12064 research outputs found
Sort by
Determination of the gemological quality of raw tourmaline samples
No full textGemološki materijali su minerali ili materijali organskog podrijetla koji se proučavaju unutar gemologije, kako bi se identificirali, klasificirali i vrednovali. Ti se materijali koriste u različite svrhe, za uljepšavanje, ukrašavanje, dekoriranje te u umjetnosti. U ovom se radu obrađuje 16 uzoraka turmalina, kako bi im se odredila gemološka kvaliteta i na koji način ih je prikladno brusiti. Četiri uzorka su obrađena, dok su ostali neobrađeni. Na prvi pogled uzorci se razlikuju po boji, no imaju zajedničke karakteristike poput habitusa, zonalnog obojenja, prisutnosti pleokroizma, prutanja paralelnog izduljenju, prozirnost, staklast sjaj te vanjska i unutrašnja oštećenja. Kako bi se odredio prikladan način za njihovu obradu, tijekom određivanja gemološke kvalitete ovih uzoraka obraćala se pažnja na prethodno navedene karakteristike. Stoga je na odabranim uzorcima korišteno 5 različitih metoda ispitivanja fizičkih i optičkih svojstava - vizualni pregled golim okom i lupom s povećanjem 10x, i pregled gemološkim instrumentima polariskopom i refraktometrom. Korištena je i metoda FT-IR spektroskopije, kojom se odredilo o kojim vrstama turmalina se radi: 10 uzoraka je određeno kao elbait, jedan je određen kao fluoro-elbait ili dravit, jedan kao dravit ili uvit, jedan kao fluoro-elbait i elbait ili fluoro-uvit i jedan kao fluoro-elbait, a za 2 uzorka nije bilo moguće dobiti rezultate o vrsti turmalina. U konačnici je određena kvaliteta obrade kod 4 rezana uzorka turmalina: dva su vrlo dobre, jedan je dobre i jedan je osrednje kvalitete obrade. Određena je i kvaliteta neobrađenih uzoraka i način orijentacije za njihovo brušenje: 7 uzoraka je potrebno orijentirati tako da im stolna ploha bude paralelna c osi, a stolna ploha 5 uzoraka se može orijentirati ili paralelno ili okomito osi c. K tome, je određen prikladan stil reza: stepeničasti rez za 6 uzoraka, stepeničasti ili miješani stil za 3 uzorka i rez u kabošon za 3 uzorka.Gemological materials are minerals or materials of organic origin that are studied within gemology to be identified, classified, and evaluated. These materials are used for various purposes, such as embellishment, decoration, ornamentation, and in art. This work addresses 16 tourmaline samples to determine their gemological quality and the appropriate way to cut and polish them. Four samples are faceted, while the rest is in their rough state. At first glance, the samples differ in color, but they share common characteristics such as habit, zonal coloring, the presence of pleochroism, striations parallel to elongation, transparency, glassy luster, as well as external and internal damage. In order to establish an appropriate processing method, attention was given to the aforementioned characteristics during the determination of the gemological quality of these samples. As a result, five different methods were employed to examine their physical and optical properties - visual inspection with the naked eye and a 10x loupe, and examination using gemological instruments like a polariscope and refractometer. FT-IR spectroscopy method was also used in order to identify the tourmaline species: 10 samples were determined as elbaite, one as fluoro-elbaite or dravite, one as dravite or uvite, one as fluoro-elbaite and elbaite or fluoro-uvite, one as fluoro-elbaite, and for 2 samples, it wasn't possible to obtain results regarding the species of tourmaline. In conclusion, the processing quality of 4 faceted tourmaline samples was determined: two were of very good quality, one was of good quality, and one was of moderate processing quality. The quality of untreated samples was determined, along with the orientation for their cutting: 7 samples need to be oriented so that their table facet is parallel to the c-axis, and the table facet of 5 samples can be oriented either parallel or perpendicular to the c-axis. Moreover, a suitable cutting style was determined: step cut for 6 samples, step cut or mixed cut for 3 samples, and cabochon cut for 3 samples
TAPHONOMIC ANALYSIS OF BONE REMAINS OF ALPINE MARMOT (Marmota marmota) FROM THE LATE PLEISTOCENE DEPOSITS OF THE EASTERN AND WESTERN CAVES IN BRINA NEAR DRNIŠ
No full textFosilni ostaci alpskog svisca (Marmota marmota (Linnaeus, 1758)) pronađeni su u gornjopleistocenskim naslagama Istočne i Zapadne pećine u Brini nedaleko od Drniša. Ukupno je pronađeno 411 skeletnih ostataka u Istočnoj pećini te 14 u Zapadnoj pećini. Kosti iz Istočne pećine su bolje očuvane od onih iz Zapadne pećine. Tafonomskom analizom cijelog uzorka skeletnih ostataka određeno je da je primarni faktore akumulacije prirodna smrt, sekundarni faktor su male zvijeri, a manji broj uzoraka pokazuje da su svisci bili plijen paleolitičkih lovaca. Tragovi glodanja i grebanja glodavaca na površini kosti, kao i pukotine od isušivanja pokazuju da kosti nisu bile odmah zakopane u sediment nego su se neko vrijeme nalazile na tlu.The fossil remains of the alpine marmot (Marmota marmota (Linnaeus, 1758)) were found in the Late Pleistocene deposits of the Eastern and Western Pećine u Brini cavesnear Drniš. A total of 411 skeletal remains were found in the Eastern cave and 14 in the Western cave. Bones from Eastern cave are better preserved than those from Western cave. Taphonomic analysis of the entire sample of skeletal remains show that the primary factor of accumulation was natural death, secondary factor was small carnivore predation, and a small number of samples showed that the marmots were prey of paleolithic hunters. The traces of gnawing and scratching made by rodents, as well as fine line fractures on the bone surface indicate that the bones were not immediately buried within sediment but were laying on the ground for some time
Long-term phenology and ecology of caddiesflies (Trichoptera, Insecta) at a tufa barrier in the Plitvice Lakes National Park
No full textNa sastav i strukturu zajednica vodenih kukaca utječu različiti abiotički i biotički čimbenici.
Sedrene barijere se izdvajaju kao iznimno važna staništa zbog prisutnosti mnogih mikrostaništa i
velike produktivnosti. Ciljevi ovog istraživanja su utvrditi vremensku varijabilnost kroz promjene
u faunističkom sastavu i raznolikosti zajednice tulara, promjene u emergencijskim značajkama te
promjene u funkcionalnoj strukturi zajednice na sedrenoj barijeri Kozjak-Milanovac, u
Nacionalnom parku Plitvička jezera. U četrnaestogodišnjem istraživanju (2008.-2021.) su
prikupljani odrasli tulari pomoću emergencijskih klopki. Prikupljeno je 10346 jedinki tulara te je
zabilježeno 39 vrsta iz 12 porodica. Zabilježena je varijabilnost u brojnosti vrsta te u raznolikosti
kroz godine. U zajednici su zastupljene mnoge funkcionalne skupine, a najbrojniji su predatori i
pasivni procjeđivači. Zabilježena je i varijabilnost funkcionalne strukture zajednice tulara, što
odražava promjene u okolišu tijekom istraživanog razdoblja. Vrhunac emergencije zabilježen je u
ljetnim mjesecima tijekom cijelog istraživanja. Dominantne svojte imaju različite obrasce
emergencije, a posebno se izdvaja vrsta Neureclipsis bimaculata sa sinkroniziranim obrascem s
dva maksimuma. Rezultati naglašavaju važnost dugogodišnjih istraživanja za razumijevanje
ekologije zajednica i očuvanja bioraznolikosti specifičnih krških staništa.The composition and structure of aquatic insect communities are influenced by various abiotic and
biotic factors. Tufa barriers are characterized by the presence of many microhabitats and high
productivity as very important habitats. The aims of this research were to determine temporal
variability through changes in the composition and diversity of the caddisflies community, changes
in emergence patterns, and in the functional structure of the community at the Kozjak-Milanovac
tufa barrier, in Plitvice Lakes National Park. During a fourteen-year study (2008-2021), adult
caddisflies were collected using emergence traps. A total of 10,346 caddisflies were collected,
representing 39 species from 12 families. High variability in species abundance and diversity was
observed over the years. The community included many functional groups, with predators and
passive filter-feeders being the most abundant. Variability in the functional structure of the
caddisfly community was also recorded, reflecting environmental changes during the study period.
Peak emergence was observed in the summer months throughout the entire study period. Dominant
species exhibited different emergence patterns, with Neureclipsis bimaculata standing out for its
synchronized pattern with two peaks. The results highlight the importance of long-term research
for understanding community ecology and preserving the biodiversity of specific karst habitats
Algoritmi i konvergencija metoda Jacobijeva tipa
No full textThe Jacobi eigenvalue algorithm is a well-known iterative method used for solving the eigenvalue problem of symmetric matrices. The process is based on matrix diagonalization. In this thesis we study several modifications of the Jacobi method. We work on both matrix and tensor numerical problems. First, we review and generalize the Eberlein method, which is a Jacobi-type method for diagonalization of an arbitrary matrix. We prove the global convergence of the Eberlein method under a broad class of generalized serial pivot strategies with permutations. Moreover, we discuss the cases of unique and multiple eigenvalues. Next, we consider block-partitioned matrices and introduce a block version of the Eberlein method. We give a convergence proof for the block Eberlein algorithm under the already mentioned class of generalized serial pivot strategies. Lastly, we study the methods for approximate tensor diagonalization. We propose an iterative Jacobi-type trace maximization algorithm for solving this problem on general tensors, as well as the structure-preserving variant for the symmetric tensors. We prove the global convergence for both of our algorithms. All theoretical work is accompanied by numerous numerical examples.Jacobijev algoritam je poznata iterativna metoda za rješavanje problema svojstvenih vrijednosti za simetrične matrice. Postupak se temelji na dijagonalizaciji matrice. U ovoj se disertaciji bavimo modifikacijama Jacobijeve metode koje koristimo za rješavanje numeričkih problema za matrice i tenzore. U prvom dijelu rada proučavat ćemo Eberleininu metodu Jacobijevog tipa za dijagonalizaciju opće matrice. Poopćit ćemo Eberleininu metodu i dati dokaz globalne konvergencije za široku klasu tzv. generaliziranih serijalnih pivotnih strategija s permutacijama. Analizirat ćemo slučaj jednostrukih i višestrukih svojstvenih vrijednosti. Nadalje, promatrat ćemo matrice s blok-particijom te uvesti blok verziju Eberleinine metode. Dat ćemo dokaz konvergencije blok Eberleininog algoritma za već spomenutu klasu generaliziranih serijalnih pivotnih strategija. Naposljetku, promatrat ćemo problem približne dijagonalizacije tenzora. Predstavit ćemo iterativni algoritam Jacobijevog tipa temeljen na maksimizaciji traga tenzora. Konstruirat ćemo algoritam za opće tenzore te njegovu varijantu za simetrične tenzore u kojoj je očuvana polazna simetrična struktura. Za oba algoritma dokazat ćemo globalnu konvergenciju. Svi teorijski rezultati će biti popraćeni brojnim numeričkim primjerima. Disertacija je podijeljena u četiri poglavlja. U prvom poglavlju dan je osvrt na rezultate iz literature. Opisan je realni i kompleksni Jacobijev algoritam za rješavanje problema svojstvenih vrijednosti i izvedene su formule za računanje kutova transformacije. Opisano je nekoliko klasa pivotnih strategija. Poglavlje se nastavlja teorijom o Jacobijevim anihilatorima i operatorima koji se koriste u brojnim rezultatima o konvergenciji za standardnu Jacobijevu metodu i za druge metode Jacobijeva tipa. Koristit ćemo tu teoriju za dokaz konvergencije Eberleinine metode po elementima, ali i njene blok varijante. Prvo poglavlje završava osvrtom na teoriju o konvergenciji Jacobijeva algoritma. Drugo poglavlje temelji se na članku [10] od Begović Kovač i Perković objavljenom 2024. godine. Prvo je dan pregled postojećih rezultata o konvergenciji Eberleinine metode, za realni i kompleksni slučaj. Glavni dio poglavlja je proširenje globalne konvergencije metode na široku klasu generaliziranih serijalnih pivotnih strategija. Pokaže se da, za proizvoljnu početnu matricu A, Eberleinina metoda konvergira uz bilo koju strategiju iz navedene klase. Niz matrica , koji se dobije nakon svake iteracije, konvergira prema normalnoj matrici. Niz hermitskih dijelova dobivenih matrica, , konvergira prema dijagonalnoj matrici takvoj da su na dijagonali realni dijelovi svojstvenih vrijednosti od . Ako sve svojstvene vrijednosti od imaju različite realne dijelove, niz konvergira prema dijagonalnoj matrici sa svojstvenim vrijednostima od na dijagonali. Inače, svojstvene vrijednosti s jednakim realnim dijelovima mogu dovesti do ne-nul van-dijagonalnih elemenata u dobivenoj matrici. Kroz numeričke primjere testirana je metoda na realnim i kompleksnim matricama, za početne matrice koje su unitarno dijagonalizabilne i za one koje to nisu. Promatrana je promjena u matričnoj van-dijagonalnoj normi, tj., udaljenosti od dijagonalne matrice. Nadalje, pokazana je blok struktura koja se pojavljuje ako početna matrica ima višestruke svojstvene vrijednosti. Naposljetku, pokazano je kako numerički riješiti problem kod ponavljajućih svojstvenih vrijednosti. Treće poglavlje sadrži prijedlog novog blok Eberleininog algoritma. Dan je kratki uvod u blok matrice i blok algoritme. Opisana je blok verzija Eberleinine metode u kojoj su matrice podijeljene u blokove. Zatim, predložen je način za računanje transformacija i , te dan dokaz konvergencije algoritma uz generalizirane serijalne pivotne strategije. Rezultati konvergencije su u skladu s onima za Eberleininu metodu po elementima. Numeričkim testovima pokazano je kako blok algoritam radi za različite veličine blokova i za ponavljajuće realne dijelove svojstvenih vrijednosti. Četvrto i posljednje poglavlje orijentirano je na približnu dijagonalizaciju tenzora. Temelji se na članku [11] od Begović Kovač i Perković objavljenom 2024. godine. Ovdje je detaljno objašnjena terminologija i pojmovi vezani uz tenzore koji se koriste u tenzorskom računu. Prvo je dan osvrt na postojeće algoritme za dijagonalizaciju tenzora. Zatim je iznesen prijedlog algoritma koji se temelji na maksimizaciji traga tenzora, kao u [65]. Algoritam koristi metodu alternirajućih najmanjih kvadrata (ALS). Naime, jedna iteracija algoritma na tenzoru reda sastojat će se od mikroiteracija. Pokazana je globalna konvergencija našeg algoritma za opće tenzore. Preciznije, pokazano je da je svako gomilište dobiveno našim algoritmom stacionarna točka funkcije koju maksimiziramo. Ovaj rezultat istog je tipa kao rezultati konvergencije algoritama za dijagonalizaciju tenzora koji se baziraju na maksimizaciji Frobeniusove norme dijagonale tenzora. Konvergencija vrijedi za sve cikličke strategije uz dodatni uvjet na pivotni par , zvan Łojasiewitzeva nejednakost gradijenta. Nadalje, naš algoritam maksimizacije traga prilagođen je kako bi se očuvala struktura simetričnih tenzora. U tom slučaju, svih d rotacija koje djeluju u jednoj iteraciji moraju biti iste. Prema tome, ovo više nije ALS algoritam jer se trag maksimizira po svim modovima istovremeno. Ipak, dokaz konvergencije će ići uz bok dokazu za algoritam koji ne čuva strukturu. Numerički primjeri uključuju testove oba algoritma na tenzorima različitih redova, dijagonalizabilnih tenzora i onih koji to nisu. Promatrano je povećanje traga tenzora i smanjenje van-dijagonalne norme tenzora, te su dane usporedbe za različite cikličke pivotne strategije
Comparative Analysis of Sports Tourism in Zagreb and Split
No full textSportski turizam važan je selektivni oblik turizma. U velikim gradovima poput Zagreba i Splita takav oblik turizma uvelike ovisi o organizaciji sportskih natjecanja. Kako bi se velika sportska natjecanja mogla organizirati, potrebno je poboljšati sportsku infrastrukturu. Osim pasivnog sportskog turizma, postoje i aktivni te nostalgični sportski turizam. Osnovni je cilj ovog rada utvrditi stupanj razvijenosti sportskog turizma u Zagrebu i Splitu i potencijale razvoja sportskog turizma tih gradova. U tu svrhu provedeno je anketno istraživanje percepcije komponenata sportskog turizma među općom populacijom, ali i među sportašima i sportskim djelatnicima u Zagrebu i Splitu. Rezultati istraživanja ukazuju na to da ispitanici smatraju da organizacija sportskog događaja generira pozitivne turističke učinke te da je potrebno povećati broj sportskih natjecanja u Zagrebu i Splitu. Nadalje, sportaši i sportski djelatnici ne smatraju sportski turizam dovoljno razvijenim zbog nedovoljnih ulaganja u sportsku infrastrukturu, organizaciju natjecanja i cjelokupni sustav sporta.Sports tourism is an important form of special interest tourism. In large cities such as Zagreb and Split, this form of tourism largely depends on the organization of sports competitions. In order to be able to organize large sports competitions, it is necessary to improve the sports infrastructure. In addition to passive sports tourism, there are also active sports tourism and nostalgic sports tourism. The main goal of this paper is to determine the degree of development of sports tourism in Zagreb and Split and the potentials for the development of sports tourism in those cities. For this purpose, a survey was conducted on the perception of the components of sports tourism among the general, but also among athletes and sport workers in Zagreb and Split. The research results indicate that respondents believe that the organization of sports events generates positive tourism effects and that it is necessary to increase the number of sports competitions in Zagreb and Split. Furthermore, athletes and sport workers do not consider sports tourism to be sufficiently developed due to insufficient investments in sports infrastructure, competition organization and the entire sports system
Numerical methods for text analysis
No full textU današnje doba, dostupne su nam velike količine podataka tako da možemo reći da su podaci svuda oko nas. Podaci su postali jedan od glavnih orijentira u mnogim područjima, od znanstvenih istraživanja do svakodnevnog poslovanja. Postoje različite vrste podataka, no svi podaci na kraju imaju zajedničko to da ih je najlakše analizirati ako ih imamo u brojčanom obliku. U ovom radu bavit ćemo se tekstualnim oblikom podataka koji je često nestrukturiran što može otežati izdvajanje korisnih informacija. Naglasak u radu je na razvoju i primjeni numeričkih metoda u kojima tražimo prikladne matrične faktorizacije. Početni korak je pripremiti podatke, odnosno napraviti pretvorbu teksta u matričnu formu jer će nam takav pristup omogućiti lakšu obradu i analizu. U našem slučaju imat ćemo dostupnu kolekciju dokumenata gdje stupcem želimo reprezentirati dokument, a retkom korištene riječi. Rad istražuje primjenu različitih metoda matričnih fatkorizacija poput Latent Semantic Indexing (LSI), klasteriranja, nenegativne matrične faktorizacije i LGK bidijagonalizacije. Jedan od ciljeva rada je razviti efikasne tehnike za ekstrakciju i klasifikaciju informacija što može značajno unaprijediti pretraživanje informacija. Rad je podijeljen u tri ključna dijela: najprije obrađujemo osnovne rezultate vezane za rad s matricama i vektorskim prostorima, zatim obrađujemo numeričke metode, te na kraju vršimo usporedbu tih metoda kako bi se procijenila njihova učinkovitost. Sadržaj rada oslanja se na djelo Fundamentals of Algorithms: Matrix Methods in Data Mining and Pattern Recognition, 2019..In today's era, we have access to vast amounts of data, so we can say that data is all around us. Data has become one of the main reference points in many fields, from scientific research to everyday business operations. There are different types of data, but ultimately, all data shares the common characteristic that it is easiest to analyze when in numerical form. In this paper, we will focus on the textual form of data, which is often unstructured, making it more difficult to extract useful information. The emphasis of this work is on the development and application of numerical methods in which we seek suitable matrix factorizations. The initial step is to prepare the data, i.e., to transform text into a matrix format, as this approach will enable easier processing and analysis. In our case, we will have a collection of documents where we aim to represent each document as a column and each used word as a row. The paper explores the application of various matrix factorization methods such as Latent Semantic Indexing (LSI), clustering, Non-Negative Matrix Factorization (NMF), and LGK bidiagonalization. One of the objectives of this study is to develop efficient techniques for information extraction and classification, which can significantly enhance information retrieval. The work is divided into three key sections: first, we cover fundamental results related to working with matrices and vector spaces; next, we discuss numerical methods; and finally, we compare these methods to assess their effectiveness. The content of this paper is based on the book Fundamentals of Algorithms: Matrix Methods in Data Mining and Pattern Recognition, 2019
Cryptographic algorithms for resource-constrained devices
No full textOvaj rad proučava kriptografske algoritme namijenjene uređajima s ograničenim resursima, s posebnim naglaskom na algoritme prikladne za korištenje u kontekstu Interneta stvari (IoT). Kroz analizu kriptografskih algoritama poput Present, Simon, Speck, Twine, Prince i Rectangle, može se zaključiti da svaki od njih ima svoje prednosti i nedostatke za uređaje s ograničenim resursima, posebno u IoT okruženju. Algoritmi kao što su Present i Speck, zbog svoje jednostavne strukture i optimiziranih tablica, idealni su za uređaje s ograničenim procesorskim kapacitetom i memorijom, nudeći dobar balans između sigurnosti i performansi. Algoritmi poput Simona i Twinea također pružaju dobar kompromis, no njihova implementacija može biti složenija, što može utjecati na učinkovitost u IoT uređajima s ograničenim resursima. Algoritmi Prince i Rectangle, koji naglašavaju energetsku učinkovitost, prikladni su za IoT uređaje koji zahtijevaju visoku energetsku učinkovitost, ali njihova složenost može otežati implementaciju. Pseudokodovi analiziranih algoritama omogućuju fleksibilnost u primjeni i prilagodbi za specifične IoT scenarije, a algoritmi poput Specka omogućuju prilagodbu ključeva i broja operacija, što ih čini prilagodljivima različitim sigurnosnim zahtjevima. Zaključno, izbor kriptografskog algoritma za IoT sustave ovisi o specifičnim sigurnosnim zahtjevima, performansama uređaja i energetskim potrebama, a rezultati istraživanja pomažu u boljem odabiru algoritama za konkretne primjene.This paper studies cryptographic algorithms intended for resource-constrained devices, with a particular focus on algorithms suitable for use in the context of the Internet of Things (IoT). Through the analysis of cryptographic algorithms such as Present, Simon, Speck, Twine, Prince, and Rectangle, it can be concluded that each of them has its advantages and disadvantages for devices with limited resources, especially in IoT environments. Algorithms such as Present and Speck, due to their simple structure and optimized tables, are ideal for devices with limited processing power and memory, offering a good balance between security and performance. Algorithms like Simon and Twine also provide a good compromise, but their implementation may be more complex, which can affect efficiency in IoT devices with limited resources. Algorithms like Prince and Rectangle, which emphasize energy efficiency, are suitable for IoT devices that require high energy efficiency, but their complexity may make implementation more difficult. The pseudocodes of the analyzed algorithms provide flexibility in application and adaptation to specific IoT scenarios, and algorithms like Speck allow for the adjustment of key lengths and the number of operations, making them adaptable to different security requirements. In conclusion, the choice of cryptographic algorithm for IoT systems depends on specific security requirements, device performance, and energy needs, and the results of this research help in better selecting algorithms for specific applications
Modeliranje vremenskog dosega širenja lijeka kod stentova koji otpuštaju lijekove
No full textU ovom diplomskom radu matematičkim modelom opisujemo otpuštanje lijeka iz premaza stenta koji otpušta lijekove u arterijsku stijenku. U početku opisujemo ulogu stentova koji otpuštaju lijekove. Potom izvodimo matematički model koji opisuje otpuštanje lijeka iz premaza stenta u arterijsku stijenku u dvije prostorne dimenzije. Također izvodimo slabu formulaciju te zadaće, kao i pojednostavljenja modela linearizacijom i smanjenjem prostorne domene na samo jednu dimenziju. Zatim diskretiziramo vremensku i prostornu domenu te uvodimo Newtonovu metodu za rješavanje nelinearnog člana zadaće polaznog modela. Naposljetku definiramo parametre modela, kojeg zatim rješavamo pomoću alata FreeFEM++ te uspoređujemo rješenja polaznog modela s rješenjima pojednostavljenja modela. Za kraj analiziramo utjecaje određenih parametara na rješenja modela.In this Master Thesis, we describe drug release from the coating of drug-eluting stents using a mathematical model. We start by elaborating on the role drug-eluting stents (DES) have in medicine, after which we formulate a mathematical model that describes drug release from the coating of DES into the arterial wall using only two dimensions for the spatial variable. We also derive the weak formulation of the problem, as well as simplify the model through linearization and by reducing the spatial domain to only one dimension. Then, we discretize the time and the space domain, and introduce Newthon's method for solving nonlinear part of the equation. Finally, we define the parameters of the model, solve it using the FreeFEM++ tool, and compare the results of the model with those of the simplified models. Lastly, we analyze the influence of certain parameters on the numerical solutions
Primjena principa razvoja softvera temeljem testova
No full textTestiranje softvera ključno je za osiguravanje održivosti, ispravnosti i pouzdanosti sustava. Kroz pravilno implementirane testove mogu se identificirati i otkloniti potencijalne pogreške u ranoj fazi razvoja, čime se smanjuju troškovi održavanja i poboljšava kvaliteta konačnog rješenja. Prednosti testiranja su višestruke – od osiguravanja stabilnosti sustava, preko povećanja povjerenja u ispravnost koda, do omogućavanja sigurnih nadogradnji bez narušavanja postojećih funkcionalnosti. Korektnim i dosljednim testiranjem moguće je postići visoku razinu sigurnosti u rad sustava, a time i unaprijediti cjelokupni proces razvoja. Kako bi testiranje bilo učinkovito, važno je osigurati da svi potrebni testovi budu prisutni i pravilno napisani. U tom kontekstu, pristup testom vodenog razvoja predstavlja dobru praksu koja omogućava sustavan način rada u kojem se testovi pišu prije same implementacije funkcionalnosti. Na taj način ne samo da se osigurava pokrivenost koda testovima, već se i potiče razvoj modularnog, čitljivog i održivog softvera. Praktična primjena testom vodenog razvoja ilustrirana je na modulu Inovacije unutar Informacijskog sustava znanosti Republike Hrvatske (CroRIS). Metodologija se provodi kroz jasno definirane korake razvoja, koji osiguravaju visoku pokrivenost testovima i kvalitetan softverski kod.Software testing is crucial for ensuring the sustainability, correctness, and reliability of a system. Through properly implemented tests, potential errors can be identified and fixed in the early stages of development, thus reducing maintenance costs and improving the quality of the final solution. The benefits of testing are numerous – from ensuring system stability, to increasing confidence in the correctness of the code, and enabling safe updates without disrupting existing functionalities. Correct and consistent testing makes it possible to achieve a high level of security in system operation, thereby improving the overall development process. For testing to be effective, it is important to ensure that all necessary tests are present and correctly written. In this context, the Test-Driven Development (TDD) approach represents a good practice that enables a systematic workflow in which tests are written before the actual implementation of functionality. This way not only is code coverage ensured by tests, but it also promotes the development of modular, readable, and maintainable software. The practical application of test-driven development is illustrated in the Innovation module within the Croatian Research Information System (CroRIS). The methodology is implemented through clearly defined development steps, ensuring high test coverage and high-quality software code
Visoko-razlučiva spektroskopija atoma stroncija
No full textThis thesis presents the findings of my research, which utilized high-resolution spectroscopic techniques to obtain precise insights into the internal structure of strontium atoms. In the first part of the thesis, I present the results of the absolute frequency measurement of the 5s5p1P1−5s5d1D2 transition in strontium. In these measurements, a strontium atomic beam is generated in an under-vacuum spectroscopy cell. The atoms are excited to the 5s5d1D2 state by the use of two continuous wave lasers. The first one is an on-resonance diode laser at ≈ 461 nm which transfers the population from the ground 5s21S0 to the excited 5s5p1P1 state. The second one is a titanium-sapphire (Ti:Sa) laser at ≈ 767 nm and is used for probing the 5s5p1P1−5s5d1D2 transition. The laser-induced fluorescence (LIF) is measured as a function of the Ti:Sa laser frequency. Simultaneously with the LIF signal, a beat signal between the Ti:Sa laser and an optical frequency comb is detected. Since the frequency comb (FC) is fully stabilized and referenced to a primary frequency standard, it’s providing the absolute frequency scale for LIF measurements. These results are published in Spectrochimica Acta Part B: Atomic Spectroscopy. In the second part of the thesis, I present the results of lifetime measurement for the 5s5p1P1 state of atomic strontium. A strontium atomic beam is generated in the same, above mentioned, spectroscopy cell, but the atoms are excited from the ground state to the excited 5s5p1P1 state using a diode-pumped Yb:KGW femtosecond laser. By collecting the laser-induced fluorescence (LIF) and guiding it to a hybrid single-photon detector, the time-correlated single-photon counting (TSCPC) technique was employed. This technique allows precise timing of the single photon arrival versus the timing of the pulsed excitation source that excited the atoms. The generated decay curve is defined by a time constant that corresponds to the lifetime of the 1P1 state. A summary of these results is provided in the manuscript which has been accepted for publication in Physical Review A. In the third part of the thesis, I report on design, implementation and current status of the experimental setup aimed at establishing the first optical atomic clock in Croatia. To create an accurate and precise optical atomic clock, strontium atoms must be cooled to low temperatures through several steps of laser cooling and trapping, and then trapped in optical potentials. This is done inside a vacuum system, which was carefully constructed. Each laser in the complex system required for laser cooling and frequency interrogation of the atomic clock transition must be stabilized. The blue laser is used in the first step of the cooling proces and is stabilized using modulation transfer spectroscopy (MTS). The red lasers - red cooling laser, repumping lasers, and clock laser - are phase-stabilized to the optical frequency comb, which in turn is stabilized to the cw laser operating at a wavelength of 1542 nm and locked to the high-finesse optical reference cavity.Ovim doktorskim radom predstavit ću rezultate istraživanja napravljenih u Grupi za kvantne tehnologije, Centar za napredne laserske tehnike na Institutu za fiziku, pod mentorstvom dr. sc. Ticijane Ban. Istraživanje se sastoji od tri dijela, tematski vezana upotrebom visoko-razlučivih spektroskopskih tehnika u kojima se interakcijom laserske svjetlosti s atomima stroncija dobiva precizna informacija o njihovoj unutarnjoj strukturi. Sva znanstvena oprema korištena u ovim istraživanjima, uključujući laserske sustave, nabavljena je u sklopu projekta "Centar za napredne laserske tehnike (CALT) voditelja nasl. izv. prof. dr. sc. Damira Aumilera. Eksperiment izgradnje optičkog atomskog sata na Institutu za fiziku vodi dr. sc. Neven Šantić koji je trenutno i voditelj QuantERA projekta "NImSoQ – New Imaging and control Solutions for Quantum processors and metrology". Doktorski rad tematski je podijeljen u tri cjeline te je organiziran na sljedeći način. U Uvodu se ukazuje na važnost visoko-razlučivih spektroskopskih tehnika koje su moćan alat za dobivanje informacija o unutarnjoj strukturi atoma. Također, opisuju se ciljevi te sadržaj doktorskog rada. U drugom poglavlju uvode se osnovne fizikalne pojave nužne za razumijevanje tematike koja se obrađuje u ovom radu. Opisano je međudjelovanje svjetlosti i atoma, tehnike hlađenja i zarobljavanja atoma, energijska struktura atoma stroncija te princip rada pulsnih lasera, a među njima i optičkog frekventnog češlja. U trećem poglavlju prikazani su prvi rezultati mojeg istraživanja - mjerenje apsolutne frekvencije 5s5p1P1−5s5d1D2 elektronskog prijelaza u toplim parama stroncija upotrebom opti čkog frekventnog češlja. Detaljno je opisana izrada spektroskopske ćelije u kojoj se stvara atomski snop stroncija pomoću dispenzera. Atomi stroncija pobuđuju se u 5s5d1D2 stanje korištenjem lasera s valnom duljinom u plavom i crvenom području spektra. Frekvencija "plavog" lasera stabilizirana je na 5s21S0−5s5p1P1 prijelaz pomoću spektroskopije prijenosa modulacije (eng. Modulation transfer spectroscopy, MTS), dok se frekvencija "crvenog" lasera mijenjala preko 5s5p1P1−5s5d1D2 prijelaza. Za svaku frekvenciju "crvenog" lasera mjerila se laserom inducirana fluorescencija u atomima stroncija istovremeno s frekvencijom udara između "crvenog" lasera i optičkog frekventnog češlja. Kako je frekventni češalj stabiliziran i referenciran na primarni frekventni standard, on služi kao apsolutna frekventna skala za ova mjerenja. U ovom poglavlju detaljno je opisana spektroskopska ćelija, laserski i optički sistemi, tehnika mjerenja te sistematski efekti koji utječu na konačni rezultat. U četvrtom poglavlju prikazani su rezultati drugog dijela istraživanja - mjerenje vremena života 5s5p1P1 stanja atoma stroncija pomoću tehnike vremenski-koreliranog brojanja pojedina čnih fotona (eng. Time-Correlated Single Photon Counting tehnique, TCSPC). Atomi stroncija stvaraju se unutar iste spektroskopske ćelije, ali se pobuđuju iz osnovnog u 5s5p1P1 stanje pomoću diodno-pumpanog Yb:KGW femtosekundnog lasera. Laserom inducirana fluorescencija detektira se hibridnim detektorom, a upotrebom TCSPC tehnike mjeri se krivulja raspada 5s5p1P1 elektronskog stanja. Krivulja raspada odgovara eksponencijalnoj funkciji s vremenskom konstantnom koja odgovara vremenu života elektronskog stanja. U ovom poglavlju detaljno je opisan laserski i optički sistem, tehnika vremenski-koreliranog brojanja pojedinačnih fotona, analiza podataka te sistematski efekti koji utječu na određivanje vremena života ovog stanja. Peto poglavlje posvećeno je dizajnu i gradnji eksperimentalnog postava za uspostavu prvog optičkog atomskog sata u Hrvatskoj. Za stvaranje optičkog atomskog sata atome je potrebno ohladiti u nekoliko koraka laserskog hlađenja i zarobljavanja, što se postiže unutar kompleksnog vakuumskog sistema. Svaki laser potreban za hlađenje frekvencije, potrebno je stabilizirati. "Plavi" kontinuirani laser bit će korišten kao prvi korak u procesu hlađenja te je stabiliziran pomoć u spektroskopije modulacijskog transfera. "Crveni" laser za hlađenje, laseri za naseljavanje i laser za ispitivanje frekvencije atomskog sata fazno su stabilizirani na optički frekventni češalj, koji je dalje stabiliziran na laser kontinuirane emisije s valnom duljinom od 1542 nm, zaključanog na optičku šupljinu visoke finese. Šesto poglavlje daje kratak sažetak teze, te buduće planove vezane uz izgradnju optičkog atomskog sata na atomima stroncija