University of Zagreb

Repository of Faculty of Science, University of Zagreb
Not a member yet
    12064 research outputs found

    A new approach for the synthesis of bioactive quinuclidine and imidazole compounds

    No full text
    U okviru ovog rada pripravljena je knjižnica od 63 derivata potencijalno bioaktivnih oksima, etera i karbamata oksima, te α-acilamino-amida koji sadrže imidazolijevu ili kinuklidinijevu jezgru. Dodatno, sintetizirani su i α-acilamino-amidi koji sadrže i druge heterocikličke podjedinice (piridin, indol, tetrazol i tiofen) kako bi se dobila što raznovrsnija knjižnica novih spojeva koji do sada nisu opisani u literaturi. U sintezi spojeva primijenjene su klasične metode sinteze, mehanokemijske i sinteze potpomognutim mikrovalnim zračenjem. Varirani su uvjeti te uspoređene brzine i iskorištenja reakcija, ali i stereokemija nastalih produkata kod etera oksima. Optimirani su uvjeti za stereospecifičnu sintezu četiri etera oksima kinuklidina mehanokemijskom sintezom bez otapala i uz natrijev hidroksid kao bazu (nastaje anti izomer). Za određivanje omjera izomera etera oksima te konformera α-acilamino-amida u otopini primijenjena je spektroskopija nuklearne magnetske rezonancije. Mehanizam i stereokemija nastanka etera oksima kinuklidin-3-ona te konformacijski prostor α-acilamino-amida studirani su kvantno-kemijskim proračunima.In this work, a library of 63 derivatives of potentially bioactive oximes, oxime ethers, oximes carbamates, and α-acylamino-amides containing an imidazolium and/or quinuclidinium nucleus was prepared. In addition, α-acylamino-amides containing other heterocyclic subunits (pyridine, indole tetrazole and thiophene) were also synthesized in order to obtain the most diverse library of new compounds that have not been described in the literature so far. Classical methods of synthesis in solution, mechanochemical and microwave synthesis were used for the synthesis of compounds. The conditions were varied and the speed and yields of the reactions were compared, as well as the stereochemistry of the products formed in the case of ether oximes. The conditions for the stereospecific synthesis of four quinuclidine oxime ethers were optimized by mechanochemical synthesis without solvent and with sodium hydroxide as a base (anti isomer is formed). Nuclear magnetic resonance spectroscopy was used to determine the ratio of ether oxime isomers and α-acylamino-amide conformers in the solution. The mechanism and stereochemistry of quinuclidin-3-one oxime ether formation and the conformational space of α-acylamino-amide were studied by quantum-chemical calculations

    Synthesis and properties of novel diamondoid ethers

    No full text
    U okviru ove doktorske disertacije provedena je sinteza novih tercijarnih diamantoidnih etera koji se sastoje od adamantanske i diamantanske podjedinice direktno povezane kisikovim atomom. Uz klasičnu sintezu u otopini/talini, provedena je i mehanokemijska sinteza koja je pokazala brojne prednosti u usporedbi s klasičnom sintezom. Novopripravljenim spojevima ispitana je mogućnost samoorganizacije u 2D i 3D prostoru pri čemu su korištene tehnika pretražne tunelirajuće mikroskopije, tehnika helijevih nanokapljica te tehnika difrakcije rendgenskog zračenja na jediničnom kristalu. Uočeno je uređeno samoudruživanje diamantoidnih etera pri čemu način samoorganizacije proizlazi iz početnih geometrijskih struktura ispitivanih molekula te je proces uzrokovan prostornim međumolekulskim interakcijama. Za dodatnu karakterizaciju nastalih površinskih slojeva korištena je računalna analiza kojom je razjašnjen utjecaj kisikovog atoma na usmjeravanje molekula prema površini, te je potvrđen presudan utjecaj Londonovih disperzijskih interakcija između diamantoidnih kaveza na samoorganizaciju adsorbiranih molekula. Analiza difrakcijom rendgenskog zračenja i diferencijalnom pretražnom kalorimetrijom potvrdila je postojanje faznih transformacija diamantoidnih etera u čvrstom stanju.In the scope of this thesis, new tertiary diamondoid ethers consisting of adamantane and diamantane subunits directly connected by an oxygen atom were prepared. In addition to classical synthesis in solution/melt, mechanochemical synthesis was also carried out, which showed numerous advantages compared to classical synthesis. The self-organization of the newly prepared compounds in 2D and 3D space was investigated using the technique of scanning tunneling microscopy, the technique of helium nanodroplets and the technique of single crystal X-ray diffraction. Ordered self-assembly of diamondoid ethers was observed, whereby the manner of self-organization was a consequence of the initial geometrical structures of the investigated molecules and the process was governed by spatial intermolecular interactions. For additional characterization of the formed surface layers, computational analysis was used in order to clarify the influence of oxygen atoms on the orientation of molecules with respect to the surface, while London dispersion interactions between diamondoid cages were confirmed as a driving force for the self-organization of the adsorbed molecules. X-ray diffraction and differential scanning calorimetry analyses confirmed the existence of phase transformations of diamondoid ethers in the solid state

    Changes in the northern Adriatic ecosystem due to the invasion of the alien comb jelly Mnemiopsis leidyi

    No full text
    Alohtoni rebraš Mnemiopsis leidyi je želatinozni, invazivni organizam koji se odnedavno redovito pojavljuje u sjevernom Jadranu. U europskim morima se prvi puta pojavio u Crnom moru gdje je unesen balastnim vodama iz Atlantika i gdje je ubrzo stekao reputaciju izrazito nepoželjnog morskog organizma. Naime, uslijed masovnih pojava rebraša istrijebljen je gotovo čitav fond zooplanktona, što je, na tom području u konačnici, dovelo do kolapsa ribarstva. Kako bi se ustanovila prostorno-vremenska dinamika populacije M. leidyi i kakve utjecaje ostvaruju na planktonsku zajednicu i inćune (kao predstavnike planktivorne ribe) u sjevernom Jadranu, analizirani su brojni kemijski, biološki i fizikalni parametri. Rezultati pokazuju da pojave ovog zooplanktonskog organizma uvelike ovise o geostrofičkim strujanjima, dok širenje i opstanak populacije značajno ograničava dostupnost hrane i temperatura mora. Pojave M. leidyi uz istočnu obalu vezuju se uz topliji dio godine i rezultat su sekundarnog širenja iz zimskih utočišta na zapadnom dijelu sjevernog Jadrana, dok su maksimumi brojnosti krajem ljeta povezani s povoljnim morskim strujanjima. Nadalje, M. leidyi istovremeno podržavaju niže i oslabljuju više trofičke razine organizama. Duga razdoblja visoke brojnosti M. leidyi dovode do akumulacije labilne organske tvari koja je pogodna za mikrobnu razgradnju, te ujedno i izvor hranjivih soli. Takav disbalans u sustavu utječe na rast brojnosti pikoplanktona i njihovih predatora, heterotrofnih nanoflagelata, čime se podržava mikrobna petlja, dok visoko-efikasna i neselektivna prehrana ovog rebraša, u sprezi s drugim pritiscima na riblji fond, mijenja prostorne obrasce populacije inćuna za vrijeme mrijesta, ali i zooplanktonsku zajednicu. Kako je u cilju sprječavanja posljedica pojava M. leidyi važno ograničiti širenje populacije rebraša, u posljednjem je dijelu ovog rada predložena prikladna obrada balastnih voda.Alien comb jelly Mnemiopsis leidyi is a gelatinous, invasive organism that is since recently is regularly appearing in the northern Adriatic. Its first appearance in the European seas was in the Black Sea, where it arrived in ballast tanks from the Atlantic and soon gained a reputation as a notorious marine invader. Large M. leidyi swarms depleted the entire zooplankton pool, leading to the collapse of fisheries. To depict the spatiotemporal dynamics of the M. leidyi populations and identify their impacts on the plankton community and anchovies (as representatives of planktivore fish) in the northern Adriatic, different chemical, biological and physical parameters were analysed. The results show that the appearance of this zooplankton organism is largely dependent on the geostrophic flow, while its spread and survival limit food availability and water column temperature. Occurrence along the eastern coast is associated with warmer seasons as a result of secondary dispersion from M. leidyi winter refuges in the northwest and maxima abundances in late summer with favourable sea currents. Moreover, M. leidyi simultaneously supports lower trophic levels while interfering with transport to the higher levels. Especially long high-abundance periods provide a large amount of organic matter, in most part labile and, thus, suitable for microbial digestion that, as follows, the release of nutrients. Furthermore, such an imbalance in the system leads to an increased abundance of picoplankton and their predator heterotrophic nanoflagellate, stimulating the microbial loop. Besides, a highly efficient and non-selective comb jelly diet, combined with other stressors on fish stocks, affects the spatial patterns of anchovy spawning areas and the zooplankton community. It is most important to limit M. leidyi spread to prevent adverse consequences; thus, ballast water treatments are proposed in the last part of this thesis

    THE INFLUENCE OF PATHOGENIC PUUMALA AND APATHOGENIC TULA ORTHOHANTAVIRUS ON THE INNATE IMMUNE RESPONSE OF PRIMARY MONOCYTES AND MACROPHAGES

    No full text
    Virusi Puumala (PUUV) i Tula (TULV) su RNA virusi koji pripadaju rodu Orthohantavirus (HTV) porodice Hantaviridae. Virus PUUV patogeni je virus koji uzrokuje hemoragijsku vrućicu s bubrežnim sindromom, dok se virus TULV smatra apatogenim virusom. Cilj ovog istraživanja bio je dugotrajnom infekcijom ispitati elemente urođenog imunosnog odgovora primarnih monocita/makrofaga inficiranih patogenim ili apatogenim ortohantavirusom u uvjetima in vitro. Rezultati ovog istraživanja pokazali su značajne razlike u obrascu ekspresije gena koji kodiraju sintezu proupalnih citokina i kemokina, kao i razlike u koncentracijama pojedinih modulatora biološkog odgovora u ranoj (1 – 24 h od infekcije) i kasnoj (48 h – 7 dana) fazi infekcije. Analiza ekspresije staničnih diferencijacijskih molekula na monocitima/makrofagima tijekom kultivacije pokazala je smanjenje ekspresije molekula CD14 i HLA-DR uz značajno povećanu ekspresiju molekule CD206. U ovom radu prvi su puta dokazane značajne razlike u urođenom imunosnom odgovoru na apatogeni virus TULV u usporedbi s patogenim virusom PUUV. Rezultati ovog rada ukazuju na kompleksnost molekularnih mehanizama urođene imunosne reakcije posredovane monocitima/makrofagima u infekciji patogenim i apatogenim ortohantavirusima.Puumala (PUUV) and Tula (TULV) are RNA viruses, belonging to the genus Orthohantavirus (HTV), family Hantaviridae. Puumala virus is a pathogenic virus that causes hemorrhagic fever with renal syndrome, while TULV is considered to be an apathogenic virus. The aim of this long-term in vitro study was to examine the elements of the innate immune response of primary monocytes/macrophages infected with pathogenic or apathogenic orthohantavirus. The results of this research showed significant differences in the expression pattern of genes encoding the synthesis of pro-inflammatory cytokines and chemokines, as well as differences in the concentrations of certain biological response modulators in the early (1-24 h from infection) and late (48 h-7 days) phase of infection. Analysis of the expression of cell differentiation molecules on monocytes/macrophages during cultivation showed a decrease in the expression of CD14 and HLA-DR molecules with a significantly increased expression of the CD206 molecule. We demonstrated here, for the first time, significant differences in the innate immune response to the apathogenic TULV compared to the pathogenic PUUV. The results of this work indicate the complexity of the molecular mechanisms of the innate immune reaction mediated by monocytes/macrophages in infection with pathogenic and apathogenic orthohantaviruses

    Cocrystalization of perhalogenated halogen bond donors with imines derived from 2-nitrobenzaldehyde and aromatic amines

    No full text
    U sklopu ovog diplomskog rada pripravljeni su imini izvedeni iz 2-nitrobenzaldehida i aromatskih amina (4-, 3- i 2-halogenanilini, halogen = Cl, Br, I; te 3-nitroanilin). Mehanokemijskom sintezom i kristalizacijom iz otopine izučavana je mogućnost nastajanja kokristala pripravljenih imina s odabranim perhalogeniranim donorima halogenske veze s ciljem da se istraži potencijal različitih funkcijskih skupina imina koje se mogu ponašati kao akceptori halogenske veze. Dobiveni produkti okarakterizirani su difrakcijom rentgenskog zračenja na polikristalnom uzorku, metodama termičke analize i računalnim metodama. Za devet kokristala metodom difrakcije rentgenskog zračenja na jediničnom kristalu određene su molekulske i kristalne strukture. Strukturnom analizom utvrđeno je da je u većini kokristala dominantna supramolekulska interakcija halogenska veza N⸱⸱⸱I koja se ostvaruje između atoma joda perhalogeniranog donora halogenske veze i atoma dušika iminske skupine. U pet kokristala molekule imina se dodatno povezuju pnikogenskom vezom N⸱⸱⸱O koja se ostvaruje između atoma dušika i atoma kisika nitro skupina susjednih imina.As a part of this thesis, imines were prepared from 2-nitrobenzaldehyde and aromatic amines (4-, 3- i 2-halogenanilines, halogen = Cl, Br, I; and 3-nitroaniline). The investigation of cocrystal synthesis from prepared imines and selected halogen bond donors was carried out using mechanochemical synthesis and crystallization from solution, in order to research the possibilities of different functional groups to act as halogen bond acceptors. The obtained products were characterized by X-ray diffraction methods, by thermal analysis methods and computational methods. For nine cocrystals, crystal and molecular structures were determined using single-crystal X-ray diffraction. Structural analysis has shown N⸱⸱⸱I halogen bond between the perhalogenated halogen bond donor's iodine atom and imine nitrogen atom as the dominant supramolecular interaction in most cocrystals. In five cocrystals imine molecules are additionally connected via pnicogen bond N⸱⸱⸱O between nitro group nitrogen and oxygen atoms of neighbouring imines

    Vegetative compatibility types of Cryphonectria parasitica and analysis of Cryphonectria hypovirus 1 ORFA region from continental Croatia

    No full text
    Gljiva mješinarka Cryphonectria parasitica uzročnik je bolesti raka kore pitomog kestena (Castanea sativa), a infekcija te gljive virusom Cryphonectria hypovirus 1 (CHV1) joj smanjuje virulenciju, te tako omogućava prirodnu biološku kontrolu spomenute bolesti. Virus CHV1 je najbolje proučena vrsta hipovirusa i jedina prisutna u Europi, gdje postoji njegovih pet podtipova. Horizontalni prijenos virusa CHV1 ograničen je sustavom vegetativne (ne)kompatibilnosti gljive C. parasitica, tzv. vc-tipom gljive. U tri proučavane populacije kontinentalne Hrvatske utvrđeno je 12 različitih vc-tipova, među 54 izolata gljive C. parasitica. U populaciji Hrvatske Kostajnice najzastupljeniji vc-tipovi su EU-1 (22%), te EU-2 i EU-26 (17%), u populaciji Požege to su vctipovi EU-2 (58%) i EU-1 (19%), te konačno u populaciji Slunja to je vc-tip EU-2 (40%). Prisutnost hipovirusa dokazana je izolacijom ukupne RNA, reverznom transkripcijom, te amplifikacijom dijela genomske regije ORFA. Prevalencija virusa CHV1 na području Hrvatske Kostajnice iznosi 61%, a u Požegi 23%. Nakon sekvenciranja umnoženih fragmenata potvrđeno je da izolati virusa CHV1 pripadaju talijanskom podtipu, te su najsrodniji izolatima iz Slovenije, Italije i Švicarske.Sac fungus Cryphonectria parasitica is a causal agent of the chestnut blight, a disease of sweet chestnut (Castanea sativa). Infection of the fungus with Cryphonectria hypovirus 1 (CHV1) reduces its virulence, acting as a natural biocontrol agent of the chestnut blight. CHV1 is the best studied species of hypoviruses and the only one present in Europe, where five subtypes of this virus have been identified. Its horizontal transmission is limited by a vegetative (in)compatibility (vctype) system of the fungus. Twelve different vc-types were identified among 54 isolates of C. parasitica from three populations of continental Croatia. The most abundant vc-type in Hrvatska Kostajnica was EU-1 (22%), followed by EU-2 and EU-26 (17%), in Požega it was EU-2 (58%), followed by EU-1 (19%). Finally, the most widespread vc-type in Slunj was EU-2 (40%). CHV1 presence was determined by isolation of total RNA, reverse transcription and amplification of a part of ORFA genomic region. The prevalence of CHV1 is 61% in Hrvatska Kostajnica and 23% in Požega. After sequencing of the amplified fragments, all virus strains have been confirmed to belong to the same, Italian subtype, and are closely related to strains from Slovenia, Italy and Switzerland

    Behaviour of Italian wall lizard (Podarcis siculus) and Dalmatian wall lizard (Podarcis melisellensis) in novel environment

    No full text
    Primorska gušterica (Podarcis siculus) i krška gušterica (Podarcis melisellensis) su kohabitirajuće vrste guštera čiji se areali preklapaju na istočnojadranskoj obali i pripadajućim otocima. Primorska gušterica je dominantna u interspecijskim odnosima sa ostalim malim guštericama uključujući i kršku guštericu. Prilagodba različitim uvjetima staništa čini primorsku guštericu i uspješnom invazivnom vrstom, na područjima gdje nije autohtona. Cilj ovog rada bio je utvrditi razlike u ponašanju u novom okruženju u ovisnosti o vrsti i spolu. Istraživanje je provedeno na 10 mužjaka i 10 ženki svake vrste, ulovljenima na svakoj od tri lokacije (Knin, Pag i Sinj) odnosno ukupno 120 jedinki. Jedinke su tijekom istraživanja održavane u zatočeništvu u kontroliranim uvjetima. Istraživanje je provedeno testom otvorenog polja u kojem je izmjeren niz varijabli od interesa: broj palucanja jezikom i pokušaj bijega, vrijeme provedeno u centralnom, odnosno perifernom dijelu otvorenog polja, vrijeme koje je gušter proveo krećući se te udaljenost kretanja. Istraživanje je pokazalo da jedinke primorske gušterice više istražuju te da imaju manje razine neofobije u odnosu na jedinke krške gušterice. Pokazano je da ne postoji razlika u ponašanju između spolova.Italian wall lizard (Podarcis siculus) and Dalmatian wall lizard (Podarcis melisellensis) are cohabiting lizard species with overlapping home ranges in the eastern Adriatic coast and the associated islands. The Italian wall lizard is dominant in interspecific relationships with other small lizards, including the Dalmatian wall lizard. Adaptation to different habitat conditions makes the Italian wall lizard also a successful invasive species in areas where it is not native. The study aimed to determine differences in behavior in the new environment depending on the species and sex. The research was carried out on 10 males and 10 females of each species, caught at each of the three locations (Knin, Pag and Sinj) which is a total of 120 individuals. The individuals were held in controlled conditions during the study. The research was conducted by an open field test in which a number of variables were measured: the number of tongue flicks and escape attempts, the time spent in the central or peripheral part of the open field, the time the lizard spent moving, and the distance of movement. Results have shown that Italian wall lizards are more exploratory and less neophobic than Dalmatian wall lizards. The results have also shown that no difference in behaviour was found between the sexes

    GIS Analysis of Slope Threathing Spots by Landslide's in Banovina region

    No full text
    U pojedinim dijelovima Republike Hrvatske veliku opasnost predstavljaju klizišta kojima kao prirodnoj prijetnji nije dovoljno posvećena pozornost. Klizišta mogu biti velike prijetnje po ljudske živote i prouzrokovati velike materijalne štete, a kako bi se to spriječilo ili ublažilo, potrebno je napraviti sustavnu bazu klizišta, karte ugroze od klizanja te educirati populaciju. U radu je izvršena GIS analiza podložnosti klizanja tla na području Banovine. Analizirane su prirodnogeografske značajke područja te antropogeni čimbenici koji utječu na nastanak klizišta. Dakle, uz morfometrijske značajke reljefa; hipsometriju, nagib padina, ekspoziciju, napravljena je geološka i morfogenetska analiza, analiza hidrografske mreže, klimatoloških i pedoloških obilježja područja te analiza antropogenog utjecaja kod zemljišnog pokrova i izgradnje cestovne mreže. Za svaku od tih kategorija određena je pojavnost klizišta. U konačnici, modelom omjera frekvencija (FR model) dobivene su vrijednosti koje su poslužile izradi karte ugroženosti padina klizištima na području Banovine. Vrijednosti FR modela predstavljaju u kolikoj je mjeri pojedini faktor utjecao na klizanje tla. Na temelju podataka FR modela i prateće mu karte, doneseni su zaključci te su predložene mjere prevencije i sanacije klizišta.Landslides, which are not considered serious enough as a natural threat, represent a severe danger in certain areas of Croatia. Since the landslides can impose a serious threat to human lives and cause severe material damage, a system base of landslides, together with a threat map need to be created. In addition, educating people about the danger of landslides is equally important. This paper is based on a GIS analysis of susceptibility to landslides regarding the soil in the area of Banovina. The analysis includes physical-geographic features of the areas and anthropogenic factors which affect the creation of landslides. So, considering morphometric features of the relief, alongside hypsometry, slope and aspect, a few important anayses have been performed – geological and morphogenetic, the analysis of hydrographic networks, together with climatological and pedological features, and the analysis of anthropogenic affect to soil cover and road network construction. The manifestation of landslides has been determined for each of the above-mentioned categories. Ultimately, the values, which were of great importance when creating the threat map of the slopes in regard to the landslides in Banovina, have been obtained by the frequency ratio (FR) model. The values of FR model represent how much every factor affected the occurrence of landslides. Certain conclusions have been made and measures for prevention and remediation of landslides were proposed based on the data collected by the FR model

    Establishing a three-dimensional spheroid culture of head and neck tumor cells

    No full text
    Dvodimenzionalne stanične kulture (2D) čest su alat u istraživanjima malignih oboljenja jer su jednostavne za uspostavu, održavanje te interpretaciju rezultata. Ipak, mnogi potencijalni novi lijekovi koji se ispituju na adherentnim staničnim kulturama in vitro nisu uspješni kada se testiraju u živim sustavima. Uvođenje trodimenzionalnih (3D) staničnih modela kao međukoraka u testiranju lijekova prije primjene na živim organizmima postaje sve zanimljivije u pretkliničkim ispitivanjima. Uz navedeno, rastuća otpornost na postojeće terapije, kao i molekularni mehanizmi nastanka iste, bili su neki od razloga uspostave trodimenzionalnih staničnih kultura. Cilj je ovog diplomskog rada bio uspostaviti 3D staničnu kulturu dviju staničnih linija karcinoma glave i vrata (FaDu i Detroit562) metodom viseće kapljice (eng. hanging drop), morfološki ih analizirati, tretirati inhibitorima signalnog puta HH-GLI, provjeriti ekspresiju ciljnih gena kao odgovor na tretmane te usporediti rezultate s 2D kulturom.Two-dimensional cell cultures (2D) are a common tool in malignancy research because they are easy to establish, maintain, and interpret results. However, many potential new drugs tested in vitro on adherent cell cultures are not successful when tested in living systems. The introduction of three-dimensional cell cultures (3D) cell models as an intermediate step in drug testing before application to living organisms is becoming increasingly interesting in preclinical trials. In addition, the growing resistance to existing therapies, as well as the molecular mechanisms of its development, were some of the reasons for the establishment of three-dimensional cell cultures. The aim of this thesis was to establish a 3D cell culture of two head and neck cancer cell lines (FaDu and Detroit562) using the hanging drop method, morphologically analyze them, treat them with HH-GLI signaling inhibitors, check the expression of target genes in response on treatments and compare results with 2D culture

    Polymorphisms of CYP1A2 gene in Croatian Roma population

    No full text
    Gen CYP1A2 kodira enzim koji sudjeluje u metabolizmu lijekova i odgovoran je za 95 % primarnog metabolizma kofeina. Varijacije gena CYP1A2 posebno su slabo istraživane u manjinskim i/ili izoliranim populacijama kao što su Romi, transnacionalna populacija indijskog podrijetla koja živi kao manjina u gotovo svim zemljama Europe. Glavni cilj istraživanja bio je utvrditi na koji način demografska povijest i evolucijski mehanizmi utječu na distribuciju alela i haplotipova tri farmakogenetički relevantna polimorfizama gena CYP1A2 u tri skupine Roma Hrvatske (Baranja, Međimurje i Balkan). Uzorci su genotipizirani metodom KASP (eng. Kompetitive Allele Specific PCR). Genotipizacijski podaci uspoređeni su učestalostima istraživanih SNP-ova u europskim i azijskim populacijama. U romskih skupinama Hrvatske od 3 analizirana SNP-a, rs2069514 bio je monomorfan. Rekonstruirana su 4 haplotipa koja su translatirana u zvjezdaste alela od kojh je najučesaliji *1A i*1F. Usporedbom istraživanih populacija temeljenoj na učestalosti haplotipova utvrđeno je kako populacije pokazuju homogeno grupiranje prema geografskoj pripadnosti, dok su Romi najheterogenija skupina. Balkanski Romi su najsličnija Europskim populacijama, Romi iz Baranje su smješteni između Europljana i populacija južne Azije dok je populacija Roma iz Međimurja u potpunosti odvojena.The CYP1A2 gene encodes an enzyme involved in drug metabolism and is responsible for 95% of primary caffeine metabolism. Variations in the CYP1A2 gene have been particularly poorly studied in minority and/or isolated populations such as the Roma, a transnational population of Indian descent living as a minority in almost all European countries. The main goal of the study was to determine how demographic history and evolutionary mechanisms affect the distribution of alleles and haplotypes of three pharmacogenetically relevant CYP1A2 gene polymorphisms in three groups of Croatian Roma (Baranja, Međimurje and the Balkans). Samples were genotyped by KASP (Competitive Allele Specific PCR). Genotyping data were compared with the frequencies of the studied SNPs in European and Asian populations. In the Croatian Roma groups of the 3 analyzed SNPs, rs2069514 was monomorphic. 4 haplotypes were reconstructed and translated into stellar alleles, of which *1A and *1F are the most common. A comparison of the studied populations based on the frequency of haplotypes showed that the populations show a homogeneous grouping according to geographical affiliation, while Roma are the most heterogeneous group. Balkan Roma are most similar to European populations, Roma from Baranja are located between Europeans and South Asian populations, while Roma population from Međimurje is completely separated

    4,455

    full texts

    12,064

    metadata records
    Updated in last 30 days.
    Repository of Faculty of Science, University of Zagreb
    Access Repository Dashboard
    Do you manage Open Research Online? Become a CORE Member to access insider analytics, issue reports and manage access to outputs from your repository in the CORE Repository Dashboard! 👇