12064 research outputs found
Sort by
Bioremediation of pharmaceuticals in water
No full textPrisutnost novih zagađivala u vodenim ekosustavima postaje ozbiljan globalni problem.
Prekomjerna proizvodnja i potrošnja farmaceutskih proizvoda uzrokovala je njihovo nakupljanje u
vodnim tijelima. Zbog mogućeg štetnog utjecaja na ljudsko zdravlje, ali i zdravlje okoliša, razvijaju
se alternativne metode za pročišćavanje otpadnih voda farmaceutske industrije. Biološke metode
obrade su danas u širokoj upotrebi zbog ekonomičnosti te ekološke prihvatljivosti. Bioremedijacija
podrazumijeva iskorištavanje metabolizma mikroorganizama za uklanjanje onečišćivača iz
okoliša. Primjenom metoda bioaugmentacije ili biostimulacije dodatno možemo ubrzati razgradnju
lijekova u otpadnoj vodi.The presence of new pollutants in water ecosystems becomes a serious global problem.
Excessive production and consumption of the pharmaceutical products causes their accumulation
in water bodies. Because of the possible harmful impact on human health but also on welfare of
the environment new alternative methods have been developed. These methods are used for
cleaning the liquid waste which is the result of pharmaceutical industry. Biological methods of
water treatment are widespread due to their economic and ecological suitability. Bioremediation
implies the use of microorganisms and their metabolism for the pollutant elimination in the
environment. The application of methods such as bioaugmentation and biostimulation additionally
increases drugs breakdown in liquid waste
Cocrystals of 2,4,6-collidinium and 3,5-lutidinium halogenides with 1,4-diiodotetrafluorobenzene
No full textS ciljem izučavanja halogenida kao akceptora halogenske i vodikove veze istovremeno, u
sklopu ovog diplomskog rada pripravljeni su halogenidi 2,4,6-kolidina (246kol) i 3,5-lutidina
(35lut) koji su kokristalizirani s 1,4-dijodtetrafluorbenzenom (14tfib). Soli i kokristali su
pripravljeni sintezom iz otopine. Metodom difrakcije na jediničnom kristalu, određene su
molekulske i kristalne strukture 6 soli, 2 solvata soli i 7 kokristala soli. U svim pripravljenim
kokristalima, uz vodikove veze N−H⋯X – s kationima 246kolH+ i 35lutH+, halogenidi ostvaruju
halogenske veze C‒I⋯X‒ s molekulama 14tfib stvarajući motive cik-cak lanca. Uspoređujući
duljine interakcija relativne sumama van der Waalsovih i ionskih radijusa atoma u interakciji
unutar 246kol i 35lut serija, vodikove veze su relativno kraće za halogenide manjeg radijusa,
dok su relativne duljine halogenskih veza međusobno bliskih vrijednosti i ne prate nikakav
trend.In order to study the halogenide anion as an acceptor of halogen and hydrogen bonds
simultaneously, single crystals of 2,4,6-collidinium (246col) and 3,5-lutidinium halogenides
(35lut), and their respective cocrystals with 1,4-diiodotetrafluorobenzene (14tfib), were
prepared via solution synthesis within this master thesis. The molecular and crystal structures
of 6 salts, 2 solvates of salts and 7 cocrystals of salts were determined by single crystal X-ray
diffraction experiments. In all the prepared cocrystals, along with N−H⋯X– hydrogen bonds,
every halogenide and 14tfib alternate forming zig-zag chains via C‒I⋯X‒ halogen bonds.
Comparing interaction lengths relative to the sum of van der Waals and ionic radii of the donor
and acceptor atoms within the 246col and 35lut series, hydrogen bonds are relatively shorter
for smaller halogenides while halogen bonds vary slightly in relative length and do not follow
any trend
CJELOGENOMSKA ASOCIJACIJSKA STUDIJA N-GLIKOMA LJUDSKOG IMUNOGLOBULINA G
No full textGlycosylation of the immunoglobulin G (IgG) is a complex biosynthetic process that affects
protein stability and effector functions. Genome-wide association study of IgG N-glycan traits
in seven cohorts of European descent was conducted to discover genomic regions associated
with IgG glycosylation. The tested phenotypes were defined as the percentage of presence of
individual sugar units in the total IgG glycome. Discovery meta-analysis resulted in 42
genome-wide significant loci, 13 of which were novel. Prioritization of the genes mapped in
the associated regions resulted in 83 candidate genes which are enriched in cellular transport,
B and T cell development and immune system, suggesting that not only the regulation of
glycoenzyme gene expression but intracellular transport and clonal selection and proliferation
shape the IgG glycopatterns. The findings provide the basis for functional studies to confirm
the role of prioritized genes in IgG N-glycosylation.Glikozilacija imunoglobulina G (IgG) je kompleksna postranslacijska modifikacija koje utječe
na stabilnost proteina i njegove efektorske funkcije. Provedena je cjelogenomska asocijacijska
studija N-glikanskih svojstava ljudskog IgG-a u sedam skupina ispitanika europskog podrijetla
s ciljem otkrivanja novih genomskih regija povezanih s glikozilacijom IgG-a. Testirani
fenotipovi definirani su kao postotak prisutnosti dane jedinice šećera u ukupnom IgG glikomu.
Početna meta-analiza identificirala je 42 statistički značajna lokusa, od kojih je 13
novotokrivenih. Prioritiziranje gena mapiranih u otkrivenim regijama rezultiralo je s 83 gena
koja su obogaćena u skupovima vezanim za stanični transport, razvoj B i T stanica te
imunološki sustav, što sugerira da pored regulacije ekspresije gena za glikoenzime,
unutarstanični transport i klonska selekcija i proliferacija oblikuju glikoprofil ljudskog IgG-a.
Rezultati ove studije predstavljaju osnovu za funkcionalne studije kako bi se potvrdila uloga
prioritiziranih gena u N-glikozilaciji
Effects of metal cations on the formation, structure and properties of hematite nanoparticles
No full textHematit (α-Fe2O3) najstabilniji je željezov oksid i važan mineral u prirodi. Zbog otpornosti na koroziju, netoksičnosti te niske cijene sinteze poželjan je materijal za različite tehnološke primjene (pigmenti, katalizatori, fotokatalizatori, fotoelektrode, elektrode za Li-ionske baterije, senzori za plinove, itd.). Svojstva uzoraka hematita i njihovi učinci u navedenim primjenama jako su ovisni o veličini i obliku čestica (morfologiji), kao i o ugradnji kationa drugih metala (Mn+) u kristalnu strukturu umjesto kationa željeza (Fe3+). Jednodimenzijske (1D) nanočestice metalnih oksida intenzivno se istražuju u zadnje vrijeme zbog svojih specifičnih fizičko-kemijskih svojstava koja mogu biti značajno poboljšana u odnosu na čestice drugih oblika. U ovom doktorskom radu priređene su 1D nanočestice hematita u prisutnosti kationa drugih metala te je istražen utjecaj tih kationa na njihovo nastajanje i strukturu te na magnetska, optička, fotokatalitička i elektrokatalitička svojstvaHematite (α-Fe2O3) is the most stable iron oxide and an important natural mineral. Due to corrosion resistance, nontoxicity, and low price of synthesis it is a desirable material for different technological applications (pigments, catalysts, photocatalysts, photoelectrodes, Li-ion battery electrodes, gas sensors, etc.). Properties of hematite samples strongly depend on morphology (particle size and shape), as well as on incorporation of other metal cations (Mn+) in the crystal structure in the place of iron cations (Fe3+). One-dimensional (1D) metal oxide nanoparticles have been intensely investigated recently due to their specific physico-chemical properties which can be significantly enhanced compared to particles of other shapes. In the present work, 1D hematite nanoparticles were synthesized in the presence of different metal cations and the influence of these cations on their formation, structure, magnetic, optical, photocatalytic and electrocatalytic properties were investigated
The influence of cobalt(III) complex on decavanadate formation
No full textU okviru ovog diplomskog rada ispitan je utjecaj tetraamminoksalatokobaltovog(III) nitrata monohidrata te natrijeva molibdata na nastanak novih polioksometalatnih vrsta. Sintetizirana su četiri nova polioksometalatna spoja, od kojih tri sadrže dekavanadatne anione, dok jedan sadrži molibdovanadatni anion. Ti su spojevi priređeni različitim sintetskim postupcima u otopini kao što su: sinteza pri sobnoj temperaturi, sinteza uz zagrijavanje na temperaturi vrenja smjese i hidrotermalna sinteza te tekućinom potpomognutim mljevenjem uz izlaganje reakcijske smjese vodenoj pari. Svim je priređenim spojevima molekulska i kristalna struktura određena difrakcijom rendgenskog zračenja na monokristalnom uzorku te su okarakterizirani metodom elementne analize i infracrvene spektroskopije, a gdje je to bilo moguće, okarakterizirani su i metodom difrakcije rendgenskog zračenja na polikristalnom uzorku i termičkom analizom.Within this diploma thesis, a study of the influence of tetraammineoxalatocobalt(III) nitrate monohydrate and sodium molybdate on the formation of new polyoxometalate species was examined. Four new complex compounds were synthesized, three of which contain decavanadate anions, while one contains molybdovanadate anion. The mentioned compounds were prepared by different synthetic methods in solution such as: synthesis at room temperature, synthesis with heating at the boiling point of the mixture and hydrothermal synthesis, as well as liquid-assisted grinding with vapour-assisted aging. The molecular and crystal structure of all the prepared compounds was determined by X-ray diffraction on a monocrystalline sample and they were characterized using elemental analysis and infrared spectroscopy, and where possible, they were also characterized by X-ray diffraction on a polycrystalline sample and thermal analysis
The impact of HLA gamma block polymorphism on the occurrence of graft versus host disease in hematopoietic stem cell transplantation from unrelated donor
No full textGeni glavnog sustava tkivne podudarnosti (geni HLA) tipiziraju se u rutinskom postupku u
pripremi za alogeničnu transplantaciju krvotvornih matičnih stanica (TKMS). To su geni HLA-A,
-B, -C, -DRB1 i -DQB1. Nepodudarnost u genima HLA glavni je rizični faktor za razvoj neželjenih
ishoda nakon TKMS. Unatoč podudaranju u klasičnim genima HLA, moguće je nepodudaranje u
drugim genima unutar regije HLA. U ovom istraživanju tipizirali smo skupinu od 33 para bolesniknesrodni davatelj (podudarnost HLA 9/10) za polimorfizam unutar gena C4 u regiji HLA gama
bloka, smještenog u središnjoj regiji HLA te ispitali povezanost s pojavom reakcije presatka protiv
primatelja (GvHD). Određivanje polimorfizama unutar HLA gama bloka napravljeno je pomoću
komercijalnog seta za tipizaciju 25 polimorfizama jednog nukleotida (SNP) metodom lančane
reakcije polimerazom i početnica specifičnih za određeni polimorfizam (PCR-SSP). Između 33
para primatelj-nesrodni davatelj, 25 (75,8%) parova imalo je nepodudarnost u HLA gama bloku.
Veći broj nepodudarnosti (≥3) u HLA gama bloku između primatelja i nesrodnog davatelja
pokazao je statistički značajno veću pojavu GvHD-a (p=0,0231). Pozicija SNP 11 u HLA gama
bloku bila je najčešće uočena nepodudarnost (40,0%) i pokazala je značajan utjecaj na pojavu
GvHD-a (p=0,0189).Human Leukocyte Antigen (HLA) genes are routinely typed for allogeneic hematopoietic stem cell
transplantation (HSCT). For that purpose, HLA-A, -B, -C, -DRB1 and -DQB1 loci are tested. HLA
gene mismatch is the main risk factor for undesirable HSCT outcomes. Despite classical HLA gene
matching, mismatches are possible within other genes of the HLA region. In the present study,
association between polymorphisms in the HLA gamma block and the occurrence of Graft versus
Host Disease (GvHD) was studied within a group of 33 patient-unrelated donor pairs. All
individuals were tested for 25 Single Nucleotide Polymorphisms (SNPs) located in the C4 gene
within HLA gamma block using Polymerase Chain Reaction-Sequence Specific Primers (PCRSSP) method. Among 33 patient-unrelated donor pairs, 25 (75.8%) had a mismatch within the HLA
gamma block. The higher number of mismatches (≥3) in the HLA gamma block showed a
significantly higher risk of GvHD occurrence (p=0,0231). SNP position 11 appeared most often
(40.0%) and showed a significant impact on GvHD occurrence (p=0,0189)
Fluorimetrijska istraživanja reakcija nastajanja supramolekulskih kompleksa u otopini
No full textSupramolekulska kemija proučava kompleksne strukture sastavljene od više molekulskih podjedinica povezanih nekovalentnim interakcijama. Prilikom nastajanja supramolekulskog kompleksa dolazi do promjene svojstava asociranih vrsta, a jedno od tih svojstava je sposobnost fluorescencije odnosno fosforescencije. Spektrofluorimetrija se često koristi za proučavanje supramolekulskih reakcija fluorofora, pri čemu se prati ovisnost ekscitacijskih i emisijskih spektara tijekom kompleksiranja. Fluorimetrijski je moguće odrediti konstantu stabilnosti nastalog kompleksa, njegovu stehiometriju i istražiti (anti)kooperativnost vezanja molekule gosta na domaćina. Karakterizacija raznih fotokemijskih i fotofizikalnih procesa, poput prijenosa naboja i energije te stvaranja ekscimera, spada pod domenu spektrofluorimetrijskih istraživanja. Tehnike vremenski razlučene fluorescencije i anizotropije fluorescencije služe za detaljno praćenje dinamike molekulskih interakcija te omogućuju kvantificiranje navedenih fotokemijskih procesa. Dobiveni rezultati pridonose boljem razumijevanju svojstava supramolekula, kao i mehanizama kompleksiranja te otvaraju mogućnosti za primjenu supramolekulskih sustava u razvoju novih materijala i tehnologija
Derivati estera u kozmetici
No full textEsteri su uglavnom lako hlapljive tekućine vrlo intenzivna mirisa. Moguće ih je naći u prirodi, primjerice u sastavu cvijeća i voća. Masti i ulja su esteri viših masnih kiselina i alkohola glicerola. U sastav pčelinjeg voska često ulaze esteri masnih kiselina te esteri kolesterola i masnih kiselina. Esteri se u organskoj sintezi pripravljaju reakcijom Fischerove esterifikacije. To je reakcija nukleofilne supstitucije između alkohola i karboksilne kiseline u prisutnosti jake kiseline kao katalizatora. Ubrajaju se u srednje reaktivne derivate karboksilnih kiselina. Reaktivniji su od amida koji su najmanje reaktivni derivati, a manje su reaktivni od kiselinskih halogenida, najreaktivnijih derivata karboksilnih kiselina. Esteri i njihovi derivati smatraju se jednim od važnijih sastojaka kozmetičkih proizvoda. U ovom završnom radu bit će riječi o esterima i njihovim derivatima koji imaju primjenu u kozmetičkoj industriji i koji se koriste u pripravi kozmetičkih proizvoda. Kozmetički esteri, kao bitne sastavnice kozmetičkih proizvoda, imaju razne uloge. Oni djeluju kao surfaktanti u šamponima, sastavni su dio krema protiv starenja kože, mirisni esteri uvelike doprinose mirisima u parfemima te su zaslužni za okus kozmetičkih proizvoda. Esteri koji ulaze u sastav voskova komponente su hladnih kozmetičkih proizvoda. Kozmetičke je estere moguće dobiti mnogim načinima, a ponajviše se, za industrijske proizvodnje, koriste esterifikacijski načini potpomognuti katalizom od strane enzima. Način odabira sinteze kozmetičkih estera povezuje se s principima koje današnje društvo nameće. Tako se, kontinuirano radi na tome da načini industrijske proizvodnje estera budu suglasni s očuvanjem okoliša, te da takve sinteze budu u skladu s načelima „Zelene kemije“. Također, u središtu pozornosti je usklađivanje količine dobivenih esterskih produkata s novčanim utroškom, ponajviše se gleda kako bi se novčani utrošak smanjio, a prihodi povećali, bez narušavanja kvalitete samih krajnjih rezultata. Primjeri kozmetičkih estera, koji će u radu biti predstavljeni, svrstavaju se u šećerne estere te esterske derivate cimetne kiseline (npr. oktinoksat, korišten kao komponenta proizvoda za zaštitu od UV zračenja)
DNA nanopores functionalized with antimicrobial peptides exhibiting antibacterial effect
No full textBakterijska rezistencija predstavlja ozbiljan problem u suvremenoj medicini. Ona omogućuje bakterijama da se razvijaju unatoč prisutnosti antibiotika, što dovodi do povećanja troškova zdravstvene zaštite te u krajnjem slučaju, smrtnosti. Zbog nedostatka lijekova, kao alternativno rješenje, istražuju se antimikrobni peptidi koji potencijalno djeluju protiv raznih mikroorganizama. Spomenuti peptidi, anoplin i indolicidin, zbog svoje amfipatske strukture, mogu destabilizirati bakterijske membrane. Da bi se povećao terapeutski učinak, istražuje se konjugacija peptida s oligonukleotidima. U ovom istraživanju fokus je stavljen na sintezu i analizu konjugata peptida i oligonukleotida pomoću klik-kemijske reakcije. Sintetizirano je 14 spojeva, uključujući konjugate peptida i oligonukleotida te komplekse različitih oligonukleoida. Spojevi su okarakterizirani UV/Vis i fluorescencijskom spektrofotometrijom te spektrometrijom cirkularnog dikroizma. Sinteza je praćena gel-elektroforezom, a završni produkti podvrgnuti su mikrobiološkom testiranju. Autentičnost produkata sinteze i završnih produkata nije potvrđena strukturnom analizom. Potrebna je analiza produkata klik sinteze i smatanja konjugata primjenom spektrometrije masa.Bacterial resistance represents a serious problem in modern medicine. It allows bacteria to prosper, despite the presence of antibiotics, leading to increased healthcare costs and, ultimately, mortality. Due to the lack of drugs, as an alternative solution, antimicrobial peptides are being explored for their potential activity against various microorganisms. These peptides, anoplin, and indolicidin, can destabilize bacterial membranes due to their amphipathic character. To enhance therapeutic efficacy and stability, our research is focusing on conjugating peptides with oligonucleotides, which provides more structural stability while allowing precise targeting. This study focuses on the synthesis and analysis of peptide-oligonucleotide conjugates using click chemistry. 14 compounds were synthesized, including conjugates of peptides and oligonucleotides and complexes of different oligonucleotides. The compounds were characterized by UV/Vis and fluorescence spectrophotometry and circular dichroism spectrometry. The synthesis was monitored by gel electrophoresis, and the final products were subjected to microbiological testing. The authenticity of the conjugates and the final products could not be confirmed with structural analysis. Therefore, the products of the click-synthesis and the annealed conjugates should be analysed by mass spectroscopy
The design and synthesis of novel azaindole derivatives as possible inhibitors of FYN kinase
No full textFYN kinaza je član obitelji SRC tirozin-kinaza, prepoznata kao prikladna meta za antitumorske lijekove te lijekove za neurodegenerativne bolesti, posebice Alzheimerovu bolest. Analizom literaturno dostupnih podataka o inhibitorima SRC obitelji kinaza racionalnim pristupom dizajnirani su, a zatim i sintetizirani, novi azaindolni derivati kao mogući inhibitori FYN kinaze. Na komercijano dostupan 4- klor-7H-pirolo[2,3-d]pirimidin uvedeni su 2-(trimetoksisilil)etoksimetilna zaštitna skupina i (2,4- dimetoksifenil)metanamin. Potom je uslijedila acilacija pomoću 3-metoksipropanoil-klorida i deprotekcija u trifluoroctenoj kiselini. Dobiveni azaindol poslužio je kao reaktant u Ullmanovoj reakciji, usporedno s fotoredoks reakcijom, koja se pokazala boljim pristupom. Pripravljeni spojevi pročišćeni su dostupnim kromatografskim tehnikama i okarakterizirani analitičkim metodama (UPLC-UV/MS, 1D i 2D NMR). U računalnom dijelu rada molekulskim uklapanjem uspoređeno je vezanje produkata, ATP- a i staurosporina u FYN kinaznu domenu te produkta dobivenog u fotoredoks reakciji u nekoliko kinaza SRC obitelji.FYN kinase is a member of the SRC family of tyrosine kinases and has been recognized as a suitable target for anticancer drugs as well as drugs for neurodegenerative diseases, especially Alzheimer's disease. By analyzing the available data on inhibitors of the SRC family of kinases using a rational approach, new azaindole derivatives were designed, and then synthesized, as possible inhibitors of FYN kinase. 2-(trimethoxysilyl)ethoxymethyl protective group and
(2,4-dimethoxyphenyl)methanamine were introduced to the commercially available 4-chloro-7H-pyrrolo[2,3-d]pyrimidine. This was followed by acylation using 3-methoxypropionyl chloride and deprotection in trifluoroacetic acid. The resulting azaindole served as a reactant in the Ullmann reaction, in parallel with the photoredox reaction, which proved to be the better approach. The prepared compounds were purified using available chromatographic techniques and characterized by analytical methods (UPLC-UV/MS, 1D and 2D NMR). In the computational part, molecular docking was used to compare the binding of the products, ATP, and staurosporine to the FYN kinase domain, as well as the product obtained in photoredox reaction to several kinases of the SRC family