12064 research outputs found
Sort by
Polination biology of selected monocot groups
U ovome radu obradit ću tematiku oprašivanja pojedinih skupina jednosupnica koje su pokazale najveći stupanj prilagodbe na oprašivače i okoliš koji nastanjuju. Jednosupnice, kao manja skupina unutar velike grupe kritosjemenjača, posjeduju iznimno velik broj mehanizama prijenosa polena. Kod porodica jednosupnica koje se po oprašivanju smatraju odvedenijima, došlo je do izmijene morfologije cvijeta kako bi privlačenje i zadržavanje oprašivača bilo uspješnije. Vrste koje su osigurale najveću preciznost u prijenosu polena, često su oprašivane samo jednom vrstom oprašivača, a oblikom i izgledom svoga cvijeta u potpunosti su mu prilagođene. Postupak prenošenja polena, koji se u najvećoj mjeri ostvaruje kukcima, predstavlja simbiozu u kojoj oba organizma imaju koristi. Zbog urbanizacije i industrijalizacije, promijene klime te intenzivnije upotrebe pesticida, velik broj staništa je postao ugrožen i pod direktnim utjecajem čovjeka. Osim zbog ravnoteže ekosustava i bioraznolikosti, velika važnost u razumijevanju i očuvanju biologije oprašivanja jednosupnica vezana je i uz globalnu proizvodnju hrane.In this paper, I will address the topic of pollination in certain groups of monocots that have demonstrated the highest degree of adaptation to their pollinators and the environments they inhabit. Monocots, as a smaller group within the larger clade of angiosperms, exhibit a significantly greater variety of pollen transfer mechanisms. In monocot families that are considered more derived in terms of pollination, floral morphology has evolved to enhance the attraction and retention of pollinators. Species that have achieved the highest precision in pollen transfer are often pollinated by a single pollinator species, and their flower shape and appearance are entirely adapted to it. The process of pollen transfer, which is predominantly mediated by insects, represents a symbiotic relationship from which both organisms benefit. Due to urbanization, industrialization, climate change and the intensified use of pesticides, many habitats have become endangered and are directly impacted by human activity. Other than ecosystem balance and biodiversity, understanding and conserving the biology of monocot pollination is crucial for global food production, as well
The roots of male-female socio-sexual bonds in spotted hyenas, Crocuta crocuta (Carnivora, Hyaenidae)
Over the past few years, the dynamics of power struggles between males and females and their conflicts over reproductive and social control have captured increasing attention from both the scientific community and society as a whole. This interplay between the sexes is of considerable significance and has emerged as a prominent research topic. In my thesis, I investigated the behavioural strategies that males use to build social relationships with females in a social mammal, the spotted hyena, where females have both high social control and high reproductive control. I analysed how males approach females and how females respond to the different approach styles. I found that male approaches can be characterised as casual, cautious, or sneaky, and that these styles may influence the likelihood of aggression in both males and females. Additionally, I found that these approach styles, combined with the life history traits of both sexes, play a role in shaping the overall outcome of male-female interactions. My thesis shows how different acts and signals could serve as indicators for male intentions and subsequent female responses, while also exploring how distinct approaches may explain the differences in male reproductive success.Tijekom proteklih nekoliko godina, dinamika borbi za moć između mužjaka i ženki kao i njihovi sukobi oko reproduktivne i društvene kontrole zaokupili su sve veću pozornost i znanstvene zajednice i društva u cjelini. Ova međuigra između spolova je od velikog značaja te se je pojavila kao istaknuta tema istraživanja. U svom sam diplomskom radu istraživala strategije ponašanja koje mužjaci koriste za izgradnju društvenih odnosa sa ženkama kod pjegave hijene, društvenog sisavca gdje ženke imaju visoku društvenu i reproduktivnu kontrolu. Istražila sam kako mužjaci prilaze ženkama i kako ženke reagiraju na različite stilove prilaska. Otkrila sam da se prilasci mužjaka mogu okarakterizirati kao ležerni, oprezni ili prikradajući te da ti stilovi mogu utjecati na učestalost ispoljavanja agresije i kod mužjaka i kod ženki. Osim toga, otkrila sam da ti stilovi prilaska, u kombinaciji s osobnim karakteristikama kod oba spola, igraju ulogu u oblikovanju ukupnog ishoda tih muško-ženskih interakcija. Moj diplomski rad pokazuje kako različiti prilasci i signali mogu poslužiti kao pokazatelji namjere mužjaka i posljedičnih odgovora ženki, dok također istražuje kako različiti prilasci mogu objasniti razlike u muškom reproduktivnom uspjehu
Proizvodnja Omega i Ksi hiperona u sudarima protona pri √s=13 TeV-a proučavana pomoću detektora ALICE na Velikom Hadronskom Sudarivaču
Investigation of the production of strange particles in high-energy collisions is one of the ways to study quark-gluon plasma (QGP). One of the first suggested signatures of QGP was the phenomenon of strangeness enhancement. It was long considered that it is only possible to have QGP in heavy ion collisions, and that the proton-proton system is too small to produce QGP. After strangeness enhancement was observed in heavy ion collisions, with an increase in collision energy at the LHC, it was also observed in proton-proton collisions, in which we didn’t expect to find quark-gluon plasma, together with some of the other QGP signatures. With higher LHC energies, the question arises: will the production of strangeness continue with a growing trend, as it does for other systems, or will saturation occur for smaller systems, as it does in lead-lead collisions? This study analyses data collected by the ALICE detector at the LHC from 2016-2018 during 13 TeV proton-proton collisions. The analysis investigates the dependence of Xi and Omega hyperon yields on their transverse impulse, as well as on the multiplicity of collisions. The main analysis is done on highest multiplicity events. This fills a gap in multiplicity in which there are currently few results available for collisions of protons. The data used is comparable to data from proton-lead and peripheral lead-lead collisions and the aim is to see if the results agree, or if there is a saturation in strangeness production in pp collisions. As a consequence, certain models that try to explain strangeness enhancement would be either confirmed or disproved. The results show great agreement with results from collisions of other systems, namely lead-lead and proton-lead, and different collision energies. This confirms that strangeness enhancement is present in high multiplicity proton-proton collisions. The number of produced strange particles in the final state of the collision depends on the final multiplicity of the collision, and not on the energy or the type of particles colliding.Istraživanje proizvodnje stranih čestica pri visokoenergetskim sudarima jedan je od načina proučavanja kvarkovsko-gluonske plazme. Jedan od prvih potpisa kvarkovsko-gluonske plazme je bio fenomen povećanja stranosti. Dugo vremena je znanstveni konsenzus bio da je kvarkovsko-gluonsku plazmu moguće stvoriti samo u sudarima teških iona, jer je sustav u sudarima protona premalen. Nakon što je povećanje stranosti primijećeno u sudarima teških iona, povećanjem energije sudara na LHC-u primijetilo se i u proton-proton sudarima, u kojima nismo očekivali postojanje kvarkovsko-gluonske plazme. Sa sve većim energijama sudara na LHC-u postavlja se pitanje: hoće li se trend povećanja stranosti nastaviti kao za druge sustave, ili ́će doći do zasićenja u sustavu protona kao što se dogodi u sudarima teških iona? U ovom istraživanju analiziraju se podaci prikupljeni ALICE detektorom na LHC-u 2016.-2018. u sudarima protona na energijama centra mase 13 TeV-a. U analizi se određuje ovisnost broja proizvedenih Ksi i Omega hiperona o njihovu transverzalnom impulsu, kao i o multi-plicitetu sudara. Glavna tema istraživanja je područje najvišeg multipliciteta. Time se popunjuje područje u kojem za protone trenutno ima malo dostupnih rezultata. Ono je usporedivo s podacima iz perifernih Pb-Pb sudara te je cilj vidjeti slažu li se rezultati međusobno ili dolazi do zasićenja proizvodnje stranosti u proton-proton sudarima. Iz toga bi se potvrdili ili opovrgnuli određeni modeli koji pokušavaju objasniti povećanu proizvodnju stranih čestica. Rezultati su u odličnom slaganju s rezultatima dobivenim iz drugih tipova sudara, sudara proton-olovo i olovo-olovo, pri različitim energijama. Time je potvrđeno postojanje povećanja stranosti u sudarima protona pri najvišim multiplicitetima. Broj proizvedenih čestica ovisi samo o konačnom multiplicitetu sudara, a ne o energiji i tipu čestica koje sudaramo
Uloga DAF-41 u životnom vijeku Caenorhabditis elegans
Tiku et al. (2017) published that loss of the protein NCL-1 (abnormal NuCLeoli 1) abolishes
the extended lifespan in major Caenorhabditis elegans longevity pathways, including the
germline-deficient glp-1 (abnormal Germ Line Proliferation 1) C. elegans mutant. Recent
unpublished work from the Antebi group identified a protein DAF-41 (Abnormal Dauer
Formation 41), an HSP-90 (heat shock protein 90) co-chaperone, as a potential downstream
regulator of glp-1ncl-1 lifespan. I investigated the role of daf-41 in glp-1ncl-1 lifespan, finding
that daf-41 downregulation extended the lifespan of glp-1ncl-1 worms. Moreover, I performed
RT-qPCR analysis of genes associated with the insulin signaling pathway (daf-16, lipl-4, sod3, dod-3), heat-shock response (hsf-1, hsp-70, hsp-16.2, hsp-4), and steroid pathway (daf-12,
fard-1, cdr-6, daf-36), quantified GFP-tagged HSF-1 and DAF-16 transcription factor activity
and measured thermotolerance and oxidative stress resistance in different mutant backgrounds.
Changes in gene expression, DAF-16 and HSF-1 activity, thermotolerance, and oxidative stress
resistance did not clearly explain the mechanism behind this lifespan extension.Tiku i suradnici (2017) primijetili su da delecija gena tumor-supresora NCL-1 (eng. Nucleoli
1) skraćuje produljeni životni vijek u više dugovječnih modela Caenorhabditis elegans, među
kojima i u dvostrukom mutantu glp-1ncl-1 (eng. Abnormal Germ Line Proliferation 1).
Prethodno neobjavljena istraživanja Antebija i suradnika nedavno su identificirala protein
DAF-41 (eng. Abnormal Dauer Formation 41), ko-šaperon proteina HSP-90 (eng. Heat Shock
Protein 90) kao potencijalnog nizvodnog regulatora životnog vijeka mutanta glp-1ncl-1.
Otkrila sam da utišavanje gena daf-41 produžuje životni vijek C. elegans mutanta glp-1ncl-1.
Kako bih otkrila potencijalni signalni put ovog fenomena, provela sam RT-qPCR analizu gena
inzulinskog signalnog puta (daf-16, lipl-4, sod-3, dod-3), odgovora na toplinski šok (hsf-1, hsp70, hsp-16.2, hsp-4) i steroidnog signalnog puta (daf-12, fard-1, cdr-6, daf-36). Zatim sam
kvantificirala aktivnost fluorescentno obilježenih transkripcijskih faktora HSF-1 i DAF-16 te
mjerila otpornost oblića na toplinski i oksidativni stres. Međutim, promjene u ekspresiji gena,
aktivnosti DAF-16 i HSF-1, otpornost na toplinski i oksidativni stres nisu dali jasan uvid u
mehanizam produženja životnog vijeka mutanata glp-1ncl-1 s utišanim genom daf-41
Measurement of the radius dependence of charged-particle jet suppression in Pb–Pb collisions at √NN = 5.02 TeV
The ALICE Collaboration reports a differential measurement of inclusive jet suppression using pp and Pb–Pb collision data at a center-of-mass energy per nucleon–nucleon collision sNN=5.02 TeV. Charged-particle jets are reconstructed using the anti-kT algorithm with resolution parameters R=0.2, 0.3, 0.4, 0.5, and 0.6 in pp collisions and R=0.2, 0.4, 0.6 in central (0–10%), semi-central (30–50%), and peripheral (60–80%) Pb–Pb collisions. A novel approach based on machine learning is employed to mitigate the influence of jet background. This enables measurements of inclusive jet suppression in new regions of phase space, including down to the lowest jet pT≥40 GeV/c at R=0.6 in central Pb–Pb collisions. This is an important step for discriminating different models of jet quenching in the quark–gluon plasma. The transverse momentum spectra, nuclear modification factors, derived cross section, and nuclear modification factor ratios for different jet resolution parameters of charged-particle jets are presented and compared to model predictions. A mild dependence of the nuclear modification factor ratios on collision centrality and resolution parameter is observed. The results are compared to a variety of jet-quenching models with varying levels of agreement
Crayfish in aquaristics - Trade regulation and comparison with practices of other European countries
Regulacija trgovine stranim vrstama nužan je dio očuvanja bioraznolikosti vrsta lokalnih
populacija, jer se njome ograničava unos vrsta koje potencijalnim puštanjem u prirodu mogu
postati invazivne, tj.ugroziti zavičajne vrste, zajednice i ekosustave. U ovom radu dajem
paralelni uvid u institucije i zakonske mjere za regulaciju trgovine slatkovodnim
deseteronožnim rakovima u nekim europskim zemljama, s naglaskom na dostupnost vrsta
popularnih u akvaristici. Rakovi su uspješne invazivne vrste u slatkovodnim ekosustavima čija
popularnost u akvaristici raste posljednjih desetljeća. Kao dio uspješne provedbe zakonskih
mjera, anketirali smo relevantne stručnjake iz Hrvatske, Češke, Mađarske, Njemačke, Poljske,
Slovenije i Srbije o sektorskom ustroju, postojećim nacionalnim i implementiranim zakonima
Europske Unije, o zakonskim postupanjima u slučaju ilegalne trgovine, te edukaciji dionika o
problemu invazivnih stranih vrsta u kontekstu trgovine kućnim ljubimcima. Dobivene
informacije sam povezala sa brojem komercijalno dostupnih vrsta po zemljama. Razvidno je
kako je u zemljama s popularnijom akvaristikom i relaksiranijim nadzorom veći broj vrsta
prisutan u lokalnim prirodnim staništima. Kao dio rezultata dajem popis znanstvenih i
komercijalnih imena ornamentalnih vrsta rakova popularnih u istraživanim zemljama, zajedno
sa sinonimima i pogrešno pridruženim znanstvenim imenima.Regulation of trade in alien species is crucial for biodiversity conservation, as it may limit the
introduction of species that can become invasive through potential release into nature where
they may endanger native species, communities and ecosystems. This study provides a parallel
insight into the institutions and legal measures for the regulation of trade in crayfish in some
European countries, with an emphasis on the impact of the availability of species popular in
pet-trade. Crayfish are potent invaders of aquatic ecosystems, with rise in popularity in
aquaristics in recent decades. As a part of the successful implementation of legal measures, we
performed a survey of relevant experts from Croatia, the Czech Republic, Hungary, Germany,
Poland, Slovenia and Serbia about the sectoral structure, existing national laws and
implemented EU laws, legal procedures in cases of illegal trade as well as educational
campaigns aimed at raising stakeholders’ awareness of the invasive alien species in the context
of pet-trade. I related the obtained information to the number of commercially available species
by country. Research has shown that in countries where aquaristics is more popular and where
legal supervision of pet-trade is more relaxed, a larger number of species has been introduced
and is present in the wild. As part of the results, I provide a list of scientific and commercial
names of ornamental crayfish species popular in the examined countries, alongside synonyms
and incorrectly associated scientific names
Nobelove nagrade u području katalize
Kataliza se koristi u većini reakcija u laboratoriju, industriji, a i u živim bićima. Osim očitog ubrzavanja reakcije neke druge prednosti su mogućnost manjeg ulaganja energije za početak reakcije, smanjenje udjela nusprodukta ili povećanje enantiomernog suviška reakcije. Ova istraživanja su dovela do napretka kemije i donjela su sa sobom praktične primjene. Ostwald je iz svojih istraživanja stvorio temeljna shvaćanja katalize koja su potrebna za sva kasnija istraživanja i otkrića na tom području. Haber je sa sintezom amonijaka na industrijskoj razini koju bi bez katalizatora bila nemoguća riješio jedan od temeljnih problema svog vremena koji je bio nedostatak dušičnih gnojiva. Ziegler i Natta su omogučili sintezu organskih polimera koji su sveprisutni u današnjem svijetu. Cornforth je objasnio kako je priroda enzima da se supstrati vežu na određen način i da stvaraju samo jedan od mogućih stereoizomera. Knowles, Noyori i Sharpless su sa asimetričnim reakcijama omogučili lakšu sintezu lijekova. Heck, Negishi i Suzuki su otkrili nove načine za stvaranje ugljik ugljik veze u aromatskoj sintezi. List i MacMillan su došli do katalizatora koji su organske molekule bez metalnog iona
Takiff vertex algebra of type
U ovoj disertaciji proučavamo Takiffovu verteks-algebru tipa . Na početku konstruiramo vakuum modul za Takiffovu algebru afine Liejeve algebre tipa , a zatim opskrbljujemo strukturom verteks-algebre i algebre verteks operatora. Motivirani rezultatima o bijektivnoj korespondenciji restringiranih modula za afine Liejeve algebre s modulima za univerzalnu afinu verteks-algebru, dokazujemo da su restringirani moduli za Takiffovu algebru afine Liejeve algebre tipa ujedno i moduli za verteks-algebru . Dodatno, definiramo generalizirani težinski modul, težinski modul i modul najveće težine, kao važne primjere restringiranih modula za Takiffovu algebru afine Liejeve algebre tipa . Algebra verteks operatora je centralnog naboja neovisnog o nivou. Takvo svojstvo imaju algebre verteks operatora pridružene Heisenbergovoj algebri te je dokazano da su sve one međusobno izomorfne za netrivijalne nivoe. U ovoj disertaciji dokazujemo da ista tvrdnja vrijedi za algebre verteks operatora za netrivijalne . Nakon konstrukcije neke nove verteks-algebre prirodno je ispitati prostotu. Središnji dio disertacije je posvećen ispitivanju ireducibilnosti vakuum modula iz čega izvodimo zaključak o prostoti. Dokaz se temelji na određivanju Kacove determinante odgovarajuće bilinearne forme, odnosno njenih korijena. Prilikom detaljnijeg proučavanja verteks-algebre od osobite je važnosti poznavanje njezine Zhuove algebre. Stoga određujemo generatore i relacije te identificiramo Zhuovu algebru . Na kraju, ispitujemo realizaciju algebre (ili galilejske konformne algebre) u .In this thesis, we study the Takiff vertex algebra of type . In the first part of thesis, we construct a vacuum module for the Takiff algebra of the affine Lie algebra of type , and then we endow with the structure of the vertex algebra and the vertex operator algebra. Motivated by the one-to-one correspondence between the restricted modules for affine Lie algebras and modules for the universal affine vertex algebra, we prove that the restricted modules for the Takiff algebra of the affine Lie algebra are exactly modules for the vertex algebra . In addition, we define generalized weight module, weight module and highest weght module as important example of restricted modules for the Takiff algebra of the affine Lie algebra of type . The central charge of vertex operator algebra is level-independent. Vertex operator algebras associated to Heisenberg algebra have this property and all of them are isomorphic for nonzero levels. In this thesis, we prove that this is also true for vertex operator algebras for nonzero complex numbers . After construction, it is natural to examine simplicity of vertex algebra. The central part of the dissertation is dedicated to studying the irreducibility of the vacuum module from which we derive the conclusion about simplicity. The proof is based on the calculating roots of the Kac determinant of the corresponding bilinear form. For studying in detail some vertex algebra, it is important to know it’s Zhu algebra. So, we define generators and relations and identify the Zhu algebra . Finally, in the last part of thesis, we study realisation of algebra (or Galilean conformal algebra) in
Kemijske karakteristike mjeseca Io
Io je Jupiteru najbliži mjesec od njegova četiri velika Galilejanska mjeseca, uz Io to su još Europa, Ganimed i Kalisto. Jovijanski sustav pokazuje sličnosti sa Sunčevim sustavom, u Sunčevom sustavu s udaljenošću od Sunca u građi planeta raste udio tvari nižig vrelišta čime njigova gustoća opada. U Jovijanskom sustavu postoji raspon od najverojatnije potpunog odsustva vode na Io do Ganimeda i Kalisto kojima polovinu građe čini voda, što rezultira smanjenjima gustoća satelita s porastom udaljenosti od Jupitera. Također, s porastom udaljenosti od Jupitera raste i geološka starost, a opada stupanj diferencijacije Galilejanskih mjeseca. Nediferencirana Kalisto je u geološkom smislu najstarija i to svjedoče mnogobrojni krateri kojima je prekrivena, a potpuno diferencirana Io geološki vrlo aktivna i bez i jednog kratera. Zbog svojeg jedinstvenog položaja u Jovijanskom sustavu Io ima najveću vulkansku aktivnost u Sunčevom sustavu, a uzrok toga su ogromne plimne sile koje djeluju na nju zbog blizine Jupitera i susjednih velikih galilejanskih mjeseca Europe i Ganimeda. Na Io postoje dvije glavne vrste vulkanizma, visokotemperaturni silikatni vrlo je sličan onome na Zemlji te sumporni koji podsjeća na Zemljine gejzire. Uz vulkanski reljef koji dominira površinom na Io se nalaze i vrlo visoke planine koje nisu vulkanskog podrijetla. Diferenciranu građu sačinjava tekuća jezgra bogata željezom i sumporom, donji kruti silikatni sloj plašta, toplija i barem djelomično rastaljena astenosfera, a postoji i mogućnost subpovršinskog magmatskog globalnog oceana te kruta silikatna kora prekrivena sumpornim spojevima koji joj daju izgled obojenog mozaika iz kojega se može pretpostaviti raspodjela kemijskih vrsta na njoj. Atmosfera je vrlo tanka, nestalna i asimetrična jer se dominantno sastoji od sumporova dioksida koji prilikom eklipse ili noći gotovo potpuno kondenzira u obliku mraza na površini, po danu se gustoća i tlak atmosfere naglo povećavaju zbog sublimacije sumporova dioksida. Atmosfera se konstantno gubi atmosferskim bijegom, ali i stvara s novim vulkanskim erupcijama koji iz unutrašnjosti satelita izbacuju plinove
Fizikalno-kemijske metode karakterizacije farmaceutski aktivnih tvari
Fizikalno-kemijske metode su skup tehnika pomoću kojih se karakteriziraju odnosno istražuju razna svojstva lijekova poput njihove stabilnosti te se na temelju mjerljivih fizikalnih veličina može utvrditi posjeduju li aktivne tvari ispravan sastav. Uz pomoć raznih metoda određuju se fizikalne veličine poput pH vrijednosti i provodnosti, a na temelju niza eksperimenata mogu se odrediti i veličine karakteristične za pojedini lijek ili formulaciju poput topljivosti, vremena poluraspada te particijskog i distribucijskog koeficijenta. Određivanje tih veličina daje uvid u svojstva farmaceutski aktivnih tvari i pripravaka, a odabir odgovarajuće fizikalno-kemijske metode ovisi o istraživanoj tvari ili uzorku i eksperimentalnim uvjetima (primjerice sastavu, otapalu, ionskoj jakosti i temperaturi). Primjenjivost metoda u različitim fazama razvoja lijeka, time i njihova važnost u procesu, izravno je vezana uz prednosti i nedostatke pojedinih metoda koje je potrebno poznavati pri proizvodnji, čuvanju i stabilnosti lijekova. Među najčešće korištenim metodama ističu se potenciometrija, konduktometrija, kalorimetrija te spektroskopija NMR, koje će biti opisane u ovom radu. Potenciometrija se uglavnom primjenjuje za određivanje pH vrijednosti farmaceutskih pripravaka, pKa za određivanje koncentracije iona u otopinama te za kontrolu kvalitete lijekova. Konduktometrija je metoda kojom se mjeri provodnost elektrolitnih otopina, a u farmaceutskoj industriji primjenjuje se u analizi vode koja se koristi u proizvodnji lijekova i kontroli kvalitete gotovih farmaceutskih proizvoda. Također, primjenjuje se i u istraživanjima kinetike degradacije kada u reakciji sudjeluju nabijene vrste. Kalorimetrijske tehnike koriste se u istraživanjima termičke stabilnosti lijekova i detaljnoj termodinamičkoj analizi interakcija između lijekova i ciljanih molekula i/ili ekscipijensa. Spektroskopija NMR je analitička metoda koja se, osim za strukturnu analizu lijekova, makromolekula i supramolekulskih kompleksa, koristi i u fizikalno-kemijskim istraživanjima stabilnosti pojedinačnih lijekova i njihovih formulacija