Repository of the Faculty of Education
Not a member yet
2112 research outputs found
Sort by
Revizija školskog zakona i (ili) osvrt na predstojeću reviziju školskoga zakona
U radu su prikazani rezultati istraživanja autorstva dvaju članaka Revizija školskog zakona
i Osvrt na predstojeću reviziju školskog zakona. U objavljenim bibliografijama
Ivana Filipovića (Bačić Kranjec, 1965, 1971; Ogrizović, 1980) oba se članka pripisuju
Ivanu Filipoviću. No zbog nekih razlika u godinama i terminima u naslovu ova problematika
istražena je u primarnim/originalnim izvorima u brojevima Napretka između
1880. i 1885. godine.
U Napretku iz 1882. godine izišao je članak Revizija školskog zakona. Iste godine počinje
izlaziti i drugi članak pod naslovom Osvrt na predstojeću reviziju školskog zakona. Ovaj
članak nastavio je s izlaženjem i u 1883. godini. Oba članka izišla su anonimno, bez potpisa.
Iz sadržajne analize nepobitno je utvrđeno da je članak Revizija školskog zakona stav
Vlade, odnosno resornog Ministarstva prosvjete i bogoštovlja oko uređivanja novog
školskog zakona. Moguće je iz sadržajne analize članka Osvrt na predstojeću reviziju
školskog zakona utvrditi da je to odgovor hrvatskog učiteljstva na članak Revizija školskog
zakona izražen kroz stručnu udrugu Hrvatskog pedagoško-književnog zbora. Ako
se zna kako je Hrvatski pedagoško-književni zbor priređivao svoje dokumente i koja je
uloga Filipovića u tome, tada ima opravdanja da se autorstvo članaka Osvrt na predstojeću
reviziju školskog zakona veže uz Ivana Filipovića.
U navedenom članku Filipović daje viziju nove hrvatske pučke škole, transformaciju
učiteljskog osposobljavanja, materijalno-socijalni i društveni status hrvatskog učiteljstva,
kao i oblike njihovoga sustavnog stručnog usavršavanja
Creativity as a part of school culture
Škola je glavno mjesto za poticanje kreativnosti svakog pojedinog učenika, a to znači da učitelji imaju veliku ulogu u tome. Učitelj treba poticati divergentno mišljenje koje je preduvjet kreativnome mišljenju kod učenika, od načina pristupanja novim i starim izazovima do sposobnosti traženja rješenja kao i mogućnosti spajanja postojećih znanja u nova rješenja. Kreativan učitelj je taj koji će poticati razvoj kreativnosti svojih učenika, o njemu ovisi hoće li nastava biti kreativna i koje će, kada i u kojoj mjeri kreativne tehnike koristiti. Zadaća je učitelja da osigura pozitivnu razrednu klimu uvažavajući potrebe i individualne mogućnosti svakog učenika te stvori poticajnu okolinu za učenje i kreativno razmišljanje uz ostvarivanje međusobne suradnje. Kreativnost je važna i treba ju poticati, a ne sputavati pa u tome veliku ulogu ima organizacijska podrška. Kao što se od učitelja očekuje stvaranje poticajnog okružja u razredu, tako se i od ravnatelja se očekuje stvaranje pozitivnog ozračja u školi. U suradničkom okruženju u školi, kreativni učitelji međusobno se podržavaju i razmjenjuju informacije, a to se ogleda u kulturi škole koja promiče kolegijalnost i razvija potrebu za kreativnošću. Kulturu škole stvaraju svi njezini dionici. Pozitivna kultura škole, pozitivno djeluje na motivaciju i kreativnost i učenika i učitelja. Cilj ovog rada je predstaviti neka dosadašnja istraživanja iz područja kreativnosti i kulture škole. Kako je kreativnost učitelja i učenika implementirana u odgojno-obrazovni proces te kako se to ocrtava na cjelokupnu kulturu škole i čini njezin važan dio.School serves as the primary locus for nurturing the creative potential of each student, with teachers assuming a pivotal role in this process. Teachers need to encourage divergent thinking, which is a prerequisite for fostering creative thinking in students, ranging from their approach to new and old tasks to their ability to seek solutions and merge existing knowledge into new solutions. A creative teacher is the one who fosters the development of creativity in their students; it depends on them whether the teaching will be creative and which creative techniques they will use, when, and to what extent. It is the teacher's task to ensure a positive classroom climate by recognizing the needs and individual capabilities of each student and creating a stimulating environment for learning and creative thinking, while promoting collaboration. Creativity is important and should be encouraged, not hindered, so organizational support plays a significant role in this regard. Just as teachers are expected to create a stimulating classroom environment, principals are also expected to foster a positive atmosphere within the school. In a collaborative school environment, creative teachers support each other and exchange information, reflecting in a school culture that promotes collegiality and nurtures the need for creativity. School culture is shaped by all of its stakeholders. A positive school culture has a positive impact on the motivation of both students and teachers. The aim of this work is to present some previous research in the field of creativity and school culture. How the creativity of teachers and students is implemented in the educational process and how it is reflected in the overall culture of the school and is an important part of it
Društvene mreže kao poticaj za razvoj kreativnosti kod učenika osnovnog obrazovanja
U današnje vrijeme, više nego ikada, postoje brojne mogućnosti za izražavanje kreativnosti, a među njima su i društvene mreže. One su postale neizostavni dio naših života, i za komunikaciju, i za praćenje informativnih, zabavnih, sportskih i edukativnih sadržaja. Nove tehnologije i raznovrsni mediji stvorili su potpuno drukčiji svijet za nove naraštaje. Izazov je za učitelja iz društvenih mreža izvući njihove prednosti te ih implementirati u nastavu prilagođavajući se potrebama novih, mrežnih generacija. Mnoge društvene mreže pružaju korisnicima različite mogućnosti korištenja te je cilj ovoga rada ispitati i ustanoviti učestalost korištenja društvenih mreža (TikTok, Snapchat i YouTube), vrstu sadržaja te njihovu primjenu kod učenika osnovnog obrazovanja. Istraživanjem se nastoji steći i širi uvid u roditeljsku informiranost o provođenju slobodnoga vremena sudionika istraživanja na društvenim mrežama. Istraživanje je provedeno anketiranjem na uzorku od N=97 učenika četvrtih i osmih razreda dviju osnovnih škola u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Rezultati istraživanja pokazuju da se malo više od polovine (50,5%) ispitanih učenika osnovnog obrazovanja koriste navedenim društvenim mrežama, odlaze na njih ciljano, tražeći kreativne, zanimljive i korisne ideje koje ih motiviraju u hobijima, budućim zanimanjima, boljoj organizaciji slobodnoga vremena te ih potiču na kreativnost u aktivnostima vezanim uz nastavni proces (domaće zadaće, projekti, sat razrednika, izrada panoa)
Development of movement and rhythm in children of younger school-age
Tema ovog diplomskog rada je razvoj pokreta i ritma kod učenika mlađe školske dobi. Kroz izvannastavne aktivnosti temeljene na pokretu i ritmu, uz podršku učitelja i roditelja, doprinosi se razvoju fizičkih, kognitivnih, društvenih i emocionalnih sposobnosti djece. Cilj rada bio je istražiti doprinos izvannastavnih aktivnosti, posebice onih temeljenih na razvoju pokreta i ritma, na motoričke i kognitivne sposobnosti učenika mlađe školske dobi. Intervjuiranjem učiteljica razredne nastave koje vode izvannastavne aktivnosti poput ritmike, prikupljena su njihova iskustva u radu s učenicima te je stečen uvid u način na koje takve aktivnosti doprinose razvoju pokreta i ritma. Istraživanje je provedeno u četiri osnovne škole u gradu Vukovaru, jednoj područnoj školi u naselju Petrovci i tri osnovne škole u Vinkovcima. Podaci su prikupljeni metodom intervjua, a istraživački instrument bio je unaprijed pripremljeni protokol s otvorenim pitanjima. Dobiveni podaci analizirani su kvalitativnom metodom. Rezultati istraživanja ukazuju na značajan doprinos ritmičkih, gimnastičkih i folklornih aktivnosti razvoju koordinacije, ravnoteže, emocionalnih sposobnosti i osjećaja povezanosti kod učenika. Rezultati također potvrđuju važnost izvannastavnih aktivnosti temeljenih na pokretu i ritmu u cjelovitom razvoju učenika mlađe školske dobi.The topic of this thesis is the development of movement and rhythm in students of younger school age. Extracurricular activities based on movement and rhythm, supported by teachers and parents, contribute to development of children's physical, cognitive, social, and emotional abilities. The aim of this thesis was to explore the contribution of extracurricular activities, especially those focused on movement and rhythm, to the development of motor and cognitive abilities in younger school age students. By interviewing primary school teachers who lead extracurricular activities such as rhythmic activities and gymnastics, we collected their experiences and gained insight into how these activities support the development of movement and rhythm. The research was conducted in four primary schools in the city of Vukovar, one district primary school in Petrovci, and three primary schools in the area of the city of Vinkovci. The data were collected through interviews using a pre-designed protocol with open-ended questions and were analyzed using a qualitative method. The findings indicate a significant contribution of rhythmic, gymnastic and folklore activities to the development of coordination, balance, emotional skills and a sense of connection among students. They also confirmed the importance of movement- and rhythm-based extracurricular activities in the holistic development of younger school-age students
Ivan Filipović, vizionar cjeloživotnog obrazovanja učitelja
Ivan Filipović je bio uomo universale prosvjetiteljstva u Hrvatskoj u 19. stoljeću. U tekstu
je prikazan povijesni kontekst prosvjetnih prilika u 18. i 19. stoljeću, s posebnim osvrtom
na Filipovićevo obrazovanje i djelovanje u karijeri učitelja, tijekom koje je u učiteljskom
pozivu kontinuirano profesionalno napredovao od učiteljskoga pripravnika u njemačkoj
glavnoj školi u Vinkovcima 1841. godine, gdje je poučavao njemački jezik do službe
školskog nadzornika prije umirovljenja, 1887. godine, bivajući otvorena uma za učenje i
usavršavanje u svakoj prigodi. Širinom prosvjetiteljskoga promišljanja i djelovanja, Ivan
Filipović je zasigurno vizionar cjeloživotnoga obrazovanja učitelja, koje je za njega bilo
conditio sine qua non učiteljskoga poziva. Filipović je inzistirao na pravu učitelja na
jednako sveobuhvatno obrazovanju kao u liječnika, odvjetnika i sudaca, postavljajući
tako profesiju učitelja u jednakopravni položaj s navedenim profesijama u ondašnjemu
društvu. Filipović je prepoznao važnost vježbanja budućih učitelja u učionici, tj. današnju
stručno-pedagošku praksu u učionicama, kao neodvojivi dio postajanja učiteljem. On
naglašava i emotivnu odrednicu: ljubav prema vlastitom poslu, kao i ljubav prema učenicima
koje se podučava. Ivan Filipović postavio je temelje cjeloživotnoga obrazovanja
učitelja današnjice vizionarski naglašavajući kako učitelj nikada ne može biti svršen i
savršen učitelj, nego svoj rad mora kontinuirano unaprjeđivati kroz trajno stjecanje znanja
i kroz iskustveno učenje u svojemu životu i radu. I danas kvalitetan učitelj unaprjeđuje
svoja postignuća, pokazuje potrebu za proučavanjem stručne literature, proširuje svoja
znanja i neformalnim i informalnim i iskustvenim učenjem, ima otvoren um i intelektualnu
znatiželju tj. stalnu potrebu za novim spoznajama i iskustvima te tako osigurava
kvalitetnu nastavu za svoje učenike
Elementi slavonskoga dijalekta u djelima Ivana Filipovića
Ivan Filipović jedan je od najznačajnijih hrvatskih intelektualaca 19. stoljeća. Njegov se
značaj ogleda u naprednim idejama koje su vidljive kroz organiziranje hrvatskoga učiteljstva
i reformiranje hrvatskoga školstva. U 2023. godini koja je obilježena dvjestotom
obljetnicom rođenja ovoga velikana hrvatskoga učiteljstva, i školstva općenito, treba
sagledati Filipovićev rad i iz nekih drugih, do sada, neistraženih znanstvenih smjerova.
Jedan od elemenata koji do sada nije bio istražen jest utjecaj njegovoga organskoga
idioma, slavonskoga dijalekta, posavskoga poddijalekta, u njegovim književnim i drugim
znanstvenim i stručnim uradcima. Ivan Filipović rođen je u Velikoj Kopanici te se kroz
svoje obrazovanje kretao na potezu Velika Kopanica – Vinkovci – Nova Gradiška –
Požega – Zagreb. Ukoliko zanemarimo zagrebački dio Filipovićeva života i usmjerimo
se na njegov materinski, organski idiom, koji je savladao u rodnoj Velikoj Kopanici te
koji ga je pratio po slavonskim gradovima: Vinkovcima, Novoj Gradiški i Požegi,
utemeljeno je pretpostaviti da bi se u njegovim književnim uradcima, ali jednako tako i u
bogatoj korespondenciji s mnogim istaknutim osobama hrvatskoga ilirizma, s posebnim
isticanjem korespondencije s Andrijom Torkvatom Brlićem, očekivao utjecaj slavonskoga
dijalekta, posavskoga poddijalekta. Cilj je rada utvrditi ima li elemenata slavonskoga
dijalekta, odnosno ima li elemenata Filipovićeva organskoga idioma u njegovim književnim
i publicističkim radovima te ako ih ima, koji su to elementi. Jednako tako cilj je
ovoga rada utvrditi Filipovićev stručni i znanstveni odnos prema organskome idiomu kao
polaznomu idiomu u komunikaciji svakoga djeteta. Metodologija rada bit će usmjerena
na analizu i sintezu Filipovićevih književnih i publicističkih radova. Poseban će se osvrt
dati Filipovićevim stavovima o ranom učenju materinskoga jezika temeljenome na
njegovanju organskoga idioma. Svrha je rada dati novu perspektivu pogledu na slavonski
dijalekt (organski idiom) kroz jezični ostvaraj Ivana Filipović
Hungarian musical folklore in the Kindergarten "Bóbita" at the Educational-Cultural Center of Hungarians in the Republic of Croatia
U suvremenom životu koji obilježavaju sve učestalije migracije stanovništva i pojačan utjecaj globalizacije, nameće se potreba za istraživanjem odgojno-obrazovne prakse koja podrazumijeva upoznavanje tradicijske baštine kako zbog očuvanje pojedine nacionalne kulture u višekulturnim okruženjima, tako i u kontekstu pozitivnih utjecaja usvajanja vrijednosti i sadržaja tradicijske kulture na cjelovit razvoj djeteta. Cilj je ovoga istraživanja utvrditi načine implementacije mađarskog glazbenog folklora u radu s djecom mađarske nacionalne manjine u dječjem vrtiću u Republici Hrvatskoj. Provedeno je istraživanje u Dječjem vrtiću „Bóbita“ koje djeluje u okviru Prosvjetno-kulturnog centra Mađara u Republici Hrvatskoj u Osijeku. Rezultati ovoga istraživanja dobiveni su analizom sadržaja dokumentacije vrtića, intervjuiranjem odgojitelja i promatranjem neposrednog odgojno-obrazovnog rada i pregledno oslikavaju način implementacije glazbenog folklora u radu s djecom. Organiziranjem različitih aktivnosti dječjeg vrtića i neposrednim odgojno-obrazovnim radom odgojitelja, djeca upoznaju obilježja mađarskog folklora pjevanjem tradicijskih pjesama, slušnim upoznavanjem vokalnih i instrumentalnih tradicijskih skladbi i upoznavanja glazbenih instrumenata i instrumentalnih sastava, različitih tradicijskih plesova te nošnji i narodnih običaja mađarske tradicijske kulture. Istraživanje prisutnosti mađarskog glazbenog folklora u dječjem vrtiću koji pohađaju djeca mađarske nacionalne manjine u Hrvatskoj, prikazuje način na koji se može organizirati rad vrtića i neposredni odgojno-obrazovni rad koji će pomoći roditeljima u očuvanju mađarskoga materinskog jezika i prenošenju tradicijske kulture Mađara svojoj djeci.In contemporary life, characterized by increasingly frequent migrations and the heightened influence of globalization, there is a growing need to explore educational practices that involve the preservation of traditional heritage. This is important both for safeguarding national cultures within multicultural environments and for understanding the positive impacts of adopting the values and content of traditional culture on the holistic development of children. The aim of this research is to identify methods of implementing Hungarian musical folklore in work with children from the Hungarian national minority in kindergarten settings in the Republic of Croatia. The study was conducted at the “Bóbita” Kindergarten, which operates within the Educational-Cultural Center of Hungarians in the Republic of Croatia, located in Osijek. The results of this research, obtained through content analysis of kindergarten documentation, interviews with educators and observations of direct educational practice, provide an overview of how musical folklore is implemented in working with children. By organizing various kindergarten activities and conducting direct educational work, educators introduce children to the elements of Hungarian folklore through singing traditional songs, listening to vocal and instrumental compositions, learning about traditional musical instruments and ensembles, practicing various folk dances, and exploring traditional costumes and customs of Hungarian cultural heritage. The study of the presence of Hungarian musical folklore in a kindergarten attended by children from the Hungarian national minority in Croatia demonstrates how kindergarten activities and educational practices can be organized to assist parents in preserving the Hungarian mother tongue and transmitting the traditional culture of Hungarians to their children
Poticanje jezično-govornoga razvoja djece i prevencija jezično-govornih poremećaja u odgojno-obrazovnom kontekstu
Matematičke aktivnosti koje potiču kreativnost učenika mlađe školske dobi
Uloga i važnost poticanja kreativnosti u nastavnome procesu do sada je već više puta naglašavana. Rezultati ranijih istraživanja pokazuju da od kreativne nastave postoje brojne dobrobiti koje se ogledaju u ugodnoj klimi, aktivnim sudionicima nastavnoga procesa, humoru, izostanku straha te razvoju divergentnoga mišljenja. Uzimajući u obzir razrednu nastavu, koja je u fokusu ovoga rada, poželjno je da se pri realizaciji nastave iz svakog nastavnog predmeta pristupi na kreativan način, uporabom različitih kreativnih tehnika. Rezultati ranijih istraživanja pokazuju da se u nastavi matematike još uvijek nedovoljno potiče kreativnost učenika. Jedan od važnih preduvjeta za poticanje kreativnosti učenika jest kreativnost nastavnika. Poticanje kreativnosti u svakom nastavnom predmetu, pa tako i u nastavi matematike, ključan je element za uspješan osobni rast i razvoj svakog pojedinca. Dječja se kreativnost najbolje razvija igrom, pa tako i uz pomoć matematičkih aktivnosti i igara možemo potaknuti učeničku kreativnost. Cilj rada bio je istražiti koje aktivnosti, prema mišljenju učenika mlađe školske dobi, potiču kreativnost u nastavi matematike. Istraživanje je provedeno uz pomoć strukturiranoga intervjua s 20 učenika četvrtih razreda u jednoj osnovnoj školi u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Rezultati istraživanja pokazuju da različite kreativne igre (Gusjenica, Čovječe, ne ljuti se, Otvaranje kartica) i aktivnosti (večer matematike; natjecateljski zadaci) potiču učenike na veću aktivnost i kreativnost u nastavi matematike
Analysis of the Characteristics of Artwork and Individualised Approach to the Student
Ovaj diplomski rad bavi se istraživanjem utjecaja individualiziranog pristupa u nastavi Likovne kulture na motivaciju, kreativnost i kvalitetu likovnih radova učenika trećih razreda osnovne škole. Individualizirani pristup pritom uključuje prilagodbu sadržaja, slobodu izbora materijala i tehnike, te dodatnu podršku učitelja. Osim utjecaja na učenike, istraživanje je obuhvatilo i ispitivanje stavova učitelja o primjeni individualiziranih strategija u praksi.
U teorijskom dijelu rada obrađeni su temeljni pojmovi vezani uz razvoj dječjeg likovnog izraza, značaj Likovne kulture za cjeloviti razvoj djeteta, uloga učitelja u likovnom odgoju te načela individualizacije. Poseban naglasak stavljen je na važnost prepoznavanja i uvažavanja individualnih razlika među učenicima, što se u praksi očituje kroz fleksibilnije nastavne metode i sadržaje. Empirijski dio istraživanja proveden je u dva paralelna treća razreda osnovne škole. U jednom razredu nastava je održana na uobičajen način, dok je u drugom primijenjen individualizirani pristup. Istraživanje se temeljilo na sadržajno-formalnoj analizi obilježja likovnih radova, evaluacijskim listićima učenika te anketi za učitelje. Ukupno je prikupljeno i analizirano 29 učeničkih radova. Rezultati pokazuju da učenici kojima je omogućena sloboda izbora likovne tehnike te pružena dodatna podrška pokazali su više detalja i osobnog izraza, dok su radovi učenika bez individualiziranog pristupa češće bili šablonski. Evaluacijskim listićima učenici su iskazali pozitivne reakcije na individualizirani pristup, iako neki preferiraju strukturirane upute. Učiteljice prepoznaju vrijednost ovog pristupa, ali ističu prepreke u njegovoj provedbi, a posebice nedostatak vremena i velik broj učenika u razredima. Zaključno, rezultati ovog rada ukazuju na to da primjena individualiziranog pristupa u nastavi Likovne kulture potiče izražajnije i osobnije učeničke radove, povećava motivaciju učenika te otvara prostor za suvremenije poučavanje usmjereno na učenika. Naime, kako je i u relevantnoj literaturi navedeno, učinkovita i kreativna nastava temelji se na ravnoteži između metodičkog pristupa učitelja i samostalnog izražavanja učenika, pri čemu je uloga učitelja ključna za osobni razvoj svakog učenika.This thesis explores the impact of an individualized approach in Visual Arts education on the motivation, creativity, and quality of artwork produced by third-grade primary school students. The individualized approach includes adapting content, allowing freedom in the choice of materials and techniques, and providing additional teacher support. In addition to examining the effects on students, the research also investigates teachers’ attitudes toward implementing individualized strategies in practice.
The theoretical part of the thesis addresses key concepts related to the development of children's artistic expression, the importance of Visual Arts for the holistic development of the child, the teacher’s role in art education, and the principles of individualization. Emphasis is placed on the importance of recognizing and respecting individual differences among students, reflected in more flexible teaching methods and content. The empirical part of the research was conducted in two parallel third-grade classes. One class followed the traditional teaching method, while the other applied an individualized approach. The study relied on content-formal analysis of student artworks, student evaluation sheets, and a teacher questionnaire. A total of 29 student works were collected and analyzed. Results show that students given freedom of choice and additional support demonstrated more detailed and personally expressive work, while students without individualized instruction produced more stereotypical artworks. Evaluation sheets revealed that most students reacted positively to the individualized approach, although some preferred structured guidance. Teachers recognized the value of this approach but highlighted challenges in its implementation, particularly time constraints and large class sizes. In conclusion, the findings suggest that implementing an individualized approach in Visual Arts education encourages more expressive and personal student work, increases student motivation, and promotes contemporary, student-centered teaching. As supported by relevant literature, effective and creative teaching relies on balancing teacher guidance with opportunities for student autonomy, where the teacher plays a key role in each student’s personal development