Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia
Not a member yet
321498 research outputs found
Sort by
ADHD in Adults: Definition, Diagnosis, and Treatment
No full textUvod: Poremećaj pažnje i hiperaktivnosti (Attention Deficit Hyperactivity Disorder, ADHD) tradicionalno se povezuje s dječjom populacijom, no sve je više istraživanja koja potvrđuju njegovu prisutnost i kliničku relevantnost i u odrasloj dobi. ADHD kod odraslih često ostaje neprepoznat zbog varijabilne prezentacije simptoma, visoke stope komorbiditeta i značajnog preklapanja sa simptomima drugih psihijatrijskih poremećaja, uključujući anksiozne i afektivne poremećaje, poremećaje ličnosti te ovisnosti.
Cilj: Ovaj pregledni rad analizira klinička obilježja ADHD-a kod odraslih, s naglaskom na diferencijalnu dijagnostiku i specifičnosti u psihološkoj procjeni i tretmanu.
Metode: Istraživanje je provedeno pregledom znanstvene literature iz baza podataka kao što su PubMed, Google Scholar i Hrčak. Korištene su ključne riječi poput "Poremećaj pažnje i hiperaktivnosti," "ADHD in Adults," "Attention Deficit Disorder in Adults," "Adult ADHD", „ADHD/ADD", „diagnosis”, „treatment”. Uključeni su radovi koji donose podatke o prevalenciji, specifičnostima dijagnostike i diferencijalne dijagnostike te tretmana ADHD-a u odrasloj populaciji.
Rezultati: Ističe se važnost sveobuhvatnog dijagnostičkog procesa koji uključuje kliničku procjenu, anamnestičke i heteroanamnestičke podatke te objektivne psihodijagnostičke metode. U terapijskom pristupu naglašava se kombinacija farmakoterapije, psihoterapijskih intervencija i prilagodbe životnog stila. Osiguravanje točne dijagnoze ključno je za odabir odgovarajućih intervencija koje mogu značajno poboljšati svakodnevno funkcioniranje i kvalitetu života.
Zaključak: Unatoč izazovima koje ADHD donosi u odrasloj dobi, prepoznaju se i pozitivne karakteristike poput kreativnosti, fleksibilnosti i sposobnosti rješavanja problema na originalne načine. Multidisciplinarni pristup ostaje temelj učinkovitog liječenja i podrške osobama s ADHD-om u odrasloj dobi.Introduction: Attention Deficit Hyperactivity Disorder (ADHD) is traditionally associated with the pediatric population, but an increasing number of studies confirm its presence and clinical relevance in adulthood as well. ADHD in adults often goes unrecognized due to the variable presentation of symptoms, high rates of comorbidity, and significant overlap with symptoms of other psychiatric disorders, including anxiety and mood disorders, personality disorders, and substance abuse disorders.
Aim: This review examines the clinical characteristics of ADHD in adults, with an emphasis on differential diagnosis and particularities in psychological assessment, as well as tretment.
Method: The research was conducted through a review of scientific literature from databases such as PubMed, Google Scholar and Hrčak. Keywords used included "ADHD in Adults," "Attention Deficit Disorder in Adults," "Adult ADHD", "ADHD/ADD", “diagnosis”, “treatment”. Papers that provide data on prevalence, specifics of diagnosis and differential diagnosis, and treatment of ADHD in the adult population are included.
Results: The importance of a comprehensive diagnostic process is highlighted, one that includes clinical evaluation, both self- and informant-reported history, and objective psychodiagnostic methods. In the therapeutic approach, a combination of pharmacotherapy, psychotherapeutic interventions, and lifestyle adjustments is emphasized. Securing an accurate diagnosis is crucial for selecting appropriate interventions that can substantially improve daily functioning and quality of life.
Conclusion: Despite the challenges ADHD poses in adulthood, positive traits such as creativity, cognitive flexibility, and the capacity for original problem-solving are also acknowledged. A multidisciplinary approach remains the cornerstone of effective treatment and support for adults with ADHD
Nadogradnja i ažuriranje sustava CEZIH i Portala zdravlja radi poboljšanja korisničkog iskustva
No full textRad analizira razloge nedovoljno čestotne uporabe Portala zdravlja, obrazlažući ih složenim metodama autentifikacije i nedostatkom integracije javnih i privatnih zdravstvenih sustava. Predlaže se pojednostavljenje prijave i tehnološka nadogradnja sustava CEZIH
Historiography awards for 2024
No full textDodjela nagrada u historiografiji, 2024.Historiography awards, 2024
The Imperative of Excellence in Parental Role as a Predictor of Parental Burnout
No full textIstraživanja uspješne prilagodbe roditelja u roditeljskoj ulozi sve su mnogobrojnija, no još uvijek nije dovoljno razjašnjena uloga perfekcionizma u roditeljstvu u prilagodbiroditelja roditeljskoj ulozi te u sagorijevanju u roditeljstvu. Perfekcionizam u roditeljstvu očituje se u sklonosti roditelja postavljanju iznimno visokih standarda postignuća praćenih izrazitom samokritičnošću i pretjeranom motivacijom da se bude savršen roditelj. Neki roditelji sami sebi postavljaju visoke standarde u nastojanju da se savršeno brinu o djeci (Snell isur., 2005), drugise pak usredotočuju na svoju djecu i očekuju savršenstvo od njih (Piotrowski, 2020). Cilj je ovoga istraživanja ispitati doprinos sociodemografskih varijabli (dob roditelja, obrazovanje, materijalni status obitelji, dob i broj djece) i različitih oblika perfekcionizma u roditeljstvu (samoorijentirani perfekcionizam, perfekcionističke brige i perfekcionizamusmjeren na
djecu) objašnjenju sagorijevanja u roditeljstvu. Podaci su prikupljeni na prigodnome uzorku od 140 majki prosječne dobi 36 godina (M = 35.66, SD = 4.68) čija su djeca u razdoblju djetinjstva (M = 6.12, SD = 3.03). Rezultati hijerarhijskih regresijskih analiza pokazuju da su značajni prediktori sagorijevanja u roditeljstvu perfekcionizam usmjeren na djecu (neusklađenost) i perfekcionističke brige. Naime, naglašena neusklađenost između roditeljskih očekivanja i dječjih ostvarenja tih očekivanja te perfekcionističke brige koje odražavaju istaknutu zabrinutost zbog pogrešaka i sumnju u vlastite roditeljske postupke značajno doprinose objašnjenju roditeljskoga sagorijevanja majki.Research on successful parenting adaptation is growing, but the role of perfectionism in parenting in the adaptation of parents to their parental role and in parental burnout has not yet been sufficiently clarified. In parenting, perfectionism manifests itself in the parents’ tendency to set exceptionally high performance standards, accompanied by pronounced self-criticism and an excessive motivation to be perfect parents. Some parents set high standards in caring for their children (Snell et al., 2005), while others focus on their children, expecting perfection from them (Piotrowski, 2020). The aim of this study was to examine the contribution of socio-demographic variables (age of parents, education, material status of the family, age and number of children) and different forms of perfectionism in parenting (self-oriented perfectionism, perfectionistic concerns and child-oriented perfectionism) to the explanation of parental burnout. The data were collected from a sample of 140 mothers with an average age of 36 years (M = 35.66, SD = 4.68) who have children in the childhood period (M = 6.12, SD = 3.03). The result of the hierarchical regression analysis shows that significant predictors of parental burnout are child-oriented perfectionism (discrepancy) and perfectionistic concerns. The pronounced gap between parental expectations and children’s achievements as well as perfectionistic concerns, which reflect an increased worry about mistakes and doubts about one’s own parenting practices, contribute significantly to the explanation of maternal parental burnout
ULOGA NOVOG FINANCIJSKOG INSTRUMENTA U REDEFINIRANJU VLASNIŠTVA KOD DRUŠTVA S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU
No full textIn the legal system of the Republic of Serbia, a sui generis method of acquiring shares in a limited liability company has been accepted in the past several years as a successful corporate governance measure, known as the Employee Stock Ownership Plan (ESOP). This measure enables employees to become co-owners of the company in which they work. In comparative law solutions, this measure is typically reserved for employees. The Serbian legislator does not restrict the categories of persons who are entitled to use the ESOP model. The main difference from other comparative law solutions lies in the definition of two new legal institutes in the Companies Act: the financial instrument – the right to acquire shares, and the right to reserved own share. This paper analyzes this new financial instrument as a means for acquiring shares in a company. The author first examines the specific characteristics of this financial instrument and its similarities with other financial instruments in Serbian law, with specific reference to the ESOP model in comparative law. Then, the author analyzes the process of issuing and registering this financial instrument in the Central Securities Depository and Clearing House, as well as specific cases of its maturity. Next, the author focuses on the procedure for acquiring shares in the company, and the right to judicial protection for holders of this financial instrument and their heirs as a means of exercising the rights arising from it.U pravu Republike Srbije već nekoliko godina prihvaćen je sui generis način stjecanja udjela u društvu s ograničenom odgovornošću, kao uspješna mjera korporativnog upravljanja poznata kao Employee Stock Ownership Plan (ESOP). Njome se omogućava zaposlenima da postanu suvlasnici kompanije u kojoj rade. Za razliku od poredbenopravnih rješenja, gdje je ova mjera uglavnom rezervirana za zaposlene, srpski zakonodavac ne ograničava kategorije osoba na koje se ESOP model može odnositi. Glavna razlika u odnosu na druga rješenja iz poredbenog prava ogleda se u definiranju dvaju novih pravnih instituta u Zakonu o privrednim društvima: financijski instrument – pravo na stjecanje udjela i rezervirani vlastiti udio. U ovom radu analizira se novi financijski instrument kao sredstvo za stjecanje udjela u društvu. U uvodnom dijelu autorica sagledava specifičnosti ovog financijskog instrumenta i njegove sličnosti s drugim financijskim instrumentima u srpskom pravu, s posebnim osvrtom na ESOP model u poredbenom pravu. Zatim se analizira postupak izdavanja i registriranja ovog financijskog instrumenta u Centralnom registru, depou i kliringu hartija od vrednosti, kao i posebni slučajevi njegove dospjelosti. U završnom dijelu rada, autorica razmatra dostupnost tužbi imateljima i nasljednicima ovog financijskog instrumenta kao sredstva za ostvarivanje prava koja iz njega proizlaze
HRVATSKI I EUROPSKI TRENDOVI U OCJENJIVANJU STANJA POSTOJEĆIH ŽELJEZNIČKIH NASIPA
No full textČinjenica je da je željeznička infrastruktura
u Europi vrlo stara te da je velik dio ključnih
infrastrukturnih građevina kao što su mostovi,
tuneli ili nasipi stariji od stotinu godina. To je
uzrokovalo postupnu degradaciju postojeće
željezničke infrastrukture. Dok je u zemljama
zapadne Europe nužnost sanacije takvih građevina
prepoznata već dulji niz godina, u Hrvatskoj
su posljednjih 30-ak godina željeznice
sustavno zanemarivane, što je rezultiralo lošim
stanjem i malim voznim brzinama. Međutim,
situacija se popravlja te se sve više sredstava
ulaže u željezničku infrastrukturu. U radu je
predstavljena nova inicijativa ocjenjivanja
stanja željezničkih nasipa u Hrvatskoj kao vrlo
važnih elemenata željezničke infrastrukture.
Inicijativa je u skladu s trenutačnim trendovima
na europskoj razini, što potvrđuje nedavno
pokrenuti znanstveno-istraživački projekt
DESTination RAIL iz programa H2020 koji će
također biti predstavljen u radu
Dentinski graft – sadašnjost ili budućnost
No full textDentinski graft relativno je nov materijal u području regenerativne oralne kirurgije, a dobiva se preradom pacijentovih vlastitih zuba. Budući da dentin svojom strukturom i sastavom podsjeća na prirodnu kost, pokazuje dobra osteokonduktivna i osteoinduktivna svojstva, što ga čini pogodnim za poticanje obnove koštanog tkiva. Njegove glavne komponente, poput kolagena tipa I, hidroksiapatita te minerala poput kalcija i fosfata, pridonose stvaranju uvjeta pogodnih za djelovanje osteogenih stanica. Kako bi se dobio klinički siguran materijal, dentin se prije upotrebe pažljivo obrađuje. Zahvati poput augmentacije alveolarnog grebena, podizanja dna maksilarnog sinusa i prezervacije postekstrakcijske alveole pokazali su dobre rezultate prilikom korištenja dentinskog grafta. Osim što je biokompatibilan, njegova autologna priroda smanjuje
mogućnost imunološke reakcije i širenja infekcije. Ipak, njegova primjena ovisi o dostupnosti prikladnih zuba za preradu. Također, biološka učinkovitost grafta može se poboljšati kombiniranjem s faktorima rasta ili matičnim stanicama. Zbog svega navedenog, dentinski graft predstavlja zanimljivu i vrijednu alternativu standardnim graft materijalima u suvremenoj dentaloj medicini
Pristup i Liječenje Delirija u Hitnoj Medicinskoj Službi
No full textDelirium is an acute, in most cases reversible syndrome, primarily characterized by qualitative disorders of consciousness and disorders of higher cognitive functions. Recognition and assessment of delirium is of utmost importance in acutely and critically ill patients, as it carries significant morbidity and mortality. In the clinical environment, we identify delirium mainly amongst the population of elderly, fragile patients. It can cause complications in the course of treatment, which can further worsen the patient's physical and mental condition and is often the cause of poor prognosis and treatment outcomes, including death. Recognizing delirium enables rapid initiation of treatment, which is associated with better outcomes.Delirij je akutni, u većini slučajeva reverzibilni sindrom, prvenstveno karakteriziran kvalitativnim poremećajima svijesti i poremećajima viših kognitivnih funkcija. Prepoznavanje i procjena delirija od iznimne je važnosti kod akutnih i kritičnih bolesnika, budući da nosi značajan morbiditet i mortalitet. U kliničkom okruženju delirij identificiramo uglavnom među populacijom starijih, krhkih bolesnika. Može uzrokovati komplikacije u tijeku liječenja, što može dodatno pogoršati tjelesno i psihičko stanje bolesnika te je često uzrok loše prognoze i ishoda liječenja, uključujući i smrt. Prepoznavanje delirija omogućuje brzo započinjanje liječenja, što je povezano s boljim ishodima