3324 research outputs found
Sort by
Priorities for Corporate Social Responsibility Reporting: Evidence from Listed Turkish Companies in Istanbul Stock Exchange
Abstract: This study is based on "stakeholder theory" in order to explain the concept of corporate social responsibility. To examine the social responsibility areas of business organizations, “The Pyramid of Corporate Social Responsibility” model developed by Carroll (1991) was used in this study. According to this model, entire range of business responsibilities can be considered in four groups: economic, legal, ethical and philanthropic. Within the framework of Carroll’s corporate social responsibility (CSR) Pyramid, the aim of this study is to illustrate priorities in Corporate Social Responsibility Report of the leading companies in Turkey. In this context, 48 companies from Borsa Istanbul (BIST) Corporate Governance Index were selected as the sample of the study. Qualitative research approach was used in the study. The data obtained from the annual reports, sustainability reports and corporate governance compliance reports of these 48 companies were subjected to content analysis. According to the findings, economic and legal responsibilities were found to have priority for shareholders, customers and employees stakeholder groups in terms of corporate social responsibility levels. While philanthropic responsibility was found to have priority for community stakeholder group, economic responsibility is important for suppliers stakeholder group. Legal responsibility, on the other hand, is important for environment stakeholder group. In general, economic and legal responsibilities have priorities in all stakeholder groups other than community stakeholder group
Complex Predicate Constructions in Uzbek Language
Complex predicates are defined as constructions consisting of preverb/converb/coverb + ‘light verb’ (Bowern 2006). Each component of the complex construction contributes to the internal argument structure. The typology of complex predicates exhibits cross-linguistic similarities and differences. This study investigates the complex predicate constructions in Uzbek, which possesses a rich variety of light verb constructions. Novel data from Uzbek is provided, and it is analyzed on the basis of proposed criteria in the government and binding theory (GB) literature for complex predicates. The analysis reveals that these constructions express simultaneity, cause and effect, and consecutivity. Both verbs in complex constructions share the same subject, and they describe a single event. However, the object may or may not be shared by both verbs. What is significant about Uzbek light verbs is that they both host inflection, and contribute to the event structure. That is, tense and agreement markers, as well as aspectual markers are carried by the light verb. The constituency is strict in complex predicates, and there cannot be an intervention between the converb and the light verb by such elements as interrogatives, negation, or temporal adverbs.
Key words: Complex predicates, light verbs, Uzbek language, construction, derivatio
ACQUISITION OF L2 PHONOLOGY – SPANISH MEETS CROATIAN
The phoneme is conceived as a mental image that is stored in our mind and then represented by sounds in speech and graphemes in writing for phonologically based alphabets. The acquisition of L2 phonology includes two very important skills – reading and writing. The information stored in the mind of a speaker interferes with new information produced by the L2 (Robinson, Ellis 2008; Nathan, 2008). What is similar or equal in the target language to one's native language is, while unknown, incorporated one way or another into an existing model, based on prototypicality (Pompeian, 2004, Moreno Fernández, 2010). The process of teaching the sounds, letters and alphabet to foreign students is much shorter than for native speakers because to a foreign student must be given a tool for writing as soon as possible as they have to write what they are learning and memorize new language units (Celce-Murcia, Brinton, Goodwin, 1996). This paper discusses one type of difficulties Spanish learners of Croatian as L2 face when they are introduced to phonology through letters which represent Croatian sounds in order to display the influence of their preexisting phonological concepts. The subjects are ten students from Spain and Latin America. Their task was to read a group of words containing sounds that were predictably hard for them, minimal pairs and a short text
SIROMAŠTVO DJECE – UZROCI I SREDSTVA ZA NJEGOVO SMANJENJE
Autorica u radu, nakon analize pojmova apsolutnog i relativnog siromaštva, socijalne isključenosti i rizika od siromaštva, razmatra problem siromaštva djece i njegove uzroke u Bosni i Hecegovini i u evropskim zemljama. Uzroci su isti, ali su u Bosni i Hercegovini, zbog recesije, ekonomske nerazvijenosti, tranzicije te velikog broja nezaposlenih, prisutniji i izraženiji. Zbog toga je teže i otkloniti ih, odnosno pronaći i primijeniti sredstva za smanjenje siromaštva. Autorica kao ova sredstva navodi izmjene u okviru sistema socijalne zaštite, rješavanje problema iz perspektive prava djeteta, pružanje pomoći porodicama radi zadovoljavanja potreba njihovih članova, uklanjanje propusta u uređenju postojećih porodičnopravnih ustanova i u radu nadležnih organa, uvođenje sistema akontativnog plaćanja izdržavanja te uvođenje ustanove porodičnog doma, odnosno posebnog režima koji bi važio za porodični dom i predmete domaćinstva.
Ključne riječi: siromaštvo i rizik od siromaštva, socijalna zaštita, prava djeteta, porodični dom, pravo stanovanj
SUSTAV SREDIŠNJIH TIJELA KROZ EUROPSKI MODEL NAPLATE PREKOGRANIČNOG UZDRŽAVANJA
Jedna od konzekvencija suvremene intenzivne mobilnosti je značajno povećanje broja prekograničnih obiteljskih predmeta. Pravni sustavi na ovu pojavu odgovaraju normiranjem (kako na nacionalnoj, tako i na međunarodnoj razini), u okviru kojega se u području pravne zaštite najranjivijih, prije svega djece, naglasak stavlja na rad i funkcioniranje sustava središnjih tijela. Sustav središnjih tijela ima presudnu ulogu u prekograničnoj naplati uzdržavanja, te time čini jednu od ključnih poluga u smanjenju siromaštva vjerovnika uzdržavanja. Predmetom je ovoga rada pozicioniranje sustava središnjih tijela u rješavanju međunarodno obilježenih obiteljskih predmeta, pojašnjenje djelokruga njihova rada u predmetima uzdržavanja te u kontekstu Hrvatske konkretna obrada relevantnih propisa, poglavito Uredbe br. 4/2009.
Ključne riječi: sustav središnjih tijela, uzdržavanje,Uredba o uzdržavanj
OSTVARIVANJE IZDRŽAVANJA DJETETA U PREKOGRANIČNIM PREDMETIMA
Autorica u radu, nakon što ukazuju na značaj kvalitetne međunarodne pravosudne suradnje, analizira akte na snazi u Bosni i Hercegovini koji su nastali kao rezultat te suradnje, a kojima je uređena oblast ostvarivanja izdržavanja u prekograničnim predmetima. Radi se o Njujorškoj konvenciji o ostvarivanju alimentacijskih zahtjeva u inostranstvu iz 1956. godine i Haškoj konvencija o međunarodnom ostvarivanju izdržavanja djece i ostalih oblika porodičnog izdržavanja iz 2007. godine. Pravilna primjena navedenih konvencija doprinosi efikasnijem ispunjenju obaveze izdržavanja, a upravo ova obaveza ima za cilj osigurati sredstva za život djeteta te je možemo promatrati kao jednu od mjera za suzbijanje siromaštva djece. Posebno se skreće pažnja na potrebu pristupanja i drugim konvencijama, posebice Haškom protokolu o pravu mjerodavnom za izdržavanje iz 2007. godine, ali i na potencijal Uredbe Vijeća (EZ) br. 664/2009 koja regulira postupak za pregovaranje i zaključivanje sporazuma između država članica i trećih država u pitanjima međunarodne nadležnosti, priznanja i izvršenja odluka u bračnoj materiji, materiji roditeljske odgovornosti, materiji izdržavanja, kao i mjerodavno pravo za obavezu izdržavanja, a koji je do sada ostao neprepoznat i nezapažen od strane domaćeg zakonodavca.
Ključne riječi: prekogranično izdržavanje djece, Njujorška konvencija iz 1956, Haška konvencija iz 2007
USKLAĐIVANJE DOMAĆEG ZAKONODAVSTVA SA ACQUIS-EM RADI JAČANJA PROCESNOG POLOŽAJA DJETETA
U radu se analiziraju odredbe sadržane u zakonodavstvu Evropske unije koje se odnose na zaštitu prava djeteta u postupku, odnosno na njegov procesni položaj. Osnovno procesno pravo djeteta - pravo na slobodno izražavanje i uvažavanje mišljenja, razmatra se u kontekstu obavezujućih instrumenta Evropske Unije. Nakon toga se posebna pažnja usmjerava na pitanje prilagođenosti pravosuđa djetetu koje učestvuje u postupku u bračnim i porodičnim predmetima, a istraživanjem Smjernica Vijeća Evrope o pravosuđu prilagođenom djetetu, čiju primjenu i uzimanje u obzir u budućem zakonodavstvu u oblasti građanskog i krivičnog prava promoviše Evropska komisija. Rezultati provedenog istraživanja, iskorišteni za formulisanje zaključaka, jesu utvrđenje potrebe i prijedloga načina izmjene domaćeg procesnog zakonodavstva, radi njegovog usklađivanja s rješenjima i zahtjevima razmatranih akata, a u cilju osiguranja djeci pristupa sudu i prilagođavanja postupka njihovom uzrastu, potrebama, pravima i najboljem interesu, što će dovesti do jačanja njegovog procesnog položaja. Metode korištene u istraživanju su prvenstveno pozitivnopravna, normativna i uporedno pravna.
Ključne riječi: acquis, procesna prava djeteta, mišljenje djeteta, pravosuđe prilagođeno djetetu, najbolji interes djetet
BEZBJEDNOST RAČUNARSKIH SISTEMA U SRBIJI I EVROPSKI STANDARDI
U novom krivičnom zakonodavstvu Republike Srbije od 2005. godine propisana je krivična odgovornost i kažnjivost za više krivičnih djela protiv bezbjednosti računarskih podataka. To su računarska ili kompjuterska krivična djela koja učinilac vrši zloupotrebom računara čime prouzrokuje imovinsku ili neimovinsku štetu drugim fizičkim ili pravnim licima. U osnovi ovih inkriminacija se nalaze evropski standardi utvrđeni u Konvenciji o kibernetičkom (sajber) kriminalu i Dodatnom protokolu uz ovu konvenciju, kao i nizu drugih evropskih dokumenata. U radu se analiziraju osnovne karakteristike računarskih krivičnih djela u Srbiji i stepen njihove usaglašenosti sa evropskim standardima.
Ključne riječi: zloupotreba računara, evropski standardi, kriminal, odgovornost, sankcija
TEORIJSKA I PRAKTIČNA PROBLEMATIKA IZVRŠENJA EUROPSKOG UHIDBENOG NALOGA BEZ PROVJERE DVOSTRUKE KAŽNJIVOSTI
Donošenjem Okvirne odluke Vijeća Europske unije (2002/584/PUP) od 13. lipnja 2002. godine o europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica Europske unije promijenjen je dotadašnji način izručenja između država članica Europske unije. Europski uhidbeni nalog je implementiran u zakonodavstvo Republike Hrvatske donošenjem Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije dana 23. srpnja 2010. godine, s time da je, stupio na snagu 01. srpnja 2013. godine, kada je Republika Hrvatska pristupila Europskoj uniji. Prema rješenjima navedenog pravnog propisa, europski uhidbeni nalog ne može se izdati za sva kaznena djela, niti se za sva kaznena djela za koja je izdan europski uhidbeni nalog provjerava dvostruka kažnjivost. Isključenje provjere dvostruke kažnjivosti odnosi se na kaznena djela koja su navedena u čl. 10. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije budući da se na ta kaznena djela ne primjenjuje domaće pravo, već pravo države koja je izdala europski uhidbeni nalog. S obzirom da su se u teoriji i praksi u Republici Hrvatskoj pojavile određene dvojbe glede dosega isključenja provjere dvostruke kažnjivosti, u ovom radu će uz osvrt na najvažnije značajke europskog uhidbenog naloga i dvostruke kažnjivosti, dati osvrt i na praksu europskih sudova glede ove problematike.
Ključne riječi: međunarodna pravosudna suradnja, država izdavanja, europski uhidbeni nalog, država izvršenja, dvostruka kažnjivos
ODNOSI EU I NATO SAVEZA U OBLASTI SIGURNOSNE I ODBRAMBENE POLITIKE
Odnosi EU i NATO saveza, oslikani kroz evropsku Zajedničku vanjsku sigurnosnu i odbrambenu politiku i ugovore koji su na snazi između ove dvije organizacije, prikazuju jedno novo razdoblje kooperativnosti i saradnje. EU, kao organizacija sui generis, postala je novi sigurnosni faktor, koji u konačnici, sa NATO savezom i njegovim resursima, čini osovinu euro-atlanske i globalne sigurnosti. Najkonkretniji i najtješnji odnosi saradnje izraženi su kroz Berlin Plus ugovor, koji suštinski potvrđuje činjenicu da EU i NATO imaju jedinstven, ako ne i jedan oružani aparat, unatoč evropskom razvoju vlastitih kapaciteta. Berlin Plus sporazum oživotvoruje Zajedničku evropsku sigurnosnu i odbrambenu politiku, a prvi outputi takve politike ogledaju se u provođenju operacije Konkordija i Althea (EUFOR BiH), te uspostavljanju NATO HQ Sarajevo. U kontekstu Bosne i Hercegovine, kao pretendenta za članstvo u obje organizacije, ovakav pristup Zajedničke sigurnosne i odbrambene politike EU koji se provodi putem NATO resursa, ne treba stavljati dilemu ili zabludu da je ovakva politika EU nešto različito i autonomno od NATO saveza, ili pak da je ovakav evropski pristup alternativa za NATO. Ulaskom u EU, i/ili NATO, Bosna i Hercegovina istovremeno postaje dio jedinstvene sigurnosne kulture, interesa i kapaciteta. Ovaj rad prikazat će odnose EU i NATO saveza u kontekstu globalnih sigurnosnih i zajedničkih politika, te implikacije takvih konstalacija na Bosnu i Hercegovinu, kao državu opredijeljenu za članstvo u euro-atlanske integracije.
Ključne riječi: Bosna i Hercegovina, EU, NATO, Sigurnost, Sigurnosni ugovori, Sigurnosna i odbrambena politik