Repository Faculty of Agriculture University of Zagreb
Not a member yet
3827 research outputs found
Sort by
Family farms in the European union in the recent period
No full textSvrha ovog završnog rada je pojmovno definirati obiteljsku poljoprivredu, prikazati osnovne
statističke pokazatelje i izazove s kojima se susreću obiteljska poljoprivredna gospodarstva
(OPG) u Europskoj uniji u novijem razdoblju.
U radu su korištene metoda analize sekundarnih izvora podataka i metoda intervjua. Obiteljska
poljoprivredna gospodarstva u Europskoj uniji čine 90 % od ukupno 9,1 milijun
poljoprivrednih gospodarstava u 2020. godini. U EU obiteljska gospodarstva koristila su 81,4
% poljoprivredne radne snage i ujedno su obrađivali nešto manje od dvije trećine ukupne
površine obradivog poljoprivrednog zemljišta. Više od jedne trećine obiteljskih gospodarstava
u EU nalaze se u Rumunjskoj (3,4 milijuna). Obiteljska gospodarstva najveća su u
Luksemburgu (62 hektara po gospodarstvu) i Danskoj (52 hektara po gospodarstvu). Prema
Eurostatu (2019) jedna trećina nositelja gospodarstava ima 65 ili više godina. U provedenim
intervjuima sudjelovala su obiteljska poljoprivredna gospodarstva s tovom goveda. Ispitanici
osim pozitivnog pogleda na bavljenje obiteljskom poljoprivredom, kao glavni problem vide
nedostatak radne snage i kako još više motivirate mlade na bavljenje poljoprivredom.The purpose of this final paper is to conceptually define family farming, to present the basic
statistical indicators and challenges faced by family farms in the European Union in the recent
period.
The paper used the method of analyzing secondary data sources and the interview method.
Family farms in the European Union make up 90 % of the total of 9.1 million farms in 2020.
In the EU, family farms used 81.4% of the agricultural labor force and at the same time
cultivated slightly less than two thirds of the total area of arable agricultural land. More than
one third of family farms in the EU are located in Romania (3.4 million). Family farms are the
largest in Luxembourg (62 hectares per farm) and Denmark (52 hectares per farm). According
to Eurostat (2019), one third of farm managers are 65 or older. In the conducted interviews,
family farms with cattle fattening participated. In addition to a positive view of family farming,
the respondents see the lack of labor as the main problem and how to motivate young people
even more to engage in agriculture
Invazivnost stranih slatkovodnih riba i učinak prenesenih vrsta na zajednice riba krških rijeka
No full textIntroduced and translocated species are significant threats to biodiversity due to their potential impacts, including competition for resources, predation, hybridization, disease transmission, and habitat degradation. Despite their importance, the effects of these species under current and future climate scenarios, particularly in sensitive karst ecosystems such as the Adriatic basin’s Lika River, remain insufficiently studied. This research aimed to assess the risks posed by non-native and translocated fish species in Croatia under present and projected climatic conditions, focusing on identifying the highest-risk species introduced into the Adriatic basin. Additional objectives included analyzing the ichthyofaunal composition of the Lika River basin, examining the distribution of native and non-native species, and investigating the biology and ecology of the most high-risk translocated fish species. Risk screening was performed using the Aquatic Species Invasiveness Screening Kit (AS-ISK), following standard protocols. Fish sampling, conducted via electrofishing, took place between May 2021 and July 2022 across five rivers, encompassing both the Danube River basin (Sava River) and the Adriatic River basin (Lika, Jadova, Bogdanica, and Novčica rivers). During each sampling event, physico-chemical and habitat characteristics were recorded. Fish specimens were measured for total length, standard length, and weight. Additionally, Squalius cephalus specimens were sacrificed for further biological analyses. For the entire sampled community, Fulton’s condition factor and the length-weight relationship were calculated, while for S. cephalus, additional metrics such as the gonadosomatic index, hepatosomatic index, digestive tract fullness index, and vacuity coefficient were assessed. Multivariate and univariate statistical analyses, including Canonical Correspondence Analysis (CCA), Kruskal-Wallis tests, Dunn’s post-hoc tests, ANOVA, Tukey’s post-hoc tests, and generalized linear models, were performed using CANOCO and R software packages to analyse environmental and biological data. The study identified 54 high-risk and 22 medium-risk non-native fish species under current climate conditions, with similar results projected under future climate scenarios. Squalius cephalus was classified as a high-risk translocated species. In the Lika River basin, eight translocated species from the Danube basin were recorded, including S. cephalus, along with one invasive species (Lepomis gibbosus) and one native endemic stygophilous species (Delminichthys jadovensis). Notably, S. cephalus was abundant in the translocated habitats of the Lika, Jadova, and Bogdanica rivers but was absent from the Novčica River. The species exhibited successful adaptation in new environment, with the first spawning phase observed in March, when water temperatures ranged from 9.8°C to 12.5°C. The detection of intestinal parasites in both native and translocated populations is noteworthy, with Neoechinorhynchus sp. Being recorded for the first time in the region and in Croatia. The findings indicate that translocated species, particularly S. cephalus, compete with native fish community and may serve as vectors for pathogens, posing a threat to endemic populations. These results underscore the need for informed management strategies to mitigate the risks associated with non-native fish introductions in Croatia.Unesene i prenesene vrste jedna su od glavnih prijetnji bioraznolikosti i zavičajnim vrstama, zbog mogućih negativnih utjecaja poput natjecanja za hranu, predatorstva, hibridizacije, prijenosa bolesti i degradacije staništa. Hrvatska ima jednu od najbogatijih zajednica zavičajne slatkovodne ihtiofaune u Europi, ali istovremeno ima značajan broj unesenih ribljih vrsta, kao I vrsta koje se nalaze vrlo blizu njenih teritorijalnih granica, o čijem riziku unosa nema dovoljno podataka. Također, mnoge riblje vrste u Hrvatskoj prenesene su iz jedne biogeografske regije u drugu, u područja gdje one ne bi mogle prirodno dospjeti, primjerice prijenos riba iz dunavskog u jadranski slijev. O riziku njihovog unosa u sadašnjim i budućim klimatskim uvjetima te o njihovom utjecaju na osjetljive krške ekosustave jadranskog slijeva, kao što je područje rijeke Like, i na zavičajnu riblju populaciju, još uvijek nema dovoljno istraživanja.
Prvi cilj ovog istraživanja bio je procijeniti rizik unosa stranih i prenesenih vrsta riba u sadašnjim i budućim klimatskim uvjetima na području Hrvatske. Posebna pažnja posvećena je prenesenim vrstama kako bi se identificirala najrizičnija riblja vrsta prenesena u jadranski slijev. Daljnji ciljevi istraživanja uključivali su utvrđivanje sastava ihtiofaune u slijevu rijeke Like, analizu distribucije stranih i zavičajnih vrsta, te istraživanje biologije i ekologije najrizičnije prenesene riblje vrste I njenog utjecaja na zavičajnu ihtiofaunu.
U uvodu je opisan utjecaj stranih i prenesenih vrsta na zavičajne ekosustave. Osim toga, naveden je sastav ihtiofaune slijeva rijeke Like prema podacima iz dosadašnjih istraživanja, kao i istraživanja identifikacije rizika stranih i prenesenih vrsta na području Balkanskog poluotoka.
Prvi dio poglavlja pregled literature odnosi se na identifikaciju rizika, odnosno opisano kako je razvijen alat za procjenu invazivnosti akvatičnih vrsta (AS-ISK), zatim od kojih komponenti se sastoji te za koje područja procjene rizika je dosada korišten. Uz to, navedeni su podaci o istraživanjima koja se odnose na identifikaciju rizika. Drugi dio poglavlja vezan je za prijenos ihtiofaune u nova biogeografska područja te kakvu one prijetnju predstavljaju zavičajnoj ihtiofauni u osjetljivim ekosustavima kao što su krški. Također, opisan je povijesni i sadašnji sastav ihtiofanue na području Ličko-senjske županije te su opisane invazivne karakteristike dvije najdominantnije prenesene vrste, klena Squalius cephalus i bodorke Rutilus rutilus. Treći dio poglavlja sastoji se od opisa ekoloških značajki S. cephalus u izvornom i unesenom staništu. Opisana je distribucija S. cephalus i načini njegova unosa, prikazane su informacije o staništu, prehrani, reproduktivnim i drugim ekološkim značajkama.
U poglavlju Materijal i metode opisana je metodologija za identifikaciju rizika, ribljih zajednica, biologije i ekologije S. cephalus uz opis područja i razdoblja istraživanja. Istraživanje je provedeno od svibnja 2021. do srpnja 2022. godine. Uzorkovanje ihtiofaune elektroribolovom obavljeno je na jednoj lokaciji u dunavskom slijevu (Rijeka Sava) i četiri lokacije u jadranskom slijevu, u slijevu rijeke Like (Lika, Jadova, Bogdanica i Novčica). Prilikom svakog uzorkovanja zabilježene su osnovne fizikalno-kemijske karakteristike vode i staništa. Svakoj jedinki izmjerena je totalna i standardna dužina te izmjerena propadajuća masa. Nakon mjerenja, svaka jedinka S. cephalus bila je secirana te je zabilježena eviscerirana masa, mase gonada i jetre, kao i masa sadržaja crijeva. Na osnovu dobivenih vrijednosti izračunat je Fultonov faktor kondicije, dužinsko maseni odnosi, gonadosomatski i hepatosomatski indeks, zatim indeks punoće probavila i indeks praznog probavila. Ukoliko su prilikom sekcije pronađeni paraziti u crijevima jedinki S. cephalus, fiksirani su u 96% etanolu za potrebe molekularne identifikacije. Analiza kanoničke korespondencije i linearna analiza redundancije koristile su se za definiranje povezanosti parametara okoliša sa zajednicama riba iz zavičajnog i unesenog područja, kao i rasprostranjenosti svih vrsta. Za utvrđivanje statistički značajnih razlika, Fultonov faktor kondicije i hepatosomatski indeks između lokacija, korišten je Kruskal-Wallis i Dunn’s post-hoc test kod normalno distribuiranih podataka, a ANOVA i Tukey post-hoc test kad su podaci bili normalne distribucije. Razlike u vrijednostima gonadosomatskog indeksa između lokacija uvrđene su uz pomoć generaliziranog linearnog modela kod normalne distribucije podataka, dok je Kruskal-Wallis i Dunn’s post-hoc test korištene kada podaci nisu bile normalne distribucije. Popis vrsta za procjenu rizika napravljen je na osnovu podataka iz objavljene znanstvene literature, a horizon vrsta odabrane su pomoću CABI programa. Identifikacija potencijalno visokorizičnih vrsta napravljena je pomoću alata za procjenu invazivnosti akvatičnih vrsta (AS-ISK). Granična vrijednost za BRA i BRA + CCA pomoću kojeg su se razlikovale srednje i visoke razine rizika utvrđena je metodom operativnih karakteristika primatelja (ROC). Permutacijskom dvofaktorijelnom ANOVA analizom utvrdila se razlika u razinama pouzdanosti između područja procjene rizika i BRA i BRA + CCA). Statistička obrada podataka provedena je pomoću progamskih paketa CANOCO I R.
Dobiveni Rezultati pokazuju da su sadašnjim klimatskim uvjetima ukupno 54 vrste koje su klasificirane kao visokorizične i 22 klasificirane kao srednje rizične prijetnja autohtonoj ihtiofauni Hrvatske, dok su u budućim klimatskim uvjetima također 54 klasificirane kao visoko rizične vrste te 21 kao srednje rizična i 1 kao nisko rizična. Strane vrste s najvećim indeksom invazivnosti u sadašnjim klimatskim uvjetima su Ameiurus nebulosus, Neogobius melanostomus, Pseudorasbora parva i Silurus glanis, dok su u budućim klimatskim uvjetima to vrste poput Gambusia affinis, Ictalurus punctatus i Mylopharyngodon piceus. Od ukupno 20 prenesenih vrsta iz dunavskog u jadranski slijev, njih 14 klasificirane su kao visoko rizične od kojih je najznačajnije istaknuti Cyprinus carpio, Esox lucius, Perca fluviatilis, Rutilus rutilus, Salmo trutta, Sander lucioperca, Scardinius erythrophthalmus, Silurus glanis, S. cephalus. Rijeku Liku, Bogdanicu, Jadovu i Novčicu naseljava 8 vrsta premještenih iz dunavskog sliva, a to su: Alburnus alburnus, Carassius carassius, Esox lucius, Perca fluviatilis, Rutilus rutilus, Scardinius erythrophthalmus, Squalius cephalus, Tinca tinca, te jedna invazivna vrsta kao što je Lepomis gibbosus. Tijekom istraživanja zabilježena je samo jedna zavičajna vrsta Delminichthys jadovensis, čije je stanište rijeka Jadova. U rijeci Savi zabilježeno 13 zavičajnih vrsta, od kojih je S. cephalus bio među najzastupljenijima, i 3 strane vrste poput P. parva, L. gibbosus i Carassius gibelio. U prenesenom području S. cephalus je bio najbrojniji u rijeci Lici, Jadovi i Bogdanici dok u rijeci Novčici nije bio zabilježen. Osim uspješne prilagodbe, utvrđeno je da se S. cephalus mrijesti u prenesenom staništu. Prva faza mrijesta S. cephalus iz rijeke Save, Like i Bogdanice bila je u ožujku, kada je temperature vode bila između 9,8°C i 12,5°C. Vrlo značajan je nalaz crijevnih patogena (Acanthocephalus sp) kod S. cephalus u zavičajnom području (Rijeka Sava) i u unesenom području (slijev rijeke Like) koji je postao vrlo rasprostranjen na istraživanom području. Još značajniji nalaz je prisutnost parazita probavnog trakta Neoechinorhynchus sp. Na jedinkama klena iz rijeke Like, što predstavlja prvi nalaz ovog roda u cijelom slijevu kao i prvi nalaz kod klena u Hrvatskoj. Rezultatima ovog istraživanja utvrdilo se da su prenesene vrste, a osobito S. cephalus, konkurenti za stanište zavičajnoj zajednici stigofilnih riba te mogu biti potencijalni prijenosnici patogena što bi se moglo vrlo nepovoljno odraziti na cjelokupnu preostalu endemsku zajednicu. Dodatno, istraživanje ima primjenu za buduću strategiju upravljanja stranim vrstama u Hrvatskoj
The influence of doeling age at first mating on milk production and reproduction characteristics
No full textUtjecaj dobi prvog pripusta na proizvodne pokazatelje je nedovoljno istražen kod koza, a rezultati dosadašnjih istraživanja koji se dotiču ove problematike, nisu dovoljno informativni i dostatni za donošenje zaključaka. Kako bi se dobio što objektivniji odgovor na pitanje „kako dob prvog pripusta utječe na cjeloživotnu proizvodnju mlijeka i jaradi u intenzivnim sustavima proizvodnje mlijeka?“, cilj ovog istraživanja bio je utvrditi u kojoj mjeri dob prvog pripusta utječe na 1) duljinu laktacije (period mužnje); 2) količinu proizvedenog mlijeka, mliječne masti, bjelančevina i laktoze; 3) udio mliječne masti, bjelančevina i laktoze; 4) broj somatskih stanica u mlijeku, 5) broj jaradi u leglu, 6) porodnu masu jaradi i 7) ukupnu masu legla. Pritom su, ovisno o svojstvu, korišteni svi dostupni izvori fenotipske varijabilnosti pomoću odgovarajućih statističkih modela. Istraživanje je provedeno na populaciji uzgojno valjanih koza pasmine alpina (n=12 769) koristeći ukupno 41 645 zapisa za svako analizirano svojstvo. Proizvodnost koza je provođena u skladu sa uputama ICAR – a. Analiza cjeloživotne proizvodnje povedena je na ukupno 9 857 koza i isto toliko fenotipskih zapisa za svako svojstvo (razlika u broju koza u ta dva dijela istraživanja proizlazi iz nepoznatog datuma izlučivanja nekih koza iz proizvodnje, a i činjenice da neke koze u trenutku provedbe istraživanja još nisu bile izlučene). U razdoblju od 235 dana mužnje, koze su prosječno dnevno proizvele 2,5 kg mlijeka sa 3,4 % mliječne masti, 3 % bjelančevina, 4,2 % laktoze i 558 tisuća somatskih stanica (u mL mlijeka). Prosječna veličina legla je bila 1,26 jaradi, individualna porodna masa 3,22 kg, a masa legla 4,12 kg. Prosječni životni vijek koza bio je 70 mjeseci i pritom su prosječno proizvele 1925 kg mlijeka, 64 kg mliječne masti, 58 kg bjelančevina, 81 kg laktoze i 4 jaradi. Dob prvog pripusta u istraživanoj populaciji bila je u rasponu od 5 do 25 mjeseci (prosjek 9). Regresijom fenotipskih podataka na dob prvog pripusta ANCOVA statističkim modelom s ponovljenim mjerenjima utvrđen je smjer i intenzitet utjecaja dobi prvog pripusta na 1) duljinu laktacije, 2) količinu proizvedenog mlijeka, mliječne masti, bjelančevina i laktoze u laktaciji, 3) udio (%) mliječne masti, bjelančevina i laktoze u mlijeku, 4) broj somatskih stanica, 5) veličinu legla, 6) porodnu masu i 7) ukupnu masu legla. Uz manje komparativne razlike, može se zaključiti da je dob prvog pripusta u prvih nekoliko laktacija/jarenja imala pozitivan, a u poznim laktacijama negativan utjecaj na većinu istraživanih svojstava. Izuzetak su bili: udjeli mliječne masti, bjelančevina i laktoze u mlijeku, kod kojih je u pravilu utvrđen obrnuti slijed promjena; te broj somatskih stanica, kod kojih je dob prvog pripusta kroz sve laktacije pozitivno korelirala sa brojem somatskih stanica. Valja napomenuti da su različite skupine svojstava analizirane na jednoj te istoj populaciji, što znatno doprinosi kreiranju potpunije slike kako se istraživani utjecaj odražava na reprodukcijsku i proizvodnu učinkovitost koza. Regresirajući cjeloživotnu proizvodnju pokazatelja mliječnosti i reprodukcije na dob prvog pripusta u okviru ANCOVA analize, procijenjeno je da se prolongiranjem prvog pripusta za godinu dana očekuje skoro jedna laktacija manje (0,72 laktacije), a posljedično tome i gubitci od 0,84 jareta, 336,48 kg mlijeka, 10,92 kg mliječne masti, 10,08 kg bjelančevina, 14,04 kg laktoze. Rezultati regresijskih analiza po rednom broju laktacije (jarenja) uz rezultate koji se odnose na cjeloživotnu proizvodnju (kumulativ individualnih laktacija), zajednički pridonose potpunijem shvaćanju promjena u proizvodnji koje su uvjetovane različitom dobi prvog pripusta (osjemenjivanja). Procijenjeni parametri provedenih regresijskih analiza upućuju na zaključak koji je donekle suprotan dosadašnjim prevalentnim stavovima struke i uzgajivača, utemeljenim na negativnim učincima ranijeg pripusta na proizvodnju u ranijoj životnoj dobi. Naime, predmetno istraživanje rezultiralo je dostatnim brojem znanstveno utemeljenih dokaza da se gubitci u ranijim fazama proizvodnje, a uvjetovani ranijim pripustom, kompenziraju u kasnijim laktacijama, te kako se ranijim pripustom jarica ostvaruju dodatni doprinosi kroz veći broj laktacija u životnom vijeku.The impact of age at first mating (insemination) on production characteristics has not been sufficiently investigated in goats, and the results of previous research tackling this issue are insufficiently informative and conclusive. In order to get some scientifically underpinned clues about the impact of the first mating on the overall production of goats in intensive production systems, the study aimed to determine to what extent the age of the first mating affects 1) the length of lactation (milking period); 2) the milk yield, fat yield, protein yield and lactose yield in the milking period; 3) the fat content, protein content, and lactose content; 4) the somatic cells count, 5) the litter size, 6) the birth weight (individual) and 7) the total litter weight (joint weight of kids). In order to obtain as possible as accurate estimates of the targeted effect, all the available sources of phenotypic variability were used via appropriate statistical model (the effects in the model varied between the examined traits i.e. dependent variables). The study was conducted on a population of Alpine goats (n=12769) using a total of 41645 records for each analysed trait. These goats were subjected to the official recording system of dairy and reproductive traits in accordance with the ICAR guidelines. The analysis of lifetime production was carried out on a total of 9857 goats (the same was the number of phenotypic records for each trait since phenotype in this analysis represented a cumulative of the lactation records, number of kids, and birth weights of all kids in the lifetime of the goats). The discrepancy in the number of goats in the two parts of the study was because of the unknown elimination date of some goats, but also due to some non-culled goats at the time of the downloading data for the analysis. During the period of 235 days of milking, the goats produced 2.5 kg/day of milk on average. The contents of fat, protein, and lactose were 3.4%, 3%, and 4.2%, respectively, and the somatic cell count was 558 000/mL. The average litter size was 1.26 kids, individual birth weight 3.22 kg, and litter weight 4.12 kg. The average lifespan of goats was 70 months, and their average lifetime production was 1925 kg of milk, 64 kg of milk fat, 58 kg of protein, 81 kg of lactose and 4 kids. The age of first mating (insemination) in the researched population ranged from 5 to 25 months (average 9). By regressing the phenotypic data on the age of the first mating using the ANCOVA statistical approach, the impact of age of the first mating was determined on: 1) the length of lactation, 2) the yields of milk, fat, protein, and lactose, 3) the contents of milk fat, protein and lactose, 4) the number of somatic cells, 5) the litter size, 6) the birth weight and 7) the total birth litter weight. Despite some comparative differences in the direction and the magnitude of the effect between the traits, it can be concluded that the effect positively affected the most important traits in the first couple of lactations (parities), but negatively in the later ones. The exceptions were the dry matter components (content), i.e. the content of the fat, protein, and lactose (practically the opposite trend); and the somatic cells count (positively correlated with the magnitude of the effect throughout all lactation orders). It is worthwhile to emphasise here that different groups of traits in this study were analysed on the same population, which significantly contributes to better understanding of the impact of the age of first parity on the reproductive and production efficiency of the goats in the intensive, dairy orientated production system. By regressing the lifetime production of milk yield and reproduction indicators on the age of the first lactation within the framework of the ANCOVA analysis, it was estimated that by postponing first mating by one year (12 months), it is expected loss of almost one full lactation (0.72 lactations less), and consequently a loss of 0.84 kids, 336.48 kg of milk, 10.92 kg of milk fat, 10.08 kg of protein, and 14.04 kg of lactose. The regressions nested within lactations in the first part of the study, along with the regressions performed on the lifetime production (cumulative yields of the animals across the lactations), jointly contribute to a more complete understanding of production and reproduction capabilities of goats predetermined (affected) by the different age of first mating (insemination). The estimated parameters of the performed regression analysis jointly lead to conclusion somewhat contrary to the prevailing attitude of the breeders and some experts in livestock husbandry. Precisely, there is prevailing consideration that later first mattings lead to better performances of dairy animals, and such attitudes have been underpinned by the already known positive effect of age at first mating on production and reproduction in the first lactation(s). However, little attention has been paid so far to the direction and magnitude of the effect in later age and later lactations of the goats. This research provided a sufficient amount of scientifically based evidences that losses in the earlier stages of production affected by earlier mating (insemination) of maiden goats, are compensated in later lactations, and that earlier mating in life additionally contributes to the production through a greater total number of lactations in the productive lifetime of the goats
Istraživanje utjecaja solnog stresa na dinamiku izmjene plinova kod ječma
No full textThis study investigated the effects of salt stress on the physiological responses of barley
(Hordeum vulgare L.) by analyzing the transpiration rate (E), photosynthetic rate (A),
intercellular CO2 concentration (Ci), stomatal conductance (gsw), and A/Ci ratio under varying
NaCl concentrations (50, 100, 200 mM) over three measurement periods (24, 72 and 168 hours).
Results showed that by the final measurement time, salt stress reduced E, A, Ci and gsw,
particularly at 200 mM NaCl, where reductions of 34% in E, 27% in A, 35% in gsw, and 19%
in Ci were recorded compared to control. While severe salinity led to marked physiological
inhibition, plants subjected to moderate salt stress (50 and 100 mM NaCl) showed signs of
recovery in E, A, Ci and gsw measurements, suggesting potential acclimation mechanisms. The
findings contribute to a deeper understanding of barley's tolerance to salinity, offering insights
into developing salt-tolerant crops for saline-affected regions.Ova studija istražuje fiziološke odgovore ječma (Hordeum vulgare L.) na solni stres, s
naglaskom na analizu stope transpiracije (E), fotosintetske stope (A), koncentracije
međustaničnog CO₂ (Ci), provodljivosti puči (gsw) te omjera A/Ci, pri različitim
koncentracijama NaCl (50, 100 i 200 mM) tijekom tri vremenska intervala mjerenja (24, 72 i
168 sati). Rezultati pokazuju da je do kraja eksperimentalnog perioda solni stres značajno
smanjio E, A, Ci i gsw, posebno pri koncentraciji od 200 mM NaCl. Zabilježen je pad od 34%
za E, 27% za A, 35% za gsw i 19% za Ci u odnosu na kontrolnu skupinu. Iako je visok stupanj
saliniteta rezultirao izraženom fiziološkom inhibicijom, biljke izložene umjerenom stresu (50 i
100 mM NaCl) pokazale su znakove oporavka u parametrima E, A, Ci i gsw, što upućuje na
potencijalne mehanizme prilagodbe. Ovi rezultati pridonose boljem razumijevanju mehanizama
tolerancije ječma na stres izazvan salinitetom, pružajući vrijedne informacije za razvoj sorti
usjeva otpornijih na slane uvjete tla
Sustainable use of agricultural residues and by-products : opportunities and challenges for agronomists
No full textU ovom preglednom radu detaljno se istražuje i analizira važnost korištenja nusproizvoda u
prehrambenoj industriji kao ključnog elementa u smanjenju otpada i negativnih utjecaja na
okoliš. Fokus je stavljen na identificiranje različitih vrsta nusproizvoda koji nastaju u procesu
proizvodnje hrane te njihov potencijal za ljudsku konzumaciju ili druge korisne svrhe.
Metodologija rada uključuje opsežan pregled relevantne znanstvene literature, analizu
dostupnih podataka iz ranijih istraživanja i praćenje trenutnih praksi u prehrambenoj industriji.
Analiziraju se različiti aspekti korištenja nusproizvoda, uključujući njihovu nutritivnu
vrijednost, sigurnost hrane, ekonomsku isplativost te utjecaj na okoliš. Posebna pažnja
posvećena je inovativnim pristupima i tehnologijama koji omogućuju pretvorbu nusproizvoda
u nove prehrambene proizvode ili druge proizvode s dodanom vrijednošću.
Rezultati analize dostupne literature ukazuju na velik potencijal nusproizvoda za stvaranje
novih proizvoda, smanjenje količine otpada te poboljšanje održivosti prehrambene industrije.
Osim toga, u radu su identificirani ključni izazovi i prepreke s kojima se susreću tvrtke i
organizacije prilikom implementacije održivih praksi u vezi s korištenjem nusproizvoda.
Zaključci ovog preglednog rada ističu važnost promicanja održivih praksi u prehrambenoj
industriji i potrebu za daljnjim istraživanjem i razvojem tehnologija kako bi se iskoristio puni
potencijal nusproizvoda. Ističe se da je usvajanje održivih praksi u prehrambenoj industriji
ključno za očuvanje okoliša, smanjenje negativnih utjecaja na zdravlje ljudi i stvaranje
održivijeg društva za buduće generacije.This review paper thoroughly investigates and analyses the importance of utilizing by-products
in the food industry as a key element in reducing waste and negative environmental impacts.
The focus is on identifying diverse types of by-products generated in the food production
process and their potential for human consumption or other useful purposes. The methodology
includes an extensive review of relevant scientific literature, analysis of available data from
previous studies, and monitoring of current practices in the food industry.
Various aspects of by-product utilization are analysed, including their nutritional value, food
safety, economic feasibility, and environmental impact. Special attention is given to innovative
approaches and technologies that enable the conversion of by-products into new food products
or other value-added products.
The results of the literature analysis indicate a significant potential for by-products in creating
new products, reducing waste, and improving the sustainability of the food industry.
Furthermore, the paper identifies key challenges and obstacles faced by companies and
organizations when implementing sustainable practices related to by-product utilization.
The conclusions of this review paper emphasize the importance of promoting sustainable
practices in the food industry and the need for further research and technological development
to fully exploit the potential of by-products. It highlights that adopting sustainable practices in
the food industry is crucial for environmental preservation, reducing negative impacts on
human health, and creating a more sustainable society for future generations
The influence of laser radiation on the germination and germination energy of sage
No full textKadulja (Salvia officinalis L.) je aromatični, djelomično drvenasti višegodišnji grm iz
porodice Lamiaceae,. Primarno stanište prirodnih populacija ljekovite kadulje je sredozemno
krško područje s istočne strane Jadranskog mora. Uzgaja se za kulinarske i medicinske svrhe.
Cilj rada bio je utvrditi mogućnost primjene laserskog zračenja kao stimulatora klijavosti
sjemena i energija klijanja kadulje. Laseri kao biostimulatori predaju biljnim stanicama
dodatnu energiju u vidu koherentnog zračenja, čime mogu pozitivno utjecati na energiju
klijanja i standardnu klijavost sjemenskog materijala. Sjeme kadulje tretirano je u
elementarnom sloju laserima izlaznih snaga od 100, 200 i 500 mW u trajanju od 30, 60 i 120 s.
Analiza klijavosti provedena je standardnom metodom. Istraživanje je pokazalo da je
intenzitet zračenja po sjemenki relativno nizak, što sugerira da laser prvenstveno djeluje na
biljni materijal putem biostimulacijskog učinka. Tretmani laserom snage 100 i 200 mW
uglavnom su rezultirali povećanjem energije klijanja i standardne klijavosti sjemena. Najbolji
učinak zabilježen je kod tretmana laserom snage 100 mW tijekom 120 sekundi, pri čemu je
energija klijanja porasla za 12 %, a standardna klijavost za 8 %. Nasuprot tome, tretmani
laserom snage 500 mW u trajanju od 30 i 120 sekundi uzrokovali su smanjenje energije klijanja
i klijavosti, što ukazuje na mogućnost oštećenja sjemena pri višim dozama zračenja.Sage (Salvia officinalis L.) is an aromatic, partially woody, perennial shrub from the
Lamiaceae family. It is native to Mediterranean karst on East side of Adriatic It is cultivated for
culinary and medicinal purposes. The aim of the study was to determine the possibility of using
laser radiation as a germination stimulator for seeds and the germination energy of sage.
Lasers as biostimulators provide the plant cells with additional energy in the form of coherent
radiation, which can have a positive effect on germination energy and the standard
germination of seed material. Sage seeds were treated in the elementary layer with lasers
with output powers of 100, 200 and 500 mW for 30, 60 and 120 s, respectively. The
germination analysis was carried out using the standard method. The studies showed that the
radiation intensity per seed was relatively low, suggesting that the laser acts primarily through
a biostimulant effect on the plant material. Treatments with lasers with a power of 100 and
200 mW mainly led to an increase in germination energy and standard seed germination. The
best effect was observed with a 100 mW laser treatment over 120 seconds, increasing
germination energy by 12 % and standard germination by 8 %. In contrast, 500 mW laser
treatments for 30 and 120 seconds resulted in a decrease in germination energy and
germination capacity, indicating the possibility of damage to the seeds at higher radiation
doses
Modeling of physical-chemical properties of wheat grain under different storage conditions
No full textPšenica kao jedna od glavnih žitarica u svijetu koristi se za proizvodnju širokog spektra
prehrambenih proizvoda. U svijetu se uzgajaju brojne sorte pšenice, te svaka od sorata ima
specifične zahtjeve za skladištenje. Na skladištenje pšenice utječu razni čimbenici kao što su
vlaga zrna, temperatura i relativna vlažnost okolnog zraka. Na temelju toga potrebno je odrediti
koji parametri tih čimbenika optimalno utječu na skladištenje kako bi se sačuvala optimalna
kvaliteta zrna. Vijek trajanja pšenice i očuvanja njezine svježine i upotrebljivosti moguće je
produljiti uz pravilno praćenje i održavanje optimalnih uvjeta skladištenja.
Istraživanje je provedeno na dvije sorte pšenice Kraljica i Sofru. Svaka sorta sa po četiri
uzorka stavljena je na skladištenje u klima-komoru u kojoj su bili kontrolirani uvjeti
(temperatura zraka 25OC, a relativna vlažnost zraka 60%) na vremenski period od 7, 14, 21 i do
28 dana. Svakih sedam dana iz klima-komore je bio izvađen po jedan uzorak od svake sorte
pšenice. Prije te nakon skladištenja u klima-komori, određivala su se fizikalna i kemijska
svojstva zrna. Od fizikalnih svojstava izmjerene su dimenzije zrna te apsolutna i hektolitarska
masa zrna, a od kemijskih svojstava određivani su vlaga, škrob i protein u zrnu. Svi podaci
statistički su obrađeni.Wheat, as one of the main cereals in the world, is used for the production of a wide
range of food products. Numerous varieties of wheat are grown in the world, and each variety
has specific requirements for storage. Wheat storage is affected by various factors such as grain
moisture, temperature and relative humidity of the surrounding air. Based on this, it is necessary
to determine which parameters of these factors optimally affect storage in order to preserve
optimal grain quality. The shelf life of wheat and the preservation of its freshness and usability
can be extended with proper monitoring and maintenance of optimal storage conditions.
The research was conducted on two varieties of wheat, Kraljica and Sofru. Each
variety with four samples was stored in a climate chamber where the conditions were controlled
(air temperature 25°C and relative humidity 60%) for periods of 7, 14, 21 and up to 28 days.
Every seven days, one sample of each wheat variety was taken out of the climate chamber.
Before and after storage in the climate chamber, the physic and chemical properties of the grains
were determined. From the physical properties, grain dimensions and the absolute and hectoliter
weight of the grain were measured, and from the chemical properties, moisture, starch and
protein in the grain were determined. All data were statistically processed
PhenoGeno - Odgovor na inovacije u fenomici i genomici u oplemenjivanju mliječnih goveda
No full textPrimjena novih pristupa fenotipizaciji, napredna genotipizacija (genotipizacija visoke propusnosti na razini cijelog genoma, SNP nizovi) te genomski i statistički razvoj (genomska selekcija i one-step GBLUP) doveli su do ubrzanog genetičkog napretka u svim zemljama u razvoju mljekarstva. To vrijedi i za druga područja uzgoja životinja. Nažalost, Hrvatska je tek umjereno odgovorila na nova zbivanja, a naši uzgojni programi trenutačno uključuju samo relativno mali broj genotipiziranih krava i bikova na razini genoma. Istodobno, broj genotipiziranih životinja u razvijenim zemljama prelazi 100 000 životinja (> 300 000 goveda SNP-a u Austriji). Stoga smo odlučili predložiti moderan projekt u kojem ćemo razviti uzoran inovativni uzgojni program (s GWAS-om i procjenom genomskih parametara hrvatske holstein pasmine) koristeći najnovija tehnološka dostignuća u fenomici i genomici. U našem prijedlogu odlučili smo otići korak dalje od SNP nizova koji se danas rutinski koriste i temeljiti našu strategiju genotipizacije na najnovijoj mogućnosti (niskopropusno sekvenciranje cijelog genoma, lpWGS), jer bi to mogla biti najbolja strategija u našim relativno malim populacijama . Istodobno, naša napredna strategija fenotipizacije bila je usmjerena na uvođenje velikih mjerenja svojstava zgrušavanja mlijeka izvedenih iz FTIR spektra, budući da bi razvoj proizvodnje sira, kao u sjevernoj Italiji, mogao biti dobra strategija za hrvatski mljekarski sektor. Dok naš projekt ima vrlo snažnu primjenjivu komponentu, također smo ponudili niz analiza testirajući učinke zanemarenog nasljeđivanja, točnije učinke kromosoma i mito-nuklearnih interakcija na kvantitativne osobine (uključujući štetne aspekte), koje su prilično nove i revolucionarne hipoteze za uzgoj životinja, ali i za evolucijsku genetiku. Jedan mali aspekt projekta je ''igranje'' (eksperimentiranje) s detekcijom mikrobiote mlijeka iz lpWGS datoteka (FASTAq)
The influence of double distillation on the chemical composition and quality of the wine distillate
No full textVinjak je jako alkoholno piće koje se dobiva destilacijom vina i dozrijevanjem u hrastovoj bačvi. Vino se dobiva od bijelih sorti koje imaju veći prinos što rezultira većom koncentracijom kiselina. Kiseline utječu na pH vrijednost koja bi trebala biti oko 3. Niski pH omogućuje proizvodnju vinjaka bez sumporenja što utječe na bolju kvalitetu i kakvoću vinjaka. Destilacija se može obavljati na jednostavnim destilacijskom uređaju, alambicu, s time da se radi dvostruka destilacija ili se može raditi jednostruka destilacija na složenom destilacijskom uređaju s kolonom i deflegmatorom.Brandy is a strong alcoholic drink obtained by distilling wine and maturing in oak barrels. Wine is obtained from white varieties that have a higher yield, which results in a higher concentration of acids. Acids affect the pH value, which should be around 3. Low pH enables the production of brandy without sulfidation, which affects the quality of brandy. Distillation can be performed on a simple distillation device where double distillation must be done or on complex distillation device with column and dephlegmator performing single distillation