Repository Faculty of Agriculture University of Zagreb
Not a member yet
3827 research outputs found
Sort by
Current situation of biological pest control in vegetable production in the Republic of Croatia
No full textBiološko suzbijanje štetnika povrtlarskih kultura u zaštićenu prostoru u Republici Hrvatskoj u porastu je od 2006. godine, bez obzira na njegovu visoku cijenu. Korištenje predatora i parazitoida najzastupljeniji je oblik biološke zaštite koji proizvođači povrća primjenjuju u usjevima za suzbijanje ekonomski značajnih štetnika.. U zaštićenu se prostoru parazitoidi i predatori najviše koriste na rajčici i paprici, te nešto manje na krastavcu. U ekonomski značajne štetnike koji se suzbijaju predatorima i parazitoidima na povrću u zaštićenu prostoru ubrajaju se tripsi (Thysanoptera) i štitasti moljci (Aleryodidae), a nešto rjeđe grinje i lisne uši. Provedba biološkog suzbijanja zahtjeva veća znanja poljoprivrednih proizvođača uz stalnu prisutnost kvalificiranih savjetnika koji savjetuju proizvođače u provedbi biološke zaštite. Stoga je uloga stručnjaka koji posjeduju znanja iz biološke zaštite bilja sve veća i sve su potrebniji na terenu kako bi bili podrška proizvođačima i omogućili da se postignu ciljevi smanjenja korištenja kemijskih sredstava za zaštitu bilja koji su zadani strategijama Europske unije.Biological control of pests on vegetable crops in protected areas in the Republic of Croatia has increased since 2006, regardless of its high cost. The most common form of biological protection in pest control in vegetable crops used by vegetable producers to control economically important pests is the use of predators and parasitoids. The vegetable crops in the protected area where parasitoids and predators are most commonly used are tomatoes and peppers; cucumbers are somewhat less common. Economically important pests controlled by predators on vegetables in a protected area are thrips (Thysanoptera) and whiteflies (Aleryodidae), and somewhat less commonly aphids and mites. The application of biological control requires greater knowledge of agricultural producers and the constant presence of qualified consultants to advise producers on the application of biological products. The role of professionals knowledgeable in biological control is therefore increasing, and they are increasingly needed in this field to support farmers to achieve the objectives of reducing the use of chemical pesticides, as set out in European Union strategies
Fizikalno-kemijske analize hrane za životinje
No full textFizikalno-kemijske analize hrane za životinje su nezaobilazan korak u procjeni hranidbene vrijednosti hrane za životinje. Dok fizikalne analize upućuju na kvalitetu krmiva, kemijska analiza pokazuje njihov sastav hranjivih tvari. Postoji cijeli niz metoda kojima se mogu odrediti fizikalno-kemijska svojstva pojedinih krmiva, a u ovom priručniku su opisane najčešće fizikalno-kemijske metode koje se koriste u analizama hrane za životinje, s time da su neke od navedenih metoda karakteristične za neka od najčešće korištenih krmiva. U priručniku su opisani osnovni kemijski postupci koji se koriste prilikom analize, priprema laboratorijskog uzorka ovisno o tipu uzorka i najčešće fizikalno-kemijske analize. U uvodnom dijelu svake analize opisana je njena važnost s obzirom na hranidbenu vrijednost, a sam postupak analize je detaljno opisan kroz potrebnu opremu, pribor i kemikalije, protokol te račun rezultata analize
Landscape project for the improvement of the slope and remodeling of the existing children's playground under the Strossmayer Promenade in Zagreb
No full textPrvenstveni cilj jest uređenje i razvoj zelene površine ispod Strossmayerovog šetališta, kao
jedne od preostalih rijetkih neartikuliranih područja unutar prastarog gradečkog trokuta u
centru Grada. Završni rad, ujedno, analizira položaj zelene površine ispod Strossmayerovog
šetališta i njezinih postojećih stuba i padine u odnosu na mrežu Gornjogradskih stuba, sa ciljem
oživljavanja zapostavljene vertikalne pješačke komunikacije u centru Grada te integriranja
zadane lokacije u zeleni sustav Grada kao i sustav Gornjogradskih stuba. U kontekstu
unapređenja ovog dijela Grada, velika pažnja posvećivala se oblikovanju koncepta
multifunkcionalne javne površine područja jugoistočne padine Gričkog brijega, kojim bi se
ponudio učinkovit odgovor na problematiku nerazvijenog javnog prostora u centru Grada i
potrebe pješačke mobilnosti i formiranja održivih veza unutar užeg centra gradske regije.
Predstavljeni koncept uređenja nudi novi identitet prostora i rješenje za zapuštenu pješačku
vezu u centru Grada sa potencijalom kreiranja zelenog središta unutar kvarta. Rezultati rada
proizašli su iz prethodnog poznavanja lokalnog područja Gornjeg i Donjeg grada u kombinaciji
sa novo dobivenim podacima.The primary goal is the arrangement and development of the green area under Strossmayer's
promenade, as one of the few remaining unarticulated areas within the ancient Gradec
triangle in the center of the city. The final paper also analyzes the position of the green area
under Strossmayer's promenade and its existing pillars and slopes in relation to the network
of Gornjogradske stube, with the aim of reviving the neglected vertical pedestrian
communication in the center of the City and integrating the given locations into the green
system of the City as well as the system of Gornjogradske stube. In the context of the
improvement of this part of the City, great attention was paid to the design of the concept of
a multifunctional public area on the southeastern slope of Grički Brijeg, which would offer an
effective response to the problem of underdeveloped public space in the City Center and the
need for pedestrian mobility and the formation of sustainable connections within the inner
city center.
The presented design concept offers a new space identity and a solution for a neglected
pedestrian connection in the city center with the potential to create a green center within the
neighborhood. The results of the work came from previous knowledge of the local area of
Upper and Lower Town in combination with newly obtained data
Potential of bee venom (Apis mellifera L.) in growth inhibition of multiresistant strains of Klebsiella pneumoniae
No full textRastuća prevalencija Klebsiella pneumoniae otpornih na karbapeneme i kolistin postaje sve veći problem na globalnoj razini, s obzirom da se navedeni antibiotici koriste kao lijekovi zadnje linije obrane u liječenju infekcija uzrokovanih ovim bakterijama. Kationski antimikrobni peptidi (CAP) prirodni su spojevi s dokazanom antimikrobnom aktivnošću, a jedan od značajnih izvora CAP-a je pčelinji otrov (apitoksin) kojeg proizvode medonosne pčele (Apis mellifera L.). Cilj ovog rada jest odrediti utjecaj pčelinjeg otrova na karbapenem rezistentne sojeve K. pneumoniae izolirane iz otpadnih voda. Analizom obrazaca dobivenih rep-PCR metodom selektirani su reprezentativni sojevi K. pneumoniae. Određene su minimalne inhibitorne (MIK) i minimalne baktericidne (MBK) koncentracije metodom serijske mikrodilucije na Mueller-Hinton podlozi. MIK vrijednost kretala se u rasponu od 25-100 μg/mL dok je MBK bila u rasponu od 25-200 μg/mL. Najčešće su MIK vrijednosti bile jednake MBK vrijednostima.The growing prevalence of Klebsiella pneumoniae resistant to carbapenems and colistin is becoming a growing problem at the global level, considering that these antibiotics are used as the last line of defense in the treatment of infections caused by these bacteria. For this reason, the demand for alternative antimicrobial compounds that will effectively inhibit the growth of these enterobacteria is growing. Cationic antimicrobial peptides (CAP) are natural compounds with proven antimicrobial activity, and one of the significant sources of CAP is a bee venom (apitoxin) produced by the honey bees (Apis mellifera L.). The aim of this study is to determine the influence of bee venom on carbapenem resistant strains of Klebsiella pneumoniae isolated from wastewater. By analyzing the fingerprints obtained by the rep-PCR method, representative strains of K. pneumoniae were selected. Minimal inhibitory (MIK) and minimal bactericidal (MBK) concentrations were determined by the method of serial microdilulation on the Mueller-Hinton substrate. The MIC value was in the range of 25-100 μg/mL, while the MBK was in the range of 25-200 μg/mL. Most often, MIK values were equal to MBK values
Determination of natural and anthropogenic radionuclides in the soil of Dvor community
No full textTlo je medij u kojem se radionuklidi prirodnog i antropogenog podrijetla najduže zadržavaju. Radom je obuhvaćena analiza radionuklida 238U, 40K, 137Cs i 134Cs u tlu na području općine Dvor. Rasponi koncentracija radionuklida su bili: 9-72 Bq/kg za 238U, 65-823 Bq/kg za 40K, te 3-80 Bq/kg za 137Cs (n=61). Sve izmjerene vrijednosti koncentracije 134Cs bile su ispod granice detekcije metode (<1 Bq/kg). Radom su utvrđeni i osnovni agrokemijski parametri tla na području općine Dvor. Usporedbom dobivenih rezultata, može se zaključiti kako je 238U bio u statistički značajnoj pozitivnoj slaboj korelaciji sa sadržajem praha, u jakoj negativnoj korelaciji sa sadržajem pijeska, slaboj negativnoj korelaciji sa biljci pristupačnim fosforom te jakoj negativnoj korelaciji sa pH. 40K je bio u statistički značajnoj pozitivnoj vrlo jakoj korelaciji sa 238U, negativnoj srednje jakoj korelaciji sa udjelom pijeska te negativnoj slaboj korelaciji sa pH. 137Cs je imao statistički značajnu slabu korelaciju sa sadržajem praha.Soil is the medium in which radionuclides of natural and anthropogenic origin persist the longest. The work includes the analysis of radionuclides 238U, 40K, 137Cs and 134Cs in the soil in the area of the municipality of Dvor. The ranges of radionuclide concentrations were: 9-72 Bq/kg for 238U, 65-823 Bq/kg for 40K and 3-80 Bq/kg for 137Cs (n=61). All measured 134Cs concentration values were below the detection limit of the method (< 1 Bq/kg). This work also determined the basic agrochemical parameters of the soil in the area of the municipality of Dvor. By comparing the obtained results, it can be concluded that 238U has a significant weak positive correlation with silt content, a strong negative correlation with sand content, a weak negative correlation with plant available phosphorus and a strong negative correlation with pH. 40K exhibited a significant very strong positive correlation with 238U, a medium strong negative correlation with sand content, and a weak negative correlation with pH. 137Cs exhibited a significant weak correlation with silt content
Influence of heat treatment on beeswax composition and quality
No full textTehnologija proizvodnje satnih osnova uključuje sterilizaciju voska, odnosno izlaganje visokim temperaturama (najčešde 120-140 °C) kako bi se uništile spore bakterije Paenibacillus larvae, uzročnika američke gnjilode pčelinjeg legla. Spomenuta toplinska obrada u određenoj mjeri može utjecati na kakvodu voska, stoga je cilj ovog rada bio istražiti utjecaj različitih toplinskih tretmana na sastav i kakvodu pčelinjeg voska. Istraživanje je bilo provedeno na uzorcima sirovog pčelinjeg voska (n=5) koji su bili izloženi različitim toplinskim tretmanima s obzirom na temperaturu (100 °C, 120 °C, 140 °C i 160 °C) i duljinu trajanja toplinske obrade (30 minuta, 1 sat, 3 sata). Ukupni kemijski sastav uzoraka analiziran je infracrvenom spektroskopijom (FTIR-ATR tehnikom snimanja spektara). Rezultati spektralne analize pokazali su kako vedina primijenjenih toplinskih tretmana nije imala značajan utjecaj na cjelokupan kemijski sastav i kakvodu pčelinjeg voska. Međutim, utvrđen je negativan utjecaj izlaganja pčelinjeg voska temperaturi od 160 °C u trajanju od 3 sata na udio slobodnih masnih kiselina u pčelinjem vosku (degradacija frakcije slobodnih masnih kiselina). Također, s porastom temperature zapažen je i porast udjela estera.The technology of producing beeswax foundation includes beeswax sterilization which represents exposure to high temperatures (mostly between 120-140 °C) in order to destroy the spores of Paenibacillus larvae, bacteria causing American foulbrood. Mentioned heat treatment can affect beeswax composition and quality to some extent, so the aim of this study was to examine the influence of different heat treatments on beeswax composition and quality. The study was carried out on beeswax samples (n=5) which were exposed to different heat treatments with regard to the temperature (100 °C, 120 °C, 140 °C and 160 °C), and treatment duration (30 minutes, 1 hour and 3 hours). The overall chemical composition of beeswax samples was analyzed by infrared spectroscopy (FTIR-ATR recording technique). The results of the spectral analysis showed that most of heat treatments did not have a significant impact on the overall chemical composition and quality of beeswax. However, a negative influence of beeswax exposure to a temperature of 160 °C for 3 hours on the proportion of free fatty acids (degradation of the fraction of free fatty acids) in beeswax was observed. Furthermore, with the increase in temperature, an increase in the proportion of esters was also observed
The influence of grapevine G-virus (GVG) and badnavirus (GBV - 1) infection on grapevine growth in meristem culture in vitro
No full textVinogradarstvo Hrvatske obuhvaća uzgoj velikog broja sorata vinove loze i bazira se na
uzgoju autohtonih sorata. Problem koji postaje sve izraženiji je njihova velika zaraženost
virusima vinove loze. Istraživanje je provedeno na 10 autohtonih sorata vinove loze
uzorkovanih iz Nacionalne kolekcije autohtonih sorata, kojima je prethodno utvrđena zaraza
jednim ili oba od dva nova virusa vinove loze, G-virusa vinove loze (GVG) i badnavirusa
vinove loze 1 (GBV-1). Koristila se kultura vršnog meristema kao metoda ozdravljenja od
virusa, prilikom čega su izolirani vršni meristemi veličine 1 mm. Statističkom analizom
utvrđena je signifikantna razlika između četiri odabrane sorte koje posjeduju dva ponavljanja
(ˈOskorušicaˈ, ˈTanetova lozaˈ, ˈSilbijanacˈ i ˈPetovkaˈ) s obzirom na % izraslih jedinki nakon 2
tjedna, dok kod jedinki regeneriranih nakon 4 tjedna nije utvrđena signifikantna razlika.
Sanitarni status značajno je utjecao na rast i regeneraciju u kulturi tkiva, odnosno jedinke
zaražene GBV-1 ostvarile su 77,8 % regeneracije, one zaražene GVG 78,9 % regeneracije tj.
sanitarni status signifikantno utječe na % izraslih eksplantata nakon 2 tjedna ali ne i na %
regeneriranih jedinki nakon 4 tjedna od unosa u kulturu tkiva. Mjerenjem visine nakon 5
tjedana, utvrđena je značajna razlika između sorata za dvije kategorije visine. Nakon
postizanja visine, manji postotak biljaka je uspješno aklimatiziran (3,1 %), a vrlo nizak
postotak biljaka je postigao uspješnu eliminaciju virusa iz biljnog tkiva ovom metodom
vršnog meristema (0,9 %).Viticulture in Croatia encompasses the cultivation of a large number of grape varieties
and is based on the cultivation of autochthonous varieties. A problem that is becoming more
and more pronounced is their high infection with vine viruses. The research was carried out
on 10 autochthonous grapevine varieties sampled from the National Collection of
autochthonous varieties, which were previously found to be infected with one or both of
two new grapevine viruses, grapevine virus G (GVG) and grapevine badnavirus 1 (GBV-1).
Apical meristem culture was used as a method of recovery from the virus, during which
apical meristems of 1 mm size were isolated. Statistical analysis revealed a significant
difference between the four selected varieties that have two repetitions (ˈOskorušicaˈ,
ˈTanetova lozaˈ, ˈSilbijanacˈ and ˈPetovkaˈ) with regard to the % of grown individuals after 2
weeks, while no significant difference was found in individuals regenerated after 4 weeks.
Sanitary status significantly influenced growth and regeneration in tissue culture, that is,
individuals infected with GBV-1 achieved 77.8% regeneration, those infected with GVG
78.9% regeneration, respectively sanitary status significantly affects the % of explants grown
after 2 weeks but not on the % of regenerated individuals after 4 weeks of introduction into
tissue culture. By measuring the height after 5 weeks, a significant difference was found
between the cultivars for the two height categories. After reaching height, a smaller
percentage of plants were successfully acclimatized (3.1 %), and a very low percentage of
plants achieved successful virus elimination from plant tissue by this apical meristem
method (0.9 %)
Biology, ecology and morphometric characteristics of the ectoparasite Pennella sp. (Copepoda)
No full textCilj rada je opisati biologiju i ekologiju ektoparazita roda Pennella, razreda veslonošaca
(Copepoda) te odrediti morfološke značajke jedinke Pennella sp. Uzorkovana jedinka je
parazitirala na iglunu (Xiphias gladius) koji je ulovljen sportskim ribolovom (big game fishing)
na pučinskom dijelu Dugog otoka. Jedinka Pennella sp se sastojala od vrata, trupa i abdomena
koji su bili odvojeni od cefalotoraksa i drugog (kraćeg) dijela vrata te prihvaćeni za meso
domadara. Jedinka je u mišićnom tkivu ribe formirala cistu kao karakterističnu posljedicu
infestacije ovim ektoparazitom. Rezultati morfometrijske analize ukazuju na nedoraslost jedinke
roda Pennella. Iako su analizom potvrđene neke sličnosti s vrstom Pennella instructa izostanak
lateralnih rogova i niti s jajašcima nemoguća je daljnja jednoznačna taksonomska determinacija
vrste.The aim of this work is to describe the biology and ecology of ectoparasites of the
genus Pennella, class Copepoda, and to determine the morphological characteristics of the
sampled individual Pennella sp. The sampled individual parasitized on a swordfish (Xiphias
gladius) caught by sport fishing (big game fishing) in the nearshore part of Dugi otok island. The
individual of Pennella sp. consisted of neck, trunk and abdomen separated from the
cephalothorax, and the second (shorter) part of the neck that was connected to the muscle tissue
of the host. The individual formed a cyst in the muscle tissue of the fish as a characteristic result
of infestation with this ectoparasite. The results of the morphometric analysis indicate the
immaturity of the individual. Although the analysis confirmed some similarities with the species
Pennella instructa, the absence of lateral horns and filaments with eggs makes further definite
taxonomic identification of the species impossible
Application of enzymes in the production of Muscat wine
No full textVeliki dio aromatskih spojeva nalazi se u vinu u vezanom obliku najčešće vezano na šećernu jedinicu. Kako bi se vinu povećao aromatski intenzitet potrebno je te vezane aromatske spojeve osloboditi. To se kidanje veze obavlja uz pomoć enzima, točnije enzima iz skupine glikozidaza – β-glukozidazama. Takvo se oslobađanje najčešće vrši na aromatičnim sortama kako bi se njihov intenzitet još više izrazio i postao primamljiviji krajnjim potrošačima. U ovom radu istraživana su dva enzima, Lallzyme Beta i Endoyzm β-Split na vinima 'Muškata žutog' i 'Muškat ruže'. Nakon tretmana provedene kemijske analize pokazale su pozitivan utjecaj korištenih enzima na povećanje koncentracije aromatskih spojeva. Posebno se pozitivan utjecaj pokazao kod spojeva poput terpena i estera koji su značajno povećali voćni i cvjetni intenzitet vina. Na kraju, senzorna ocjena ukazala je na različitost tretiranih vina te se može zaključiti kako je korištenje ovih enzima opravdano sa ciljem proizvodnje vina veće kakvoće.A large part of aromatic compounds is found in wine in a bound form, usually bound to a sugar unit. In order to increase the aromatic intensity of the wine, it is necessary to release these bound aromatic compounds. This breaking of the bond is done with the help of enzymes, more precisely enzymes from the group of glycosidases - β-glucosidases. Such release is most often carried out on aromatic varieties in order to express their intensity even more and become more attractive to end consumers. In this work, two enzymes, Lallzyme Beta and Endoyzm β-Split, were investigated on 'Muscat yellow' and 'Muscat rose' wines. After the treatment, the chemical analyzes performed showed a positive influence of the enzymes used on the increase in the concentration of aromatic compounds. A particularly positive impact was shown in compounds such as terpenes and esters, which significantly increased the fruity and floral intensity of the wine. In the end, the sensory evaluation indicated the diversity of the treated wines, and it can be concluded that the use of these enzymes is justified with the aim of producing higher quality wines
Masena zastupljenost hrskavičnjača u ribarskom ulovu na području ribolovne podzone G5, Istočni Jadran
No full textHrskavičnjače se smatraju najugroženijom skupinom morskih riba na Mediteranu te je cilj ovog rada bio istražiti njihovu masenu zastupljenost u ribolovnom ulovu različitih ribarskih alata na području ribolovne podzone G5. Uzorci su prikupljani tijekom studenog 2020. te siječnja, ožujka, svibnja, lipnja i studenog 2021. godine. U ukupnom ulovu svih ribolovnih alata koji je iznosio 1684, 5 kg identificirano je 90 vrsta morskih organzima (koštunjače, hrskavičnjače, glavonošci i rakovi), pri čemu je masena zastupljenost hrskavičnjača bila 12%. U ovisnosti o ribolovnom alatu, maseni udio ove skupine varirao je od 5 do 53%. Najveću masenu zastupljenost u ukupnom ulovu svim ribolovnim alatima imali su pas mekuš, Mustelus mustelus (Linnaeus, 1758), mačka mrkulja, Scyliorhinus stellaris (Linnaeus, 1758) te pas mekuš pjegavi, Mustelus punctulatus (Risso, 1827). Utvrđene su ukupno četiri jedinke osjetljivih vrsta hrskavičnjača čiji je maseni udio iznosio 1, 1% ukupnog ulova: jedna žutuga dračorepa, Bathytoshia centrour