Morepress Journals - University of Zadar
Not a member yet
4369 research outputs found
Sort by
Vodič po labirintu znanja. Leksikon hrvatskih tradicija Joanne Rapacke kao sinteza hrvatske kulture
No full textThe topic of this paper concerns Leksykon tradycji chorwackich [Lexicon of Croatian Traditions] by Joanna Rapacka as a complex text, encyclopedically conceived, which synthetically defines Croatian culture, taking literature as the starting point in the offered interpretations. An attempt will be made to decipher the basic premises on which the author’s vision of Croatian culture is built and, more broadly, her critical approach to culture as a social phenomenon, formed spatially and temporally. The key features of Croatian specificity, as defined by Rapacka, will be discussed, including the relationship between regionalism and national culture (in diachronic and synchronic terms) and the ambivalences of Croatian proto-national and national ideologies. The application of terminology (eg. ideologueme, codifications / codifications) will also be considered, which in many ways influences Rapacka’s approaches to the analysis of cultural phenomena.Leksikon hrvatskih tradicija Joanne Rapacke enciklopedijski je koncipiran opis hrvatske kulture s interpretacijama koje polaze od književnosti. U ovom radu bit će govora o Leksikonu hrvatskih tradicija Joanne Rapacke kao kompleksnom tekstu, enciklopedijski koncipiranom, koji sintetski definira hrvatsku kulturu uzimajući književnost za polazište ponuđenih interpretacija. Ovaj je rad pokušaj iščitavanja temeljnih premisa na kojima je građena autoričina vizija hrvatske kulture te, šire, njezin kritički pristup kulturi kao prostorno i vremenski formiranom društvenom fenomenu. U raspravi o ključnim osobinama hrvatskoga specifikuma, kako ih definira Rapacka, posebna će se pažnja posvetiti odnosu regionalizma i nacionalne kulture (dijakronijski i sinkronijski) te ambivalencijama hrvatskih protonacionalnih i nacionalnih ideologija. Razmotrit će se i Rapackina terminološka opredjeljenja (npr. ideologem, kodifikacije / kodifikacije) koja u mnogočemu utječu na njezin pristup analizi kulturnih fenomena.
Studij kroatistike i Joanna Rapacka. O snažnome tragu njezina kritičkog mišljenja u nastavnoj praksi poljskih kroatista
No full textThe text attempts to explain the visible presence of the impact of Joanna Rapacka\u27s work on the concept of today\u27s Croatian studies in Poland, as well as the benefits that it brings both for students and academic staff. Getting acquainted with Joanna Rapacka\u27s texts and confronting her critical approach to Croatian national myths are important points in the didactic process, which is shown by the example of the author\u27s teaching experience in Croatian studies in Krakow. Her authority in the scientific community is of great importance for understanding this issue, which is why the considerations on the benefits of the researcher\u27s legacy have been included in the broader context of Polish Slavic studies, with the recollections of other representatives of the community. It seems that the revision of the topicality of Joanna Rapacka\u27s view of Croatian culture may be important both in Polish and Croatian public space today, when the importance of national themes and national culture is once again emphasised, which often makes it difficult to apply the criteria of objectivity in their assessment.U tekstu se pokušava objasniti vidljiv utjecaj rada Joanne Rapacke na oblik današnje kroatistike u Poljskoj te koristi koje iz toga proizlaze, kako za studentice i studente tako i za akademski kadar. Upoznavanje s tekstovima Joanne Rapacke, suočavanje s njezinim kritičkim pristupom hrvatskim nacionalnim mitovima, važna je točka u nastavnome procesu, što se pokazuje na primjeru didaktičkoga iskustva autorice teksta na krakovskoj kroatistici. Od velike važnosti za razumijevanje toga pitanje jest i autoritet Joanne Rapacke u znanstvenim sredinama, stoga se razmatranje koristi od znanstveničine ostavštine upisuje i u širi kontekst poljske slavistike, pa se navode i sjećanja drugih na nju. Čini mi se da preispitivanje aktualnosti pogleda Joanne Rapacke na hrvatsku kulturu može biti važno danas i u hrvatskom i u poljskom javnom prostoru, kad se ponovno naglašava važnost nacionalnih tema i nacionalne kulture, što nerijetko otežava primjenjivanje kriterija objektivnosti u njihovu vrednovanju
Prevoditeljski rad Łucje Danielewske kao vid promicanja hrvatsko-poljskih književnih i kulturnih veza
No full textThe life of Łucja Danielewska (1932 – 2004), a Polish writer and translator, called “the first lady of Poznań poetry” in her hometown Poznań, imbued a large part of her life with Croatia. In her translation career ‒ and she translated from Bulgarian, Croatian, Latin, Hungarian, Russian, and Serbian ‒ the texts translated from Croatian occupy a special place. She grew fond of the Croatian language so much that some of her poems were originally written in Croatian. She translated intensively from Croatian in the 1990s, during the tumultuous period when Croatia was gaining independence. As an excellent connoisseur of Croatian history and culture, she interpreted the horrible war events that struck Croatia to her colleagues and students at the Institute of Slavic Philology at Adam Mickiewicz University in Poznań as well as to the Polish literary and cultural public, thus promoting the identity determinants of Croatian culture. Her most significant translations from Croatian into Polish date back to the 1990s. At that time, she published an anthology of contemporary Croatian poetry entitled Żywe źródło [Living Source] (1996) as well as a selection from the poetry written by Vesna Parun entitled Morska róża [Sea Rose] (1998), while her translation of Ratko Cvetnić’s novel Kratki izlet [Krótka wycieczka; Short Outing] was published at the dawn of the new millennium. The paper examines the above mentioned translations as well as other Danielewska’s translations from Croatian into Polish, which are considered in light of the promotion of Croatian-Polish literary and cultural relations and earned her more than honourable mention regarding the contact between Croatian and Polish people.Łucja Danielewska (1932. – 2004.), poljska književnica i prevoditeljica, u rodnome Poznanju nazivana damom poznanjskoga pjesništva, velik je dio svojega života prožela Hrvatskom. U njezinu prevoditeljskom radu, a prevodila je s bugarskoga, hrvatskoga, latinskoga, mađarskoga, ruskoga i srpskoga jezika, prijevodi s hrvatskoga zauzimaju posebno mjesto. S hrvatskim se jezikom toliko srodila da su i neke njezine pjesme nastale izvorno na hrvatskome jeziku. Prevođenjem s hrvatskoga osobito se intenzivno bavila devedesetih godina prošloga stoljeća, u burno vrijeme stjecanja hrvatske neovisnosti, kada je kao izvrsna poznavateljica hrvatske povijesti i kulture svojim kolegama i studentima na Katedri za slavensku filologiju Sveučilišta Adama Mickiewicza u Poznanju, ali i poljskoj književnoj i kulturnoj javnosti, tumačila bremenita ratna zbivanja koja su pogodila Hrvatsku i promicala identitetske odrednice hrvatske kulture. Devedesetih nastaju i njezini najznačajniji prijevodi s hrvatskoga na poljski. Tada objavljuje antologiju suvremenoga hrvatskog pjesništva Żywe źródło (1996) i izbor iz pjesništva Vesne Parun Morska róża (1998), a u osvit novoga tisućljeća izlazi i njezin prijevod romana Kratki izlet Ratka Cvetnića. Ovaj se rad bavi tim, ali i drugim prijevodima Łucje Danielewske s hrvatskoga na poljski, koji se u radu razmatraju u svjetlu promicanja hrvatsko-poljskih književnih i kulturnih veza i koji su joj priskrbili više nego vrijedno mjesto spomena kad je riječ o dodirnim točkama Hrvata i Poljaka
Veze kao oblik samouništenja u poeziji Drage Glamuzine
No full textThe article deals with Drago Glamuzina\u27s poetic work, contained in his book Crni zec. Sabrane i nove pjesme [The Black Rabbit. Collected and New Poems]. The emphasis of the research is on the destruction and self-destruction that characterizes male-female relationships in these books, and these relationships are understood as a form of self-destruction. The article describes the types of relationships into which Glamuzina’s lyrical protagonist/subject enters and analyzes the global metaphors of the text. The relationships between a man and several women are interpreted; some of them are formalized as marriage, some are lovers-adulterous, and some are only casual and one-time. The analysis introduces the significance of writing as an articulation of experience, but also as an escape from experience. It is concluded that the lyrical subject is constantly in a state of duality between the desire for passion and destruction and the desire for calm and balance. Also, it is emphasized that this is a rare case in domestic and even foreign literature, in which a writer so consistently sticks to one, obsessive topic and writes that he cannot get rid of it – both in his life and literature.
Članak se bavi pjesničkim opusom Drage Glamuzine, sadržanim u njegovoj knjizi Crni zec. Sabrane i nove pjesme. Naglasak istraživanja je na destrukciji i autodestrukciji koja karakterizira muško-ženske odnose u ovim knjigama, te se veze poimaju kao oblik samouništenja. Članak opisuje tipove odnosa u koje ulazi Glamuzinin lirski protagonist / subjekt te analizira globalne metafore teksta. Interpretiraju se odnosi muškarca i nekolicine žena, od kojih su neki formalizirani kao brak, neki su ljubavničko-preljubnički, a neki tek usputni i jednokratni. U analizu se uvodi i značaj pisanja kao artikulacije iskustva, ali i bijega od iskustva. Zaključuje se da je lirski subjekt konstantno u stanju podvojenosti između želje za strašću i destrukcijom te želje za smirajem i ravnotežom. Također, ističe se da je riječ o rijetkome slučaju u domaćoj, pa i inozemnoj literaturi, u kojemu se jedan pisac tako dosljedno drži jedne, opsesivne teme i piše o tome da je se ne može osloboditi – kako iz života tako i iz literature
Metafore za očaj u hrvatskome: korpusna analiza
No full textThis study examines the role of metaphor in the conceptualization of očaj ‘despair’ based on the Croatian corpus hrWaC. The study also considers some non-figurative aspects. Employing “metaphorical pattern analysis” (Stefanowitsch 2006) and MIP (Pragglejaz Group 2007) methods, the paper scrutinizes corpus examples that contain the target-domain word očaj ‘despair’, looking for metaphorical patterns. These patterns were extracted from a random sample of 1,000 citations and additional corpus citations that were retrieved based on a list of collocation candidates. The analysis shows that the metaphorical conceptualization of očaj ‘despair’ in Croatian in the data examined relates to approximately forty source domains, out of which the most frequently utilized is container, followed by object. The source domains identified in the conceptualization of očaj illustrate similarities between the metaphors for očaj in Croatian and those identified for sadness and depression in various languages, and point toward universal features of metaphorical conceptualization of some emotions and emotional states.Rad ispituje ulogu metafora u konceptualizaciji očaja u hrvatskome jeziku. Analiza je utemeljena na korpusu hrWaC te se osvrće i na neke nefigurativne aspekte. Na analizu korpusnih primjera primijenjena je metoda razrađena u Stefanowitsch (2006), metaphorical pattern analysis, a kod identifikacije metafora korištena je MIP-metoda (Pragglejaz Group 2007). U fokusu je studije 1000 korpusnih primjera koji sadrže riječ očaj, a dobiveni su opcijom random sample. U tim su primjerima primjenom navedenih metoda identificirani izrazi koji upućuju na metaforičku konceptualizaciju očaja. Neki su dodatni izrazi dobiveni na temelju podataka s popisa kolokacijskih kandidata.
Analiza pokazuje da se u metaforičkoj konceptualizaciji očaja u hrvatskome u analiziranom materijalu pojavljuje oko 40 izvornih domena od kojih je najčešća spremnik, a slijedi objekt. Izvorne domene koje se pojavljuju u konceptualizaciji pokazuju da su metafore relevantne za koncept očaja u hrvatskome slične metaforama koje su identificirane u konceptualizaciji tuge i depresije u drugim jezicima. Rezultati ove studije ukazuju na povezanost tih triju koncepata kako unutar istog jezika, tako i u komparativnoj perspektivi, te na univerzalne aspekte metaforičke konceptualizacije nekih emocija i stanja
Digitalizacija filmova i odabir filmova za digitalizaciju iz perspektive korisnika
No full textPurpose. The selection of films that archivists carry out today has an important impact on the future configuration of digitalised and virtually accessible film collections. Given the responsibility that this task entails, we consider it interesting to explore what the different profiles of the users of film archives think about selection and digitisation of films.
Approach/Methodology/Design. To this end, structured interviews were conducted with 31 subjects belonging to four groups of users: film researchers, film professionals, journalists/ film critics, and last year audio-visual communication undergraduates from the Universityof Seville.
Findings. The most notable results, which do not differ in essence from what is known in the archival field, include, on the one hand, the unanimous view that digitisation is an effective way of conserving audio-visual memory and fostering public interest in film collections and archives and, on the other, that when films have to be selected for their digitisation, this should be done following rigorous and systematic selection criteria, thus avoiding the detrimental effects of random methods. Lastly, some future research lines are offered.
Originality/Value. All the bibliography consulted view topics relating to film selection and digitisation exclusively through the prism of archival and library and information sciences. Namely, these studies are restricted to these specific areas of knowledge and aimed at professional and experts in the field. For that reason, it may be interesting to explore other viewpoints and perspectives that go beyond purely technical, theoretical or methodological approach to film curation.Cilj. Odabir filmova za digitalizaciju u arhivima ima veliki utjecaj na buduće oblikovanje digitaliziranih i virtualno dostupnih filmskih zbirki. S obzirom na odgovornost koju taj zadatak nosi, smatramo zanimljivim istražiti što različiti profili korisnika filmskog arhiva misle o selekciji i digitalizaciji filmova.
Pristup/metodologija/dizajn. U tu su svrhu obavljeni strukturirani intervjui s 31 ispitanikom koji pripadaju četirima skupinama korisnika: filmskim istraživačima, filmskim profesionalcima, novinarima/filmskim kritičarima i prošlogodišnjim studentima audiovizualne komunikacije Sveučilišta u Sevilli.
Rezultati. Najvažniji rezultati, koji se zapravo ne razlikuju od onoga što je već poznato u području arhivistike, uključuju, s jedne strane, jedinstven stav da je digitalizacija učinkovit način očuvanja audiovizualne memorije i poticanja javnog interesa za filmske zbirke i arhive i, s druge strane, da odabir filmova za digitalizaciju treba biti vođen prema rigoroznim i sustavnim kriterijima, čime se izbjegavaju štetni učinci nasumičnih metoda. Na kraju, ponuđene su neke buduće istraživačke teme.
Originalnost/vrijednost. Konzultirana literatura sagledava teme koje se odnose na odabir filmova i digitalizaciju isključivo kroz prizmu arhivistike, odnosno knjižničnih i informacijskih znanosti. Ograničena je na navedena specifična područja znanja i usmjerena na profesionalce i stručnjake iz toga područja. Iz toga razloga moglo bi biti zanimljivo istražiti i druga gledišta i perspektive koje nadilaze čisto tehnički, teorijski ili metodološki pristup očuvanju i brige o filmu
La pesca in Dalmazia: un manoscritto inedito dell’Archivio di Stato di Zara
No full textAlberto Fortis was a naturalist, researcher, and travel writer who travelled along the eastern Adriatic coast, from Istria to Dalmatia, researching and learning about the Dalmatian coast and its local people. One of his research projects resulted in a relatively unknown manuscript Dissertazione sopra la pesca della Dalmazia. This paper presents the copy of the mentioned manuscript found in the State Archives in Zadar and investigate its authenticity since there are two other existing copies, one stored in Marko Marulić Public Library in Split, and the other included in Aldo Parenzo’s book Un’inchiesta sulla pesca in Istria e Dalmazia. Furthermore, the paper includes a digital transcription of the copy from the State Archives in Zadar, which is also the first complete digital form of the manuscript, as well as its orthographic and morphosyntactic analysis.Alberto Fortis fu un noto letterato e naturalista che intraprese dei viaggi lungo la costa orientale dell’Adriatico, dall’Istria alla Dalmazia, per ricercare ed esplorare la costa dalmata e la sua popolazione locale. Dalle sue ricerche emerge un manoscritto relativamente sconosciuto, intitolato Dissertazione sopra la Pesca della Dalmazia. Lo scopo di questo contributo consiste nel presentare questa dissertazione e indagarne l’autenticità a causa dell’esistenza di tre copie del manoscritto, una delle quali si trova nell’Archivio di Stato di Zara, e costituisce l’oggetto di ricerca di questo lavoro. Le due copie restanti si trovano una nella Biblioteca comunale Marko Marulić a Spalato e l’altra nell’opera di Aldo Parenzo, Un’inchiesta sulla pesca in Istria e Dalmazia. Oltre a fornire l’analisi ortografica e morfosintattica del manoscritto, a questo contributo si allega la prima trascrizione digitale in assoluto della copia del manoscritto rinvenuto nell’Archivio di Stato di Zara
Odeporica adriatica
No full textRubrica del Centro Interuniversitario Internazionale di Studi sul Viaggio Adriatico (C.I.S.V.A.) a cura di Giovanna Scianatic
L’infinito nelle traduzioni croate
No full textThis contribution deals with five translations in Croatian of the famous poem by Giacomo Leopardi L’infinito. The translations studied are by Olinko Delorko, Vladimir Nazor, Ton Smerdel, Frano Čale and Juraj Gracin. The analysis focuses on the translators’ choices and strategies resulting from their personal experiences of immersion in the infinity of Leopardi’s poetics. Introductory notes on literary translation are followed by an overview of the reception of Leopardi’s poetry in Croatian literary criticism and translations of his poems in Croatian language and by a short presentation of translators whose work is analysed in the central part of the contribution. The main aim is not to indicate which of the five analysed translations is “prettier” or better, but to indicate equivalences and deviations revealed while comparing them with the original text on all linguistic levels. For this purpose, the text of the original and its translations has been divided in several parts, considering the poet’s main idea and the aesthetics of the poem. In the research synthesis particular attention has been paid to indicators revealing translation as a place of encounter of the identity of the poet and his world with the identities of the translators.U radu se analizira kako su hrvatski prevoditelji Olinko Delorko, Vladimir Nazor, Ton Smerdel, Frano Čale i Juraj Gracin, prevodeći slavnu Leopardijevu idilu L’Infinito, doživjeli uranjanje u poetiku Giacoma Leopardija te kako su tekst prenijeli hrvatskom čitateljstvu. Nakon kratkoga uvoda u problematiku književnog prevođenja, daje se sažeti pregled predstavljanja Leopardijeve poezije u hrvatskoj književnoj kritici i prevoditeljstvu i uspoređuje s načinom kako je predstavljaju prevoditelji čiji su prepjevi analizirani u središnjem dijelu rada. Traduktološka obrada ne smjera donošenju ocjene o tome koji je od pet analiziranih prijevoda ”ljepši“ ili bolji, nego utvrđivanju jednakovrijednosti i/ili odstupanja u odnosu na izvorni tekst na svim jezičnim razinama, uspoređivanjem pojedinih sastavnica teksta raščlanjenog u estetsko-misaone cjeline. U sintezi je poseban naglasak stavljen na indikatore koji otkrivaju prijevod kao mjesto susreta identiteta pjesnika i njegova svijeta s identitetima prevoditelja.Il tema del contributo sono le traduzioni in croato del celebre idillio leopardiano L’infinito composte da cinque traduttori, Olinko Delorko, Vladimir Nazor, Ton Smerdel, Frano Čale e Juraj Gracin. Si analizzano le loro immersioni nell’immensità della poetica leopardiana e il loro modo di avvicinare il testo al lettore croato. Alcune osservazioni sulla traduzione letteraria nella parte introduttiva sono seguite dalla rassegna della poetica leopardiana nella critica letteraria e nelle traduzioni in croato nonché dalla presentazione dei traduttori le cui opere sono analizzate nella parte centrale. Lo scopo dell’analisi traduttologica non è quello di indicare quale delle cinque traduzioni analizzate sia più “bella” o la più riuscita, bensì di valutare la loro equivalenza e discordanza rispetto all’originale su tutti i livelli linguistici. Si è mirato di raggiungere tale obbiettivo confrontando le costituenti del testo suddiviso in alcune parti prendendo in considerazione lo sviluppo del pensiero poetico e i parametri estetici. Nella parte sintetica sono messi in risalto gli indizi in base a cui la traduzione ci si rivela come luogo d’incontro dell’identità del poeta e del suo mondo con le identità dei traduttori
Reorienting scholarly communications from private commodity to public good
No full textIn economics, “a public good refers to a service that is made available to all members of a society”. Typically, these services are administered by governments and paid for collectively through taxation. There is an increasing awareness that the free market is creating deep inequalities in access and participation in scholarly communications, even with the transition to open science. It is now time to collectively chart a new course where research outputs are treated as public goods. This is no easy task, as it requires working across countries, domains, and stakeholder communities. This talk will identify the major actions needed to move forward with this vision, and present the activities of the Confederation of Open Access Repositories (COAR), a global organisation of repository initiatives, that are contributing to our collective progress