Repository Faculty of Agriculture University of Zagreb
Not a member yet
3827 research outputs found
Sort by
Ekonomski učinci konzervacijske obrade tla
No full textKonzervacijskom poljoprivredom se nastoje ublažiti klimatske promjene, a konzervacijskom obradom tla poboljšati kvaliteta tla, optimizirati prinose i povećati profit. Istraživanjem su analizirani troškovi i koristi konzervacijske obrade tla u proizvodnji kukuruza. Za tu su se svrhu provodila tri različita sustava obrade tla (osnovna obrada tla oranjem, dubokim i plitkim rahljenjem) i gnojidba (konvencionalna i dvostruko manja) u kombinaciji sa primjenom poboljšivača tla i kalcizacijom. Istraživanjem CVP analizom je potvrđeno da ekonomičnost primjene konzervacijske obrade tla ovisi o sposobnosti realizacije prinosa koji su iznad prosječnih u našim proizvodnim uvjetima Panonske podregije Republike Hrvatske
Utjecaj gnojidbe dušikom na probavljivost i sadržaj metaboličke energije krme samoniklog poluprirodnog pašnjaka
No full textGnojidba dušikom (N) je vrlo bitna agrotehnička mjera u proizvodnji krme na travnjacima koja utječe na produktivnost travnjaka, botanički sastav i hranjivu vrijednost krme. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi utjecaj primjene N na probavljivost organske tvari (POT) i sadržaj metaboličke energije (ME) u dostupnoj biljnoj masi samoniklog poluprirodnog pašnjaka zajednice Arrhenaretheretum medioeuropaeum. Istraživana su tri gnojidbena tretmana: N35 (35 kg N ha-1 god-1), N100 (100 kg N ha-1 god-1) i N150 (150 kg N ha-1 god-1), tijekom tri vegetacijske sezone. Gnojidba N nije utjecala na POT i sadržaj ME u dostupnoj biljnoj masi samoniklog poluprirodnog pašnjaka. Izostanak reakcije travnjaka u POT kao i sadržaju ME (P>0, 05) utvrđen je u svim godinama (P>0, 05), ukazujući da se takva reakcija može očekivati u širokom rasponu klimatskih uvjeta. Međutim, utvrđen je jak utjecaj vegetacijske sezone na istraživana svojstva u svim istraživanim razinama N gnojidbe (P<0, 0001)
Development of viticulture and winemaking of Croatian Istra
No full textIstarski poluotok je od davnine poznat po vinogradarstvu i veže se uz tu djelatnost. To potvrđuju zapisi još iz Rimskog carstva, preko srednjovjekovnih spisa, pa sve do modernijih djela. Vinogradarska podregija Hrvatska Istra dijeli se na tri vinogorja: Zapadno, Centralno i Istočno vinogorje koja se međusobno razlikuju po klimatskim, pedološkim i reljefnim faktorima. Malvazija istarska kao najzastupljenija sorta upoznaje se sve više, pa su dobiveni različiti tipovi vina od te sorte. Druga po važnosti je Teran, koji je nekad prevladavao u istarskim vinogradima. Danas je istarsko vinogradarstvo i vinarstvo na visokoj razini i prepoznatljivo je zbog više privatnih vinarija koje su napravile iskorak u kvaliteti.Istrian peninsula is for a long time known for its viticulture. This is confirmed my records from Roman Empire and middle ages all the way to the more modern records. Viticulutral subregion Hrvatska Istra is divided on three wine-growing areas: western, central and eastern area which differ by climatic, pedological and orographic factors. Malvazija istarska, as most representative cultivar, has been studied and nowadays there are more different types of wine. Second most important is Teran, which in the past was the most numerous. Today istrian viticulture and winemaking is on high level and it well known for wineries that made a step forward in quality
Use value of Plant Species on the Island of Lošinj
No full textOtok Lošinj u povijesti je bio poznata pomorska sila zbog glasovitih brodogradilišta, a danas je težište na unapređenju razvoja turizma. Još 1892. godine proglašen je klimatskim lječilištem zahvaljujući profesoru Ambrozu Haračiću i njegovim meteorološkim istraživanjima. Taj je prirodoslovac krajem 19. stoljeća pošumio dio otoka alepskim (Pinus halepensis Mill.) i crnim borom (Pinus nigra Arnold) i time stvorio uvjete za obnovu autohtone vegetacije, a u svojim botaničkim istraživanjima utvrdio je više od 1000 biljnih vrsta. Njih 939 pripada autohtonoj flori, a oko 80 uglavnom egzotičnih vrsta donijeli su lošinjski pomorci. Brojne biljne vrste imaju ukrasnu važnost, utječu na mikroklimu i aerosol te se ističu raznolikom uporabnom vrijednošću, a samo neke od njih su: kadulja (Salvia officinalis L.), lovor (Laurus nobilis L.), mirta (Myrtus communis L.), primorska ciklama (Cyclamen repandum Sibth. et Sm.) i mnoge druge.In history, the island of Lošinj was a well-known naval power due to its famous shipyards, and today's focus is on the tourism development. Back in 1892, the island was proclaimed as climatic health resort due to Professor Ambroz Haračić's meteorological observation. At the end of the 19th century, this scientist reforested parts of the island with Aleppo pine (Pinus halepensis Mill.) and black pine (Pinus nigra Arnold) which created conditions for the restoration of indigenous flora. In his botanical research, he identified more than 1000 plant species - 939 of them belong to indigenous flora and 80 (mostly exotic species) were brought by sailors. Many plant species have ornamental importance, impact on the microclimate and aerosol or diverse use value and some of them are sage (Salvia officinalis L.), laurel (Laurus nobilis L.), myrtle (Myrtus communis L.), spring sowbread (Cyclamen repandum Sibth. et Sm.) and many others
Application of experimental economics in business decision making
No full textCilj rada je definirati tematiku eksperimentalne ekonomije, koja postaje sve važnija u
istraživanju širokog raspona pitanja vezanih uz poljoprivredu. S druge strane, poljoprivredna
aktivnost pruža izvrsno područje istraživanja za validaciju korištenja instrumenata koje koristi
eksperimentalna ekonomija. Prilikom ovog rada korištena je dostupna literatura, u digitalnom
i tiskanom obliku, a korištene metode su: metoda deskripcije, metoda analize, metoda
komparacije, metoda kompilacije i metoda dedukcije. Eksperimentalna ekonomija ima
ključnu ulogu u proučavanju ponašanja pojedinaca u poslovnom odlučivanju u području
poljoprivrede. Igre u eksperimentalnoj ekonomiji su jedna od najčešćih metoda za
proučavanje ovog ponašanja, a omogućuju istraživačima da testiraju hipoteze i predviđaju
ponašanje pojedinaca u različitim situacijama. Znanje dobiveno iz eksperimentalne
ekonomije može biti iznimno korisno u poboljšanju poljoprivredne proizvodnje i prilagodbi
tržišnim uvjetima.The aim of the paper is to define the topic of experimental economics, which is
becoming increasingly important in researching a wide range of issues related to agriculture.
On the other hand, agricultural activity provides an excellent research area for validating the
use of instruments used by experimental economics. During this work, available literature
was used, in digital and printed form, and the following methods were used: method of
description, method of analysis, method of comparison, method of compilation and method
of deduction. Experimental economics plays a key role in the study of the behavior of
individuals in making business decisions in the field of agriculture. Games in experimental
economics are one of the most common methods for studying this kind of behavior, and they
allow researchers to test hypotheses and predict the behavior of individuals in different
situations. Knowledge gained through experimental economics can be extremely useful for
improving agricultural production and adapting to market conditions
Agrivoltaics and Aquavoltaics: Potential of Solar Energy Use in Agriculture and Freshwater Aquaculture in Croatia
No full textAgrivoltaics and aquavoltaics combine renewable energy production with agriculture and aquaculture. Agrivoltaics involves placing solar panels on farmland, while aquavoltaics integrates photovoltaic systems with water bodies and aquaculture. This paper examines the benefits and challenges of agrivoltaics and aquavoltaics, focusing on their potential for Croatian agriculture and freshwater aquaculture. Benefits include dual land use, which allows farmers to produce clean energy while maintaining agricultural practices. They diversify renewable energy sources and reduce dependence on fossil fuels and greenhouse gas emissions. Solar panels in agrivoltaics provide shade, protect crops, reduce water needs, and increase yields. Challenges include high initial costs and limited accessibility, especially for small farmers. Integration with existing systems requires careful planning, considering irrigation, soil moisture, and crop or fish production. Maintenance and cleaning present additional challenges due to dust, debris, and algae. Policy and regulatory frameworks must support implementation, including incentives, grid integration, land use regulations, and conservation. The location, resources, and crops grown in Croatia present an opportunity for agrivoltaics and aquavoltaics, considering cultivation methods, species, and regulatory requirements
Nanobiochar Associated Ammonia Emission Mitigation and Toxicity to Soil Microbial Biomass and Corn Nutrient Uptake from Farmyard Manure
No full textThe unique properties of NB, such as its nano-size effect and greater adsorption capacity, have the potential to mitigate ammonia (NH3) emission, but may also pose threats to soil life and their associated processes, which are not well understood. We studied the influence of different NB concentrations on NH3 emission, soil microbial biomass, nutrient mineralization, and corn nutrient uptake from farmyard manure (FM). Three different NB concentrations i.e., 12.5 (NB1), 25 (NB2), and 50% (NB3), alone and in a fertilizer mixture with FM, were applied to corn. NB1 alone increased microbial biomass in soil more than control, but other high NB concentrations did not influence these parameters. In fertilizer mixtures, NB2 and NB3 decreased NH3 emission by 25% and 38%, respectively, compared with FM alone. Additionally, NB3 significantly decreased microbial biomass carbon, N, and soil potassium by 34%, 36%, and 14%, respectively, compared with FM. This toxicity to soil parameters resulted in a 21% decrease in corn K uptake from FM. Hence, a high NB concentration causes toxicity to soil microbes, nutrient mineralization, and crop nutrient uptake from the FM. Therefore, this concentration-dependent toxicity of NB to soil microbes and their associated processes should be considered before endorsing NB use in agroecosystems
The influence of royal jelly on multiresistant Gram positive pathogenic bacteria
No full textCilj ovog rada je ispitati antibakterijsko djelovanje uzoraka matične mliječi sakupljenih na području Republike Hrvatske (RH) prema višestruko rezistentnim, Gram pozitivnim patogenim bakterijama izoliranim iz otpadnih voda. Djelovanje matične mliječi je ispitano kvalitativno, metodom difuzije bunara u agaru prema vankomicin rezistentnim Enterococcus faecium te meticilin rezistentnim Staphylococcus aureus sojevima, te je kvantificirano mikrodilucijskom metodom. Zone inhibicije rasta pokazuju da su sojevi S. aureus značajno osjetljiviji na djelovanje matične mliječi od E. faecium sojeva (S. aureus 16,8 mm ± 6,1 mm; E. faecium 13,7 mm ± 1,8 mm; ANOVA, Bonferroni test, p < 0,001). Također, više su koncentracije matične mliječi potrebne za inhibiciju E. faecium sojeva (MIK 115,00 mg/mL ± 61,00 mg/mL; MBK 141,25 mg/mL ± 68,18 mg/mL) nego za inhibiciju S. aureus sojeva (MIK 34,65 mg/mL ± 18,22 mg/mL; MBK 36,01 mg/mL ± 17,27 mg/mL).The work aim is to examine the antibacterial activity of royal jelly samples collected in the Republic of Croatia against multiresistant, Gram-positive pathogenic bacteria isolated from wastewater. The antibacterial activity of royal jelly was tested qualitatively by the agar well diffusion method against vancomycin-resistant Enterococcus faecium and methicillin-resistant Staphylococcus aureus strains, and was quantified by the microdilution method. Growth inhibition zones show that S. aureus strains are significantly more sensitive to royal jelly than E. faecium strains (S. aureus 16,8 mm ± 6,1 mm; E. faecium 13,7 mm ± 1,8 mm; ANOVA, Bonferroni test, p < 0,001). Also, higher concentrations of royal jelly are required for the inhibition of E. faecium strains (MIC 115,00 mg/mL ± 61,00 mg/mL; MBC 141,25 mg/mL ± 68,18 mg/mL) than for the inhibition of S. aureus strains (MIC 34,65 mg/mL ± 18,22 mg/mL; MBC 36,01 mg/mL ± 17,27 mg/mL)
The impact of the COVID-19 pandemic on the business operations of the Jurkas agricultural trade
No full textFinancijska analiza obuhvaća primjenu tehnika financijske analiza (horizontalna i vertikalna analiza) te primjenu financijskih pokazatelja (likvidnosti, zaduženosti, ekonomičnosti, aktivnosti, profitabilnosti) kako bi se stvorila bogata informacijska podloga za potrebe upravljanja i donošenja budućih financijskih odluka. Za primjer provedbe financijske analize u ovome radu odabran je obrt Jurkas, koji se bavi proizvodnjom, preradom i prodajom mlijeka te mliječnih proizvoda sa svoje farme na lokaciji Harmica. Cilj ovog rada je bio saznati preko financijske analize i razgovora sa vlasnikom kako se obrt Jurkas snašao u cijeloj situaciji zbog pojave pandemije. Rezultati su pokazali kako je obrt Jurkas uspijevao sve promatrane godine podmiriti svoje obveze i troškove te svaku godinu poslovati sa dobitkom, unatoč pojave problema s općinom Brdovec te pandemije COVID-19.Financial analysis includes the application of financial analysis (Horizontal and vertical analysis) and the application of financial indicators (liquidity, indebtedness, economy, activity, profitability) to create a rich information base for the needs of management and making future financial decisions. As an example of the implementation of financial analysis in this document, the Jurkas family business was chosen, which produces, processes and sells milk and dairy products from its farm which is located in Harmica. The goal of this master thesis was to find out trough financial analysis and conversations with the owner how the Jurkas family business coped with the whole situation due to the onset of the pandemic. The result showed that the Jurkas family business managed to meet its obligations and expenses in all observed years and to operate with a profit every year, despite the emergence of problems with the municipality of Brdovec and the COVID-19 pandemic
Ekologija ponašanja i morfološke odlike rogova divokoza Dinarske regije
No full textThe Dinaric region is the natural habitat of the Alpine chamois Rupicapra rupicapra rupicapra and Balkan chamois Rupicapra rupicapra balcanica. These two subspecies hybridize in the contact zone on Velebit Mountain, coastal Croatia. In contrast to the typical Alpine regions in Europe where majority of chamois populations dwell, the Alpine and Balkan subspecies in the Dinaric region face a variety of environments. Those environments are not generally recognized as the species natural surroundings, mostly in terms of altitude, temperature, habitat composition and landscape structure. How these conditions affect populations, however, is far from being clear and need to be properly addressed. In addition, the ecology and behaviour of Balkan chamois are largely unknown, making it one of the most understudied subspecies of chamois. This doctoral dissertation is an attempt to provide insights into behavioural and morphological adaptations of those subspecies in the Dinaric regions. More specifically, does hybridization affect horn development? Does red deer affect chamois spatial and temporal activity patterns? Do rutting strategies of male Balkan chamois differ from those of other subspecies? Are there reliable methods to estimate the number of chamois in such environments? Based on the horn samples collected, we detected significantly different pattern of horn development in the hybrid population. High overlap and random occupancy patterns of chamois and red deer detected with camera traps suggested weak effects of red deer on the spatio-temporal behaviour of Alpine chamois in forested areas. Observed rutting behaviour of male Balkan chamois differed from other subspecies in terms of different representation of performed behaviours, including behavioural repertoire and activity budget. In addition, we reported information about the unusual sea swimming behaviour in chamois of the Dinaric region and successfully performed the ‘random encounter model (REM)’ method to estimate the density of chamois using the movement and other population- and habitat-specific parameters from the camera trap data. Our results are among the few available data on chamois in the Dinaric region and provide important insights into the chamois ecology, particularly of a poorly known subspecies like Balkan chamois. However, in addition to the finer-scale data and long-term datasets, information on movement and feeding behaviour are required to better understand the adaptation strategies of investigated population in the effect of specific environmental conditions.UVOD
Istraživanja koja se temelje na poznavanju ekologije planinskih papkara u Republici Hrvatskoj i okolnim zemljama slabo su zastupljena. Dosadašnje spoznaje bazirane su na nesistematskim i kratkoročnim istraživanjima s vrlo ograničenom mogućnošću praktične primjene. Razlog tome, vjerojatno je nedostatak ljudstva i resursa s obzirom da su takvi tipovi istraživanja često dugotrajni i iziskuju specifičnu znanstvenu opremu. No, razumijevanje ekologije planinskih papkara od velike je važnosti, ne samo za vrstu, već i cjelokupan ekosustav koji je okružuje. Kroz interspecijske odnose i iskorištavanje prirodnih resursa, divlji papkari direktno utječu na bioraznolikost staništa. To je naročito izraženo u planinskim staništima Mediteranskog ekosustava, kao što su Dinaridi i koja se izdvajaju kao najosjetljivija na klimatske promjene. U pogledu ekoloških saznanja, planinski papkari Europe svrstavaju se među najmanje proučavane divlje vrste, posebno u Mediteranskim područjima. Ovaj doktorat usmjeren je na populacije divokoza (Rupicapra spp.) koje nastanjuju Dinarsku regiju Republike Hrvatske, a za koje osnovni ekološki podaci nisu poznati. Divokoza je autohtona vrsta u Hrvatskoj i istaknuti dio njezine prirodne baštine, a navedena je u Crvenoj knjizi sisavaca Hrvatske kao regionalno izumrla vrsta. Alpska divokoza (R. r. Rupicapra) i Balkanska divokoza (R. r. balcanica), dvije su od sedam podvrsta Sjeverne divokoze (R. Rupicapra) prepoznate u planinskom sustavu Dinarske regije s kontaktnom zonom i hibridizacijom na području Sjevernog Velebita. Divokoza kao planinski papkar obično naseljava visoka planinska i otvorena staništa Alpske regije s tipičnom planinskom klimom, no njezina visoka razina prilagodljivosti omogućuje joj naseljavanje nižih i pretežito šumovitih staništa koja se ne smatraju tipičnim za ekološke potrebe vrste. Upravo u takvim staništima nalazimo populacije divokoza Dinarske regije, a njihov proces prilagodbe u smislu bihevioralnih, morfoloških i fizioloških odgovora na netipične uvjete okoliša za planinske papkare (npr. visoke temperature, suša, nedostatak snježnog pokrivača, niske nadmorske visine, itd.) nije istražen. Razumijevanje tih odgovora od iznimne je važnosti za očuvanje cijele vrste jer doprinosi saznanju o tome kakve prilagodbe populacije mogu razviti i koliko fleksibilno njihovo ponašanje može biti kao odgovor na stanišne uvjete. Zbog toga, u ovom doktorskom radu pružen je prvi uvid u bihevioralne i morfološke aspekte divokoze Dinarske regije vodeći se aktualnim znanstvenim pristupima istraživanja. Sastoji se od pet znanstvenih radova na temu i) morfologije rogova, ii) utjecaja kompetitivnih vrsta na vremensko i prostorno ponašanje, iii) obrazaca ponašanja mužjaka tijekom sezone parenja, iv) gustoće populacije i parametara aktivnosti te v) zabilježenih iznimno rijetkih slučajeva plivanja divokoze.
MATERIJALI I METODE
Istraživanja su provedena uzduž Dinarske regije Republike Hrvatske, uključujući obje podvrste divokoza – Alpsku i Balkansku. Podaci o rastu rogova prikupljeni su sa 214 uzoraka lubanja Alpske (Gorski Kotar) i Balkanske populacije (Biokovo/Prenj) te njihovih hibrida (Sjeverni Velebit). Pomičnim mjerilom i mjernom vrpcom mjereni su prirasti na temelju godišnjih prstenova roga te opseg rogova s očekivanom razlikom u stopi rasta rogova između populacija. Kako bi se dobio uvid u prostorno-vremenska ponašanja divokoza u odnosu na najkompetitivnijeg herbivora u šumskim staništima - jelena običnog (Cervus elaphus), korištene su foto-zamke. U Gorskom Kotaru, brdsko-planinskoj regiji RH, foto-zamke su bile aktivne tijekom cijele godine te je na temelju dobivenih podataka očekivana prostorna i vremenska segregacija između kompetitivnih vrsta - jelena običnog i divokoze. Nadalje, kako bi utvrdili
obrasce ponašanja Balkanske divokoze na planini Biokovo, provedena je kvantitativna analiza bihevioralnog repertoara i budžeta aktivnosti mužjaka tijekom parenja na temelju metode direktnih promatranja. Zatim su rezultati istraživanja uspoređeni s rezultatima na drugim podvrstama divokoze kako bi se dobio uvid u moguće utjecaje staništa na ekologiju podvrste. S obzirom da staništa Dinarske regije zbog svoje konfiguracije terena i vegetacijske strukture predstavljaju izazov prilikom određivanja gustoće planinskih papkara, testiran je eng. ‘random encounter model (REM)’ za procjenu gustoće populacija, koji uključuje parametre aktivnosti. Za potrebe modela, na Biokovu su postavljene foto-zamke koje su bile aktivne četiri mjeseca i pokrivale najpogodnija staništa divokoze. Na kraju, dokumentirani su iznimno rijetki slučajevi plivanja divokoze u moru.
REZULTATI I DISKUSIJA
Stopa rasta rogova bila je značajno veća kod 'hibridne' populacije divokoza na Sjevernom Velebitu sve do 2.5 godine starosti. Ista populacija imala je značajno manju stopu kompenzacije rasta rogova sve do 4.5 godine starosti kod oba spola. Razlike u rastu rogova između populacija bile su izraženije kod mužjaka. Viša stopa rasta rogova i niže kompenzacijske vrijednosti kod hibridne populacije mogu biti objašnjeni ujedno genetskim i negenetskim čimbenicima, no svakako sugeriraju učinak heteroze tj. pojavu tzv. ‘hibridnog vigora‘. Rezultati istraživanja u Gorskom Kotaru koristeći foto-zamke na solištima, pokazali su da su divokoze aktivnije tijekom dana kada jelen obični nije prisutan. Uzorak aktivnosti razlikovao se kroz sezone, od bimodalnog tijekom proljeća i zime, do multimodalnog tijekom ljeta i jeseni. Koeficijent vremenskog preklapanja bio je relativno visok, od 0.57 kroz ljeto do 0.68 kroz jesen. Uz nasumičan uzorak okupiranosti različitih lokacija kroz različite sezone, rezultati sugeriraju kratkoročan i slab utjecaj snažnijeg kompetitora - jelena običnog na prostorno-vremenska kretanja divokoze u šumskim staništima, kao i mogući efekt velikih karnivora u korištenju prostora kod obje vrste. Direktna promatranja Balkanske divokoze na Biokovu pokazala su da mužjaci imaju bogati repertoar ponašanja tijekom parenja. Ukupno su zabilježena 24 različita ponašanja koje pripadaju kategorijama udvaranja, indirektne i direktne agresije. Mužjaci Balkanske divokoze najviše su vremena proveli udvarajući se ženkama, dok su forme indirektne agresije bile zastupljenije nego forme direktne agresije usmjerene prema drugim mužjacima. No, mužjaci su u slobodno vrijeme provodili 41 % vremena hraneći se i 59 % vremena ležeći. Vrijeme provedeno u aktivnostima parenja bilo je negativno korelirano s vremenom hranjenja i vremenom ležanja, sugerirajući da je vrijeme provedeno za aktivnosti parenja povećano na 'račun' hranjenja i odmaranja. No, vrlo je zanimljiv podatak da se mužjaci divokoze hrane u toj mjeri tijekom parenja jer u drugim populacijama ove vrste dolazi do izražene hipofagije tj. redukcije ili potpunog prestanka hranjenja. Ova saznanja sugeriraju veliku ulogu staništa u oblikovanju obrazaca ponašanja Balkanske divokoze s obzirom da se razlikuju od ponašanja drugih populacija tijekom parenja. REM model primijenjen u drugom istraživanju pružio je uvid u dnevne aktivnosti, brzine i udaljenosti kretanja iste populacije na Biokovu i omogućio prvu znanstveno utemeljenu procjenu gustoće populacije Balkanske divokoze. Gustoća populacije na temelju REM modela iznosila je 20.65 ± 5.27 jedinki dok je brzina tj. udaljenost kretanja procijenjena na 1.62 ± 0.21 kilometara na dan. Treba napomenuti da su brzina i gustoća procijenjeni na znanim i najpogodnijim staništima planine za divokozu tj. na otprilike 60% cjelokupnog planinskog područja te točna procjena na nepogodnijim staništima s manjom gustoćom jedinki nije poznata. No, REM model pokazao je dobru učinkovitost u teško dostupnim staništima niske mogućnosti detekcije jedinki gdje se druge metode procijene gustoće ne mogu provoditi. Na kraju, specifičnost Mediteranskog staništa Dinarske regije za obitavanje divokoza najbolje je prikazana kroz četiri zabilježena slučaja plivanja Alpske i Balkanske divokoze u Jadranskom moru. To su prvi službeno zabilježeni
slučajevi ovog neobičnog ponašanja i iako je njihovu prirodu teško interpretirati, sugeriraju da i veće vodene površine ne predstavljaju prepreku za disperziju divokoze u nova područja.
ZAKLJUČAK
Uzimajući u obzir postojeće znanje o rastu i razvoju rogova kod potporodice Rupicaprinae, jedinstvena situacija u smislu tipa staništa i postojanja kontaktne zone između dvije podvrste divokoze u Dinarskoj regiji, doprinos je saznanju kako razlike u životnom ciklusu oblikuju različite populacije. Slabije kompenzacijske stope rasta rogova kod 'hibridne' populacije sugeriraju da hibridizacija može imati bitnu ulogu u razvoju sekundarnih seksualnih osobina. No, budući da ovim istraživanjem nije pružen uvid u utjecaje negenetičkih čimbenika, buduća istraživanja trebala bi se bazirati na široki raspon okolišnih varijabli usko povezanih s istraživanim populacijama. Da je utjecaj negenetskih čimbenika u oblikovanju ponašanja velik, najbolje pokazuju rezultati dobiveni pomoću foto-zamki postavljenih u šumskom staništu Gorskog Kotara. Iako je jelen obični generalno prepoznat kao puno snažniji kompetitor dijeleći stanište s divokozom, u šumskim staništima s prisustvom tri velika predatora kompeticija između vrsta nije bila izražena. No, rezultati sugeriraju slabo izraženo vremensko nastojanje divokoze da izbjegne jelena običnog. Treba naglasiti da broj korištenih kamera moguće nije uspio detektirati precizne vremenske i prostorne odgovore divokoza i dobivene rezultate treba interpretirati s oprezom s obzirom da analize korištenje prostora i prehrane istraživanih vrsta nisu provedene. Pružajući podatke o ponašanju mužjaka Balkanske divokoze tijekom parenja stvorene su nove hipoteze o ulozi staništa u bihevioralnom aspektu populacije planinskih papkara, a samo istraživanje je prvo takvo provedeno na Balkanskoj divokozi. Iako nisu pronađene značajne razlike u ponašanju mužjaka tijekom parenja između Balkanske, Alpske i Tatarske divokoze, varijabilnost u smislu zastupljenosti obrazaca ponašanja i iskorištavanja resursa tj. hranjenja tijekom parenja sugerira velik utjecaj okolišnih faktora na bihevioralne prilagodbe vrste i njezinu plastičnost. Na kraju, pruženi su prvi podaci aktivnosti Balkanske divokoze kroz upotrebu REM modela, kao i procjena brojnog stanja ovog planinskog papkara u staništima u kojima druge metode onemogućavaju upotrebu do sada korištenih, klasičnih modela prebrojavanja. Također, prvi puta su znanstveno zabilježeni događaji plivanja divokoze u moru, koja su direktni dokaz da ovim planinskim papkarima velike vodene mase ne predstavljaju nužnu prepreku tijekom disperzija u nova područja