrowing Region
Green transformation of the agricultural system
No full textZelena transformacija poljoprivrednog sustava postaje sve relevantnija s obzirom na klimatske promjene, degradaciju okoliša i potrebu za održivim upravljanjem resursima kao glavnim čimbenicima u ostvarenju građenja otpornog i održivog poljoprivredno-prehrambenog sustava. Ovaj rad analizira trenutna stanja, izazove i mogućnosti implementacije zelene tranzicije unutar europskog poljoprivrednog sektora, osvrčući se na zajedničke politike, strategije i inicijative Europske unije. U fokusu rada su ključni strateški dokumenti poput „Europskog zelenog plana“, Strategije „Od polja do stola“ i inicijative „FOOD 2030“, a čija je glavna zadaća uspostava otpornog i ekološki prihvatljivog poljoprivredno-prehrambenog sustava. Također, u sklopu rada analizirani su konkretni primjeri i studije slučaja koje se bave implementacijom navedenih politika i strategija u Hrvatskoj s naglaskom na poljoprivredne i prehrambene sustave te se razmatraju izazovi i novi potencijali poljoprivredne proizvodnje koji se nude kao rješenje u postizanju zelene tranzicije.The green transformation of the agricultural system is becoming increasingly relevant in light of climate change, environmental degradation, and the need for sustainable resource management as key factors in building a resilient and sustainable agri-food system. This paper analyzes the current state, challenges, and opportunities for implementing the green transition within the European agricultural sector, with a particular focus on the common policies, strategies, and initiatives of the European Union. Key strategic documents such as the European Green Deal, the Farm to Fork Strategy, and the FOOD 2030 initiative are at the core of the analysis, all aiming to establish a resilient and environmentally friendly agri-food system. The paper also examines specific examples and case studies related to the implementation of these policies and strategies in Croatia, with a focus on agricultural and food systems. Furthermore, it explores the challenges and new potentials in agricultural production that offer possible solutions for achieving a successful green transition
Physical measures in control of plant parasitic nematodes
No full textZbog povlačenja velikog broja sredstava za zaštitu bilja s tržišta pesticida, povećava se potreba za primjenom nekemijskih mjera suzbijanja štetnih organizama u proizvodnji kultiviranog bilja. Fizikalne mjere su nekemijske mjere kojima se koristi utjecaj topline, svjetlosti, radijacije, zvuka ili vode u svrhu suzbijanja štetnih organizama, pa tako i biljnoparazitskih nematoda. Biljnoparazitske nematode svojom prisutnošću na biljkama dovode do oštećenja biljaka i zaostajanja u rastu, a također mogu prenositi biljne viruse te na taj način uzrokovati velike ekonomske gubitke. Osim fizikalnih mjera, proizvođači se u suzbijanju koriste i agrotehničkim, biološkim, karantenskim te kemijskim mjerama. Cilj ovoga rada bio je temeljem pregleda literaturnih izvora prikazati primjere primjene i učinkovitosti fizikalnih metoda u suzbijanju biljnoparazitskih nematoda. Pregledom radova utvrđeno je da termička sterilizacija koja podrazumijeva korištenje vruće vodene pare ima visoku učinkovitost te je primjenjiva u suzbijanju biljnoparazitskih nematoda. Biosolarizacija također pokazuje visoku učinkovitost u primjeni, ali s obzirom da je relativno nova mjera potrebna su daljnja istraživanja. U zaštićenim prostorima se za suzbijanje biljnoparazitskih nematoda najčešće koristi solarizacija te se tu postiže veća učinkovitost, nego kod primjene na otvorenim površinama.Due to the withdrawal of a large number of plant protection products from the pesticide market, the need to apply non-chemical measures to control harmful organisms in the production of cultivated plants is increasing. Physical measures are non-chemical measures that use the influence of heat, light, radiation, sound or water for the purpose of suppressing harmful organisms, including plant-parasitic nematodes. Plant-parasitic nematodes with their presence on plants lead to plant damage and stunted growth, and can also transmit plant viruses and thus cause large economic losses. In addition to physical measures, producers also use agrotechnical, biological, quarantine and chemical measures in their control. The aim of this paper was to present examples of the application and effectiveness of physical methods in the control of plant parasitic nematodes based on a review of literature sources. The review of the papers found that thermal sterilization, which implies the use of hot water steam, has high efficiency and is applicable in the control of plant parasitic nematodes. Biosolarization also shows high efficiency in application, but considering that it is a relatively new measure, further research is needed. In greenhouses, solarization is most often used to control plant parasitic nematodes, and it is more effective there than when it is applied on open areas
Phenotypic characterization of indigenous rhizobial strains nodulating soybean (Glycine max L.) in the northwestern Croatia
No full textSimbioza mahunarki i kvržičnih bakterija (rizobija) ključna je za održivu poljoprivredu, osobito u uvjetima klimatskih promjena. Odabir sojeva otpornih na stresne uvjete tla presudan je za uspješnu bakterizaciju sjemena. Cilj rada bio je fenotipski okarakterizirati 20 autohtonih sojeva rizobija izoliranih iz soje s područja sjeverozapadne Hrvatske (Gola i Križevci). Rast je ispitan pri različitim temperaturama, pH vrijednostima i koncentracijama NaCl te su određene aktivnosti enzima amilaza, katalaza, oksidaza i proteaza. Većina izolata rasla je pri 15–32 °C te širokom rasponu pH, što je važno zbog prisutnosti kiselih tala u Hrvatskoj. Izolati iz Gole pokazali su toleranciju na 1–2 % NaCl. Katalaza test bio je pozitivan kod 50 % izolata, dok su svi izolati bili negativni na amilazu, oksidazu i proteazu. Dobiveni rezultati korisni su za odabir sojeva pogodnih za primjenu u stresnim uvjetima tla.The symbiosis between legumes and nodule-forming bacteria (rhizobia) is essential for sustainable agriculture, especially under climate change conditions. Selecting strains tolerant to soil stress is crucial for successful seed bacterization. The aim of this study was to phenotypically characterize 20 indigenous rhizobial strains isolated from soybean nodules collected in northwestern Croatia (Gola and Križevci). Growth was tested at different temperatures, pH levels, and NaCl concentrations, and enzymatic activities of amylase, catalase, oxidase, and protease were determined. Most isolates grew at 15–32 °C and across a wide pH range, which is important due to the prevalence of acidic soils in Croatia. Isolates from Gola tolerated 1–2% NaCl. The catalase test was positive in 50% of isolates, while all were negative for amylase, oxidase, and protease. These results are useful for selecting strains suitable for application under soil stress conditions
Pesticide residues in milk and dairy products
No full textNepravilna upotreba pesticida u poljoprivredi može dovesti do prisutnosti rezidua u mlijeku što predstavlja rizik za zdravlje potrošača. Cilj ovog rada bio je pregledom dostupne literature prikazati načine i učestalost kontaminacije mlijeka i mliječnih proizvoda pesticidima, utjecaj pojedinih faza u tehnološkom procesu prerade mlijeka na količinu rezidua pesticida kao i agroekološke prakse za smanjenje rezidua pesticida i osiguranje sigurnih mliječnih proizvoda za potrošače. Životinje koje proizvode mlijeko mogu akumulirati ostatke pesticida putem procesa prijenosa iz stočne hrane, vode ili tla, ali se u proizvodu mogu pojaviti i sekundarno, primjerice tijekom procesa prerade mlijeka križnom kontaminacijom putem kontaminirane opreme. Pojedini tehnološki postupci prerade mlijeka poput pasterizacije, sterilizacije, fermentacije i koagulacije rezultiraju razgradnjom pesticida uz povećanje koncentracije razgradnih metabolita. Zrenje sira povećava koncentraciju pesticida zbog koncentriranja mliječne masti i svojstva topivosti pesticida u njoj. Najčešće detektirani pesticidi u uzorcima mlijeka su organofosforni i organoklorirani, a već male koncentracije mogu izazvati ozbiljne bolesti i stanja poput utjecaja na endokrini i živčani sustav. Dokazani zdravstveni rizik od konzumacije kontaminiranog mlijeka razlog je sve većoj kontroli i strožoj zakonskoj regulativi zbog čega se u preventivne svrhe razvijaju nove metode za kontrolu i smanjenje kontaminacije. To uključuje ekološku poljoprivredu te različite agroekološke prakse, poput remedijacije tla, plodored ili zelene gnojidbe, ali i korištenje biotehnologije odnosno genetičkog inženjerstva.The inappropriate use of pesticides in agriculture can lead to residues in milk that pose a risk to consumer health. The aim of this work was to review the available literature to identify the type and frequency of contamination of milk and dairy products with pesticides, the impact of technological phases of milk processing on the amount of pesticide residues, and agroecological practices to reduce pesticide residues and ensure safe dairy products for consumers. Dairy animals can accumulate pesticide residues through the transfer process from feed, water or soil, but they can also enter the product secondarily, for example during the milk processing process through cross-contamination via contaminated equipment. Certain technological processes in milk processing such as pasteurization, sterilization, fermentation and coagulation lead to a degradation of pesticides, but also to an increase in the concentration of degradation products. The ripening of the cheese increases the concentration of pesticides due to the concentration of milk fat and the solubility properties of pesticides in it. The most frequently detected pesticides in milk samples are organophosphorus and organochlorine, and even low concentrations can cause serious diseases and conditions such as effects on the endocrine and nervous systems. The proven health risk of consuming contaminated milk is the reason for increased control and stricter legislation, and prevention methods are being developed to control and reduce contamination. These include organic farming and various agro-ecological practices such as soil remediation, crop rotation or green manuring, as well as the use of biotechnology or genetic engineering
Economic and social analysis of pricing in the hospitality industry : a comparison of Zagreb and the Croatian coast from the perspective of consumers and restaurant owners
No full textCilj ovog istraživanja je provjeriti stavove i mišljenja potrošača i ugostitelja o kretanju cijena u restoranima u Hrvatskoj prije i nakon uvođenja eura kao valute te utvrditi postoji li razlika u cijenama između grada Zagreba i hrvatske obale iz percepcije potrošača i ugostitelja. Provedeno je anketno ispitivanje na uzorku od 167 ispitanih, kao i dva intervjua s vlasnicima ugostiteljskih objekata. Podjednaki je broj onih koji smatraju da su cijene veće u Zagrebu, odnosno na obali, dok je najveći broj onih koji nisu sigurni. Intervjuirani ugostitelji smatraju kako su cijene opravdane s obzirom na poskupljenje svih ostalih segmenata poslovanja. Unatoč manjem uzorku, rezultati istraživanja mogu biti korisni ugostiteljima za formiranje cijena u nadolazećem periodu. Također, istraživanje sadrži korisne informacije za vođenje objekta koje nisu vezane za samo kretanje cijena proizvoda, već usluge.The aim of this research was to examine the attitudes and opinions of consumers and restaurateurs regarding price trends in restaurants in Croatia before and after the introduction of the euro as the official currency. The study also sought to determine whether there is a perceived difference in prices between the city of Zagreb and the Croatian coast from the perspective of both consumers and restaurant owners. The research included a survey conducted on a sample of 167 respondents and two interviews with restaurant owners. The results show a roughly equal number of respondents who believe prices are higher in Zagreb or on the coast, while the largest group remains uncertain. The interviewed restaurateurs believe that current prices are justified due to the increase in other business costs. Despite the smaller sample size, the findings can be useful for restaurateurs when setting prices in the upcoming period. Additionally, the research provides valuable insights for managing a hospitality business, not only regarding product pricing but also service delivery
Uređaji za obradu otpada od hrane u ugostiteljstvu
No full textU radu su analizirani suvremeni uređaji za obradu otpada od hrane u ugostiteljstvu, s naglaskom na njihovu ekološku, ekonomsku i operativnu učinkovitost. Opisani su osnovni principi rada mlinova, dehidratora, kompostera i digestora te njihova primjenjivost u različitim vrstama ugostiteljskih objekata. Uspoređene su prednosti i izazovi implementacije ovih tehnologija, s posebnim naglaskom na zakonski okvir i održivost. Rezultati analize pokazuju da korištenje ovih uređaja značajno smanjuje volumen i masu otpada, smanjuje troškove zbrinjavanja te omogućuje pretvorbu otpada u korisne resurse kao što su kompost i bioplin. Unatoč mnogobrojnim prednostima, šira primjena u Hrvatskoj otežana je zbog visokih početnih ulaganja i nedostatka institucionalnih poticaja. Zaključno, prerada otpada na mjestu njegova nastanka predstavlja učinkovit i održiv pristup gospodarenju biootpadom u ugostiteljstvu
Ampelographic evaluation of introduced Portuguese vine varieties in 2022
No full textIstraživanje pod nazivom Ampelografska evaluacija introduciranih portugalskih sorata vinove loze u 2022. godini provedeno je u svrhu procjene prilagodbe portugalskih sorata vinove loze uvjetima Ravnih Kotara. S obzirom na činjenicu da ekspresija gospodarski važnih sortnih karakteristika ovisi o okolišnim uvjetima, cilj istraživanja bio je utvrditi odgovaraju li uvjetima ovog područja. Istraživanje je provedeno na šest introduciranih sorata u Ravnim Kotarima, Nadinskom polju (OPG Škaulj), a obuhvatilo je fenološko praćenje tijekom vegetacije, procjenu rodnosti, kao i analizu kakvoće grožđa (ukupni šećeri, ukupna kiselost, pH vrijednost). Vinifikacija je obavljena u podrumu na Jazbini, a vina su analizirana fizikalno-kemijski i senzorno. Zaključeno je da su sve sorte, osim sorte Vital, nakupile dovoljne količine šećera, a ukupne kiseline su bile zadovoljavajuće. Najbolje rezultate u vinifikaciji su postigle sorte Arinto i Touriga Franca, dok su ostale sorte pokazale slabije rezultate.The research entitled Ampelographic evaluation of introduced Portuguese grape varieties - harvest 2022 was carried out in order to assess the adaptation of Portuguese grape varieties to the conditions of Ravni Kotar. Given the fact that the expression of economically important varietal characteristics depends on environmental conditions, the goal of the research was to determine whether they correspond to the conditions of this area. The research was conducted on six introduced varieties in Ravni Kotari, Nadinsko polje (OPG Škaulj), and included phenological monitoring during the growing season, yield assessment, as well as analysis of grape quality (total sugars, total acidity, pH value). Vinification was carried out in the cellar at Jazbina, and the wines were analyzed physico-chemically and sensorially. It was concluded that all varieties, except the Vital variety, accumulated sufficient amounts of sugar, and the total acids were satisfactory. The best results in vinification were achieved by the Arinto and Touriga Franca varieties, while the other varieties showed weaker results
The relationship between chocolate packaging design and consumer perception and decisions in different purchase situations
No full textU današnje vrijeme, marketing prehrambenih proizvoda, osobito onih koji pružaju zadovoljstvo i užitak potrošačima, od iznimne je važnosti. Dizajn ambalaže i pakiranja igra ključnu ulogu u svijetu marketinga, jer omoguduje proizvođačima bolji plasman proizvoda na konkurentnom tržištu. Posebno je važno istaknuti da ambalaža prehrambenih proizvoda može značajno utjecati na percepciju potrošača i njihovu odluku pri kupnji. Čokolada je proizvod koji se često koristi u osobne svrhe, ali i kao poklon, a način odabira čokolade uvelike ovisi o svrsi njene kupnje. Cilj ovog rada bio je ispitati ponašanje potrošača pri kupnji čokolade, motive koji stoje iza te kupnje, te kako ambalaža utječe na njihovu percepciju i odluke u različitim situacijama. Istraživanje je provedeno putem online anketnog ispitivanja na uzorku od 240 ispitanika. Rezultati su pokazali da se čokolada znatno češde kupuje za vlastitu potrošnju ili potrošnju unutar obitelji nego kao poklon. Ponašanje potrošača prilikom kupnje za osobnu potrošnju i kupnje za darivanje donekle se razlikuje, a ta je razlika najviše vidljiva u važnosti cijene. Iako je okus čokolade najvažnije obilježje čokolade u obje situacije, cijena je od vede važnosti prilikom kupnje za osobnu potrošnju, u odnosu na kupnju čokolade za poklon. Također, sva ispitana obilježja dizajna ambalaže važnija su kod kupnje čokolade za poklon u usporedbi s kupnjom za osobnu potrošnju. Ispitanici su se uglavnom složili da ambalaža uvelike utječe na to smatraju li čokoladu prikladnom za poklon ili ne te da je na temelju pakiranja čokolade mogude procijeniti koliko je čokolada skupa.Nowadays, marketing of food products, especially those that provide satisfaction and pleasure to consumers, is extremely important. Packaging and its design play a key role in the world of marketing, as it enables manufacturers to better position their products on the competitive market. It is especially important to point out that the packaging of food products can significantly influence the perception of consumers and their purchasing decision. Chocolate is a product that is often used for personal purposes, but also as a gift, and the way to choose chocolate largely depends on the purpose of purchasing. The aim of this work was to examine the behavior of consumers when buying chocolate, the motives behind the purchase, and how the packaging affects their perception and decisions in different situations. The research was conducted through an online survey on a sample of 240 respondents. The results showed that chocolate is much more often bought for own consumption or consumption within the family than as a gift. The behavior of consumers when purchasing for personal consumption and when purchasing as a gift differs, and it is mostly visible in the importance of price. Although the taste of the chocolate is the most important feature of the chocolate in both situations, the price is more important when buying for personal consumption, compared to buying chocolate as a gift. Also, all examined features of packaging design are more important when buying chocolate as a gift compared to buying for personal consumption. The respondents mostly agreed that the packaging greatly influences whether they consider the chocolate suitable as a gift or not, and that based on the packaging of the chocolate, it is possible to estimate how expensive the chocolate is