12064 research outputs found
Sort by
CRUSTACEANS IN ECO-EXPOSOMAL EVALUATION OF GROUNDWATER CONNECTED ECOSYSTEMS
Cilj ove doktorske disertacije bila je ekoekspozomska analiza fizioloških promjena u rakušca
Synurella ambulans kao posljedica utjecaja okolišnih stresora u ekosustavima povezanim s
podzemnim vodama. Analiza značajki životnog ciklusa ukazala je na prostorno-vremensku
varijabilnost parametara rasta te utjecaj okolišnih čimbenika, posebice temperature,
koncentracije otopljenog kisika i organske tvari u vodi. Vrsta može akumulirati metale iz
okoliša, čak i kada koncentracije metala u intersticijskoj vodi i sedimentima iz hiporeičke zone
nisu odstupale od standarda kvalitete okoliša. Povišene vrijednosti bioakumulacijskih faktora
metala, biomarkera antioksidativne obrane organizma i izloženosti ksenobioticima te niže
vrijednosti energijskog naboja adenilata i niži omjer PK/PEPCK u S. ambulans nizvodno od
ispusta otpadnih voda, u odnosu na uzvodnu lokaciju, ukazuju na negativan antropogeni utjecaj
i povećani anaerobni potencijal. Vrsta S. ambulans je prikladan bioindikator u procjeni stanja
okoliša u hiporeičkoj zoni, važnog za zaštitu ovog ranjivog ekotona esencijalnog za usluge
slatkovodnih ekosustava.The objective of this thesis was an eco-exposome analysis of physiological changes in the amphipod Synurella ambulans as a response to environmental stressors in groundwater connected ecosystems. Life history trait analysis revealed spatio-temporal variation in growth parameters and the influence of environmental parameters, especially water temperature, concentrations of dissolved oxygen and organic matter. The species accumulated metals from the environment even when metal concentrations in interstitial water and sediments did not deviate from environmental quality standards. Increased bioaccumulation factors, biomarkers of antioxidant defense and exposure to xenobiotics, lower levels of adenylate energy charge and a lower PK/PEPCK ratio in S. ambulans downstream of the wastewater outlet compared to the upstream location, indicated a negative anthropogenic influence and increased anaerobic potential. S. ambulans is a suitable bioindicator for environmental assessment in the hyporheic zone, which is important for the protection of this vulnerable ecotone that is essential for freshwater ecosystem services
Detection of Treponema pallidum DNA polymerase I gene by real-time polymerase chain reaction
Treponema pallidum je gram-negativna bakterija spiralnog izgleda koja uzrokuje sustavnu
bolest sifilis. Stopa sifilisa u svijetu je u porastu prvenstveno među muškarcima koji imaju
spolne odnose s drugim muškarcima (MSM). Sifilis povećava opasnost od prijenosa HIV-a od
dva do pet puta, a istovremena infekcija s oba uzročnika je česta. U Hrvatskoj je u 2020. g.
zabilježen porast učestalosti sifilisa od 91,4% među MSM populacijom. Cilj ovog diplomskog
rada bio je ispitati prisutnost gena za DNA polimerazu I (polA) bakterije T. pallidum u
različitim uzorcima ispitanika s različitim stadijima sifilisa te ispitati pogodnost korištenja
uzorka sline za molekularnu dijagnostiku T. pallidum. Istraživanje je provedeno na 48 uzoraka
ispitanika populacije MSM od kojih je 28 imalo i HIV-infekciju. U 9/48 (18,8%) uzoraka
detektiran je gen za DNA polimerazu I T.pallidum Najveći broj pozitivnih uzoraka su bili
brisevi ždrijela (6/26, 23,1%) dok su ostala 3/15 (20%) pozitivna uzorka predstavljali uzorci
sline. U 4/28 ispitanika s HIV-infekcijom detektirana je DNA T.pallidum. U ovom istraživanju
se po prvi puta u Hrvatskoj koristila metoda molekularne detekcije koja se pokazala
učinkovitom u dokazivanju prisutnosti uzročnika sifilisa.Treponema pallidum is a gram-negative spiral bacterium that causes systemic disease syphilis.
The prevalence of syphilis worldwide is increasing primarily among men who have sex with
other men (MSM). Syphilis increases the risk of HIV transmission from two to five times,
while a coinfection with both of them at the same time is quite common. In 2020. a 91.4%
increase in the frequency of syphilis was recorded in MSM population in Croatia. The object
of this study was to examine the presence of the DNA polymerase I (polA) T. pallidum in
different samples with different stages of syphilis and examine the suitability of saliva for
molecular diagnosis of T. pallidum. The research was conducted on 48 samples of respondent
MSM population, 28 of whom had a HIV infection. Treponema pallidum DNA polymerase I
gene were detected in 9/48 (18,8%) samples. The largest number of positive samples were
throat swabs (6/26, 23,1%), while the others 3/15 (20%) samples were samples of saliva.
Treponema pallidum DNA was detected in 4/28 samples with HIV infection. In this research,
conducted for the first time in Croatia, molecular detection method was used, which proved to
be effective in proving the presence of the causative agent of syphilis
Changes in ground beetle assemblages (Coleoptera, Carabidae) caused by wild fires
Šumski požari su poremećaji koji u šumskom matriksu otvaraju sklop i povećavaju heterogenost okoliša. Njihov uzrok može biti prirodni ili antropogeni, a u posljednje vrijeme pospješeni su klimatskim promjenama. Šumski požar je u kolovozu 2017. godine zahvatio primorsku šumu bukve s jesenskom šašikom (Seslerio autumnalis-Fagetum) na južnim obroncima Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. Trčci (Coleoptera, Carabidae), kao model organizmi čije zajednice i vrste reagiraju na promjene u okolišu, uzorkovani su metodom lovnih posuda u dva glavna tipa staništa: opožarenom staništu i neopožarenoj šumi, kao kontroli. Ukupno je prikupljeno 37 vrsta i 6267 jedinki trčaka. Iako ovo istraživanje nije otkrilo značajne promjene u biocenološkim parametrima zajednice trčaka (bogatstvo vrsta, raznolikost i brojnost jedinki) između opožarene i neopožarene (kontrola) šume, promjene su detektirane na razini dominantnih vrsta, koje oblikuju zajednice. Čimbenici poput veličine opožarenih staništa, strukture tla i blizine šumskih područja igraju ključnu ulogu u brzini oporavka zajednica trčaka nakon požara. Nadalje, izostanak antropogenog utjecaja nakon požara pridonosi bržem oporavku zajednica. Ovo istraživanje pruža važne uvide u promjene zajednica trčaka nakon požara te sugerira potrebu za daljnjim istraživanjem.Wildfires are disturbances that open the canopy of the forest matrix and increase the heterogeneity of the environment. Their cause can be natural or anthropogenic. In August 2017, a wildfire engulfed the thermophilic beech forest (Seslerio autumnalis-Fagetum) on the southern slopes of the Northern Velebit National Park. Ground beetles (Coleoptera, Carabidae), as model organisms whose assemblages and species react to changes in the environment, were sampled using the pitfall trap method in the burned habitat and the unburned forest, as a control. A total of 37 species and 6267 individuals were collected. Although this research did not reveal significant changes in the biocenological parameters of the ground beetle assemblages (species richness, diversity and number of individuals) between burned and unburned forest, changes were detected at the level of dominant species, which shape the assemblages. Factors such as the size of burned habitats, soil structure, and proximity to forested areas play a key role in the speed of recovery of ground beetle assemblages after a fire. Furthermore, the absence of anthropogenic influence after a fire contributes to the faster recovery of communities. This research provides important insights into post-fire changes in ground beetle assemblages and suggests the need for further research
Interactions of 4''-pyridine-3-yl- and 4''-(4 -trifluoromethoxyphenyl)-macrozones with biological targets
Makrolidni antibiotici pripadaju skupni makrolida koji se široko primjenjuju za liječenje
infekcija gornjih i donjih dišnih puteva. Mehanizam djelovanja makrolida temelji se na
vezanju za 23S rRNA u peptidil-transferaznom centru bakterijskog ribosoma ili u njegovoj
blizini, što sprječava izlaz novosintetiziranih peptida i inhibira sintezu proteina. Pojava
višestruke bakterijske rezistencije predstavlja ozbiljnu prijetnju za ljudsko zdravlje, što je
potaknulo sintezu novih derivata makrolida koji će pokazivati bolju bioaktivnost. Vezanjem
poznatih makrolida i bioaktivnih tiosemikarbazona dobiveni su novi konjugati, makrozoni,
koji uspješno djeluju protiv nekih rezistentnih bakterijskih sojeva.
U ovom radu okarakterizirane su interakcije nekoliko 4''-aril-makrozona s biološkim metama,
poput albumina iz goveđeg seruma te ribosoma iz bakterije Escherichia coli. Istraživanja su
provedena kombinacijom metoda spektrofluorimetrije, spektrofotometrije i cirkularnog
dikroizma. Kao kompetitor u fluorimetrijskim mjerenjima korišten je flourescirajući derivat
azitromicina, 9a-NBD-azitromicin. Podaci su zatim obrađeni metodama multivarijatne analize
kako bi se odredile konstante vezanja.Due to their anti-infective activity, macrolide antibiotics (macrolides) are widely used for the
treatment of upper and lower respiratory tract infections. Their mechanism of action is based
on reversible binding to 23S rRNA at or near the peptidyl-transferase center of the bacterial
ribosome, which prevents the release of newly synthesized peptides and inhibits the protein
synthesis. The emergence of bacterial resistance represents a serious threat to human health,
which prompted the synthesis of new macrolide derivatives with a better bioactivity. Linking
known macrolides to bioactive thiosemicarbazones resulted with new conjugates,
macrozones, active against some resistant bacterial strains.
In this work, the interactions of several 4''-aryl-macrozones with biological targets, such as
bovine serum albumin and Escherichia coli ribosomes, were characterized. The studies were
carried out by combining spectrofluorimetric, spectrophotometric and circular dichroism
methods. Competition fluorimetric experiments were conducted using a fluorescent derivative
of azithromycin, 9a-NBD-azithromycin. The data were further processed with multivariate
analysis methods to determine the binding constants
Polyelectrolyte multilayer chitosan/poly(acrylic acid): preparation, characterization and antibacterial properties
Polielektroliti su makromolekule koje se sastoje od ponavljajućih podjedinica koje se mogu
ionizirati u vodenoj otopini. Uzastopnom naizmjeničnom adsorpcijom polielektrolita različitih
naboja na supstrat, pomoću „sloj po sloj“ metode, nastaje polielektrolitni višesloj.
Polielektrolitni višeslojevi se mogu koristiti kao antibakterijski filmovi. Na adheziju bakterija
utječu hrapavost, naboj i hidrofilnost površine. U ovom radu istražena su svojstva
polielektrolitnog višesloja koji se sastoji od kitozana i poli(akrilne kiseline), te višeslojeva na
koje je adsorbiran lizozim. Rezultati mjerenja zeta potencijala i potencijala strujanja pokazali
su da je površina istraženih filmova negativno nabijena pri fiziološkom pH. Utvrđeno je da je
površina pripravljenih višeslojeva hidrofilna i približno jednake hrapavosti koja odgovara
glatkim površinama. Adhezija bakterija Pseudomonas aeruginosa i Staphylococcus aureus
istražena je pomoću pretražnog elektronskog mikroskopa te je ustanovljeno da su
antibakterijska svojstva filmova izraženija kada je lizozim zadnji sloj.Polyelectrolytes are macromolecules comprised of repeating units that could be ionized in an
aqueous solution. Polyelectrolyte multilayers are prepared by alternating adsorption on a
substrate using „layer by layer“ method. Polyelectrolyte multilayers can be used as antibacterial
films. Bacterial adhesion depends on properties such as roughness, charge and hydrophilicity.
In this thesis, these properties of a polyelectrolyte multilayer consisting of chitosan and
poly(acrylic acid), as well as those with an added layer of lysozyme were studied. Zeta and
streaming potential results showed that the examined surfaces were negatively charged at
physiological pH. The surfaces of all prepared multilayers were hydrophylic and had similar
roughness which corresponds to smooth surfaces. Adhesion of bacteria Pseudomonas
aeruginosa and Staphylococcus aureus was studied using scanning electron microscopy and it
was shown that antibacterial properties were more pronounced in the case with lysozyme as the
terminating layer
Synthesis an characterization of of layered halocuprates(II) derived from aliphatic triamines and tetraamines
U okviru ovog diplomskog rada pripravljene su halogenidne soli alifatskih triamina dietilentriamina ((H3DETA)Cl3), N-(2-aminoetil)-1,3-propandiamina ((H3N-1,3-PDA)Cl3 i (H3N-1,3-PDA)Br3) kao i kloridna sol trietilentetraaamina ((H4TETA)Cl4). Klasičnom otopinskom sintezom pripravljena je serija hibridno organsko-anorganskih halogenokuprata(II): (H3DETA)[CuCl5], (H3DETA)[CuBr5], (H3N-1,3-PDA)[CuCl5], (H3N1,3-PDA)[CuBr5], (H4TETA)[CuCl6] i (H4PEEA)[CuBr6]·H2O. Anorganske građevne jedinke kod svih priređenih halogenometalata su stehiometrije CuX4, te se većinom udružuju u slojevite okosnice. Kod hibridnih halogenometalata sa slojevitom strukturom dolazi do ugrađivanja organskih kationa između anorganskih slojeva. Organski kationi povezuju se putem protoniranih terminalnih amino skupina za halogenokupratne(II) jedinke, a međusobno se udružuju putem N‒H···X···H‒N vodikovih veza. Pripravljenim hibridnim halogenometalatima određene su kristalne strukture pomoću difrakcije rendgenskog zračenja na jediničnom kristalu, a spojevi su dodatno okarakterizirani pomoću infracrvene spektroskopije, difrakcije rendgenskog zračenja na polikristalnom uzorku te metodama termičke analize.In this work, halide salts of aliphatic triamines diethylenetriamine, ((H3DETA)Cl3), N-(2- aminoethyl)-1,3-propanediamine, (H3N-1,3-PDA)Cl3 and (H3N-1,3 -PDA)Br3, and the chloride salt of triethylenetetraamine, (H4TETA)Cl4, were prepared. A series of hybrid organic-inorganic halocuprates(II) were prepared by solution crystallization:
(H3DETA)[CuCl5], (H3DETA)[CuBr5], (H3N-1,3-PDA)[CuCl5], (H3N-1,3-PDA)[CuBr5],
(H4TETA)[CuCl6] and (H4PEEA)[CuBr6]·H2O. The inorganic building blocks of all prepared halogenometalates have stoichiometry CuX4, and they are mostly combined into layered frameworks. In the case of hybrid halometallates with a layered structure, organic cations are incorporated between the inorganic layers. Organic cations are connected via protonated terminal amino groups to halocuprate(II) units, and interlinked to each other via N‒ H···X···H‒N hydrogen bonds. The crystal structures of the prepared hybrid halogenometalates were determined using single-crystal X-ray diffraction, and the compounds were additionally characterized using infrared spectroscopy, powder X-ray diffraction and thermal analyses
Interactions of amidino-substituted bis-benzothiazoles with double-stranded, triple-stranded and hybrid DNA:RNA polynucleotides
Derivati benzotiazola s amidinskim funkcionalnim skupinama pokazuju značajnu biološku
aktivnost. Četiri novosintetizirana derivata bis-benzotiazola supstituirana amidinom
spektroskopski su okarakterizirana te im je određena temperaturna stabilnost. Ispitane su
interakcije derivata bis-benzotiazola supstituiranih amidinom s DNA, RNA i hibridne
DNA:RNA polinukleotide. Kompeticijskom dijalizom probrani su polinukleotidi prema kojima
spojevi pokazuju najveći afinitet i selektivnost, te su oni korišteni u daljnjem istraživanju.
Eksperimenti temperature mekšanja pokazali su da benzotiazoli stabiliziraju dvolančane,
odnosno trolančane uzvojnice polinukleotida. Dodatak polinukleotida ispitivanim spojevima
uzrokovao je gašenje fluorescencije te su, na temelju fluorescencijskih titracija, izračunate ili
procijenjene konstante asocijacije. Spektri titracija dobiveni metodom cirkularnog dikroizma
ukazuju na mješovite načine vezanja; interkalaciju te vezanje u mali utor i agregiranje spoja
duž fosfatne okosnice. Dobiveni rezultati ukazuju na selektivnost spojeva prema određenim
sekvencama i strukturama nukleinskih kiselina.Amidino-substituted benzothiazole derivates showed significant biological activity. Four newly
synthesized derivates of amidino-substituted bis-benzothiazoles were spectroscopically
characterized and their temperature stability was determined. Interactions of amidinosubstituted bis-benzothiazoles with DNA, RNA and hybrid DNA:RNA polynucleotides were
examined. Interaction of an array of polynucleotides with four benzothiazole derivates was
screened by competition dialysis. According to the screening results (affinities and selectivity)
polynucleotides were selected for detailed characterization. The thermal melting experiment
indicated that benzothiazoles stabilised double-stranded and triple-stranded polynucleotide
helixes. The addition of polynucleotide to the compound solution caused fluorescence
quenching. Association constants were calculated or estimated based on fluorimetric titrations.
Circular dichroism spectroscopy indicated mixed binding modes: intercalation, minor groove
binding and aggregation along the phosphate backbone. The obtained results indicated
benzothiazoles selectivity for specific polynucleotide sequences and structures
The impact of invasive alien amphipods (Crustacea, Amphipoda) on macroinvertebrate community and leaf litter decomposition in large rivers
Invazivne vrste su među najvažnijim uzrocima smanjivanja bioraznolikosti u slatkovodnim
ekosustavima. Rakovi iz nadreda Peracarida (redovi Amphipoda, Isopoda i Mysida) su skupina s
brojnim invazivnim vrstama. Prijašnjim istraživanjima, u velikim rijekama Hrvatske (Dunav, Sava,
Drava, Mura) zabilježeno je 13 stranih vrsta perakaridnih rakova, no malo se zna o njihovom
utjecaju na makrozoobentos, odnosu s abiotičkim čimbenicima te utjecaju na razgradnju listinca.
Ciljevi ovog rada obuhvatili su doprinos invazivnih stranih vrsta rakušaca biokontaminaciji
makrozoobentosa, njihov odnos s abiotičkim čimbenicima vode te utjecaj invazivnog rakušca
Dikerogammarus villosus na autohtone perakaridne rakove i razgradnju listinca. Strani perakaridni
rakovi dominiraju brojnošću jedinki te značajno doprinose biokontaminaciji istraživanih rijeka.
Iako se smatra da su otporni na onečišćenje vode, veće gustoće ovih rakova zabilježene su na
postajama s manjim onečišćenjem i višim vrijednostima bioloških metrika. Za utjecaj rakušca D.
villosus na razgradnju listinca dobiveni su oprečni rezultati koji pokazuju da njegov utjecaj ovisi o
okolnostima i sastavu zajednica usitnjivača. Uzvodno širenje ove vrste praćeno je smanjenjem
gustoće autohtonih perakaridnih rakova, osobito na šljunkovito-valutičastom supstratu pri čemu
nije zabilježen negativan utjecaj na fekunditet autohtonih rakušaca.Invasive species highly contribute to freshwater biodiversity loss. Peracarid crustaceans, the orders
Amphipoda, Isopoda, and Mysida consist of many invasive alien species. In Croatian large rivers
(Danube, Sava, Drava, Mura), 13 alien peracarid species have been recorded in previous studies,
yet little is known about their impact on aquatic macroinvertebrate communities, their relationship
with physico-chemical water parameters, and their influence on leaf litter decomposition. The
objectives of this work were to investigate their contribution to the biocontamination of
macrozoobenthos in large rivers, their relationship with abiotic factors, and the effects of the
invasive amphipod Dikerogammarus villosus on native peracarids and leaf litter decomposition.
Alien peracarids were abundant in studied rivers, contributing significantly to the biocontamination
of the rivers studied. Although assumed to be resistant to pollution, they exhibited higher
population densities at sites with higher values of biological metrics with lower level of pollution.
Conflicting results were obtained regarding the effects of D. villosus on decomposition rates of leaf
litter, as they depended on the circumstances and abundance of native shredders. The invasion of
D. villosus was accompanied by a decrease in population densities of native peracarids, especially
on stony substrates, while no negative effects of this invasive amphipod species on fecundity of
native amphipods were detected
GUT MICROBIOME DYSBIOSIS IN INFLAMMATION CAUSED BY THE COMBINED ACTION OF INHALED ANESTHETICS WITH HEAVY METALS IN RATS
Narušavanje crijevnog mikrobioma snažno je povezano s razvojem patofizioloških bolesti
posredovanim oksidacijskim stresom (OS) u ljudi i životinja. Temeljem toga, cilj rada bio je
dublje razumijevanje odnosa između crijevnog mikrobioma i redoks homeostaze prouzročene
prekomjernim unosom teških metala (TM; Fe i Al) te izlaganja inhalacijskim anesteticima (IA)
kroz praćenje strukturnih i funkcionalnih promjena crijevnog mikrobioma, crijevne barijere,
OS, upale, regulacije hepcidina i feritina, makrofagne polarizacije te funkcionalnih promjena
tkiva i organa. Rezultati ukazuju da subakutna, a posebice kronična primjena IA (sevoflurana i
izoflurana) uz prekomjerni unos TM narušava stanični metabolizam, vodi poremećaju
esencijalnih i nakupljanju TM, povećanju OS, upale, makrofagne polarizacije, imunosne
supresije i disbioze povezane s narušenom brojnošću i raznolikošću crijevnog mikrobioma,
upalom, promjenjenom razinom zonulina, serotonina, enzima mikrobiote i apsorpcije važnih
mikronutrijenata. Razina hepcidina usko je povezana s makrofagnom polarizacijom, OS,
upalom i reorganizacijom oštećenog tkiva, dok je feritin kao upalni biljeg povećan u prisutnosti
metala i/ili IA. Izofluran sam ili u prisutnosti TM izaziva veća oštećenja tkiva od sevoflurana.
Naši podatci naglašavaju molekularno biološku osnovu razumijevanja uloge povezanosti
između IA, TM, crijevnog mikrobioma i makrofagne polarizacije u cilju poduzimanja boljih
terapijskih ili preventivnih mogućnosti zaštite pacijenta od mogućih štetnih posljedica
izazvanih prekomjernim unosom IA, TM i OS.Altered gut microbiome is strongly associated with the development of pathophysiological
diseases mediated by oxidative stress (OS) in humans and animals. Hence, the aim of this thesis
is to get a deeper understanding of the relationship between the gut microbiota and redox
homeostasis caused by excessive intake of heavy metals (HM, Fe and Al) and exposure to
inhalation anesthetics (IA) through monitoring of structural and functional changes of the gut
microbiome, the intestinal barrier, OS, inflammation, regulation of hepcidin and ferritin,
macrophage polarization and functional changes in tissues and organs. The results indicate that
subacute and especially chronic administration of IA (sevoflurane/isoflurane) with excessive
HM intake disrupts cellular metabolism. It further leads to disruption of essential metals and
accumulation of HM, increased OS, inflammation, macrophage polarization, immune
suppression, and dysbiosis associated with altered abundance and diversity of the gut
microbiome, inflammation, altered levels of zonulin, serotonin, microbiota enzymes and
absorption of micronutrients. Hepcidin level is closely related to macrophage polarization, OS,
inflammation, and reorganization of damaged tissue, while ferritin as an inflammatory marker
is increased in the presence of HM and/or IA. Isoflurane alone or in the presence of HM causes
greater tissue damage compared to sevoflurane. Our data emphasize the molecular biological
basis of understanding of the connection between IA, HM, gut microbiome, and macrophage
polarization in order to undertake better therapeutic or preventive options to protect the patient
from possible adverse consequences caused by excessive intake of IA, HM, and OS
D-block metal complexes with amino acid conjugates of oxazolines and triphenylphosphines as chiral catalysts iN hydrogenation reactions
Pripravljeno je i okarakterizirano 22 aminokiselinska (Ala, Gly, Phe ili Gly-Val-Phe) biokonjugata oksazolina i 5 oksazolina bez aminokiselinskih supstituenata te njihovih metalnih kompleksa (Cd(II), Co(II), Ir(I), Rh(I) i Zn(II)). Ispitan je utjecaj supramolekulskih interakcija na agregaciju monooksazolinskih spojeva nekoordiniranih i koordiniranih s metalom te na selektivnost u enantioselektivnoj hidrogenaciji. Spektroskopskim tehnikama u otopini je potvrđeno da oksazolini s jednim tripeptidnim ili dva monopeptidna lanca agregiraju bez metala, dok u svim metalnim kompleksima aminokiselinskih derivata djeluju nekovalentne intramolekulske interakcije. Indukcija kiralnosti na prokiralnom metalu u kompleksima je potvrđena CD spektroskopijom, a kristalne strukture pokazuju da je helikalna kiralnost inducirana kompleksacijom. Sklonost nastajanja agregata nemetaliranih spojeva, te helikalne strukture u metalnim spojevima dodatno su analizirane CREST/CENSO i DFT računalnim metodama. Kompleksi rodija(I) i iridija(I) homo- i hetero-kombinacija aminokiselinskih biokonjugata oksazolina i literaturno poznatog trifenilfosfina s indukcijom kiralnosti upotrijebljeni su u enantioselektivnoj hidrogenaciji derivata metil-(Z)-3-fenilprop-2-enoata, pri čemu je maksimalno dobivena vrijednost enantioselektivnosti 85%.A set of 22 oxazoline amino acid bioconjugates (Ala, Gly, Phe and Gly-Val-Phe) and corresponding metal complexes were prepared and characterized (Cd(II), Co(II), Ir(I), Rh(I) i Zn(II)). The influence of supramolecular interactions on the aggregation of non-metallated and metalled mono-oxazoline compounds and on the enatioselectivity in hydrogenation was examined. Spectroscopic measurements in solution confirmed that oxazolines with one tripeptide or two monopeptide chains aggregate without a metal, while non-covalent intramolecular interactions are acting in all prepared metal complexes. The induction of chirality on the metal in the complexes was confirmed by CD spectroscopy; the crystal structures show that the metal atom is part of a helically chiral structure. The tendency to form aggregates of non-metal compounds and helical structures in metal compounds was analyzed by CREST/CENSO and DFT computational methods. Rh(I) and Ir(I) complexes of homo- and hetero-combinations of oxazoline bioconjugates and a literature-known triphenylphosphine with induction of chirality were used in the enantioselective hydrogenation of methyl-α-acetamidocinnamate, with obtained enantioselectivity up to 85%