University of Zagreb
Repository of the Catholic Faculty of Theology University of ZagrebNot a member yet
150 research outputs found
Sort by
Glagolitic script of Lika
No full textGlagoljica, staro slavensko pismo, imala je ključnu ulogu u kulturnom i vjerskom životu Hrvata, a njena povijest u Lici svjedoči o bogatom kulturnom naslijeđu ovog kraja. Ovaj esej istražuje širenje glagoljice, prve zapise u Lici te značaj crkava kao središta glagoljaške kulture. Glagoljica je nastala u 9. stoljeću zahvaljujući misiji Ćirila i Metoda, koji su stvorili pismo kako bi opismenili slavenske narode. Njihova misija omogućila je širenje glagoljice, posebno u hrvatskim krajevima, uključujući Liku, koja je postala važno središte glagoljaške kulture u srednjem vijeku. Prvi zapisi na glagoljici u Lici datiraju iz ranog srednjeg vijeka. Među najznačajnijim djelima je Misal kneza Novaka, napisan 1368. godine, koji predstavlja važan spomenik srednjovjekovne hrvatske književnosti. Borislavićev zbornik također je značajan, jer pruža uvid u svakodnevni život i religijske običaje tog doba, potvrđujući važnost glagoljice u administraciji i komunikaciji. Glagoljaštvo je u Lici postalo ključni dio kulturnog identiteta, a njegovo naslijeđe vidljivo je u crkvenim spomenicima i rukopisima. Grad Senj bio je jedno od središta glagoljaštva, a Senjski misal iz 1494. godine predstavlja jedno od prvih tiskanih glagoljskih knjiga. Buška županija (Bužani) i Kosinj također su igrali ključne uloge. U Kosinju je osnovana prva glagoljska tiskara u 15. stoljeću, što je imalo veliki utjecaj. Glagoljski rukopisi i tiskane knjige su važni povijesni dokumenti. Glagoljski natpisi na crkvama i kulturnim objektima pružaju neprocjenjive informacije o povijesti i kulturnoj baštini Like. Crkve u Lici nisu bile samo vjerska središta već i kulturna. Ključni pojedinci, poput Rudolfa Strohala, Josipa Vončine, Vjekoslava Štefanića, Vladimira Kraljića i Mile Bogovića, pridonijeli su proučavanju i očuvanju glagoljaške tradicije. Rudolf Strohal bio je pionir u proučavanju glagoljskih rukopisa, dok je Josip Vončina istraživao povijest glagoljaštva u Lici. Vjekoslav Štefanić i Vladimir Kraljić bili su istaknuti povjesničari glagoljice, dok je Mile Bogović, kao biskup i povjesničar, dao poseban doprinos očuvanju glagoljaške baštine.The Glagolitic script, an ancient Slavic alphabet, played a crucial role in the cultural and religious life of Croats, and its history in Lika bears witness to the rich cultural heritage of this region. This essay explores the spread of the Glagolitic script, the first records in Lika, and the significance of churches as centers of Glagolitic culture. The Glagolitic script was created in the 9th century, thanks to the mission of Cyril and Methodius, who devised the alphabet to educate Slavic peoples. Their mission facilitated the spread of Glagolitic, especially in Croatian regions, including Lika, which became an important center of Glagolitic culture during the Middle Ages. The earliest Glagolitic records in Lika date back to the early Middle Ages. Among the most significant works is the Missal of Prince Novak, written in 1368, which stands as an important monument of medieval Croatian literature. The Borislavić Codex is also noteworthy, as it provides insights into the daily life and religious customs of that time, confirming the importance of Glagolitic in administration and communication. Glagolitism in Lika became a key part of the cultural identity, and its legacy is evident in church monuments and manuscripts. The town of Senj was one of the centers of Glagolitism, and the Senj Missal from 1494 is one of the first printed Glagolitic books. Buška County (Bužani) and Kosinj also played crucial roles. In Kosinj, the first Glagolitic printing press was established in the 15th century, which had a significant impact. Glagolitic manuscripts and printed books are important historical documents. Glagolitic inscriptions on churches and cultural sites provide invaluable information about the history and cultural heritage of Lika. The churches in Lika were not only religious centers but also cultural ones. Key individuals, such as Rudolf Strohal, Josip Vončina, Vjekoslav Štefanić, Vladimir Kraljić, and Mile Bogović, contributed to the study and preservation of the Glagolitic tradition. Rudolf Strohal was a pioneer in the study of Glagolitic manuscripts, while Josip Vončina researched the history of Glagolitism in Lika. Vjekoslav Štefanić and Vladimir Kraljić were prominent historians of the Glagolitic script, while Mile Bogović, as a bishop and historian, made a special contribution to the preservation of Glagolitic heritage
Foreigners and the Kingdom of God on the example of the pericope about the Syrophoenician woman (Mk 7,24-30)
No full textCilj ovog rada je predstaviti biblijski odnos prema strancima i njihovom pravu na ulazak u kraljevstvo Božje. U radu se iznosi stav i odnos prema strancima u Starom zavjetu i njegov razvoj u Novom zavjetu. U centralnom dijelu rada izlaže se i pomoću biblijske teologije objašnjava odnos prema strancima na primjeru razgovora između Isusa i žene Sirofeničanke, strankinje koja od njega traži ozdravljenje svoje kćeri. U posljednjem dijelu predstavljen je pokušaj aktualizacije perikope u kontekstu rastućeg fenomena migracija u suvremenom svijetu i dinamike odnosa domicilnog stanovništva i migranata.The aim of this paper is to present the biblical attitude towards foreigners and their right to enter the kingdom of God. The paper presents the attitude towards foreigners in the Old Testament and its development in the New Testament. In the central part of the work the attitude towards foreigners is presented and explained using biblical theology using example of a conversation between Jesus and Syrophoenician women, a foreigner who asks him to heal her daughter. The last parts presents an attempt to actualize the pericope in the context of the growing phenomenon of migration in the modern world and the dynamics of the relationship between the resident population and the migrants
The First and Second Account of Creation - Differences, Similarities and Their Theological Significance
No full textU ovom radu analizira se prvi i drugi izvještaj o stvaranju zajedno s njihovim sličnostima i razlikama. Na početku, rad se dotiče nekoliko mezopotamskih mitova koji također govore o stvaranju svijeta te se uspoređuju sa stvaranjem u Postanku, ali i s još nekim događajima iz Knjige Postanka. Svećenički pisac, autor prvog izvještaja, koristi pjesnički izraz kojim postiže posebni ritam teksta, dok jahvistički pisac koristi drugačiju vrstu izražaja upotrebljavajući antropomorfizme. Sličnosti ovih izvještaja podudaraju se u nekoliko stavki, dok ih njihove razlike međusobno upotpunjuju i tvore konačni izvještaj o Božjem stvaranju svijeta i čovjeka. Zaključak rada usredotočen je na odnos Boga i čovjeka u kojem se čovjek mora truditi kako bi uredio kaotičan svijet i uspostavio onaj prvotni sklad kojeg je Bog ustanovio. To će učiniti tako što će vršiti Božju volju, ne posustajući u poslušnosti budući da Bog čovjeku daje zapovijedi kako bi ga zaštito od zla i kako bi bio Njegova primjerena slika u svijetu koja će na koncu u vječnosti ostati s Njim u zajedništvu.In this paper, the first and second account of creation are analyzed along with their similarities and differences. At the beginning of the paper, several Mesopotamian myths that also talk about the creation of the world are covered, which are compared with the creation in Genesis, but also with some other events from the Book of Genesis. The priestly writer, the author of the first report, uses a poetic expression that achieves a special rhythm of the text, while the Yahwist writer uses a different type of expression by using anthropomorphisms. The similarities of these accounts coincide in several points, while their differences complement each other and form the final account of God's creation of the world and man. The conclusion of the work focuses on the relationship between God and man, in which man must strive to achieve order in a chaotic world and establish the original harmony that God created. He will do this by doing God's will, not faltering in obedience since God gives man commandments in order to protect him from evil, and to be His appropriate image in the world that will ultimately remain in communion wtih Him in eternity
Discourse on God Between Theory and Practice in the Thought of Tomislav Ivančić
No full textGovor o Bogu između teorije i prakse podrazumijeva korištenje filozofskih pojmova s jedne, i korištenje pojmova teologije i Svetoga pisma s druge strane. Teorija pri tome podrazumijeva korištenje filozofske terminologije, dok praktični dio podrazumijevaju teološki izrazi i termini Svetoga pisma koji dovode do Isusa iz Nazareta. Razlog zbog kojega je Tomislav Ivančić govorio o Bogu na postupan način, koristeći najprije filozofsku terminologiju, krije se u činjenici da mnogi ljudi imaju iskrivljenu sliku o Bogu. U tom kontekstu, ovaj rad prikazuje kako je taj, Ivančićev govor o Bogu izgledao, a oslanja se na njegove misli i ideje. Ivančić je, imajući na umu iskrivljenu sliku Boga s kojom se susreo gotovo svaki čovjek, jednako kao i vapaj Crkve za novom evangelizacijom, pažljivom terminologijom naviještao Boga i njegovu bezuvjetnu ljubav. Kako bi se takav govor o Bogu što bolje shvatio, ovaj rad podijeljen je na nekoliko poglavlja u kojima se redom obrađuje misionarska narav Crkve, stanje suvremenog čovjeka, govor o Bogu, te aktualnost za čovjekov život koja dolazi kao posljedica takvog govora.The discussion of God between theory and practice implies the use of philosophical concepts on the one hand, and the use of theological concepts and sacred scripture on the other. Theory thereby implies the use of philosophical terminology, while the practical part implies theological expressions and terms from scripture which lead to Jesus of Nazareth. Tomislav Ivančić spoke about God in a gradual way, and the reason for this is hidden in faulty images of God, from which no man is excepted from having. In this context, this thesis shows how the discussion about God should be presented, relying on the thoughts and ideas of Tomislav Ivančić. Ivančić, bearing in mind the distorted image of God that almost every person has encountered, as well as the Church's cry for a new evangelization, brought God closer to every person through his use of carefully selected terminology. In aiming to better understand such talk about God, this thesis is divided into a few chapters which, in order, deal with: the missionary nature of the Church, the state of modern man, discussion about God, and the real impact that this discussion has on one’s life
Il Sistema preventivo di san Giovanni Bosco: il contributo alla missione educativa della scuola e all'insegnamento della religione
No full textOdgoj i obrazovanje poslanje su koje društvo povjerava školi kako bi osposobila djecu i mlade za samosvjesno i odgovorno sudjelovanje u društveno-političkom i gospodarskom životu na dobrobit cijele zajednice. Unatoč visokim obrazovnim standardima, suvremeni odgojno-obrazovni sustavi ne postižu u cijelosti željene odgojno-obrazovne ishode, osobito na području odgoja. U pronalaženju mogućeg objašnjenja i rješenja pitanja odgoja mogu biti od pomoći odgojni sustavi koji dugi niz godina uspješno postižu željene ciljeve među kojima ističemo Preventivni sustav svetog Ivana Bosca. Utemeljen na kršćanskoj antropologiji, sadrži ključne elemente za postizanje cjelovitog odgoja neovisno o kulturi i nacionalnosti naslovnika. Cilj ovog istraživanja jest ispitati jesu li elementi Preventivnog sustava zastupljeni u aktualnom odgojno-obrazovnom sustavu Republike Hrvatske te vrjednuje li aktualni sustav religioznu dimenziju i cjeloživotnu formaciju odgojitelja. Ovaj rad u prvom, teorijskom dijelu nudi pregled najvažnijih elemenata Preventivnog sustava. U drugom, opsežnijem dijelu, predstavlja rezultate kvalitativne analize dokumenata aktualnog odgojno-obrazovnog sustava Republike Hrvatske s ciljem otkrivanja mogućeg doprinosa Preventivnog sustava hrvatskom školstvu i nastavi vjeronauka. Rezultati istraživanja potvrđuju podudarnost elemenata dvaju sustava, djelomično vrjednovanje religiozne dimenzije te isticanje važnosti cjeloživotne formacije odgojitelja. Dok se doprinos cjelokupnom sustavu očituje u temeljnim vrijednosnim postavkama, doprinos vjeronaučnoj nastavi jest na metodičko-didaktičkom području.Upbringing and education are both a mission that society entrusts to the school in order to help children and young people become self-conscious and responsible participants in socio-political and economic life for the benefit of the whole community. Despite high educational standards, modern education systems do not fully achieve the desired educational outcomes, especially in upbringing. In finding a possible explanation and solution to the issue of upbringing, educational systems that have successfully achieved the desired goals for many years can be helpful, among which we highlight the Preventive System of St. John Bosco. Based on Christian anthropology, it contains the key elements for achieving a holistic education regardless of the student’s culture and nationality. The aim of this research is to examine whether elements of the Preventive System are represented in the current educational system of the Republic of Croatia and whether the current system values the religious dimension and lifelong teacher’s education. This paper in the first part offers an overview of the most important elements of the Preventive System. The second, more extensive part, presents the results of the qualitative analysis. We analysed the documents of the current educational system of the Republic of Croatia. The goal was to discover the possible contribution of the Preventive System to Croatian school system and religious education. The results of the research confirm the similarity of elements of the two systems, the partial validation of the religious dimension and the importance of the lifelong teacher’s education. While the contribution to the overall system is found in the fundamental values, the contribution of the Preventive System to the subject of religious education is found in the methodological-didactic area.L'educazione è la missione che la società affida alla scuola affinché possa rendere capaci i bambini ed i giovani ad una partecipazione consapevole e responsabile nella vita sociale-politica ed economia della società per il benessere di tutti. Nonostante i più elevati standard educativi, sistemi educativi attuali riescono a raggiungere gli obbiettivi desiderati. Per avere un chiarimento sulla questione e trovare la possibile soluzione, di aiuto ci potrebbero essere i sistemi educativi che lungo gli anni riescono a raggiungere con successo gli obbiettivi desiderati tra cui evidenziamo Il Sistema preventivo di san Giovanni Bosco. Stabilito sull’antropologia cristiana, offre gli elementi chiavi per realizzare un’educazione integrale indipendentemente della cultura o nazionalità dei destinatari. L’obbiettivo di questa ricerca è fare un’indagine sulla presenza degli elementi del Sistema preventivo nel sistema educativo attuale della Croazia e verificare in quanto il sistema attuale convalida la dimensione religiosa e la formazione permanente degli educatori. Questo lavoro scritto nella sua prima parte teorica offre una visione degli elementi più importanti del Sistema Preventivo. Nella seconda parte più ampia, presenta i risultati dell’analisi qualitativa dei documenti del sistema educativo attuale della Repubblica Croata con lo scopo di offrire un possibile contributo del Sistema Preventivo all’educazione scolastica in Croazia. I risultati della ricerca confermano la coincidenza tra due sistemi educativi, la convalidazione parziale della dimensione religiosa ed il rilievo della formazione permanente. Mentre il contributo al sistema educativo in generale riguarda i valori fondamentali, il contributo all’insegnamento della religione invece riguarda la didattica
Work with young people and Eucharistic communion in the church according to the thought of Pope John Paul II. and Pope Francis
No full textRad s mladima i euharistijsko zajedništvo u Crkvi ključne su teme u promišljanjima pape Ivana Pavla II. i pape Franje. Papa Ivan Pavao II. ističe važnost mladih kao budućih nositelja vjere, naglašavajući njihovu ulogu u evangelizaciji i obnovi Crkve. On vidi euharistiju kao srce kršćanskog života, mjesto koje povezuje vjernike s Kristom i međusobno, pružajući im duhovnu hrabrost i usmjerenje. S druge strane, papa Franjo naglašava da su mladi sadašnjost Crkve i da im je potrebno pružiti priliku za aktivno sudjelovanje u životu zajednice. On potiče Crkvu da bude fleksibilna i otvorena kako bi mogla odgovoriti na izazove s kojima se mladi suočavaju. Euharistijsko zajedništvo, prema papinim riječima, treba biti sredstvo koje mlade usmjerava i oblikuje, pomažući im da pronađu smisao i svrhu u svojoj vjeri. Rad s mladima i njihovo uključivanje u euharistijsko zajedništvo predstavljaju ključne aspekte za izgradnju zdrave i vitalne Crkve. Obojica papa naglašavaju da mladi trebaju biti aktivni sudionici u životu Crkve, a euharistija treba biti srce njihove vjere koje ih povezuje s Kristom i zajednicom. Uloga mladih u Crkvi, zajedno s dubokim razumijevanjem i življenjem euharistije, ključna je za budućnost Crkve i njen uspjeh u suočavanju s izazovima modernog društva.The work with youth and Eucharistic communion in the Church are important themes in the reflections of Pope John Paul II and Pope Francis. Pope John Paul II emphasizes the significance of youth as the future bearers of faith, highlighting their role in evangelization and the renewal of the Church. He views the Eucharist as the heart of Christian life, a place that connects believers with Christ and each other, providing them with spiritual courage and direction. In contrast, Pope Francis underscores that young people are the present of the Church and that they need opportunities for active participation in the community's life. He encourages the Church to be flexible and open to address the challenges faced by youth. According to the Pope, Eucharistic communion should be a guiding and formative force for young people, helping them find meaning and purpose in their faith. Working with youth and their involvement in Eucharistic communion is crucial for building a healthy and vibrant Church. Both Popes affirm that youth should be active participants in the Church's life, and the Eucharist should be the center of their faith, connecting them with Christ and the community. The role of youth in the Church, coupled with a profound understanding and practice of the Eucharist, is essential for the Church's future and its success in addressing the challenges of modern society
The role of the family and other factors in the religious education of children of early and preschool age
No full textŽivimo u vremenu velikih promjena koje nisu zaobišle niti suvremenu kršćansku obitelj kao temeljnu zajednicu koja je prisutna u svim sferama društva te je ujedno temelj i cilj svakoga čovjeka kao društvenog bića. Glavni cilj ovoga rada bazira se na proučavanju temeljnog polazišta vjerskog odgoja djece rane i predškolske dobi koji pronalazimo u Svetom pismu, Tradiciji i crkvenim smjernicama koje nas upućuju na daljnji rast i napredovanje u vjeri unutar obitelji i pomoćnih čimbenika obitelji. Na temelju literature dostupne na hrvatskome jeziku prvo poglavlje naglasak stavlja na vjerski odgoj s s predškolskim djetetom u središtu te njegovim razvojem do šeste godine života, u drugom poglavlju govor će biti usmjeren na zadaću obitelji i kako je ona kroz crkvene dokumente predstavljena, dok završno odnosno treće poglavlje predstavlja ostale čimbenike koji doprinose u rastu u vjeri odnosno govor o krsnim kumovima, baki i djedovima, župnoj zajednici i dječjem vrtiću.We live in a time of great changes that have not bypassed even the modern Christian family as a fundamental community that is present in all spheres of society and is at the same time the foundation and goal of every human being as a social being. The main goal of this work is based on the study of the fundamental starting point of religious education of children of early and preschool age, which we find in the Holy Scriptures, Tradition and church guidelines that point us to further growth and advancement in faith within the family and auxiliary factors of the family. Based on the literature available in the Croatian language, the first chapter emphasizes religious education with the pre-school child in the center and its development up to the age of six, in the second chapter the speech will focus on the task of the family and how it is presented through church documents, while the final and third the chapter presents other factors that contribute to growth in faith, i.e. talk about godparents, grandparents, parish community and kindergarten
Violence in the Bible, family and school
No full textDanas smo upoznati s time da je nasilje čovjekov pratilac od prvih ljudi na zemlji pa sve do današnjih dana. Čak niti Sveto pismo nije bilo lišeno nasilja, što je prikazano kroz Stari i Novi zavjet. Iz tih razloga postoji više vrsta nasilja, ponajprije u obitelji i školi. S obzirom na porast nasilja u obitelji i školi te da ono u čovjeku stvara konflikte u obliku stresa i nesigurnosti, cilj rada nije ukazati samo na njegov problem, usmjeriti pažnju na posljedice, već na mogućnost suzbijanja nasilja i agresivnosti kroz zajedničku suradnju obitelji, škole, učenika, stručnih suradnika i Crkve. Uz to, u radu se ukazuje na koje načine i koju vrstu pomoći valja pokrenuti u suzbijanju nasilja. Istraživanja otkrivaju da je nasilja manje u onim obiteljima i školama u kojima se provodi barem jedan od programa ili dokumenata istaknutih u ovome radu.Today we are familiar with the fact that violence has been man's companion from the first people on earth until the present day. Even the Holy Scriptures were not devoid of violence, which is shown throughout the Old and New Testaments. For these reasons, there are several types of violence, primarily in the family and at school. Considering the increase in violence in the family and school and that it creates conflicts in the person in the form of stress and insecurity, the aim of the work is not only to point out its problem, to focus attention on the consequences, but on the possibility of suppressing violence and aggressiveness through the cooperation of families, schools, students, professional associates and the Church. In addition, the paper indicates in what ways and what type of assistance should be initiated in the suppression of violence. Research reveals that there is less violence in those families and schools where at least one of the programs or documents highlighted in this paper is implemented
Selected soteriological topics. Biblical, christological-dogmatic and anthropological-moral aspects of salvation
No full textOvaj rad prikazuje značaj Isusa Krista za spasenje te kako ljudi mogu surađivati s Bogom oko spasenja. Bog stvara povijest spasenja: sklapa saveze i daje Zakon. Isus Krist sišao je u svijet kako bi spasio sve ljude. Njegovom žrtvom sklopljen je novi Savez kojim je omogućeno spasenje. Različita su mišljenja o tome što treba za spasenje. Pelagije uči da čovjek samo snagom svoje volje čini dobra djela. Martin Luther tvrdi da je samo vjera potrebna za spasenje. Katolici negiraju da dobra djela zaslužuju spasenje, ali čovjek treba surađivati s Bogom oko spasenja. Spasenje je plod Božje milosti, a ne ljudskih zasluga. I vjera i dobra djela potrebna su za spasenje – to su ustvrdili već Pavao i Jakov. Putujuća Crkva nužna za spasenje, ali je moguće i spasenje izvan Crkve.This work shows the significance of Jesus Christ for salvation and how people can cooperate with God for salvation. God creates the salvation history: he makes covenants and gives the Law. Jesus Christ came down to the world to save all people. With his sacrifice, a new covenant was made that enabled salvation. There are different opinions about what is needed for salvation. Pelagius teaches that man does good deeds only by the power of his will. Martin Luther claims that only faith is necessary for salvation. Catholics deny that good deeds deserve salvation, but man should cooperate with God for salvation. Salvation is the fruit of God's grace, not human merit. Both faith and good deeds are necessary for salvation – this was already confirmed by Paul and James. The travelling Church is necessary for salvation, but salvation outside the Church is also possible
Music that educates. Augustine's thought on music
No full textU ovome diplomskome radu istražuje se glazbena umjetnost kao sredstvo odgoja s referencama na misao Aurelija Augustina. U radu se postavlja hipoteza kako glazba jest povlašteno sredstvo kojom umjetnost odgaja besmrtnu čovjekovu dušu za dobro, istinito, lijepo i pravedno te kako ona može doprinijeti u izgradnji boljega odnosa s Bogom, bližnjim i samim sobom. Prvi kršćani su poznavali dvije struje: oni koji su glazbu odbacivali, čiji je predstavnik Novacijan. S druge strane, predstavnik umjerenog puta prihvaćanja glazbe, poradi njezine korisnosti, jest sv. Augustin. On je stekao osobno iskustvo Boga upravo zahvaljujući ambrozijskom pjevanju u Milanu što je dovelo do njegovog obraćenja. Stoga, bio je prvi kršćanski mislilac koji se ozbiljno bavio proučavanjem glazbe, stvarajući vlastitu teoriju glazbe iznesenu u djelu De musica. Svoju glazbenu teoriju zasniva na spoznajnoj teoriji iluminacionizma koja poprima estetske elemente u svrhu stjecanju kreposnoga životaIn this thesis, I researched the art of music as a method of education with references to the thoughts of Aurelius Augustine. In this dissertation, I prove the hypothesis that music is the privileged instrument by which art educates the immortal human soul for achieving goodness, truth, beauty and justice and how music can contribute to building a better relationship with God, our neighbours and ourselves. The early Christians knew two approaches to music: those who rejected music, whose representative was Novatian. On the other hand, the representative of the moderate way of accepting music, especially for the sake of its usefulness, was St. Augustine. He gained his personal experience of God through the Ambrosian singing in Milan that led to his conversion. Thus, he was the first Christian thinker to research music seriously, creating his own theory of music published in De Musica. He based his music theory on the cognitive theory of illuminationism which adopts aesthetic elements for the purpose of acquiring a virtuous life