12064 research outputs found
Sort by
Alternative hypotheses on phylogenetic relationship among Porifera, Ctenophora and Parahoxozoa
No full textOvaj rad nudi pregled dostupne literature vezane uz problematiku osnovne filogenije Metazoa. Filogenetski odnosi pet koljena carstva Metazoa nisu razjašnjeni. Na temelju morfoloških i molekularnih analiza formirane su različite hipoteze o tome koja je skupina prva nastala iz posljednjeg zajedničkog pretka svih životinja. Isključivo na temelju morfoloških usporedbi skupina Porifera dugo je vremena smatrana sestrinskom skupinom svim ostalima. Napretkom u molekularnim analizama, poglavito sekvenciranju genoma, postali su dostupni novi podaci čijom usporedbom je ovakva filogenija dovedena u pitanje. Novi kandidat za najstariju skupinu Metazoa postali su Ctenophora. Ovisno o metodama uzorkovanja te odabranim modelima za obradu podataka, istraživanja temeljena na sličnim setovima podataka mogu dati kontradiktorne zaključke te trenutno ne postoji znanstveni konsenzus oko osnovne filogenije Metazoa.This bachelor thesis offers an overview of the available literature related to the issue of the basic phylogeny of Metazoa. The phylogenetic relationships of the five genera of the kingdom Metazoa have not been determined. Based on morphological and molecular analyses, different hypotheses were formed about which was the first group that arose from the last common ancestor of all animals. For a long time, based solely on morphological comparisons, the Porifera group was considered a sister group to all others. With progress in molecular analyses, especially genome sequencing, new data became available, bringing this phylogeny into question. Ctenophora became a new candidate for the oldest group of Metazoa. Depending on the sampling methods and selected models for data processing, studies based on similar data sets can give contradictory conclusions, and currently there is no scientific consensus about the basic phylogeny of Metazoa
Rural tourism in the Zagreb county area
No full textOvaj rad analizira trenutno stanje razvoja ruralnog turizma u Zagrebačkoj županiji. Na početku rada definirani su pojmovi ruralni turizam i ruralno područje te je objašnjena uloga ruralnog turizma u održivom razvoju ruralnih područja. Najveći dio rada odnosi se na pregled turističkih resursa Zagrebačke županije. Rad također obuhvaća intervju predstavnika nekoliko seljačkih turističkih gospodarstava iz Zagrebačke županije, usporedbu turizma Zagrebačke županije s ostalim kontinentalnim županijama Hrvatske te SWOT analizu turizma u Zagrebačkoj županiji. U zaključku je ponuđena perspektiva za budući razvoj ruralnog turizma u Zagrebačkoj županiji.This paper analyses the current state of development of rural tourism in the Zagreb County. The first part of this paper defines the key terms, which are rural tourism and rural areas, and also explains the role of rural tourism in the sustainable development of rural areas. The biggest part of this paper is comprised of an overview of tourism resources in the Zagreb County. The paper also includes an interview with representatives of several rural homesteads from the Zagreb County, a comparison of tourism in the Zagreb County with other continental counties in Croatia, as well as a SWOT analysis of tourism in the Zagreb County. The conclusion offers a perspective on future development of rural tourism in the Zagreb County
Sociogeographic characteristics and development potentials of the City of Vrbovec
No full textSvaki prostor obilježen je specifičnim sociogeografskim procesima koji oblikuju njegov razvojni put, dok je ključan element svih tih procesa svakako stanovništvo. Grad Vrbovec iznimno je dinamičan prostor ruralno-urbanog karaktera u kojem dominira gradsko naselje Vrbovec okruženo ruralnom okolicom. Izraziti naglasak rada stavljen je na demografsku i gospodarsku strukturu Grada, dok su stavovi stanovništva o sadašnjem stanju i mogućnostima budućeg razvoja Grada ispitani pomoću anketnog upitnika. Na temelju ankete putem metode scenarija izrađena su tri moguća scenarija budućeg razvoja Grada u sljedećih deset godina, od kojih prvi označava razvojno nazadovanje Grada, drugi stagnaciju, a treći razvojni napredak Grada. Najizgledniji scenarij razvoja je onaj koji od svakog ponuđenog uzima po neko obilježje koje ga karakterizira. Unatoč nekim razvojnim problemima Grad Vrbovec ima mnogo potencijala i razvojnih prednosti koje bi ga u dogledno vrijeme mogle svrstati visoko na ljestvici Gradova poželjnih za život.Every region is marked by specific socio-geographical processes that determine its developmental path, with population being a key element in all of these processes. The City of Vrbovec is a very dynamic region of rural-urban character which is dominated by the town of Vrbovec, surrounded by its rural surroundings. The main focus of the paper is on the demographical and economical structure of Vrbovec, while the opinions of the residents regarding the current state of the city, and the possible ways of improvement were examined using a survey questionnaire. Based on the survey, three possible scenarios for the future of the City over the next ten years were created using the scenario method. The first scenario represents developmental regression, the second a stagnation, and the third one the improvement of the City. The most likely development scenario is the one that incorporates characteristics from each of the proposed scenarios. Despite some developmental problems, the City of Vrbovec has a lot of potential and developmental advantages that could, in the foreseeable future, put it in high on the list of the most desirable cities to live in
Polimerizacija; vrste i primjena
No full textPolimerizacija je kemijska reakcija koja omogućuje povezivanje više malih molekula, nazvanih monomeri, u velike molekule, poznate kao polimeri. Ovaj proces igra ključnu ulogu u proizvodnji različitih polimernih materijala koji se koriste u mnogim industrijskim i svakodnevnim primjenama. Postoje različite vrste polimerizacije , a prema podjeli po Flory-u one su: 1. Lančana (adicijska) polimerizacija: ova vrsta polimerizacije uključuje kontinuirano povezivanje monomernih jedinica u dulje lance putem reakcije lanca. Postupak obično započinje inicijacijom koja generira aktivne radikale koji dalje iniciraju reakciju polimerizacije. Primjeri lančane polimerizacije uključuju radikalsku polimerizaciju, kao što je polimerizacija stirena i metil metakrilata. 2. Stupnjevita polimerizacija: ova vrsta polimerizacije uključuje reakciju između dvije ili više različitih monomernih jedinica, često uz oslobađanje nusprodukta poput vode. Primjeri kondenzacijske polimerizacije uključuju sintezu poliestera i poliamida. Primjena polimerizacije: 1. Plastika: polimerizacija omogućuje proizvodnju raznih plastičnih materijala s različitim svojstvima, poput polietilena, polipropilena, polivinilklorida (PVC), polistirena i drugih. Plastika ima široku primjenu u ambalaži, automobilskoj industriji, medicini, elektronici i mnogim drugim područjima. 2. Gume: polimerizacija omogućuje proizvodnju elastomernih polimera, poput gume, koja se koristi u gumama za vozila, cipele i druge produkte. 3. Tekstil: polimerizacija omogućuje proizvodnju polimernih vlakana, kao što su poliester i najlon, koja se koriste u tekstilnoj industriji za proizvodnju odjeće, posteljine i drugih produkata. 4. Adhezivi i ljepila: polimerizacija omogućuje proizvodnju ljepila i adheziva koji se koriste za spajanje raznih materijala u građevinarstvu, industriji i kućanstvu. 5. Farmacija: polimerizacija omogućuje proizvodnju polimernih materijala koji se koriste u farmaceutskoj industriji za proizvodnju lijekova, implantata i drugih medicinskih produkata. 6. Elektronika: polimeri se koriste u elektronici za proizvodnju izolacijskih materijala, kućišta i drugih dijelova elektroničkih uređaja. 7. Građevina: polimeri se koriste za proizvodnju građevinskih materijala kao što su premazi, brtve, izolacijski materijali i aditivi za beton. Polimerizacija ima širok spektar primjena i ključna je tehnologija u raznim industrijama, što omogućuje razvoj raznih polimernih materijala koji poboljšavaju naš način života i podupiru napredak tehnologije
The ecological role of the lynx (Lynx lynx L.) and the importance of reintroduction
No full textEkološka uloga risa, kao predatora s vrha hranidbenog lanca, predstavlja regulaciju populacije
i održavanje zdravih populacija plijena što je od iznimne važnosti za poticanje bioraznolikosti
u prirodi. Odstrjelom zadnje jedinke početkom 20. stoljeća sa područja Dinarida i južnih Alpa
uočava se važnost ove vrste te ih se reintroducira na područje Slovenije krajem istog stoljeća.
Proces reintrodukcije nije nimalo jednostavan te zahtjeva kontinuirani monitoring
reintroduciranih populacija uz često genetsko uzrokovanje sline, dlake i urina. Ovaj rad
obrađuje tijek reintrodukcije risa, koji su joj izazovi te važnost potpore i edukacije društva
prilikom procesa.The ecological role of the lynx, as a top predator, involves regulating prey populations and
maintaining healthy prey communities, which is crucial for promoting biodiversity in nature.
After the last lynx was hunted to extinction in the Dinaric Mountains and Southern Alps in the
early 20th century, the importance of this species has been recognized, and it was
reintroduced to the area of Slovenia at the end of the century. The reintroduction process is far
from simple and requires continuous monitoring of the reintroduced populations, often
involving genetic analysis of saliva, hair, and urine. This paper will discuss how the
reintroduction process unfolded, the challenges it faced, and the importance of public support
and education during the process
Salt screening and characterization of pyridinecarbohydrazide isomers
No full textZbog različitih molekulskih konformacija i međumolekulskih interakcija, čvrsti oblici iste djelatne tvari mogu pokazivati različita fizikalna i biofarmaceutska svojstva. Kako bi se poboljšala stabilnost i učinkovitost lijeka, djelatna se tvar često prevodi u čvrstu formu soli. U okviru ovog rada, pripravljene su izučene u čvrstom stanju odabrane soli dvaju izomera piridinkarbohidrazida, od kojih je jedan – piridin-4-karbohidrazid ili izoniazid – poznati antibiotik koji se primjenjuje u obliku slobodne baze. Ispitani su uvjeti priprave i kristalizacije klorida, bromida, nitrata, perklorata, hidrogensulfata, sulfata i dihidrogenfosfata navedenih karbohidrazida. Pripravljenim solima određene su strukture u čvrstom stanju na temelju podataka difrakcije rentgenskog zračenja na jediničnom kristalu i na praškastom uzorku. Pripravljene soli okarakterizirane su i termičim metodama analize, kao i FT-IR spektroskopijom. Konačno, utvrđen je empirijski suodnos između strukture i svojstava pripravljenih soli.Due to different molecular conformations and intermolecular interactions, solid forms of the same active substance can exhibit different physical and biopharmaceutical properties. To improve the stability and efficacy of a drug, the active substance is often converted into a solid salt form. In this thesis, the selected salts of two isomers of pyridinecarboxhydrazide, one of which is — pyridine-4-carbohydrazide or isoniazid — a known antibiotic administered in the form of a free base, were prepared and studied in the solid-state. The conditions for preparing and crystallizing the chlorides, bromides, nitrates, perchlorates, hydrogen sulfates, sulfates, and dihydrogen phosphates of these carbohydrazides were studied and defined. Solid-state structures of the prepared salts were determined based on X-ray diffraction data on the single- crystal and powder samples. The prepared salts were also characterized by thermal analysis as well as FT-IR spectroscopy. Finally, an empirical correlation between the structure and properties of the prepared salts was established
Potencijalna uloga Fe-S kompleksa u pojavi života
No full textŽeljezo-sumpor (Fe-S) kompleksi jedni su od najučestalijih bioloških kofaktora, prisutni u raznim strukturama od jednostavnih oblika poput [1Fe-0S] klastera rubredoksina do složenijih poput [8Fe-7S] klastera nitrogenaza dok su najčešći oblici [2Fe-2S], [3Fe-4S], i [4Fe-4S] klasteri. Imaju ključne uloge u prijenosu elektrona tijekom staničnih procesa kao što su stanično disanje i fotosinteza, omogućujući stvaranje ATP-a. Također sudjeluju u regulaciji enzimske aktivnosti, primjerice u Krebsovom ciklusu te u održavanju integriteta genoma kroz uloge u enzimima replikacije i popravka DNA. Fe-S klasteri također reguliraju ekspresiju gena, reagirajući na promjene u staničnom mediju preko transkripcijskih faktora poput FNR i SoxR. Osim toga, sudjeluju u biosintezi bioloških molekula kao što su biotin i lipoična kiselina te u fiksaciji dušika. Teorije o podrijetlu života, kao što su Wächtershäuserova hipoteza o željezo-sumpor svijetu i Russell-Hallova hipoteza željezo-sumpor membrana, predlažu ključnu ulogu Fe-S kompleksa u ranim biokemijskim procesima. Wächtershäuserova hipoteza sugerira da su minerali željezovih i niklovih sulfida u hidrotermalnim izvorima osigurali katalitičku površinu za sintezu organskih spojeva iz anorganskih, dok Russell-Hallova hipoteza predlaže da su željezo-sumpor membrane stvorile odjeljke koji su omogućili razvoj prvih biokemijskih reakcija i protonski gradijent za oksidativnu fosforilaciju. Cilj ovog završnog rada je istražiti biološke funkcije Fe-S kompleksa, njihovu ulogu u ranim biokemijskim procesima i teorijama o podrijetlu života, te pružiti sveobuhvatan pregled njihove strukture, mehanizama djelovanja i značaja u suvremenoj biokemiji
The role of retroviruses in the formation and evolution of the placenta
No full textPlacenta je organ koji postoji samo tijekom gestacije. Njena je uloga hranjenje i održavanje embrija, tj. fetusa te uklanjanje njegovih otpadnih produkata. Međutim, ona u današnjem obliku ne bi postojala da nije došlo do evolucijskog međudjelovanja sisavaca i virusa. Naime, za to specijalizirani virusi, ugradili su se u genome predaka sisavaca i postali su ključan dio normalne fiziologije placente. Ti ugrađeni elementi kodiraju proteine zvane sincitini, koji omogućuju fuziju membrana i imunosupresiju. U nekih sisavaca, prisutnost sincitina ispoljava se kao pojava posebnog sincicija zvanog sinciciotrofoblast. On omogućuje uspostavu bliskog fetomaternalnog kontakta potrebnog za pravilan razvoj. Osim navedenog, ugrađeni virusi potencijalno imaju regulatornu ulogu nad ekspresijom određenih gena u placenti.The placenta is an organ that exists only during gestation. Its role is to feed and maintain the embryo or the fetus and to remove its waste products. However, the placenta wouldn't exist how we know it today if it weren't for the evolutionary interaction between mammals and viruses. Specialized viruses inserted themselves into the genome of the mammalian ancestor, so they became a key component of the normal physiology of the placenta. These inserted elements code for proteins called syncytins, which mediate cell-cell fusion and immunosuppression. Among some mammals., the presence of syncytines is indicated by the formation of a special type of syncytium called syncytiotrophoblast. Besides the aforementioned, the inserted viruses have a potential role in regulating gene expression in the placenta
The role of NRF2 transcription factor on the expression of aquaporin 3 and aquaporin 5
No full textAkvaporin 3 (AQP3) i akvaporin 5 (AQP5) membranski su kanali čija je uloga transport vode i drugih molekula u i van stanice. Često su prekomjerno eksprimirani u brojnim tumorima, uključujući i tumor dojke. Unošenjem molekula poput H₂O₂ utječu na redoks status unutar stanice, rezultirajući u oksidacijskom stresu i posljedično aktivaciji transkripcijskog fatora NRF2. Aktivirani NRF2 ima citoprotektivnu ulogu u zdravim stanicama, dok kod tumorskih stanica dolazi do njegove prekomjerne aktivacije čime stanice postaju otporne na različite vrste terapija. Cilj ovog rada bio je istražiti utjecaj NRF2 na ekspresiju AQP3 i AQP5. Korištenjem aktivatora NRF2, sulforafana, i inhibitora NRF2, ML385, praćen je učinak NRF2 na ekspresiju AQP3 i AQP5 na staničnim linijama raka dojke (pozitivne na receptore za estrogen i progesteron - MCF7, pozitivne na receptor HER2 - SkBr3 i trostruko negativnu, bez receptora za HER2, estrogen i progesteron - SUM159) te na ne-tumorskoj liniji epitela dojke (MCF10A). Promjene su zapažene samo kod staničnih linija MCF7, gdje dolazi do povećane ekspresije hem oksigenaze-1 nakon tretmana sulforafanom, sugerirajući aktivaciju NRF2. Kod stanica SkBr3, zapažava se porast eskpresije AQP3 nakon tretmana s ML385. Kod ostalih staničnih linija nije bilo značajnih promjena nakon modulacije NRF2.Aquaporin 3 (AQP3) and aquaporin 5 (AQP5) are membrane channels whose role is to facilitate transport of water and other molecules in and out of the cell. They are often overexpressed in numerous cancers, including breast cancer. By transporting molecules like H₂O₂, they affect the redox status in the cell, resulting in oxidative stress and consequently the activation of the transcription factor NRF2. Activated NRF2 has a cytoprotective role in healthy cells, while in tumor cells its excessive activation occurs, which makes the cells resistant to various types of therapy. The aim of this work was to investigate the relation between NRF2 and AQP3 and AQP5 expression. Using the NRF2 activator - sulforaphane and the NRF2 inhibitor - ML385, the effect of NRF2 on the expression of AQP3 and AQP5 was monitored in breast cancer cell lines (positive for estrogen and progesterone receptors - MCF7, positive for HER2 receptor – SkBr3 and triple negative; negative for HER2, estrogen and progesteron receptors - SUM159) and on a non-tumorigenous epithelial breast line (MCF10A). Changes were observed only in MCF7 cell line, where increased expression of hem oxigenase-1 occured after treatment with sulforaphane. In SkBr3 cells, changes were observed in AQP3 expression after treatment with ML385. In other cell lines, there were no significant changes after NRF2 modulation